Neurotske veze, nove i stare
Zagweb, zagweb, vracam se Zagwebe tebiiiiiii!!!! pjevam u sebi glasom onog pigi-lowca iz Zekoslava Mrkve. Znate, iz one epizode kad se Zekoslav i Patak skrivaju u jazzbini, pa mu Zec kaze, "daj odi pogledaj jel lovac jos gore", pa se Patak vrati s raspucanim kljunom, a u slijedecoj razmjeni Zec skroz naskroz izcima piggy-Lowca.
- Zelis li na mene pucati sad ili ces to uciniti kasnije? pita Zec lowca, nasto se ovaj lecne:
- TI SE NE MIJESAJ! Ne mora on tebe napucati sad je krivo! Treba biti = Ne mora on MENE napucati sad! A ja kazem: ON ME MORA!!! NAPUCAJ ME SAD!!! - vice Miljenko Jergovic u afektu. I... BOOM!
I vuatio sam se! Evo me, tute za kompjuterom br. 8 u KIC-u.
Leonard Cohen je bio skroman kad je za posjet u domovinsku Kanadu rekao da se vraca da bi obnovio svoje neurotske veze (= to renew my neurotic afilliations), ja ne samo da sam ih zatekao u super stanju, nego sam /za svaki slucaj/ donio i mnostvo onih mi najblizih od kojih se nikada ne rastajem...
Nema SAMSE!!! Nema samse da se iskobeljam iz svojih ili:ili ekstrema... Ja, naravno, ovdje imam vremena na pretek, ali do kraja radnog vremena nitko ga od mojih prijatelja nema. I za popizdit kak sam se zaboravil naucit se opustat, samo me nervoza drma. Jer sad, kao, nemam kaj za delat, a navecer ce bit OVERKILL sa svim zeljenim susretima dragih mi i po zivot vaznih prijatelja... i onda pod dojmom, i ponesem radoscu, ljubavlju i svim drugim lijepim stvarima ce bit tesko otic spavat...
Kod majcinskog mi Cudovista ima mjesta, pa sam ipak kod nje uspostavio HQ. Ona se i dalje trucira svojem susjedu u prizemlju te (nekad) obiteljske kuce, pa i dalje iskljucuje vodu u garazi (koju pak drzi pod brdom lokota). Probudivsi se jutros, a svjestan svih silnih neugodnih epizoda iz davnina kojih se ne zelim prisjecati pomislio sam da cu se radije preselit u neki hotel nego ovdje se ujutro umjesto tushevanja polijevat s rajnglicama hladne vode, ko da sam u nekom jebenom izbjeglickom kampu, ali drago je Cudoviste valjda osjetilo vibru, pa mi je blagonaklono ostavila ukljucenu vodu.
Kao i kutiju s orasima i nekim keksima i debelu kuvertu, valjda sa svim spisima iz kojih se vidi ko je kome kad yebo na-noo (naime, susjed vs. Ona). Kad bih joj iole mogao vjerovati u sposobnost sustavnog pristupa i discipline primjene minimalne uljudzbenosti rado bih posredovao izmedju njih. Ja sam po karakteru (i talentu komunikacije) rodjeni diplomata, ako mi vjerujete na rijec. Susjed je jedan dragi Sarajlija, srdacan i otvoren i cini se sasvim razuman. But I know better than to get myself involved s njenim perverzijama.
Kidam ulijevo. U obliznjem restaurantu Pivovare sam rijesio minimum stvari, i malo se uspokojio. Mozda ipak bude nesto. Lijepo je setati Zagrebom. I ajmeeee lijepih zena posvud!!!
Nisam vam jos ni otkrio CUDO NEVIDJENO!!! (Zaista se ne mogu sjetiti kada se to posljednji puta zbilo...)
Ipak sam dosao odmoran u Zagreb! U tom selu nadomak Praga gdje me taj par umjetnika (ona iz Skotske, on iz Rusije) primio i ugostio TOLIKO LIJEPO da nemam rijeci to dostojno opisati (mi smo se tek nedavno sreli, u dvjema od prije spominjanih umjetnickih enklava rotterdamskih). I sve one srodne mi pticice koje su cvrkutale vani, i osjecaj da sam in a safe haven... sve je to ucinilo je da sam od nedjelje navecer do danas vrlo lijepo spavao i ponesto se odmorio.
Ipak broj. 2: I/m not fine. (Usput, skuzajte na ovim cudnim interpunkcijama, buni me hrvatsko tipkovlje).
Evo tri rezolucije i ak ih se ne pocnem pridrzavat po povratku u NL imate dozvolu da vi napucate mene:
1) Moram pocet tj. nastavit s redovnim rezimom gombanja, tj. tjelovjezbe.
2) Moram se upisat na neki tecaj transcendentalne meditacije, i naucit se opustat ON (my) CUE.
3) Moram mehanicaru. Ja se tak prestrasim svaki put kad puknem uslijed iscrpljenosti, da uvijek pomislim da sam KONACNO izgubio razum i da mi se i sada -- odmornome, barem koliko-toliko -- s vremena na vrijeme cini kao da sam sebi namecem neke perverzne igre obsesivne analize i/ili anticipacijske kvazi-analize. Kao Max iz remek djela Darrena Aronovskog, filma PI. Di je taj Black & Decker da si proskakljam vijuge???
(Ilustracija, samo jedna zasad: u Pivovari su mi posluzili bijelu kavu u salici na tanjuricu koji je bio EKSCENTRICAN po onom uzdignutom krugu gdje se ukotvi salica. EVO GA!!!! Poludio sam. - prvo sam pomislio. Zatim sam snimio prizor fotichem, pa sad imam dokaz, da ipak mozda nisam jos do kraja shiznuo.)
Imam jos puno lipih stvari za kaaazat, ali moram ih nekak uoblicit...
Hvala vam na svim komentarima dolje, vesele me. I vi ste mi prijatelji, makar mi je zao da poneki (wink wink Hopey, wink wink Exotica, itd..) radije sa ovijem ovdje C-Neeshom (tj. Sinisom) inzistiraju na komunikaciji iskljucivo kao bloggeur prema bloggeuru, a ja sam gladam naci se ocima u oci sa svima izuzetnim ljudima, bez obzira koliko se mogu smatrati sretan po tome koliko ih vec imam u svojem off-line zivotu...
|
