(Rece Ptitchitza trudnim glasom)
Evo cu se sresti s dragom mi M. za jedan sat ovdje, pa imam jos 63 minute za ubit...
Negdje u srijedu ujutro, nakon posljednje od mojih triju spokojnih ceskih noci, probudio sam se jer sam dusmanima ljutim tako glasno vikao ALLAHU AKBAR! (B_g je velik!) da sam bio uvjeren da se to i u javi sasvim gromko culo, a nisam zelio da moji domacini pomisle da sam neki muslimanski fundamentalist ili ikoji drugi freak, pogotovo sto je on Zidov iz Rusije i nosi dugacku bradu (mozda je to ucinilo svoje u tom snenom asocijativnom nizu), a spomenuli su mi da su jednom imali nekog okay tipa ali koji nije bio sasvim priseban i koji im je za suvenir ostavio natpis FUCK YOU bijelom bojom na ulici odmah ispod #mojeg# prozora.
Sto se desilo, tj. sto se snilo?
Nizozemska Kraljica Beatrix i njena casna suita obracala se narodu, iz neke #moderne# zgrade, koja je izgledom bila kao da ju je projektirao neki Albert Speer (Hitlerov miljenik, arhitekt) iz 21. stoljeca, a cijela je zgrada u svojim monumentalnim i pravilnim dimenzijama bila #ugradjena# u neku suru liticu, ogromnu strminu kao odsjecenu od nekog od alpskih planina (kakvih u Nizozemskoj svakako nema - ako se u njih nadje i brdasce od kojih 300 metara, to bi im bio skijaski centar, ziher).
Ja sam se odnekud nasao na vrhu nekog nebodera i kretao se stepenicama prema dolje. Zgrada je bila stradala i bila je iseljena na brzinu, ostale su stvari svih ljudi koji su tamo obitavali. Tu i tamo se komad zida kao od papira lelujao na vjetru, fali dio sobe ovdje, dio ondje -- you get the picture. Gle! Mozda bih mogao nesto ponijeti sa sobom, na trenutak sam pomislio i odmah se posramio -- kradja je kradja. Ipak pozelio sam pogledati kako su si ljudi uredili stanove (u javi, mnogo nizozemskih domacinstava nema zastore i ja bez srama skicnem u prolazu), no i to sam otklonio jer bi to znacilo ulaziti u njihove stanove, dakle silovati im intimu.
I tako idem stubistem prema dnu, tu i tamo preskocim nekakvu gomilu, kroz jednu rupu u zidu vidim dvoje djece kako se igraju u sobi.
- Sto, vi ovdje mozete zivjeti? upitam ih.
- Da! odgovore mi oni, posve cool.
Do prizemlja sam stigao taman kako je u zgradu banula jedinica nekakvih nabrijanih nizozemskih vojnika ili policajaca. Ja sam se ucinio vidljivim i obratio paznju da im nicime ne #speliram# agresivnost ili otpor. Cak i ruke podigao nekako na tri frtalja -- nisu mi se jos bili niti obratili, ali puske su im bile ubjedljive. Par me uzelo na nisan, pa sam obnovljenim elanom ipak podigao ruke u VIS! u VIS! Najblizi mi je podario metak u desnu nogu, kojeg nisam osjetio niti je on izazvao ikakvu fizicku reakciju u mene, jedino cudjenje -- zasto mu je to trebalo? Slijedio je i drugi, ne pamtim gdje, ali s jednakim efektom.
Slijedeca scena: jedan me od njih silio da im uzivo pokazem kako ja to izgledam i kako se ponasam kad sam ljut i/ili agresivan... tako nesto. Slijedilo je jos nekakvih psiickih igara, i malo po malo osjecao sam se da sam na granici izdrzljivosti. U to, lezeci na podu gledajuci prema gore kroz neki sky-light, prozor... shto li... primijetih dobar broj naoruzanih bradonja u zelenom kako se pentraju.
- ALLAHU AKBAR!! ALLAHU AKBAR!! povikah im slabasnim glasom, ali nekako siguran da ce me cuti i da ce me spasiti ako u meni prepoznaju Covjeka koji je jedan od njih...
Cut to Reality, u koju sam se odmah prometnuo.
Jebote. - rekoh samo sebi. I need help.
********
Inace, a kao dopunu u eventualnoj vasoj interpretaciji sna, nisam religiozan. If anything, tu i tamo me ljudi pitaju jesam li i sam Zidov (nisam) jer imam mnogo postovanja i ljubavi za njihovu kulturu, tradiciju i izazove kojima su se nosili kroza stoljeca (Zidove, na neki nacin, smatram pionirima Ljudskosti, jer mnostvo #Make or Break# izazova koje su oni prevladali ili kojima se bave na neki nacin ocekuje i druge narode, ako vec nije.).
O Islamu i muslimanskom svijetu, koji je naravno takodjer pun univerzalnih vrijednosti i ljepota tradicije, kulture i svega sto sam rekao za Zidove vrijedi isto, ali sam imao manje prilika (jer je objektivno teze dostupna i opcenito je manje #ujedinjena# u neki jedinstveni korpus) za nauciti i priblizno toliko koliko znam o Zidovima i steci istu ljubav. (U smislu one uzrecice #u svakom zlu neko dobro#, dobrim u tragediji 11. rujna smatram sto je muslimanski svijet i izazove kojima se bave ucinila vidljivijim i pristupacnijim.) Svojedobno me jedna kolegica pitala da jesam li Musliman jer je primijetila da mi je wallpaper na kompjuteru u cistoj zelenoj boji.
Cudni su ljudi. I ja s njima.
Kache taj moj stan, pitam se ja. Imam blagi osjechajchich da sam na izmaku snaga.
Post je objavljen 12.04.2007. u 16:35 sati.