Ptitchitza u niskom letu

subota, 31.03.2007.

Hop.

Probudio sam se sretan i snazan. Dapace, vrzmao mi se poletan refren iz Death to Everyone! Bonnie 'Prince' Billyja (unatoc naslovu, radi se o pjesmi izvjesne vedre kvalitete).

Uopce da sam se probudio, dobro je. Ovih dana niti sam se nesto budio, niti sam padao u san -- glavinjao sam u nekom stanju izmedju. Iako to stanje vec jasno prepoznajem kao razdoblje oporavka od konacnog loma uslijed nagomilanog manjka sna, ta spoznaja ne pomaze mi mnogo u ublazavanju izazova koje to stanje nosi: sve ima neku ponesto nerealnu kvalitetu. Slika se cini stvarnom, ali svako malo zatitra u svojoj bizarnosti. Bit ce da se radi o vlastitoj ranjivosti i nesigurnosti koju takva otvorena, ziva rana pretpostavlja, ono sto znam jest da je najbolje kloniti se od primanja bilo kakvih informacija. Vijesti su osobito paklene: nista nije cudnije od stvarnosti. Nista.

Potrebno mi je biti medju ljudima, naime onima medju njima koji su mi dragi, jer me iscjeljuje njihova dobrota. Ipak, ne mogu im se izlagati nego nakratko, jer se nisam u stanju normalno druziti. Nezgodno je sto se ljudima uglavnom doimam funkcionalan pa se normalno ophode prema meni, a ja nisam u stanju niti smisleno razgovarati. Samo oni koji me najbolje poznaju mogu eventualno prepoznati u kakvom stanju se nalazim, s obzirom da mi sutljivost i sklonost jednosloznim odgovorima i inace nisu strani (kao sto mi u drugim prilikama nije stran niti blistav, zavodljivi sarm i elokvencija rodjenog showmana).

Sada mi je jasno da je oduvijek bilo tako, ono sto cini cijelu razliku jest da obicno nije dolazilo do ekstrema: zbilja je bila dovoljno poticajna za fino titranje unutar njenih granica. Zbilja je od prosle godine toliko pakleno ravna, da zapravo sâm proizvodim krize ne bih li se osjecao zivim. Cini se da je prirodni ciklus jednostavan: tjedan dana kumulacije i nedostatnog sna -- to je razdoblje intenzivnog i produktivnog zivota -- nakon kojeg slijedi lom varijabilne spektakularnosti i potom tjedan dana zombijevskog opstojanja i oporavka.

Uopce ne cudi da se nekima cinim manicno-depresivnim. Stvaran problem ostaje da se u ovoj 'platfus' zemlji mnogosta cini kao manicni ekscentrizam.
- 01:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 27.03.2007.

Novi i stari Zavjet

Vec drugi dan zaredom
budim se tocno u 3 ujutro.

Jucer u Novih 3,
Danas u Starih 3.

devil devil devil ?
devil devil devil !

d evil
live d

Pticji egzorcizam?
- 04:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.03.2007.

PBZI

....oooO...............
.....(....)...Oooo....
......)../.....(....)...
.....(_/.......)../....
...............(_/......
- 03:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

The Deep Throat

My throat is killing me.
I'm killing my throat.

Koja pusiona.
- 03:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 24.03.2007.

Stezem ruku

gospodinu gradonacelniku, Milanu Bandicu.

Svaka cast, Milane.
- 07:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

EBONY & IVORY

In a perfect harmo-ny.

Moj satich kucka li ga kucka,
ko atomska ura

kao tomska cura
tomcat

u dva toma
i tri akorda

Sto mi vise treba?

Mo-ja pr-va lju-bav!
- 07:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Moli se!

Pravila, pravila...
da bi nas udavila...


Moli se Vesna da se javi.
Vesna Pisarovic, molim!

Pa tu smo svoji, kaj ne?
- 07:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

White Caribean

That's me.

Chrno chrno chrno

Koja
je
tvoja boja

NaRkotika.
- 05:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kad prvi pogine

Rekao mi je prijatelj veceras

da je muskarcu do seksa
kad ubije.

To mi ejasno, potpuno.

Al kaj nije bolje jednostavno se obrijat?
- 05:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Pusi pusi

svjetska lado!

Picka ti materina.
- 05:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

KU PIO SAM KUCU U BO SU T SKOJ DVAJSEDAM A

Jer mijenjam, mijenjam se!

Moje lice je plod golemog truda
mene
i mojih
ro di te lja

Iza njega sjedim sam u kutu
i kuckam malim cekicem po zidu.
- 04:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 23.03.2007.

Oh happy week!

Proveo sam jedan od NAJUSPJESNIJIH tjedana u svojoj desetogodisnjoj karijeri u ovoj velikoj Instituciji u kojoj radim.

Danas se konacno netko odvazio SLUZBENO pozaliti na mene. Sretan sam.


(Mozda kasnije malo elaboriram na temu, za sad sam zadovoljan ovime sve reci.)
- 15:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.03.2007.

Dorucak

Dorucak je najvazniji obrok dana. Kazu ljudi u bijelom.

Danas se slazem s njima. Doruckovao sam pintu Guinnessa, u osam ujutro. Navodno je to dosta rano za pivu. Ne bih znao.

Meni se cinilo prilicno kasno, i taman. Taman je fino legla.
- 09:52 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Naravno...

Kad bi zene vladale svijetom, svi bi bili u qrcu. Ili pizdi materini, mnogo daljoj nego danas.

NO MEDJUTIM, kad bi Gaby bila the Secretary Of State, svijet bi ODMAH, that very fucking instant, postao boljim planetichem.
- 05:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Razum I osjecaji

Razum i osjecaji.

Tko je nasao ravnotezu, I'm hers. Or his.
I don't quite care (any more).
- 05:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ma zapravo...

svaka je odvjetnica seksi, ako nema podocnjake. A i s podocnjacima moze biti lijepa.
- 05:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Heaven, na poslu

Na oba monitora gledam jednu od Najljepsih Zena na svijetu.

Gabrielle Kirk McDonald.

And I made her day, once! (Tako mi je barem rekla, a ja joj rado vjerujem.)
- 05:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 21.03.2007.

AXIS: Bold as LOVE

Sretan i usamljen.

[Na nizozemskom: crveno]

Na hrvatskom (bijelo)
Zlatna ribitza, briljantnoj ptitchitzi, tj. obrnuto:

Neku djevojku, zenu. Ma bilo koga zanimljivog.
Da ju vozim malo okolo u svojem punoljetnom Mercedesu.
I pustam Jimi Hendrixa.

[Na engleskom: plavo]
- 19:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

CORRIGENDUM / ERRATA

It's not almost worth it. It's definitely worth it. Worth the price.

Maybe. Definitely maybe.
- 18:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Yeah baby: I'm done dying

He not busy being born is busy dying.

(Robert Zimmerman)
- 18:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Lajf izgud

Cak mi u horoskopu pise:

21/03/07
Quickie:
Stress is not always a bad thing -- in fact, it can bring out the best in you.
Overview:
Some people look at the big picture and immediately think a situation's hopeless. You, instead, realize what the end game is, figure out what's needed to get there and tackle issues one by one.
It's not the most comfortable sensation in the world, but tension is not always a bad thing -- in fact, it can often bring out the best in you. A stressful situation can give your creativity and intelligence a terrifically satisfying jolt. So stop seeking out people who are completely compatible with you. If you surround yourself with only like-minded thinkers, your own mind soul will no longer be challenged -- and they will no longer grow.
Daily Flirt:
You're determined to help people, especially where the environment is concerned. You can set an example for others, whether it's through giving money, time or your organizational skills. You can lead the way.
Daily Couples:
You're going to want to talk about travel with Sweetie, even if you won't be able to get out of town anytime soon. Just thinking about hanging out together in foreign lands will be incredibly romantic.
Daily Singles:
That practical brain of yours is coupled with some extra emotional wisdom now. Between your mind and your heart, you're able to perceive things about yourself and others that you've missed until now.
A wise perspective will put you in the mood for unusual assignments and conferences in exotic locales. If you're stuck in the office, keep your head out of the clouds by adhering to a strict schedule of concrete tasks.

A continuous dialogue
This influence is a powerful stimulus to the mind and to all kinds of communication and interchange with others. You will be engaged in an almost continuous dialogue with others today, which should tell you exactly how you stand with respect to them and how they are reacting to you. It is extremely important that you be receptive to anything that is presented to you. If your thinking is dominated by concern with yourself and your own position, to the point that you cannot hear what anyone else is saying, this is likely to be a day of argument and unconstructive dispute. But if you are receptive, you will be able to learn much. At the same time you can promote your own ideas by making it clear to others that your ideas are not a threat to theirs and that you are willing to work with them as a team.

Dobio sam danas veliko priznanje, potpuno neocekivano i nevezano za ista direktno vezano za posao koji obavljam ali od drugog covjeka u Instituciji (prvi = predsjednik, drugi = tajnik). Organiziram projekciju jednog fascinantnog filma, dobio sam dozvolu od rezisera i kompozitora, film se zove Decasia i posvetit cu mu cijeli post drugom prilikom. Da se niz tako vaznih ljudi pokrenuo i angazirao oko posve privatne inicijative jednog obicnog sluzbenika, wow! Ja, naravno, nisam "jedan obican sluzbenik" ali... ne bih nikada ocekivao tako jasan i bezrezervan angazman... Stvarno sam zatecen.

Moj je zivot zapravo prilicno dobar, steta kaj sam inace takav cmizdravac pa se cesce desi da zaboravim...
- 16:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.03.2007.

Jos dva mjeseca...

da mi je izdrzat', racunam... pa cu nakon vise od dvije godine moci ponovno normalno zivjet'.

(Ovo je bilo u rubrici "Ni kucheta, ni macheta")
- 07:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Nocnizivotgdjeyembate?

Upravo se vratio iz Rotterdama. Tamo, putevima borbe haaskih ilegalaca, u svojim pregalackim naporima otkrivanja tamosnjih underground umjetnickih enklava... provjerio novo zariste. Kattendrecht, moje skorasnje susjedstvo, izgleda kao geto, gradjanske zgrade, blokovi ali sve zadaskano. Tako je valjda Soho izgledao prije tridesetak godina, tako ce valjda Kattendrecht izgledati za deset (naime, kao Soho danas), s mojom pomoci!

U povratku pokusao naci mjesto za popit nesto dok ne nakuckam novi post... duh? City Of All Evil (a o Haagu da i ne govorim), kako Rotterdam ljupko zove moja prijateljica amsterdamka, nema mjesta poznatog mi, koje radi iza 1 po ponoci... No such luck.

Yebo takaf nocni zifot.
- 01:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.03.2007.

Danas sam abdicirao od stvarnosti

Kao Frank Zappa, zamisljam se u ritmu... (muzike za ples? ne.) male nocne ptitchichichaste muzike gdje su noc zamijenili za dan. Ne mogu se vise svakodnevno izlagat vijestima crpi moj kapacitet za trpljenje stvarnosti i presushuje sokove. Zato lijepo spavat' i sanjat' dok svijet marljivo radi u korist vlastite stete i navecer kad svi odjedanput nadju bolje stvari kojima se valja baviti... buljenjem u televiziju, horizontalnim joggingom, obitelji, dok stvaraju stetu u malim oblachichima, balonchichima koji praskom ne zagadjuju susjedstvo... u iluziji zajednice, i sâm medju ljudima, posvetiti se sebi.

Because I'm worth it.
- 13:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 17.03.2007.

Atomska gljiva,

egzistencijalna.

Ispeglao sam gomilu rublja.
- 01:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zdravi zivot

Motajuci svoj n-ti joint sa svjezim marokanskim hea tishom, padne mi na pamet clanak kojeg mi je brizna prijateljica danas poslala, kao znak paznje.

Impresionirao me Colin Farrell:

"Završio sam kod psihijatra, a on mi je rekao da zapišem koliko puta tjedno se drogiram. Išlo je ovako: 20 ectasyja, 4 grama koke, 6 speeda, 14 grama hašiša, tri boce Jacka Danielsa, 12 boca crnog vina, nekih 30 litara."

I to kao tjedni rezim??? Damn, kad covjek ima takvu furku, kaj nije iskrenije priznat samome sebi jednu izrazitu death-wish. Become vibration at the Check-out motel. Ili je doticni glumac ipak tolikog kreativnog potencijala koji iziskuje tako blizak ples na ivici?
- 00:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 16.03.2007.

Drazi mi je Satie od gljiva

Takav sam fenomenalan nered postigao u tom kavezu za hrchke u kojem obitavam da sam veceras u njem nasao inspiraciju za snimanje. Na zalost, vec bi se naslo materijala za samostalnu izlozbu na temu samotnjackog zivota stepske ptitchitze dok hrabro kroci u svoju tridesetu selidbu. Ma vidi ti maloga Akashija, kako je rastezljiv!?

Ali, bilo bi lijepo -- jednom za promjenu -- pocet' nalazit' inspiraciju i u vlastitom prostoru, sanktumu za gljivu kao ja u kojem bih se u miru mogao baviti razdvajanjem i bojenjem sjenki.

I razgranati si raspon 'ugodnih' tema.
- 20:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 14.03.2007.

Sreca, to je ona stvar

Cetvrtak je moj dan, to mi je prije dvadesetak godina rekao samozvani "svjetski prvak u maniji proganjanja", neki puknuti direktor koji mi je, osim dana, u vinogradskoj ludari ustanovio broj (kojeg se vise ne sjecam, 3? 4?). Ni protiv nedjelje nemam nista, ali da je cetvrtak moj dan do sada je vec nebrojeno mnogo puta potvrdjeno.

Cetvrtak, 08. ozujak 2007

Sunce je draskalo rolete i igralo se njima. Probudio sam se s osjecajem dana ispunjenog obecanjem. Cimer je vec otisao na posao i imao sam stan za sebe. Budio sam se u tisini i polako, promatrajuci igru sjena po sobi.

Ujutro sam na poslu velikom uigranoscu zonglirao mnostvom rutinskih, zasebno monotonih, ali ovako u skupu dostatno poticajnih zadataka. Osjetiti se toliko produktivnim na poslu... ne zelim razmisljati kad se to posljednji put zbilo, opet bi me copio blues.

U podne sam krenuo u Rotterdam potpisati ugovor za novokupljeni stan. Ured mojeg zastupnika je u, kazu mi, prestiznom dijelu R'dama, zvan Hillegersberg. Ulazeci u taj dio grada po prvi puta, podsjetio me na Los Angeles. Osjeca se da je dio velikog grada, ali prostornost i arhitektura i nekakav opusteni feeling daje do znanja da se radi o suburbiji, predgradju. Izasavsi iz auta zapljusnuo me svjezi miris lijepog jezera odmah pored. Los Angeles je ustuknuo pred zivom asocijacijom Finske. Osjetio sam da pripadam, ovo je moj grad! Rotterdam!

Imao sam desetak minuta za provesti prije sastanka i odabrao obliznji kafic za zapalit cigaretu. Uz colu s ledom... kako inace? Mjesto je i vrijeme bilo idealno za pusit: mnostvo tamne pozadine za igrati se dimom i uzivati.

S obzirom da je bilo vazno da do sastanka dodje jos istog dana, nasmijesio sam se znacajno ljupkoj konobarici s kratkom djecackom kosom tek da joj dam do znanja Da Je Zeljno Ocekujem.

- Odmah dolazim, rece ona.

Cute little thing, konobarica. Jos je par puta prosla pored mene u svojem tipicno NL-konobarsko lezernom jedna-setnja-po-musteriji maniru koji pretpostavlja da je jedna misao, jedna je narudzba maksimum za koji je negdje na razini domisljenih vizija o Ugostiteljstvu u Nizozemskoj ustanovljeno da je konobarski mozak u stanju nositi sa sobom. (Tko bi normalan, s vecim sposobnostima, zelio konobarom ostati za cijeli zivot, dakle nema razloga njima se baviti -- tim je smjerom, pretpostavljam, isao brain-storming session tijekom promisljanja tih vizija Ugostiteljskih. U jednim od ovdasnjih nacionalnih dnevnih novina, de Telegraaf, bila je ne tako davno provedena anketa koja je pokazala da je nekih 65% sudionika za ljude koji rade u HORECA (hotel-restaurant-catering) reklo da su dom en laks: glupi i slampavi. I sta? I nista. Nikom nista. Nizozemsko krdo to tolerira. Gezelligheid*, my ass.)

Minute su prolazile, opet svratih do blagajne.

- Odmah cu doci uzeti vasu narudzbu, rece mi i ponovno pokaze "gdje mi je mjesto".
- Pardon, nemam nego deset minuta. Colu s ledom, i racun, molim - rekoh pravivsi se da nisam zamijetio otrovni pogled.

Cola, konacno posluzena, je uz cigarete, upaljac, mobitel, laptop, notes i olovku upotpunila prizor na stolu. Padne mi na pamet neka sala o nasim manirizmima i tome da sam se tako instantno stvorenim dzumbusom za stolom lako identificirao kao Hrvat. Eventualno mi fali mi lancic oko vrata (konacno, ja sam tek druga generacija Zagrepcana-Dalmatinaca).

S colom i cigaretom i ruci, pokusao sam odagnati nervozu koja se prisunjala, dal' zbog psiholoskog rata s konobaricom dal' zbog (ne)jasnog osjecaja vaznosti potpisa kojeg se spremam staviti na ugovor.

- Apage Satanas! rekoh svojem osjecaju. Imam jos nekoliko minuta i zelim ih iskoristiti u miru, rekoh Necastivom, svojem dobrom drugu. U posljednje vrijeme mnogo smo se zblizili.

Ispred mene sjedose dvije zene, da su "nase" rekao bi covjek da su u kasnim 30im do srednjih 40ih, ali one su Nizozemke sto znaci da pri procjeni dobi valja oduzeti deset godina. Ovdasnja klima, jaki vjetar, industrijski procesirana hrana i stoljecima bazdareni gene-pool ucinili su svoje da bijelci ovdje stare vidljivije i ranije negoli kod nas. (Pamtim na koncertima stranih bandova redovne komplimente na racun zena iz naseg podneblja i trebalo mi je vidjeli nesto svijeta da shvatim da se nije radilo o podilazenju publici vec o stvarnoj opservaciji. Srecom, u NL ima mnogo tamnoputih zena mijesane rase. Meni, koji se umjesto na arijevski tip palim na "egzoticne" zene, desi se tu i tamo da mi srce doslovno preskoci otkucaj pri pogledu na neke od njih...)

Ove su dvije izgledale tek za nijansu prefuficasto. Pripijena odjeca, oko jedne nekakva lanchuga oko struka, pa onda preko toga debeli kozni remen. But hey, jesam li spomenuo da su Nizozemke, od njih se ne moze ocekivati osjecaj za stil koji krasi nase zene.

Al' dosta lokal-patriotizma, jel Medjunarodni dan zena ili ne? U stvari, pa sto onda? Ja ga iz principa ignoriram smatrajuci da je to Praznik za klipane kojima treba jedan godisnji praznik da bi se zenama u svojim zivotima pokusali iskupiti za preostalih 364 dana nedostatne paznje. Kod mene je suprotno, ja zene slavim uvijek, a danas se drzim u ulozi nijemog promatraca i eventualno glasnog aktivistu/provokatora. Devil's Advocate, moja je draga uloga. Danas slavim zajedno sa zenama. (Znam, lako je meni reci da zene slavim uvijek kad sam single, je li?)

Dvije minute do jedan, a u jedan potpisujem ugovor, ali kaj - nek' me cekaju: Ja donosim novac. Uvjeti su idealni za jos jednu cigaretu. Nemrem ih kontrolirat, osim u ON/OFF iskljucivosti...

U uredu svoje agentice za nekretnine njene kolegice su me odmah uzele pod svoje. Hip odjelce i sarmantno uglati Nizozemski kojim im se obracam cine svoje...

Nakon potpisivanja ugovora, prosetao sam susjedstvom. Vidio neke zgodne cipele i rekoh sebi da prilika zasluzuje proslavu: priustio sam si dva para lijepih koznih cipela talijanskih. KAD JE BAL, NEK JEBAL!!!

U obilasku naisao na zgodan talijanski restaurant, La Salute. Sjeo sucelice stolu za prozorom na ulicu. Savrseno svjetlo, opet. Dim cigarete se kao plimni val oceanski polaaako uvija prema prozoru, sunce prodje kroza nj bojeci ga u plavicasto, i takav se uvije prema gore. Vrlo lijepo. Snimio 80-tak fotki u nadi da sam uhvatio pravi moment. Jesam: bio mi je obecan.

Giuseppe je posluzio insaladu caprese, lijepo slozenu, uostalom kao i makaroni alla Norma koji su uslijedili i svaki ponaosob zasluzili su jos pokoji snimak, netaknuti. Prazni tanjuri potom takodjer - to mi je krajnje rijedak prizor u Nizozemskoj.

Sunce je upravo malo zaslo: signal s nebesa da je vrijeme da se vratim u Haag. Vec je 15:20 i ako ne krenem uskoro zapet cu u guzvama i onda cu umjesto pola sata naci se u autu na autocesti cijeli sat ili sat i po.

Vozeci nazad "plesao" u autu na sretno-sjetne zvuke Arto Lindsaya. Natrag u uredu proveo taman koliko je trebalo da s prijateljima popijem pice na terasi i pogasim opremu. I sretnem Ayina koji me pitao bih li s njim u WORM pogledati posljednji u nizu od cetiri tzv. orbitalna filmska programa koje je njegov prijatelj Paul spremio.

- Naravno! - rekoh, u novom WORM-u nakon preseljenja u prostor odmah pored stare povijesne Delfske luke u Rotterdamu jos nisam ni bio, iako mi je cijeli kraj dobro poznat nakon nedavnih potraga za stanom.

Ali, first things first. Prvo smo se ukotvili u haaskom Augustusu, gdje smo se uz nekoliko piva upoznali s Heom i Chetom (vidi prethodni post), dva mlada utjelovljenja onog najboljeg u Nizozemaca. He mi je podario sifru za wireless-internet u dragom mi mjestu, tako ga stvarno ucinivsi domom izvan doma za mene.

Novi WORM je fantastican! Za unutarnje uredjenje koristeni su reciklirani materijali i u prizemlju je sav namjestaj napravljen od automobilskih i kamionskih guma, rasparanih i preuredjenih u sasvim udobne klupe, stolove, CD playere, zvucnike, miks pultove. Sanitarni dio je odvojeni ali otvoren prostor s nekoliko kabina u bijeloj plastici u nizu, osvijetljenih izvana i uvezanih u metalnu resetku. Male "stanice" za pranje ruku: prenamijenjeni bijeli kanistri od 20-30 litara. Designerska grupa 2012 je za uredjenje zasluzeno dobilo nagradu.

Negdje drugdje bi si to pravo uzeo kao zasluzeno, no ovdje sam prvi puta pa sam ljubazno upitao tolerira li se moj dzokavac za konzumaciju unutra. Jawel. Leuk (zgodno)!

Na katu dizajn je manje upadljiv i zahvaljujuci drvenim klupama i stolovima kakve vidjamo po planinarskim domovima stimung skroz opusten i nepretenciozan. Dvije djevojke, Annemieke i Marielle, za miks pultom pustale su sjajno opicheni izbor mjuze, nepoznati izvoditelji poznatih hitova, Killing Me Softly Helge Schneidera je bio za rasplakat se od smijeha. Razgovarajuci s Annemieke poslije, po prvi puta mi se otkrila atrakcija Marilyn Monroe, u stvari Annemieke vise lici na Kim Basinger s kracom kosom. Definitely not my type, but who cares!? Zena DJ vec je atraktivna za sebe, a zene kao ove dvije, s takvim izborom mjuze, su fantasticne! Annemieke se intelekt zrcali u ocima, ona je jedna od onih rijetkih djevojaka s kojima se flirting odvija spontano. Gle, kak me zrcali? A cuj mene, kak sam je ogradio? Nase molekule su se raspomamile prije negoli mi je moglo i postat jasno sto se zbiva, to je prava kemija, hehehe...i Promatrao sam samog sebe i nju i uzivao.

U maloj kino dvorani odmah do, netom nakon mojeg dovrsenog thai jointa, Ayinov prijatelj Paul Overy stupio je mikrofonu i zapoceo s najavom programa. Cinio je to sramezljivo i otvoreno i smuseno... inzistirajuci na mikrofonu koji je njegovom glasu dodavao previse basova i tako ga cinio manje razumljivim. Prvo sam pozelio manje price, no osmisljenije, no onda sam ga i samog zapazio kao umjetnika, obzirnog i nesigurnost -- ne u svoj talent nego u prigodnost istog, ne zeli nikoga zamarati ali osjeca i svjestan je cistoce svoje strasti. Osvojio je publiku, krepki pljesak je to potvrdio. Gotovo da nije bilo lica bez nekog sasavog smijeska.

Prvo na programu veceri je bio dojmljivi film Bradleya Pittsa, dvostrukog diplomca aeronautickog inzinjeringa koji se posvetio proucavanju svemira i bestezinskih stanja. Snimio je na tisuce crno-bijelih fotografija, odabrao tek i upravo one koje pokazuju setaca kroz Amsterdam u (doslovno) bestezinskom stanju, oni 1/20 sekundni momenti kad nije ni na nebu ni na zemlji. S cestim fade-out zatamnjenjima film se gleda kao neki stroboskopski spektakl. Setnja je kroz Amsterdam naseg doba, ali vizualni stil cini ga bezvremenskim, neomedjeno "starim". Ponijelo me razmisljanje o svim trenucima bestezinskog stanja kojima tezim, makar mi tijelo svom tezinom ostajalo na zemlji. Dosezem ih cesce i dulje, ali daleko je to nirvanisticke levitacije istocnjackih fakira. Ipak, jos sam mlad! thumbup

- Mjesec se svojata kao slijedeca kolonija zemaljska, ne vjerujte nikome tko vam drugacije, ustvrdio dr. James Kass iz europskog pandana NASA-e koji je svojim uvodom u drugi film uspjesno napravio prijelaz iz domene umjetnickog u domenu znanstvenog i brzo pokazao da sa strascu i posvecenosti koju ima, razlike zapravo i nema.. Govorio je kapsulama na zemlji u kojima su male grupe ljudi provele po 200 dana u simuliranim uvjetima na Mjesecu. "200 days and they ended up not living so peacefully... together." No shit.

- Sto je to na Mjesecu sto nas toliko opcinjava - upitao je.
- 1/6 sile teze? - netko je dobacio.
- Da, to cini setnje mnogo laksima. - odgovorio je. "No, ono sto je najfascinantnije jest pogled na Zemlju."

Za glavno jelo posluzen je film Timecheck (1969-71) Davida Halla. Na ekranu su se poceli nizati prizori velike romanticne ljepote, ubrzani oblaci u nekoj plavoj sepiji (?) preko uzburkalog krajolika, led i inje koje se siri kao fino izvezena lepezasta cipka, zenska silueta ispred prozora u sobi, u kontrasvjetlu, iza nje na ulici prodje nesto u crvenom, u velikom zrnu i desaturiranih ORWO boja. Auto-ceste, atmosferska buka, radio komunikacije, vidimo automobile u crnom profilu kako se natren ukazuju i odmah nestaju a ponad njih oblaci u brzom protoku, sjene im miluju zelene brezuljke prozete smedjim povrsinama, sunce ih umiva, ljubicasto, plavo, tmurno, prijeteci tamno plavo... Izgarajuce crveno nekog svemirskog tijela. Loop od radio-poruke astronauta dok prelaze u tamnu stranu mjeseca...

"We're beginning to go into darkness now... in fact, we're already there."

Iz zvucnika zvuci masine. Filmske, avionske... Pan Sonic. Svijetlo plavo i bijelo. Finska, Grcka, Izrael, Argentina. Prekrasni haiku momenti svakodnevni, dozivjeti ih u foto-galeriji je drugacije nego ovdje im pokloniti dostatno vrijeme da nas posve zavedu. Toliko obicnih momenata punih ljepote koji su oteti zaboravu. Uvijek ih ima, ali ih cesto propustimo zamijetiti. How humbling an experience. Covjek se osjeti toliko malenim u ovakim prilikama, kada osjeti velicinu i apsolutnu ljepotu dragog nam Planeta Zemlje (Good Planets Are Hard To Find!), a na njemu mi, sve zasebne planetice jedna do druge. "Hand over the Galaxy!"

- Nisam hrkao? pita Ayin prenuci iz svojeg snenog kljucanja na kraju projekcije. Covjek je svjeze zaljubljen i umoran, hehe.

U povratnoj voznji, nabio Azru i Ravno do dna. Cini se da konacno otkrivam tajnu zivota u Nizozemskoj, ali je jos nisam u stanju objasniti. U VISOKOM je letu ptitchitza bila te veceri. SVI ste bili sa mnom, jer ja sam bio s vama. Bio sam sretan. Sreca je najveci high. Sretan sam sto osjecam da sam drugaciji od drugih. It's almost a fair price to pay.

Love, love, love. E=MC2, G_d = love.



* Gezelligheid = opustenost, neopterecenost. Tajna uzasne razine usluga u Nizozemskoj. Jednom sam u nekom vodicu kroz Nizozemsku procitao da dok psujete konobara nakon sto vas ni nakon 15 minuta nije uopce ni registrirao, morate znati cijeniti kako je gezellig raditi na takvom mjestu...
- 16:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.03.2007.

Live from Augustus, The Hague

U drustvu sam dva vrlo seksi, mlada Nizozemca.

Siroki osmijesi, zubi posvuda, the perfect Dutch! Da vidite kako se dvije mlade nizozemske Indijke tope, divota je gledat'.

Rekao sam im, You are the champions of the Free world! (Vi ste sampioni slobodnog svijeta.) Rece mi jedan od njih, ma da... ali tvoje je dosegnuce vece, evo dosao si iz Hrvatske, ides u New York..." i dobro. Oni su uzrasta mojeg brata, 27, 28 godina i svu slobodu koju Nizozemska pruza prihvatili su zdravo za gotovo i kuzim kaj govori. Al' ipak... ja moram ulagati svjesni napor da postanem istinski slobodan, a oni jednostavno jesu.

Ja sam po prirodi stvari slobodoljubiv, al sam dosta konzervativan kad je rijec o, recimo, tehnici. I Izraelu. I (kao sto ste vjerojatno skuzili), previse ozbiljan za vlastito dobro. (Kao sto rece jednom prilikom Josko Marusic u replici Nevenu Jurici, u tom smislu "radim u korist vlastite stete".) Primjerice, ovo mi je prvi puta da koristim wireless-internet -- drzim se off, jer na ovom kompjuteru drzim nekih 40,000 fotografija koje uredjujem i kujem paklene planove u vezi istih, pa iz opce bojazni da ne pokupim neki virus on-line drzim se slijepo off-line.

I pricamo o Austriji i Dalmaciji, pokazao sam im svoje slike s proslogodisnjeg jedrenja, a jedan od njih vikne "E! Da ti pokazem slike sa skijanja!"

- Sorry, al' nemam internet providera za wireless. A on kaze, "Nema veze, ja znam kodove za sve barove u Haagu" i tap-tap-tap BOOM! evo ga: gledamo njihove snowboarding fotke! "Vidi ovu, imam kameru sa 16 slika u sekundi, ovo je najbolja, ulovil sam si kompica tocno usred zraka."

- Cime se ti bavis, upitam ga.
- Oh, I'm a freeloader!

Beautiful country, the Netherlands.
- 19:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 07.03.2007.

Skótoseme!

(Ubij me!)

Diamandinim mikrofonom,
bih volio biti
Glasom mozak mi sprziti.

Klavirom njenim bih bio
da mi dugackim, tankim prstima
snaznim ubodima
ostrim akordima
tijelo ubada,
meso kasapi.

Njen Uzas da mi plamen bude
prema kojem cu kao moljac poletjeli
i slatko izgorjeti.



_______
Ovo je bio novi doprinos rubrici Samoubojstvo poezijom
- 01:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Psihijatri i umjetnost

Razmjena komentara na tudjem blogu:

postoji savršenstvo kod muškaraca, a to je onda kada bi postojala poligamija odnosno kada bi imala njih 20 - tak u braku. Vi blogeri ste stvarno sjebani mislite da ste neki pametnjakovići ako imate svoj blog i ako tu trabunjate bezveze, po novom američkom istraživanju obavljenom nedavno udruga psihijatara je vrlo negativno ocijenila blogove i blogere, vi ste svi iskompleksirani, gle nismo savršeni i jednostavno ne mogu svi izražavati svoja mišljenja. Previše ste lako shvatili demokraciju, naivčine, zato bavite se recenzijama fotića i televizora. (nitko i ništa, hvala bogu 02.03.2007. 11:43)

>Nitko i nista: Psihijatri su i inace poznati kao veliki poznavaoci umjetnosti, jel tako?

Nije. Psihijatri su autisticni paraziti koji zive na racun urodjenih nesigurnosti umjetnika.

Jesi li vidjela odlican film, lijepu ljubavnu pricu o potpunoj ljubavi, "Tajnica" (The Secretary). Jedna, inace mi draga, prijateljica taj je film prijateljici opisala rijecima:

"To ti je film o dvije kompatibilne psihopatologije."

Ti si bila mrtva i prije negoli si mogla zazivjeti, zato i jesi nitko i nista. Hvala bogu -- i ja kazem -- inace si mogla postat' druga Mira Markovic. Kao sto bi Frank Zappa rekao: "What's the ugliest part of your body? It's your mind."

(ptitchitza u niskom letu 06.03.2007. 23:47)
- 00:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 06.03.2007.

Vihor u Valhalli

They tried to make me go to rehab I said no no no.
Yes I've been black but when I come back no no no.
I ain't got the time, and if my daddy think I'm fine.
They tried to make me go to rehab I won't go go go.

I'd rather be at home with Roy,
I ain't got 70 days.
'Cause there's nothing, there's nothing you can teach me.
That I can't learn from Mr Hathaway.
Didn't get a lot in class,
But I know it don't come in a shot glass

Dobar je to bio tajming za sresti se na cetiri tjedna prije ugovorenom susretu sa svojom cognitive-behavioural terapeutkinjom jucer.

Bilo je u tome necega seksi naci se potpuno, bez ostatka raskriven, otvoren i ranjiv, sa snagom koja ponire iz nemarne, ravnodusne, mirne prisutnosti duha i brzine, pronicljivosti, ostrine intelekta koju tijelo naredi kao posljednji all-out pokusaj suzbijanja krize i - u konacnici - ili zasluzenog smiraja i oporavka ili u konacno priznanje poraza i ledeni mir.

Istovremeno biti i egzibicionist i voajer, gledati svoje igranje sa vatrom u odsjaju njenog oka i u njem treperecu, sjajnu lomacu, zavodljivi tango dvije strane istog bica koje su tako intenzivno opsjednute jedna drugom u tom isprepletenom komesanju dobrog i loseg. Promatrati konacno grandiozno finale gdje ce se jednom zauvijek odrediti pobjednik. Ova jedna dusa nije dovoljna velika i njena snaga se gasi u golemom gubitku, izgara u ogromnom, visoko-oktanskom plamenu, u borbi gdje se dvije strane strastveno i izgladnjelo ubijaju, u orgiji raspomamljenog bijesa mahnitalo odgrizaju meso i halapljivo se hrane jedna drugom.

U ovoj borbi pobjednika nema, pobijedio je onaj koji je vatru nalozio i prethodno je spremio da sa zluradim osmjehom uziva u prizoru koji je sam sebi svrha, igra Snage kojoj nijedan oponent nije dovoljno zanimljiv izazov. Na dimecem zgaristu dokono razgrtati pepeo. Ja sam vec umro, ovo su nego posljednji trzaji.

The man said "Why do you think you here?",
I said I got no idea,
I'm gonna, I'm gonna lose my baby.
So I always keep a bottle near.
He said "I just think you're depressed"
This me "Yeah, baby, and the rest"

Osjetiti prisnost, utjesiti se paznjom za punu vrijednost svih sezdeset minuta po cijeni od 1.16 eura po minuti.

I don't never want to drink again,
I just, ohh I just need a friend,
I'm not gonna spend ten weeks,
Have everyone think I'm on the mend,
It's not just my pride,
It's just till these tears have dried.

U pepelu pronaci posljednji žarak.
Njega ponijeti i njime
Novu igru zapoceti.



_________
Engleski stihovi:

"Rehab"
(Amy Winehouse)
- 23:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.03.2007.

Krvna grupa: A+

Ako mi se danas ista desi sto bi iziskivalo zdravstvenu pomoc, zelim da se zna da je moja krvna grupa A+, koliko se mogu sjetiti iz prastare (JNA-evske) vojne knjizice koja je u nekoj hebenoj kutiji u skladistu.

Ovo ne pisem sa apsolutno nikakvim skrivenim znacenjima, implikacijama, aluzijama, crnim humorom, prijetnjom, ocekivanjima, strepnjama ili strahovima: ovo je jedini blog kojeg sam napisao koji je posve, ali posve SUH i ozbiljan. Facts only, Ma'am.

English summary:
I am entirely being rational and sane but also careful and safe when I want to make public the fact that -- to the best of my knowledge -- my blood type is A+.
- 07:17 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Poljubac Izuzetnoj Zeni

Salaam alejkum. Mazeltov!

Proveo sam prekrasan dan, izuzetnu nedjelju. A nikako da zavrsi (i neka traje, traje, traje! Insha'Allah!). I Ti si, Asjaba, upravo, netom sad! postala dijelom zasto je ovo jedan od najljepshih, najispunjenijih dana u mojemu mladome zivotu.

Sreo sam i Zenu Svojeg Zivota (s obzirom da sam i dalje single onda, barem dok je doista ne nadjem, vrijedi receno jer je GP najblize sto sam ikada dosao do Nje).

Prije pet (zar vec?) godina bio sam na njenom vjencaju u Vondelkerk (Vondel crkvi) u centru Amsterdama. Ona i njena supruga (koju sam takodjer vec bio upoznao i zavolio, iako na drugaciji, prijateljski, nacin) tada su se vjencali. To vjencanje, prilika da upoznam i nesto siri krug njenih prijatelja (i prijatelje njene zene), nasa druzba nakon toga, sve zajedno je to vjencanje ucinilo NAJLJEPSIM VJENCANJEM KOJEMU SAM IKADA BIO DIJELOM i prisustvovao, nazochio.

(Nekim) Prethodnim komentatorima: kapa dolje, ali nije niti HISstory niti HERstory, nego je POVIJEST, OURstory. Isto i sa B_gom. Svi smo B_zja djeca, bili mi religiozni ili (kao ja) nereligiozni. Svi smo satkani od iste (s)tvari, svi smo dijelom istog Uzvishenog, istog bozanstva.

Religion is for people who believe in Hell. Spirituality is for those who have already been there. Religija je za ljude koji vjeruju u Pakao. Spiritualnost je za one koji su tamo vec bili, jednom sam cuo Davida Bowiea citirati autora izreke kojemu se nije trenutno mogao sjetiti imena, a ja nikada nisam saznao.

Grlim Te.

- 06:45 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Poruka novome bloggeru,

Na drugi pogled, vidim da si rado dopustam jos malo ostati Ti u gostima, bez obzira na (gore spomenute) okolnosti.

Nije tebi vrijeme pogazilo ideale, to se odmah vidi.

Volio bih (ma cuj: "ja"!)... Bilo bi dobro (prvenstveno za Tebe, a onda i svima/svemu drugome), mislim, da Ti ideja vodilja ne bude da ikoga naljutis, jer u tome (naravno) uopce nije poanta, dapace: lezi pritajena opasnost da sami sebe ucinimo "taocima" svojeg postenja i glasa, Glasine! u okruzju (makar hinjene) politicke korektnosti (political correctness, PC). Ali, kad osjetis da je vrijeme i prigoda nekoga (natjerati ili, jos bolje, privoliti) zamisliti, a kad stvarno treba... i ZABRINUTI -- by all means!

Ne zavidim Ti (zasto bih, ikome?) na sretnome braku i djetetu, nego mi je drago da si zasluzio takvu srecu. I ja sam je zasluzio (ili, mozda ipak - jos - nisam?). (I) Ja sam samotnjak, ali unazad par godina poceo sam se osjecati usamljenim.

Dopustiti kurvinim sinovima da nam truju Srce i Um, da nam pljackaju vrijeme koje zasluzuje nasa obitelj, prijatelji i svi dobri ljudi i dobri povodi (i provodi!!) -- FUCK 'EM! -- ne zasluzuju, ne za-slu-zu-ju toliki nash emocionalni angazman. Ako mi je dopusteno da Ti dam savjet (savjete je, kako znamo, uvijek lakse dijeliti nego ih se sam pridrzavati): moras naci nacina da se malo distanciras. Odi, zaroni malo, pomiluj suprugu, poigraj se sa sinom, otfuraj se bicom na Sljeme (ako si iz blizine Agramerske), "take a step back and a deep breath" i onda, ONDA!, ih opali u njusku. Smireno. I jako. Ili (jos bolje) upravo onoliko koliko treba. (S energijom racionalno! S racijom energicno! kako je to sjajno Felix rekao.) To je umjetnost kojoj valja teziti, methinks, koliko god Uzas bio nasom furkom. Nisu opaki Sicilijanci bedasti kad su primiijetili (koliko god osveta kao takva bila losom) da je "Osveta jelo koje se posluzuje hladno."

(Nazad na prethodnu poantu) Rado cu Ti ilustrirati o kakvoj paklenoj usamljenosti se radi ako mi posaljes e-mail na snaps007@yahoo.co.uk, i to poznatom pjesmom Hanka Williamsa u (znatno manje poznatoj, nazalost) izvedbi velike Diamande Galas.

I'm So Lonesome I Could Cry.

ili, jos gore:

My World Is Empty Without You
(ovo posljednje, btw, nije ni Hankova stvar, niti je referenca na bilo koga, osim mozda na mojeg brata, jedinog, 12.5 godina mladjeg.)

Za kraj, a prije laku noc! da Te zamolim (iako mislim da vjerojatno nije ni potrebno, cak mozda niti isticati): Please do not put yourself down! Nemoj (nikada!) sam sebe (iz skromnosti, iz postenja iz bilo kakvih razloga) unizhavati! Uvijek ce se (na zalost) naci sasvim dovoljno ljudi koji ce to ciniti umjesto nas. Razumijem zasto si to ucinio u svojemu prvome blogu, uostalom, i sam sam ucinio istu gresku iz istih ili slicnih pobuda.

Stay well, mate!
- 06:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dragi Stefane,

Hvala Ti sto si sa mnom, i sto me cuvas.

Osjecas koliko mi nedostajes i koliko cesto mislim na Tebe. (Nadam se svojim djelima dokazati, opravdati Tvoje prijateljstvo i ljubav.)

Mozda ne bi trebalo biti tako, ali zao mi je... mnogo... da Te nikada necu moci upoznati s Branimirom (budem li ikada i sam toliko sretan da mu se imam prilike predstaviti i stisnuti mu ruku kad bi vec zagrliti ga moglo biti neprimjereno). Vas trojica (plus Jorma), naime, bi se tak' brzo skuzili, i takve bi presjajne Iskre frcale da mi nedostaju rijeci opisati tu Prskavu Srecu koju je Herman spomenuo svojemu junaku, Stepskome Vuku.

Najblize sto se trenutno mogu domisliti u pokusaju opisati vam tu Milinu jest da vas nagnem da poslusate pjesmu Heaven, Davida Byrnea (van Talking Heads) u izvedbi Little Jimmy Scotta. I dometnuti rijeci izvjesnog Jure iz SK-a (neka mi bude oprosteno), o Vama prekrasnim ljudima.

Poljska... u nasem srcu.
- 04:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kako sam proveo nedjelju nakon petka

Izuzetno. Dobro.

Puno lipih stvari za rec, i smiim ih kazat'... al niman kad.
Ono sto imam jest mnogo ljubavi.

Za sve te zivotinjice draaa-a-ge!
- 04:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 03.03.2007.

Taka' saa van ja...

po cilom tilu!

Tek sam se oporavil jucer u kasno popodne od prilicno neugodnog nervnog iscrpljenja u kojem sam glavinjao osam dana i evo ga opet brijem. mouthwash

Jer sta. Jer me upravo naljepljeni flog podsjetio na drugu epizodu, navodno istinitu koju pamtim iz nekog prastarog broja Het Financieele Dagblad?

Naime, o nizozemskoj zeni koja je sudjelovala/gostovala u nekom britanskom talk-showu gdje ju je voditelj pitao (sigurno s prekrasnom engleskom dikcijom, genetski fino podesenog osjecaja za svaku nijansu prigodnog, prikladnog, pogodnog, uctivog i nenametljivog) cime se bavi.

- I fuck dogs, odgovori mu ona mrtvo-hladno.

U studiju zamre svaki zvuk. Grobni tajac. Tish i mirina. Eventualno suplje-drveni zvuk mikrofona odbijenog o pod studija.

A nasa je draga junakinja zapravo htjela reci da ona UZGAJA pse, a ne da se %#*& s njima.

Uzgajati (na engleskom: to breed) je na nizozemskom FOKKEN pa je ucinila razumljivu gresku. Nizozemcima na cast, uvjeren sam da se i ona i njeno drustvo (i svi drugi koji su za to saznali) dobrohotno nasmijalo na racun te nezgode, docim bi prosjecan Englez (pretpostavljam) zamolio Kraljicu da mu oprosti sto se smatrao pripadnikom njenog kraljevstva i otisao volontirat u neku koloniju gubavaca u izoliranoj enklavi, kajaznam, Eritreje ili Laosa. Eventualno nakon tridesetak godina kajanja, a ohrabren cinjenicom da je prezivio, zatrazio oprost.

P.S. Vezano za ovo, da ponudim svoje misljenje da bi Nizozemci bili mnogo ugodnija druzba ljudima naseg mentaliteta kada bi umjesto da nose neki kompleks manje vrijednosti (osobito) u odnosu na Engleze i Francuze (i taj jedan slozeni love & hate odnos s Nijemcima) popravili ili barem malo podesili svoj sustav obrazovanja da mladi narastaji budu svjesni kolikog su traga za jednu tako malu drzavu i malobrojan narod ostavili u svjetskoj povijesti. KADA BI BILI SVJESNI(JI) SVOJIH KVALITETA MOZDA BI SE U NIZOZEMSKOJ MOGEL POPIT POSHTEN ESPRESSO. Do tada - nema sanse. (Pitajte me zasto?)
- 04:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

How's Your Pussy?

Opet sam se upisal na Iskricu, nakon cijele godine stanke; drzim se tam ulogiran koji put da si reklamiram flog.

Otpisao sam joj ozbiljnost nakon par neobicnih epizoda, al me upravo veceras razgalio neki curetak s prekrasnom zaigranom, spontanom i neiskvarenom slikom (ako je to ona na fotki uopce) i smislom za humor. Dal ce djeva ukucat prvo slovce na moju adresu jos treba docekati, ali me podsjetila na dragu prijateljicu i bivsu kolegicu, Dalet, s kojom sam upravo danas razmijenio par e-mailova nakon nekog vremena. Dalet je Kanadjanka srpskog porijekla (1. generacija), otac joj nikad do kraja nije svladao engleski jezik.

Prijateljica ju je nazvala nekom prilikom kad je nije bilo doma, pa se javio njen tata kojem je Dalet bila spomenula macku doticne prijateljice a koja je nesto obolila.

I javi se on, razmijene par recenica, a onda ju Daletin otac pita, cisto onako kurtoazno, to make small talk:

- How's your pussy?

A s druge strane slusalice tajac.

Tata (tipicno musko, k tome) je primijetio da NESTO nije bilo u redu, da je neka vibra falila, ali nije skuzio sto pa je cijelu epizodu ispricao kceri, na sto je ovoj cista groza i uzas presjekla tijelo:

DAAAD!!!! PLEASE, PLEASE! PLEASE! TELL ME YOU DIDN'T SAY THAT?!!!

hahaha
- 04:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • HEINEKEN or: Is there life before death in the Netherlands?
    Ovaj je blog nastao u nesretnim vremenima kao dokument postepenog raspada zivota kakvog sam znao. U posljednje vrijeme pisem ga cesce na engleskom jer mi pomaze ako imam razloga misliti da ga mozda cita moja neprezaljena Femme Fatale.

    This blog has been created in times of a personal crisis. Mistaken is (s)he who thinks that only bad times define me; they do, however, provide a referential point in determining a personal span of happiness.

    Hitmi bejbi vanmortajm:
    Free Counter

    Ptitchitza na Amazonu
    (in English!)

Komentari

  • su dobrodosli, osobito ako ih stavite ispod postova kojih se ticu. Bez obzira kada je neki post objavljen, s nekom redovnoscu pregledavam ih sve i odgovor na svaki komentar koji ga trazi ce uslijediti.

Tresla se zemlja...

  • Misliti je [sto?] znati? - I am what I is - Ne hodaj malen ispod zvijezda 1 i 2 - Adios pameti: 1, 2, 3, 4 - Miles to go before YOU sleep: 1, 2, 3, 4, 5, 6 - Pticja kreketanja: 1, 2, 3 - I bruise easily - Proljetna depresija - It's O'Gay! - Les femmes fatales: 1, 2, 3 - Shadow Boxing: 1

    (Ova cijela 'arhiva' nije od davnina bila azurirana & posljedicno je sadly out-of-date... a nece biti osvjezena barem jos mjesec dana. Eto.)