Definitvno još jedna stvar zbog koje je život lijep. Obožavam igre, obožavam se igrati. Igranje mi je neophodno za um, kao što je hrana neophodna za tijelo. Igre hrane vječno dijete u meni, ono isto dijete koje me opskrbljuje veseljem, maštom, kreativnošću, znatiželjom...
Kažu da kroz pet minuta igranja s nekom osobom možeš o njoj saznati više nego za sat vremena razgovora. Kroz igru se može vidjeti duboko u nečiju dušu... otkriti što motivira i pokreće tu osobu. Svatko to je zaboravio na taj aspekt svog života trebao bi ponovo pročitati Malog Princa. Ali uistinu pročitati. I ponovo, poput djeteta, nacrtati ovcu...
Često se s veseljem prisjetim svojeg djetinjstva. I tadašnjih igara. Pikule, autići, vojnici, razne figure, lopte... sve to, pa i mnogo više je imalo ogroman utjecaj na moju sadašnju osobnost. Svaka od njih razvila je određen dio mene. Da nije bilo kompjutorskih igara, danas ne bih znao engleski ni upola ovako dobro kao danas. Da nije bilo ogromne livade usred mnoštva nebodera i zgrada, ne bih bio ovako vedar. Da nije bilo izmišljenih likova, moja mašta bila bi zakržljala, i ne bih nikada počeo pisati. Da nije bilo prijatelja s kojima sam se igrao, svijet bi bio puno tmurnije mjesto.
Postoje i bolji svjetovi od ovog u kojem živimo. Nažalost, uvijek se moramo vratiti u njega. Noi poneki bijeg od stvarnog svijeta, kada on postane pretužan, je više nego dobrodošao...
Iako se igre stalno mijenjaju, njihova bit uvijek ostaje ista. One će zauvijek spajati, razveseljavati i zabavljati ljude, te ih činiti boljim osobama. Ne dozvolite da dijete u vama umre... igrajte se... igrajte...
Post je objavljen 10.11.2004. u 21:19 sati.