Ptitchitza u niskom letu

četvrtak, 26.04.2007.

Burning hell

Everybody talk about it
Burning hell.
Ain't no heaven.
Ain't no burning hell.

When I die
Will I go
Nobody tell
I'm going.

All night pray for me
Cry for me
Cry for me
Cry for me
Cry for me
Cry for me
Cry for me
Cry for me

Nobody know
I am going
Ain't no heaven.
Ain't no hell.
No burning hell.

Don't believe
Don't believe
Don't believe
Don't believe!

Ain't no heaven.
Ain't no hell.

___________
Diamanda Galas, Burning Hell (La Serpenta Canta)
- 11:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Kako sam proveo subotu

(U rubrici "AJEM JUAR VIAR JEBOTE")

Svratio u hotel preko puta na dorucak, u sedam ujutro. Veliku sam hladnu juhicu kao i uvijek dugo gustao, ali nema Guinnessa do Guinnessa.

S jednom stewardesom koja je tek nesto prije sletjela iz Atlante, Georgia potom proveo cetiri sata pricajuci. Vrijeme je ostajalo za nama, ali ona mora popodne raditi na nekoj vaznoj parnici koja ju je zadesila. Dala mi je adresu i da joj se moram javiti u San Diegu.

- Nadji mi dva razloga da se ne odemo razonodit' u Amsterdam,
upitam je.

Pronasla je tri pilota da nam se pridruze.

Bio sam krajnje fleksibilan, the more the merrier!
Dok sam ih vozio u Amsterdam, razmijenili smo akreditacije.

Ostavili smo ih u Crvenoj Cetvrti, nakon sto sam jednome ponudio osobnu zastitu ispred Cockring kluba, i sa Treasure Lee otisao na veceru.

Hoplahoj.
Bio je to prilicno osvjezavajuci dan.
- 04:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Komunisticki recidiv (sitnih sati)

Sjecam se intenziteta, ne rijeci. Imao sam pet ili sest.

Zivjeli smo u Eteläinen Hesperiankatu i igrao sam hokej na ledu sa sinom kucepazitelja.
- "Ja sam Svedska. Ti?" - nestrpljivo upita.
Bio sam zatecen i ne znajuci sto bih rekao jednostavno ispustio:
- "Ja sam komunisti."

Pricajuci kasnije s ocem o tome kako smo proveli dan, spomenuo sam mu epizodu. Stustio se zacas sa petog kata u prizemlje i banuo kucepazitelju u stan. Povucen vakumom, i ja sam se dolje odmah stvorio i nastavio lebditi okolo. Strka, galama, da kako se usudjuju, da zar ih nije sram, da mi nismo komunisti i sve tako.

I u Kaunis Suomi znaju sto su komunisti, moj je otac bio svjestan.
Nisam to dugo shvatio.
- 03:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zovite me Paddy.

"This is no life for young man
like you, Patrick."
- 03:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Dorucak u Haagu

U rubrici "Ja nemam ni kuceta ni maceta",
doslo mi je danas da se upitam:

Where is your mummy, Patritzia?
- 02:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.04.2007.

Todo sobre mi madre, u pet (plus jedna) recenica

Jedna od korisnijih vjezbi kod moje cognitive-behavioral glavoderke bila je kad mi je u domaci zadatak dala da opisem vlastitu majku u pet recenica.

Pet recenica? Fuuu. Prije bih mogao napisati pet (losih) romana, nego to sve svesti na pet recenica, pomislio sam, no jedne sam se veceri lijepo napusio, uzeo biljeznicu i krenuo biljeziti umnazajuce asocijacije. Ostalo je na nekih cetiri stranice skrabotina.

Nekoliko dana potom krenuh ih cekicem i dlijetom oblikovati. Evo sto je ispalo (sorry, sa svojom glavoderkom komuniciram na engleskom a mrzi me prevoditi na hrvatski):

Todo sobre mi madre

My mother is overprotective, overwhelming, confused and has a number of substantive complexes pushed behind a front, with mixed results; she is insecure, often well-meaning and not generous or giving as such, instead she is self-less in accommodating others by negating herself.

This displaced position of self-neglect/self-negating creates frustration because the overkill of "care" she offers to others is often unsolicited and overwhelming and is consequently neither acknowledged, recognized nor returned - on the contrary: it leads to a certain emotional void or vacuum that fills with frustration, anger or rage, all of which is expressed just as inappropriately, inarticulately or incoherently - without tact or grace - whenever it happens. It creates a self-sustaining vicious circle of administering and receiving emotional abuse of different kind and intensity.

In her approach to others she lacks consistency, balance and discipline or seemingly any strong or lasting conviction, and is consequently "given" very little authority. However, she has had these traits (and probably still has them at work) when resuming her law studies and changing her career from a singer/entertainer to a lawyer/judge and it was an achievement she is understandably proud of, so much so that she asserts or tries to assert her authority by virtues of her being a lawyer/judge in all matters, appropriate or not, even in personal contacts with her friends or relatives.

She has no close and lifelong friends (friendships usually last 2-3 years), has unstable and volatile relationships with anyone, started numerous court cases because of spite or inability to otherwise communicate.
- 12:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 21.04.2007.

Zoon Politikon

Pruzio sam mu ruku.

- Still friends? - upita me.
- Of course. - rekoh sa smijeskom a potom odoh oprati ruke.
- 05:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 20.04.2007.

First We Take Berlin, Then We Take Manhattan

No, zato slijedeci petak
vozim u Berlin.

Radujem se obecavajucem vikendu.

Mozda bi valjalo prihvatiti tu ponudu
od 1,500 US dolara na dan
u Kazahstanu?

Moj kompadre bi ziher
o'mah reko DA.
- 23:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Trenutno.

Trenutno mi se mogucnost
zalijetanja u neki zid
sa 220 km na sat
cini
sasvim privlacnom opcijom.

Prokleti beskicmenjaci.

Necu.
Cisto iz dishpeta.
- 22:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Dozivio sam danas jednu osobnu izdajicu

Naime, malu izdaju.

Jedan razmjerno visoki casnik odjedanput je dozivio iznenadni napad amnezije. Oh, well.

Nije mi neko veliko iznenadjenje, jer mi je nesto govorilo da mu ne mogu posve vjerovati, ali svejedno je razocaravajuce.

Takaf je zifot.
- 19:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mali eksperiment

Postao sam svjestan da imam znatno vise citatelja u ovoj veoma vaznoj firmi nego sto sam mogao pretpostaviti.

Pa evo, da vam kazem da sam jos u uredu ali iz reda objektivnih & subjektivnih razloga dok vam ovo pisem svjestan sam da sam iznad zakonom dozvoljene granice alkohola u krvi -- da vidimo hoce li me policija zaustaviti do doma.

Alkohol je, kao sto povremeno kazem, jedini "porok" kojeg sam u stanju kontrolirati, i osluskivajuci svoje tijelo mislim da imam, recimo, nekih 70-80% izvjesnosti u pravilnosti procjene 0.5 granice, a trenutno osjecam da sam iznad nje (ali ispod moje osobne granice). 0.5 je dakako, ona granica koja se odnosi NA SVE, unutar kojih nekih podnose & znaju se prikladno ponasati neki, a neki drugi ne znaju.

Eeeeee.... s koliko misheva ja radim.
- 18:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 18.04.2007.

Jedan od najljepsih...

... dana u mom zivotu.

Ima ih previse posljednjih mjeseci da bih ih se sviju sjetio.

Doduse, netko mi je ukrao novcanik sinoc. A potom i upaljac.

Who cares? Bilo je samo 200 kuna u njem. Sav ovdasnji novac bio mi je v zepu. Novac? Novac je kao zrak. Bitan je samo ako ga uopce nemas.

Al' danas ne idem na posao ujutro jer cu spavat, al' moram bit u banci u 9 ujutro da otkazem sve kartice.

NEDO TI BOG DA TE NADJEM. You're messing with my sleep.
- 06:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Dragi prijatelju.

Zivimo zajedno. Ne zadugo, insha'allah.

Cijenim te i postujem. Ti si mi prijatelj.

Ali zapamti jedno.

Prvo: NE TICE TE SE.
Drugo: NEMAS POJMA O CINJENICAMA.

Fuck off. "You run your mouth and I'll run my business, brother." Catch my drift?

You better, motherfucker.
- 05:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Pamela Anderson vs. Aileen Wuornos

Aileen je bila neizmjerno zgodnija.

I ljepsa.

Upravo sam vidio Pameline fotke na...
Nista novo. Samo mnogo upecatljivije.

Nije Diamanda bezveze posvetila jednu pjesmu Aileen.
- 05:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 17.04.2007.

Cetiri strane, ali jedna Istina.

Postoje 4 strane u svakom sporu:

1) Moja strana
2) Tvoja strana
3) Istina (ona objektivna, cijela Istina, s velikim "I")

i
4) UN-ova strana.

(Na zalost, ne mogu se sjetiti tocnog citata niti ciji je, jer mi je ta knjiga u jednoj od brojnih mi kutija u skladistu.)

Moje prijateljstvo s tom Izuzetnom Zenom koju sam spominjao u proslom blogu visi o tankoj niti. Ono sto sam u blogu naveo jest, naravno, samo Moja Strana.

Ona ima svoju Istinu, koja je jednaka po vrijednosti ali drugacija po naravi od moje. Mi razgovaramo. Dakle, ima nade. Jer,

SVAKO KOMUNICIRANJE, bez obzira koliko lose ili neuspjesno, JE BOLJE OD TOGA DA SE UOPCE NE KOMUNICIRA.

A mi komuniciramo. Dakle nam je oboje stalo. Mislim da smo danas konacno uspjeli (barem se meni tako cini) otvoriti prostor objektivne Istine. (Ako dozvolimo UN-u da se uplete, najebali smo -- to je svima jasno.)

Otkud Istina? Otud sto je meni konacno (mislim, a imam dojam da i Samech kuzi) jasno sto je dovelo da su nasi postupci (koliko god dobronamjerni u osnovi) doveli do tocke pucanja nase prijateljstvo. Nema jos razloga za ikakvo slavlje, ali ima nade. TO MI JE ZASAD DOVOLJNO.

I njoj je stalo, i ona se bori za nase prijateljstvo. Mislio sam ovaj post nasloviti po jednoj (od dvije) najvaznije mi pjesme Diamande Galas -- "I am so lonesome I could cry" (druga je My World Is Empty Without You), ali danas sam sretan, pa se ne zelim baviti time jer taj Hank Williams country & western hit kod Diamande (i mene) predstavlja tek jedan od cinitelja koji je mene cinio toliko neuravnotezenim u posljednjih godinu i po ili dvije.

Hope Is In. Danas je svratiste Nade blize meni i Samech (tako cu zvati svoju prijateljicu o kojoj se radi), negoli je mozda mojoj miljenici u svijetu blogu, Hopey's Inn.

Ali, to je pak tek moja strana.

- 19:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.04.2007.

Dooobar auto, dobar...

Tap, tap, tap -- potapsao sam svoj dragi i punoljetni mercedes 190 E, sa (sad vec) 333.000 kilometara, nakon trinaest i pol satne voznje iz Zagreba. Da, voznje -- leta!!! (1,500 km, 13 i pol sati ukljucivo 2+ sata na pauzama).

Krenuo TOCNO U PODNE, i stigao prije nekih sat i po. Bilo je vruce za popizdit, a moj autich nema air-condition. Zato se do nekih 9 uvecer putovalo s poluotvorenim straznjim prozorima, a sto je izbor muzike ucinio posve nebitnim, jer se ne bi culi ni EINSTURZENDE NEUBAUTEN na 125 decibela iz mojeg zvucnog sistema za kojeg sam svojedobno pljucnuo dvaput vecu lovu negoli je osiguravatelj procijenio vrijednost auta (as if they would know how much it's really worth!!!).

Do Frankfurta mi je moj industrial-strength deodorant vec poceo popustat. No, nema veze. Kako je pristizala vecer, tako je moj prirodni nocni ritam uzimao maha, a sto me do kraja povuklo jest potpuno usredotocenost na vrlo brzu voznju u ponesto pojacanom post-Uskrsnjem prometu. A dok se to sve zbivalo, u svojoj "dvosobnoj glavi" prezvakivao sam svoj trodnevni a vrlo, vrlo, vrlo zanimljiv posjet Zagwebu.

Majcinsko se "cudoviste", nakon sto se moj brat iselio & osamostalio krajem prosle godine (barem privremeno) prilicno uljudilo i pokazuje cak znake kontrole svoje rampant motherly narcisism. Jebote?!

Cini se da je jedno dugogodisnje prijateljstvo s prijateljicom koja je zapravo vezivno tkivo s nizom drugim dragih mi osoba napuklo beyond repair jer se cini da je jedino meni stalo da ga ocuvam. Prijateljica, vrlo dinamicna, inteligentna i atraktivna zena ima Ego velicine Empire State Building, koji ne dopusta ikakvu sumnju u sebe, svoje motive ili teze koliko god ljubazno, argumentirano i artikulirano ono bilo izrazeno. Za (rastom) malenu zenu tako "vitla udom" (kako se lijepo izrazio Viktor Ivancic u svojedobnoj obrani moje prijateljice M. spomenute u prethodnom postu) da se cini da je prijateljstvo imalo cvrst temelj sve dok sam ja u svojoj samozatajnosti i skromnosti birao tolerirati njene povremene bullying tendencije, na racun svakako & neupitno vece tezine svih vrijednosti kojima je oplemenjivala moj zivot. Ali, ja se mijenjam i vise ne trpim tako olako drchnost na moj racun. "Sali se ti sa salicama", kuzite?

Ako je jedino meni stalo da ocuvam to prijateljstvo, mozda ono nije vrijedno ocuvanja? Posljedice ce svakako laksim uciniti moje buduce izbivanje iz Zagreba.

Oh, well. Koga nema bez nje(ga) se moze.

U KIC-u sam se ponovno pojavio jucer ujutro, ali su mi domacini spominjali uzu i siru obitelj u kombinaciji s raznim domacim i inim zivotinjama i bozanstvima i jednim jednostavnim prosto-neprosirenim glagolom, jerbo su u petak (a nakon moja prethodna dva posta) morali lopatama dvadeset minuta raskrcivati ulaz u svoje prostorije od gomile ostavljenih zenskih gacica raspomamljenih obozaveljica, raznijeh boja, dezena i velicina, neke s flomatesterom ispisanim broje(vi)m(a) telefona i ostalih kontaktnih mogucnosti (u podne ispred Algoritma, u dokoljenkama ispod Sata na Trgu, na rolsuhama u liftu Zagrepcanke, 18. kat itd. itd. itd. - vrlo mastovito, poticajno i sarmantno, ali unatoc naporima svjetski afirmiranih (kvantnih)fizicara, u jedan dan i dalje stane samo dvadeset i cetiri sata... Ali, ne predajte se!!! Sastavite listu cekanja, i ja cu svojom ozloglasenom Djevicanskom pedanterijom (tj. onim sto je od nje ostalo u sve vise dominirajucem podznaku Strijelca) metodicno provjeriti svako vrijedno ime. Salim se, naravno. Bilo je svega sedam gacica. A nijedne nisu pripadale Vanji, koja mi vec mjesecima obecaje Sarmu (onu iz "Otiso si, Sarmu probo nisi") od koje onda nista ne bude - iako, mora se reci, uglavnom zbog mojih manjkavih organizacijskih vrijednosti u Zagwebu) - toliko da je upitno blagostanje doticne. Sarme.

Ni Ribitzu nisam stigo posjetit. Ayembatepatak.

Ko sto bi rekao nekoc ispisani (mozda se jos uvijek nazire) grafit u Vodnikovoj:
"MARKS ENGELS LENIN TITO --- svi mrtvi. A ni ja se ne osjecam najbolje."

Ipak, ja se osjecam odlicno! Sutra u nove radne pobjede.

Ak' se uspijem probudit na vrijeme.
- 02:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.04.2007.

I HAD A DREAM

(Rece Ptitchitza trudnim glasom)

Evo cu se sresti s dragom mi M. za jedan sat ovdje, pa imam jos 63 minute za ubit...

Negdje u srijedu ujutro, nakon posljednje od mojih triju spokojnih ceskih noci, probudio sam se jer sam dusmanima ljutim tako glasno vikao ALLAHU AKBAR! (B_g je velik!) da sam bio uvjeren da se to i u javi sasvim gromko culo, a nisam zelio da moji domacini pomisle da sam neki muslimanski fundamentalist ili ikoji drugi freak, pogotovo sto je on Zidov iz Rusije i nosi dugacku bradu (mozda je to ucinilo svoje u tom snenom asocijativnom nizu), a spomenuli su mi da su jednom imali nekog okay tipa ali koji nije bio sasvim priseban i koji im je za suvenir ostavio natpis FUCK YOU bijelom bojom na ulici odmah ispod #mojeg# prozora.

Sto se desilo, tj. sto se snilo?

Nizozemska Kraljica Beatrix i njena casna suita obracala se narodu, iz neke #moderne# zgrade, koja je izgledom bila kao da ju je projektirao neki Albert Speer (Hitlerov miljenik, arhitekt) iz 21. stoljeca, a cijela je zgrada u svojim monumentalnim i pravilnim dimenzijama bila #ugradjena# u neku suru liticu, ogromnu strminu kao odsjecenu od nekog od alpskih planina (kakvih u Nizozemskoj svakako nema - ako se u njih nadje i brdasce od kojih 300 metara, to bi im bio skijaski centar, ziher).

Ja sam se odnekud nasao na vrhu nekog nebodera i kretao se stepenicama prema dolje. Zgrada je bila stradala i bila je iseljena na brzinu, ostale su stvari svih ljudi koji su tamo obitavali. Tu i tamo se komad zida kao od papira lelujao na vjetru, fali dio sobe ovdje, dio ondje -- you get the picture. Gle! Mozda bih mogao nesto ponijeti sa sobom, na trenutak sam pomislio i odmah se posramio -- kradja je kradja. Ipak pozelio sam pogledati kako su si ljudi uredili stanove (u javi, mnogo nizozemskih domacinstava nema zastore i ja bez srama skicnem u prolazu), no i to sam otklonio jer bi to znacilo ulaziti u njihove stanove, dakle silovati im intimu.

I tako idem stubistem prema dnu, tu i tamo preskocim nekakvu gomilu, kroz jednu rupu u zidu vidim dvoje djece kako se igraju u sobi.

- Sto, vi ovdje mozete zivjeti? upitam ih.
- Da! odgovore mi oni, posve cool.

Do prizemlja sam stigao taman kako je u zgradu banula jedinica nekakvih nabrijanih nizozemskih vojnika ili policajaca. Ja sam se ucinio vidljivim i obratio paznju da im nicime ne #speliram# agresivnost ili otpor. Cak i ruke podigao nekako na tri frtalja -- nisu mi se jos bili niti obratili, ali puske su im bile ubjedljive. Par me uzelo na nisan, pa sam obnovljenim elanom ipak podigao ruke u VIS! u VIS! Najblizi mi je podario metak u desnu nogu, kojeg nisam osjetio niti je on izazvao ikakvu fizicku reakciju u mene, jedino cudjenje -- zasto mu je to trebalo? Slijedio je i drugi, ne pamtim gdje, ali s jednakim efektom.

Slijedeca scena: jedan me od njih silio da im uzivo pokazem kako ja to izgledam i kako se ponasam kad sam ljut i/ili agresivan... tako nesto. Slijedilo je jos nekakvih psiickih igara, i malo po malo osjecao sam se da sam na granici izdrzljivosti. U to, lezeci na podu gledajuci prema gore kroz neki sky-light, prozor... shto li... primijetih dobar broj naoruzanih bradonja u zelenom kako se pentraju.

- ALLAHU AKBAR!! ALLAHU AKBAR!! povikah im slabasnim glasom, ali nekako siguran da ce me cuti i da ce me spasiti ako u meni prepoznaju Covjeka koji je jedan od njih...

Cut to Reality, u koju sam se odmah prometnuo.
Jebote. - rekoh samo sebi. I need help.

********

Inace, a kao dopunu u eventualnoj vasoj interpretaciji sna, nisam religiozan. If anything, tu i tamo me ljudi pitaju jesam li i sam Zidov (nisam) jer imam mnogo postovanja i ljubavi za njihovu kulturu, tradiciju i izazove kojima su se nosili kroza stoljeca (Zidove, na neki nacin, smatram pionirima Ljudskosti, jer mnostvo #Make or Break# izazova koje su oni prevladali ili kojima se bave na neki nacin ocekuje i druge narode, ako vec nije.).

O Islamu i muslimanskom svijetu, koji je naravno takodjer pun univerzalnih vrijednosti i ljepota tradicije, kulture i svega sto sam rekao za Zidove vrijedi isto, ali sam imao manje prilika (jer je objektivno teze dostupna i opcenito je manje #ujedinjena# u neki jedinstveni korpus) za nauciti i priblizno toliko koliko znam o Zidovima i steci istu ljubav. (U smislu one uzrecice #u svakom zlu neko dobro#, dobrim u tragediji 11. rujna smatram sto je muslimanski svijet i izazove kojima se bave ucinila vidljivijim i pristupacnijim.) Svojedobno me jedna kolegica pitala da jesam li Musliman jer je primijetila da mi je wallpaper na kompjuteru u cistoj zelenoj boji.

Cudni su ljudi. I ja s njima.

Kache taj moj stan, pitam se ja. Imam blagi osjechajchich da sam na izmaku snaga.
- 16:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Neurotske veze, nove i stare

Zagweb, zagweb, vracam se Zagwebe tebiiiiiii!!!! pjevam u sebi glasom onog pigi-lowca iz Zekoslava Mrkve. Znate, iz one epizode kad se Zekoslav i Patak skrivaju u jazzbini, pa mu Zec kaze, "daj odi pogledaj jel lovac jos gore", pa se Patak vrati s raspucanim kljunom, a u slijedecoj razmjeni Zec skroz naskroz izcima piggy-Lowca.

- Zelis li na mene pucati sad ili ces to uciniti kasnije? pita Zec lowca, nasto se ovaj lecne:
- TI SE NE MIJESAJ! Ne mora on tebe napucati sad je krivo! Treba biti = Ne mora on MENE napucati sad! A ja kazem: ON ME MORA!!! NAPUCAJ ME SAD!!! - vice Miljenko Jergovic u afektu. I... BOOM!

I vuatio sam se! Evo me, tute za kompjuterom br. 8 u KIC-u.

Leonard Cohen je bio skroman kad je za posjet u domovinsku Kanadu rekao da se vraca da bi obnovio svoje neurotske veze (= to renew my neurotic afilliations), ja ne samo da sam ih zatekao u super stanju, nego sam /za svaki slucaj/ donio i mnostvo onih mi najblizih od kojih se nikada ne rastajem...

Nema SAMSE!!! Nema samse da se iskobeljam iz svojih ili:ili ekstrema... Ja, naravno, ovdje imam vremena na pretek, ali do kraja radnog vremena nitko ga od mojih prijatelja nema. I za popizdit kak sam se zaboravil naucit se opustat, samo me nervoza drma. Jer sad, kao, nemam kaj za delat, a navecer ce bit OVERKILL sa svim zeljenim susretima dragih mi i po zivot vaznih prijatelja... i onda pod dojmom, i ponesem radoscu, ljubavlju i svim drugim lijepim stvarima ce bit tesko otic spavat...

Kod majcinskog mi Cudovista ima mjesta, pa sam ipak kod nje uspostavio HQ. Ona se i dalje trucira svojem susjedu u prizemlju te (nekad) obiteljske kuce, pa i dalje iskljucuje vodu u garazi (koju pak drzi pod brdom lokota). Probudivsi se jutros, a svjestan svih silnih neugodnih epizoda iz davnina kojih se ne zelim prisjecati pomislio sam da cu se radije preselit u neki hotel nego ovdje se ujutro umjesto tushevanja polijevat s rajnglicama hladne vode, ko da sam u nekom jebenom izbjeglickom kampu, ali drago je Cudoviste valjda osjetilo vibru, pa mi je blagonaklono ostavila ukljucenu vodu.

Kao i kutiju s orasima i nekim keksima i debelu kuvertu, valjda sa svim spisima iz kojih se vidi ko je kome kad yebo na-noo (naime, susjed vs. Ona). Kad bih joj iole mogao vjerovati u sposobnost sustavnog pristupa i discipline primjene minimalne uljudzbenosti rado bih posredovao izmedju njih. Ja sam po karakteru (i talentu komunikacije) rodjeni diplomata, ako mi vjerujete na rijec. Susjed je jedan dragi Sarajlija, srdacan i otvoren i cini se sasvim razuman. But I know better than to get myself involved s njenim perverzijama.

Kidam ulijevo. U obliznjem restaurantu Pivovare sam rijesio minimum stvari, i malo se uspokojio. Mozda ipak bude nesto. Lijepo je setati Zagrebom. I ajmeeee lijepih zena posvud!!!

Nisam vam jos ni otkrio CUDO NEVIDJENO!!! (Zaista se ne mogu sjetiti kada se to posljednji puta zbilo...)

Ipak sam dosao odmoran u Zagreb! U tom selu nadomak Praga gdje me taj par umjetnika (ona iz Skotske, on iz Rusije) primio i ugostio TOLIKO LIJEPO da nemam rijeci to dostojno opisati (mi smo se tek nedavno sreli, u dvjema od prije spominjanih umjetnickih enklava rotterdamskih). I sve one srodne mi pticice koje su cvrkutale vani, i osjecaj da sam in a safe haven... sve je to ucinilo je da sam od nedjelje navecer do danas vrlo lijepo spavao i ponesto se odmorio.

Ipak broj. 2: I/m not fine. (Usput, skuzajte na ovim cudnim interpunkcijama, buni me hrvatsko tipkovlje).

Evo tri rezolucije i ak ih se ne pocnem pridrzavat po povratku u NL imate dozvolu da vi napucate mene:

1) Moram pocet tj. nastavit s redovnim rezimom gombanja, tj. tjelovjezbe.
2) Moram se upisat na neki tecaj transcendentalne meditacije, i naucit se opustat ON (my) CUE.
3) Moram mehanicaru. Ja se tak prestrasim svaki put kad puknem uslijed iscrpljenosti, da uvijek pomislim da sam KONACNO izgubio razum i da mi se i sada -- odmornome, barem koliko-toliko -- s vremena na vrijeme cini kao da sam sebi namecem neke perverzne igre obsesivne analize i/ili anticipacijske kvazi-analize. Kao Max iz remek djela Darrena Aronovskog, filma PI. Di je taj Black & Decker da si proskakljam vijuge???

(Ilustracija, samo jedna zasad: u Pivovari su mi posluzili bijelu kavu u salici na tanjuricu koji je bio EKSCENTRICAN po onom uzdignutom krugu gdje se ukotvi salica. EVO GA!!!! Poludio sam. - prvo sam pomislio. Zatim sam snimio prizor fotichem, pa sad imam dokaz, da ipak mozda nisam jos do kraja shiznuo.)

Imam jos puno lipih stvari za kaaazat, ali moram ih nekak uoblicit...

Hvala vam na svim komentarima dolje, vesele me. I vi ste mi prijatelji, makar mi je zao da poneki (wink wink Hopey, wink wink Exotica, itd..) radije sa ovijem ovdje C-Neeshom (tj. Sinisom) inzistiraju na komunikaciji iskljucivo kao bloggeur prema bloggeuru, a ja sam gladam naci se ocima u oci sa svima izuzetnim ljudima, bez obzira koliko se mogu smatrati sretan po tome koliko ih vec imam u svojem off-line zivotu...
- 14:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 07.04.2007.

HA. HA. HA.

Smijem se ja samome sebi u svojoj dirljivo nadobudnoj iskazanoj zelji i nadi da bih do Zagreba, za promjenu, ovaj puta svratio odmoran. To je vec sada dokazano nemoguce. Oh well.

Pola je pet ujutro, jos uvijek ovo vodim pod petak, koji je cijeli od pocetka do kraja bio bezrezervno prekrasan dan i izuzetno uspjesan.

Al' dobro, it's my vacation. A zlatno pravilo zivotno (methinks) je jednostavno: OVDJE I SADA.

Ovdje i sada (jucer, danas) mi je bas fino, pa cu malo (za dan) pomaknut i Cesku i Zg. Bolje Ptitchitza u ruci nego Suri Orao na grani. Il' tako nesto.

Anyway, funkcija ovog posta je tek da stavim jednu svojevrsnu codu (a ponesto smirenijeg tona) na moje bjesomucno bloganje jucerasnje. Do nedavna bih se nasao potaknutim da pokusam opisati sva uzbudjenja & srecu koju je ovaj petak (a meni je zaista bio Veliki petak) donio, ali sam poucen iskustvom od vrlo, vrlo dugog posta 08.03. odustao, jer u bezrezervnoj sreci nema mnogo drame, ne znam cime da zacinim taj post, koji ima potencija (bas kao i spomenuti proslomjesecni) da bude vise kao neki faktografski pregled i s posljedicno manjom zanimljivoscu i dakle, citanoscu.

Eto, imate srece. Izvukli ste se, haha.

Skampi su bili vrlo dobri, hvala na pitanju. Iz Bangladesha. Nisu kao domaci, dapace, Natasha je rekla da su par na koje je naisla bili vise okusa na sarana (!) nego na skampe. No to su ziher bila ona dva skampa koji su iz Bangladesha dosli s Economy class, za razliku od vecine koji su doletjeli s Business class.

No, rekoh joj ja -- meni je super. Da nisam bio kod nje nesto bacit u kljun ja bih si doma slozio neki semfic s mojim omiljenim (tankim) Wasa "karton-kruhom", tak da mene nije tesko raspomamit finom spizom i ugodnim drustvom.

Sleep tight & don't let the bed bugs bite.
Meni se jos uvijek ne spava, al koga briga -- mene nije. I'm on vacation.
- 04:25 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 06.04.2007.

Ma koji Oscar, kakvi bakrachi?!

Ma da sam Oscar zgrabio,
Ma da sam Nobela dobio!

Nisha me ne bi toliko danas usrechilo kao nagrada koja me je sretnog puknula u glavu. Pardon, u glave.

Pa kak se tome niko nije dosjetio? Zakaj sam ja toliko a-sretan toliko dugo, zakaj se ja dosadjujem toliko dugo u ovom usnulom provincijskom gradichu, a onda se cini da svo odsutno zadovoljstvo, sva uskracena sreca dodje isporucena u jednom, vrlo nabijenom paketicu i BAAAAAM pukne odjedanput a iskre frcaju satima!?

One thing in life so far
I wanted most of all it was to
straighten out my bends and my curls
how to escape my shape

Become vibration.
Become vibration

Najljepsa nagrada godine!!!
A kao sto je Paul Newman nedavno (opet) javno priznao, "tko god ne prizna faktor srece u svojem uspjehu ili laze il je glup."

Ja sam sretan, ko Ptica Trkachica koja je konacno nasla Vuka s kojim se zabavnije jurcat od onog olinjalog Pere S. Zlikovskog. (stepska ptitchitza 06.04.2007. 14:18)
- 14:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

She will? SheEvil, she-evil, she EVOL? Definitely not! Definitely HOT!

She already blew my mind away (what little's left thereof), a mojitu jos ni vidio, a mojitu jos ni mirisao!

Besmrtne rijeci izvjesne überbabe, Breskvice odmah padaju na pamet, odmah plijene razum, odmah kidaju dugmad:

There's a TENT in your pants baby!
There's a tent in your pants.

Aaaah, fuck the pain away, please, Peaches, you sexy fatherfucker!
- 13:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

AVE-fucking-MARIA!!!

Otme se junaku naseg zivotopisa, blasfemicno netajnom agentu Ptitchitzi, kako je legnuo u postelju i pokrio se poplunom, u jedan i petnaest popodne.

I stavio si cepove u usi i arhivsku poderanu potkosulju (Vesnin poklon, 20+ godina, poklon moje prve ljubavi) preko ociju.

LIGHTS OUT!!!
LIGHTS OUT!!!

LIE-ITS OUT!

(Thank you, Diamanda. That'll be enough.)
- 13:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

WAIVER

Upravo sam u herojskom naporu i nanosekundi lucidnosti dopisao onaj PG upozoretak za sve prekrasne curetke i njihove oceve i maaaaajke a u junackom i hvalevrijednom pokusaju da sacuvam nove narastaje prekrasne hrvatske mladezi od korumpirajuceg utjecaja Ptitchitzinog.

Al moram se ispravit, poducen Rambom Amadeusom:
I CAN SIT THE BABIES, ELDER THEN SIXTEEN.

Pusa svima,
Vas babysitter.
- 12:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

A dim i je Nenad?

Da mi prijateljski brizno i ocevski mudro kaze, mentor moj:

"Aaa ne, Sinisa. Tebi samo jedan dim, i 75% drugog.
I jos tolko u povratku."

blabla

zijev

burninmadbangheadbangmad

mouthwash!!!
- 12:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Batsheva Dance Company, Ohad Naharin, ljubiiii!

THERE'S A CRACK IN EVERYTHING.
THAT'S HOW THE LIGHT GETS IN.

(Leonard Cohen)

MA NE POSTOJE SLUCAJNOSTI! NE POSTOJE. NEMA. NADA. GEEN, KEIN.

Imam taj DVD (LoveSick) od Circque du Soleil vec mjesecima i tek mi je sad doslo da ga vrtim. I vec nakon dvije minute mi se cini that they will

BLOW MY MIND AWAY!!!

(What little is left thereof.)

Ovo bi moglo bit tak hebeno dobro, ko SABOTAGE BABY! od BDC i Ohad Naharina.

Ko sto kaze neki TV na pocetku, dubokim i muzevnim glasom, in heavy make-up i visokim stiklicama:

I JUST HAVE TO BE MYSELF. THEY DON'T LIKE IT THEY CAN GO FUCK THEMSELVES.
- 11:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Danas je sesti.

Kao sto mi javljaju iz rezije.

Kao sto mi kazu ljudi u bijelom: Kolko prstiju vidis? Sest!? Aaaaa, dobar si ti, nema razloga za brigu.
Evo ti par kila haldola, za trenutke spokoja.

Da vidimo sto se s time moze uradit.

Sesti travanj. Sesti cetvrti. 6+4=10. 10=3+3+3 plus 1.

Okej, netko bi ljukavo primijetio da je 3+3+3 zapravo, 333, a to ja zaista pola od 666!

Eros i Thanatos, kazem vam ja. Yin i Yang. Ja sam samo napola lud, druga polovica, pa to je tek tamo neki Aleksandar Miles, koji ruje po knjigama zabranjenim.

Plus jedan. 9+1=10.

Taj jedan, to sam jos uvijek ja. Hrabro. Samo hrabro. Gledam ja peglu, gleda pegla mene.

SHTAME GLEDASH KAD MI NEDASH?! upitam je u mekhanom zajebantskom sarajevskom dijalektu.

OSH KAHVU?
- 11:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Sapienti sap

Jeste Vi Natasha, moja veza? - vazno ce hladnoratno reci spijunski udaf Ptitichitza, Natashi.

A njenom sinu, Sergeju, ce danas -- dok vazno drzi skamp u ruci -- reci, da mu kao vrlo pametnom mladom mladichu, Djevici ktome, velike perceptivnosti, analitickog uma i s talentom za detalje preporuca da pazljivo iscita pticje kreketanje ovdje navedeno, u zadnjih desetak sati da vidi

STO MU SE MOZE DESIT AKO NE POJEDE SVO POVRCE S TANJURA!
- 10:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Oprao sudje. Zasluzio medalju.

Nobelovu nagradu za Pranje Sudja.

Okho za okho, pasta za zbue, dapace: zube.

Um caruje, a Dundo Maroje.
- 10:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Soul food for d kitchen. Mind food for d chichen.

Prilozi za kokosju juhicu za mog (in spe) mehanicara, sasvim dobrog imena, dr. Artiste (nomen est omen, ha? yembate! Kao de Niro dok se Mickey Rourkeu obraca u Angel Heart, dok ljusti jaje i fiksira privatnom detektivu Andjelu rafno u oko junachko: "Do you know that some civilisations think of an egg as the soul? U prijevodu, Mr. Louis Cipher (Luuuuucifer!!!) mu je ledeno rekao:

YOUR SOUL IS MINE, MOTHERFUCKER. I came to claim it back. Sto si pjevo, pjevo si. Sto's ljubio, ljubio si. Dosla matza na vratantza. i Tanza li ga tanca.)

Prilozi, elem:

1) Otac mi je (meni uvijek na uzivanje) kao price za laku noc cesto po pamcenju recitirao Senoinu (?) pjesmu (mislim da se zove Postolarev segrt), gdje se kao refren pojavljuje stih:

I PRODJE VRIJEME, ROK NA ROK, ETO VRAGA SKOK NA SKOK!

2) Kao dijete u osnovnoj skoli, cesto sam "iz cista mira" dobio bolne napade grceva u trbuhu.

3) Nakon shoka prelaska u jugoslavensko (represivno, po prirodi) skolstvo, nakon finskog, moj je rukopis postao jako, jako sirok i zaobljen, jer sam tako vidio da pise moja draga Corrina, kcer jednog od najboljih simultanih prevodioca u bivskoj Jugi.

4) Kad su mi rekli da mi je rukopis presikor, tolko sam ga zgusnuo da se cinio kao bar-code, dvadeset i kusur godina prije negoli se za bar-code uopce culo.

Itd.

Mi koji smo prosli to sto smo prosli, pa naravno da smo malo puknuti? Tko ne bi?

WHAT'S THAT TUNE YOU'RE SINGING?
- 10:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Cvijeta Zuzorich

A vidim da ce Cvijeta (nije Zuzorich, uopce jel ja pamtim tko je to?) svjedocit za obranu, u Haagu, u postpuku (ha, zgodno: postupku, postpuku, post-pukku. Joulupukki! Seppuku! To van je japanski kiki-riki finskog Djeda Bozicnjaka.) protiv Gotovine i kolega mu.

Ma kome oni "udruzeni zlocinacki pothvat?"?

Nemoj da vam se ja udruzeno zlocinacki pokakam na pre-trial brief!
- 09:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ma kazem vam.

Zene nemaju osjecaj za fair play.

Kao, sve je lovey-dovey, dok ne dodje vrijeme za KILL OR BE KILLED.
- 09:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Roger shkampi!

Rekao je Spijunski Udav Ptitchitza Natashi, svojoj oficirku za vezu s drugom stranku, prihvacajuci njen poziv na rucak.

Dal ti govori nesto broj 08561187435773?
- Ne.
- "It should. It's your social security number."
- 09:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Aaaaajme, ljudi!

Somedoby, put me outta my misery, PLEASE!



A bullet in the head will do just nicely, thank you. (DZOUK, bogamu! Opet buju se ljudi zalili nasem welfare officeru da sam suicidalan. Strumfovi ne buju nikad skuzili da biti Predsjednik US of A nemere ic dobro bez uvijek neke Monice Lewinski! Sto covjek vise ima drajv za zivot (pa dakle i seks) to ima i veci drajv za samounistenjem. Eros i Thanatos, uvijek su tako strastveno zagrljeni kad plesu tango.)
- 08:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Vazni trenut.ci zivotnog ohrabrenja

Trenutak br. 1):

Davno, davno, davno... u nekom polusnu, cuo sam nevjerojatno zorno i cisto Vlatka Stefanovskog kako mi kaze:

Sve je u redu, Sinisa.

Trenutak br. 2):

Jednom, ne tako davno i u javi Jim Heimann mi rece:

I have a feeling I'll be seeing you again.
- 08:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Kol'ko dobro kontroliram alkohol

neka vam posvjedoci cinjenica da pijem cesto, a do sada sam u zivotu bio pijan eventualno cetiri ili pet puta. Ono, da imam problema hodat ravno & da mi je zlo.

Zakaj onda s cigaretama postoji samo "ili pusim ili ne pusim" iskljucivost, a nista izmedju? (Osim dvije-tri kutije dnevno?)

Mehanicaru, kaj ti velis? "Prerano odbijen od prsa", ha? Kak sam pogodil, jel'da?

Pa dok ne nadjem 'a real-life alternative', moram substituirat, hebi ga.
- 08:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Shtef van der Zweck

u raljama zivota!

Kaj da pametnog napravim dok cekam da vesh bude gotov?

Operem sudje? Pa kaj nema nish manje radikalno, manje ekstremno? Za to mi treba barem flanjka Johnny Walkera! (Dzouk dzouk)

Drazi mi je Shtef u Alzace & Lorraine inachici: Stephan de la Cveque.

C'est moi.
- 07:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Najgore od svega

je spakirat se. Pa u ovom dobu (makro)klimatskih promjena mora covjek cijelu garderobu ponijet, yembate!

Kace vech jednom smislit neku elektricnu mashinu koja ce jednako uvjerljivo grmit kao moj punoljetni mercedes?

Pakirat se u povratku, to je kacji mashalj. Jer znam da je empirijski dokazana fizikalna istina da je to sve vec vise-manje jednom stalu u raspolozivi prostor, ne?

Bubrezi rade!
- 07:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

A sad da vas pitam

Jedno vazno pitanje.

Jel vam drazi Ben & Jerry sladoled Peace of Cake ili Dublin Mud Slide.

Meni Dublin, hands down.
- 07:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tako.

Stavio sam preostali vesh da se pere. Tak da kad se vratim iz Zagreba mogu napusen peglanjem ubijat' tugu.

A vesh-mashina je krenula vec iz drugog pokusaja, bas kao i proslog puta.

Ima to svojih prednosti, shurovati s Djavlom.
- 07:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

"Mozes imat moje tijelo...

>... ali dusu ne!"

Dok se nizu slike s Jaruna. Gdje sam ubijajuci vrijeme zavrsio s nekim tipom koji mi je u tramvaju u pola 5 ujutro kasnih 80tih priznao da je popizdio cekajuci me, jer je dodijeljem mene pratiti!?

Pa kad se sazalio nad mojim prospektom jos jedne noci odspavane na nekokj klupi u parku ili na otiracu pred vratima stana u nekom nezakljucanom neboderu, prosetao sa mnom Jarunom. A netko mu iz neke barake vikne, "Kae Gorane, imas novu curu!?"

"Ma pus' qrac!", odvrati mu ovaj, priznavsi mi da me po zadatku trebao malo propustit kroz sake, kao prijateljsko upozorenje.

Al' eto, upravo je odlucio da mu je zavrsila smjena.
- 07:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Tako se Ptitchitza oprastala s pamecu

... u krletki medjunarodnog prava, sa zlatnim resetkama.
- 06:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

VJESTICE!!!

Pa i ja sam od vas, i ja magijam!

I kome je uopce stalo do stvarnosti. "Reality is an illusion caused by lack of alcohol", rece Woody Allen (?).

Just what the doctor has ordered...

Zagreb zove!
- 06:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Mozda imam citatelja na Z1?

Muzika se osjetno popravila! Upravo sam uhvatio par zavrsnih pravovjernih rock'n'roll riffova (tu ipak nenadjebiv ostaje Rambo Amadeus u uvodu neke pjesme s Nebo nad Banja Lukom bootlega, kad u inkarnaciji Balkan Boya s tvrdim slavenskim izgovorom a u formi nekog svojeg haikua vazno veli "Ajem. Juar. Viar." Braaaaam...), a onda je krenula neka fina domaca rapperica, neka sassy urbana cura koja je kuhana i pecena i kuzi sve frajerske stosove i jednakom lakocom skrene u dobar pop kao i uvjerljiv soul. Kao domaca diva asfalta, nas domaci miks Amy Winehouse, Macy Gray i Aliciae Keys.

Sad ide "Krivo je more" sa svojim ofucanim gitarskim solom i hammond zvukom, kao neko perverzno valjanje u nostalgicnom blatu "bolje proslosti". Pa nemojte da vam moj mini-panegirik udari u glavu!

A ne. Dobro je. Slijedi neki urbani klipan, zvuci kao Jura Padjen, heroj s Borongayskog asfalta. "Ljubi te Bubi", pa tko to pjeva?

Nije Padjen. Padjen je upravo uslijedio. Eto, to su takvim slucajevi o kakvima vam govorim kad govorim o ferceranju. Kak da se covjek sacuva da ne sizne od takvih slucajnosti? Jer, evo upravo dok ovo pisem i prije negoli se uopce pojavilo on-line, ja o Padjenu, a Padjen na TV!

Pa Dado Topic, "Da li znas da te volim", mangup koji mekano sapce u uho svojoj ljubici. Pa Haustori, pa Jura Stublic.

Dolazim ko obicno u tri!

Everything is everything, kako kaze Lauryn Hill. G_d is love. Allahu akbar! B_g je velik, velika je ljubav.
- 06:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Reality check

Legao u krevet i uhvatio se za kurac.

Baby's insane.

Ponijet cu sa sobom svoju malu Roland klavijaturu u Zagreb da me tata nauci svirat "My World Is Empty Without You" od Diamande Galas. Hocu bit spreman kad me Cheryl (moja prijateljica, i supruga ZMZ, Zene Mog Zivota rofl) slijedeci put povede na Queer night u amsterdamski OT301.

Cijelo mjesto je bilo puno (uglavnom) butch lezbijki, some (even) packing... u vrlo dragoj, prijateljskoj, prihvatljivoj i opustenoj atmosferi.

Na stageu su se izmjenjivali razni karaoke pjevaci u svojoj prilici da s publikom podijele svoj intimni paketic emocionalnog kitcha.

Kad je cura za stolom ispred mene povikala "If you're straight (bilo ih je, uz mene, vjerojatno jos jedan...) you MUST sing for your first time". Fair, pomislio sam. Pa nije ovo cirkus da bi se straight tipovi dosli zabavit, we're sharing & bonding here! Medjutim, znao sam da je to moj cue to leave. Uostalom, znam da nemaju Diamandu u svojoj karaoke zbirci.

Mozda sam mogao zapoceti vecer s vrlo opustenom izvedbom "I'm Your Man" od Leonarda Cohena.

"Clearly... I am not."
- 04:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Odvaznim pokretom

Vec je odspavao prvu rundu, od pola deset do dva ujutro. Sad je na pauzi.

Odvaznim je pokretom iskljucio TV i krenuo u drugu rundu. Na posao snivanja.
- 03:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

's-Gravenhage

To je ime koje valja izgovoriti s ustima punim pljuvacke, da bi ga se pravilno izgovorilo. Pljuvanje je vjestina presudna za opstanak u Nizozemskoj, tako sam do ne tako davno smatrao... U medjuvremenu sam se opametio i sad to primjenjujem jedino za Haag.

A, evo. Pustaju me na privremenu slobodu, radi dobrog vladanja... Ocemo se vidjet na tom picu u Zagrebu slijedeceg tjedna, onda, ha?

A, recite. Jel' zna netko zasto na Z1 u ove sitne sate kad pustaju snimke iz Zagreba, iz zraka, nikad ne vidimo slike ponad centra grada? Pa kaj nisu mogli dobit dozvolu za prelet, what?
- 03:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 04.04.2007.

Drzte mi fige

Za par sati moj punoljetni mercedes s 330,000 kilometara na satu ide na manji sistematski pregled uoci cetiri nove tisuce kilometara ceste koje ga cekaju za par dana. Drzte mi fige da mi pokora ne bude u vise od tri znamenke...

Ma nema veze. Zasluzio je dobar tretman, veci mi terapeutski ucinak donosi taj prekrasni, potpuno analogni, stroj nego sati s mojom vanilla-terapeutkinjom. Njoj kanta, definitivno. U stvari, mogu ja njoj pocet naplacivat', za sav entertainment koji joj pruzam, haha!
- 03:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Slijedeci tjedan, punim plucima, osvjezenje hrvatskim zrakom!

Ova predstojeca reanimirajuca terapija hrvatskim zrakom podsjetila me na jednu od onih sjajnih cirkularnih doskocica Marcela Duchampa (akcente zamislite gdje mislite da imaju biti, i isprike na tipfelerima, moj francuski je osjetno oslabio):

On demande des moustiques domestique, demi-stock
pour la cure d'Azote sur la cote d'Azur!
(Trazi se pola tuceta domacih komaraca za terapiju dusikom na azurnoj obali!)

Novi ciklus, eto: cini mi se da pocinje. Nadam se ipak da ne. Odskok je ovaj puta trajao vise od tjedan dana, i zabrinjava me eventualna mogucnost da se trend nastavi, da ne pricam da me uvijek prestravi mogucnost (stvarna?) da sam se zauvijek rastao s vlastitim "ja" (naime, s onim kojeg zelim ocuvati i kojeg se trudim potpuno raskriliti). Ali, kako ne biti sretan kad odskocim i vidim da sam jos uvijek tu u (sebi i drugima) prepoznatljivom obliku? I kako onda ne koristiti takvu priliku da ne dodam poneki kamencic na onu malu gomilicu preostalog samo-postovanja koja bi se inace valjala redovno dogradjivati s onim sto (i koliko) cinim na poslu...

No, s obzirom koliko sam spavao od pretprosle subote do jucer... pa valjda sam stekao neku, kakvu-takvu, rezervu?

Svratit cu u Zagreb slijedeci tjedan, na par dana, to renew my neurotic affiliations, kako se lijepo u slicnoj prilici izrazio Leonard Cohen. Prosle godine, tijekom jednog od posljednjih posjeta, zavjetovao sam se sam sebi da cu slijedeci puta (1) doci odmoran i (2, ili 1.1) da necu vozit po noci. (Volim duge voznje, i kad god vrijeme dozvoljava biram autom doci u Hrvatsku, makar je avion brzi i jeftiniji.) Jer s iscrpljenoscu dodje i povecana osjetljivost i emocionalnost i... vec me sram koliko puta zaredom su moji prijatelji, njihova paznja, razumijevanje i potpora MENI bili nuzno potrebni, kad ja zelim i mogu i njima (opet) isto pruzati. Moze ih se razumjeti ako su vec zaboravili onu staru Ptitchitzu (koliko god smotanu i otvorenu ali zapravo prilicno snaznu i postajanu!) pred uprizorenjem nekog cvilidretastog, placljivog Calimera. (Jer prosla je godina bila vrlo zahtjevna, pucao sam po svim savovima, bio mahnito bacan na sve strane bijesom, sramom, samocom, tugom... dok konacno taj prvi avalans nije zatomljen ili se ja barem u njem nisam donekle naucio kontrolirano padat'.)

Ipak, bilo je korisno. A oni gotovo vanzemaljsko lijepi trenuci kada se, kao Self-Haters Anthony Colemana ili The Ex-Orkest(ra), kaoticna kakofonija zvukova u bacvi koja strlja niz strminu nekim cudnim slucajem pogodi FANTASTICAN sklad, kad sve padne na svoje mjesto i -- na dan, dva ili tri barem! -- postigne savrsenu cjelinu i mir, ti su predivni trenuci sve manje rijetki a uvijek jednako blistavo obecavajuci.

Cetiri. Cetiri dana bi bilo idealno provesti u Zagrebu, iskustvo mi govori. Manje od toga je prekratko, vise od toga polako ali sigurno postaje agonizirajuce.

Volio bih se sresti i s nekima od vas (nije tesko pogoditi s kime: s onima od vas s kojima razmjenjunjem ove blogerske posjete, a koje su mi takodjer itekako vazne), jer mi se cini da ste svatko na svoj nacin izuzetni ljudi i prirodna je moja zelja da nase poznanstvo barem malko osiguram od zaborava ili prekida uslijed potencijalnih prekida sajberspejsovskih... Ne znam koliko mi mozete vjerovati ili ne tek na temelju ovih mojih svrljotina, ali ja sam prilicno diskretna osoba kada to biram biti. Razumjet cu ako ne prihvatite moj poziv na pice, ali mu se nadam! Ja sam na snaps007@yahoo.co.uk.
- 02:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 03.04.2007.

Hrvatska i Srbija, u vaterpolu ZAKON!

Danas se nasi sampioni vracaju iz prijateljske Australije i znam da ce im docek biti kakav zasluzuju. Svaka im cast!

Moja najveca veza s vaterpolom je to sto sam s Dubravkom Simencom isao zajedno u skolu (bok, Dudo!). I kaj znam plivat. (S loptom nisam bas nesto.) No, kao i svaki Hrvat i ja sam sada ponosan. Ponosan? Zasto? Kao da ja imam ista s tim. Kao da nisam dio hrvatskog copora za kojeg ne postoji nista izmedju apatije i odusevljenja. (Na primjer: rad. TIMSKI rad. I disciplina.)

Ove sam se teme zapravo primio kao ilustracije bizarnog titranja stvarnosti. Jer, ikskjuz mi (ne priznam ja nikome monopol na glupost!) otkad je Srbija ista u vaterpolu? Neki dan ukljucim TV, a kad tamo Hrvatska i Srbija u POLUFINALU SVJETSKOG PRVENSTVA. Srbija? Vaterpolo? Pa ja to nemrem bilivit.

Bilivit, motherfucker! Jer, mism ono... ak' znaju pisat, znaju ziher i plivat s loptom. Al' otkud, covjece? Znam da ima i Srba koji se sa mnom cude. Na primjer, onaj Sumadinac koji se uz mene i jos nesto mlade jugoslavenske celjadi iskrcao s vlaka u Puli '85 da tamo pocne gulit vojnu obavezu. Ne znam znate li zeljeznicku stanicu u Puli: nalazi se u (sirem) centru, na obali ovece uvale, u nastavku koje je i glavna gradska riva, a nesto dalje i industrijski kompleksi. Kljucna rijec je ovdje UVALA. Sidje ovaj Sumadinac s vlaka, a licem mu prijedje izraz krajnjeg cudjenja i ushita: "Iju bre, sta, OVO JE SVE MORE!?" Jest, druze moj, a iza onog rta ima ga jos malo.

Jel' to sovjetska skola sporta? Posaljes ekipu u Sibir na "terminalni trening" - il' se vrate kao potencijalni prvaci, il' se ne uopce ne vrate, pa posaljes drugi tim. (A njih i Kineza, fala bogu, dvije milijarde!)

Sa Srbijom, ili bez: drago mi je. Jer dok smo bili u istoj drzavi vrijedila je ona: Hrvatska i Srbija, ko dva metka u glavi.
- 07:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • HEINEKEN or: Is there life before death in the Netherlands?
    Ovaj je blog nastao u nesretnim vremenima kao dokument postepenog raspada zivota kakvog sam znao. U posljednje vrijeme pisem ga cesce na engleskom jer mi pomaze ako imam razloga misliti da ga mozda cita moja neprezaljena Femme Fatale.

    This blog has been created in times of a personal crisis. Mistaken is (s)he who thinks that only bad times define me; they do, however, provide a referential point in determining a personal span of happiness.

    Hitmi bejbi vanmortajm:
    Free Counter

    Ptitchitza na Amazonu
    (in English!)

Komentari

  • su dobrodosli, osobito ako ih stavite ispod postova kojih se ticu. Bez obzira kada je neki post objavljen, s nekom redovnoscu pregledavam ih sve i odgovor na svaki komentar koji ga trazi ce uslijediti.

Tresla se zemlja...

  • Misliti je [sto?] znati? - I am what I is - Ne hodaj malen ispod zvijezda 1 i 2 - Adios pameti: 1, 2, 3, 4 - Miles to go before YOU sleep: 1, 2, 3, 4, 5, 6 - Pticja kreketanja: 1, 2, 3 - I bruise easily - Proljetna depresija - It's O'Gay! - Les femmes fatales: 1, 2, 3 - Shadow Boxing: 1

    (Ova cijela 'arhiva' nije od davnina bila azurirana & posljedicno je sadly out-of-date... a nece biti osvjezena barem jos mjesec dana. Eto.)