ja kad sam bila još prije u depresiji, koja je jako dugo trajala i nkon tš sam izašla iz nje tražila sam sitnice da se vratim u to stanje tj. nisam mogla podnjet da je sve u redu
31.03.2007. (09:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Potrebno mi je biti medju ljudima, naime onima medju njima koji su mi dragi, jer me iscjeljuje njihova dobrota. Ipak, ne mogu im se izlagati nego nakratko, jer se nisam u stanju normalno druziti. Nezgodno je sto se ljudima uglavnom doimam funkcionalan pa se normalno ophode prema meni, a ja nisam u stanju niti smisleno razgovarati." Ovo kao da si mi ispisao iz glave! :o Totalno je tako! :o
01.04.2007. (20:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznat mi je dobro Bonnie Prince Billy, a njegove "vesele" pjesmice su, hm..., daleko od onoga što se obično naziva veselim pjesmicama. Čitamo li između redaka pročitat ćemo te kao jutarnjeg ksenofoba :) Death to everyone, najranije ujutro! Zanimljivo.
02.04.2007. (09:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
>Tea: I meni je prava depresija poznata, jednom sam je iskusio, prije mnogo godina (u svojim ranim dvadesetim). Ovo sada, to su epizode koje barem po trajanju ne dolaze niti blizu onoj "pravoj". Mislim da znam na sto mislis, Tea, iako mi se cini da izraz "traziti" moze zbunjivati, jer nekome mozda pretpostavlja (potpuno) svjesnu radnju, docim (ako sam u pravu) se ovdje radi o nekom neurotskom mehanizmu, gdje nam je tek do jedne razine jasno da sami "pravimo probleme", ali se u takvom stanju ne nalazimo dovoljno... snaznim? odmornim? zdravim? othrvati se takvom odronu. Nesto, recimo, slicno takozvanim "prisilnim radnjama", kao kada se posto-poto izbjegava stati na pukotinu na cesti jer si u suprotnom pripisujemo krivicu za (potencijal) necega sto (barem) svjesno ne zelimo da se dogodi.
Kad smo vec kod toga, da kazem da osjecam izrazito razumijevanje za razne puknute filmske likove, da li manicno-depresivne ili opsesivno-kompulzivne i slicne i da mi takvi filmovi nerijetko cine neke od omiljenih. Na primjer: Jack Nicholson u "As Good As It Gets", Nicholas Cage u "The Matchstick Man", (opet) Jack Nicholson u "The Shining" (iako za taj lik za razliku od drugih navedenih ne osjecam "dragost"), Maggie Gyllenhal u "The Secretary" itd. (lista nije konacna, ovo su tek oni koji su mi odmah pali na pamet) jer ne samo da mi se cini da ih dovoljno razumijem nego se u odnosu na njih osjetim super sretnim i uravnotezenim, hahaha!
>Limerick: A mozda grijesimo i ti i ja? Mozda su to ljudi koji nas toliko dobro poznaju i (sto je jos bitnije) VOLE, da nas prihvacaju kakvim god jesmo, kad god jesmo? Ilustracija: na tulumu za docek Nove kod prijatelja prije par godina: Popodne sam mu pomogao oko dopreme finih stvari za pojest & popit, pa smo u predahu popusili par jointova, a trend se nastavio dobrim dijelom (rane) veceri. Pod djelovanjem marihuane/hashiha i/ili alkohola ja se prirodno ucahurim u svoju introvertnu skoljku, zapravo je umor sam po sebi dovoljan da bi se to zbilo. Kasnije, kad se pridruzio ostatak drustva, ja sam cijelu vecer bio ko fikus u sobi, jedva da sam tri rijeci prozborio. Cijelo sam se vrijeme glodao da kak sam mogao bit tak glup i nepromisljen, kog vraga se onda idem druzit ako sam posve nedruzeljubiv, pa kak je to nepristojno i sve tako. Konacno sam medju prvima otisao kuci. Slijedeci sam dan bio pun isprika i zaljenja, a prijatelj mi se sve iscudjuje i ne vjeruje usima kakvim se ja bedastocama opterecujem, jer on uopce nista nije ni primijetio a i da jest, "pa sto onda". I zapravo, mislim da je on bio blizi ispravnom & zdravom stavu: jest da je od mene bilo bedasto uciniti se takvim pred zeljenu druzbu, ali osjecaji nisu niti pogresni niti ispravni, osjecaji jednostavno jesu! Pa ako sam se tada osjecao vec kako jesam, pa sto onda? K tome, ako si ne mogu dozvoliti da se ponasam prirodno medju sebi dragim i bliskim ljudima, onda gdje i kad mogu?
>Peter Pan: Svakako se ne ubrajam medju jutarnje tipove i tesko trpim drustvo (a jos teze galamu, ili blebetanje) do prije nekih, recimo, deset-jedanaest ujutro. Ti si, naravno, u pravu kad velis da "veseo" nije pridjev koji je tipican za BPB-a (kao ni, recimo, za Morrisseya). Ono sto sam propustio reci jest da ja mahom zanemarujem tekstove (osobito kad su na stranom jeziku, bez obzira koliko dobro njime vladam ili ne vladam), i da oni vrlo, vrlo polako u mene sticu na vaznosti, a i to tek kad su ili sami po sebi toliko vrijedni (da ih ja kao takve prepoznajem) ili ako zamijetim da su po necemu meni relevantni. Obicno ih (donekle) usvojim nakom sto sam vec toliki bezbroj puta cuo doticnu plocu da mogu sve dionice i solaze zasebno odzvizdati... a i tada je rijetkost da cu ih pamtiti od prvog do posljednjeg stiha. Opci ugodjaj & emocija, to je ono na sto uvijek prvo (a nerijetko i jedino) padam. Mislio sam na neku izvjesnu "sjetnu" kvalitetu, nesto sto je mozda nekad (meni) bilo tuzno ali je u medjuvremenu prebrodjeno, pa je sad postalo donekle "ugodno" jer "sto nas ne ubije, cini nas cvrscim". The Queen Is Dead od Smithsa (na primjer): meni je ta ploca toliko izuzetno prepoznatljiva za jedno razdoblje mojeg zivota, za Zagreb i Radio 101 da mi je drago cuti tu plocu i ona mi je takodjer vrlo "vedra", iako po tekstovima tesko da bi je itko mogao takvome nazvati. Pretpostavljam da se radi o sprezi (spomenutog) zanemarivanja tekstova i prirodnim pozitivizmom pamcenja, odnosno normalnom sklonoscu da neugodne epizode sakrijemo pod nekakav tepih u nasoj psihi...
Hvala svima na komentarima!
03.04.2007. (23:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
satans witch
ja kad sam bila još prije u depresiji, koja je jako dugo trajala i nkon tš sam izašla iz nje tražila sam sitnice da se vratim u to stanje tj. nisam mogla podnjet da je sve u redu
31.03.2007. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
limerick
"Potrebno mi je biti medju ljudima, naime onima medju njima koji su mi dragi, jer me iscjeljuje njihova dobrota. Ipak, ne mogu im se izlagati nego nakratko, jer se nisam u stanju normalno druziti. Nezgodno je sto se ljudima uglavnom doimam funkcionalan pa se normalno ophode prema meni, a ja nisam u stanju niti smisleno razgovarati." Ovo kao da si mi ispisao iz glave! :o Totalno je tako! :o
01.04.2007. (20:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
limerick
btw, meni se po glavi vrzma Caesars Jerk It Out :)))
01.04.2007. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
petar.pan
Poznat mi je dobro Bonnie Prince Billy, a njegove "vesele" pjesmice su, hm..., daleko od onoga što se obično naziva veselim pjesmicama. Čitamo li između redaka pročitat ćemo te kao jutarnjeg ksenofoba :) Death to everyone, najranije ujutro! Zanimljivo.
02.04.2007. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stepska ptitchitza
>Tea: I meni je prava depresija poznata, jednom sam je iskusio, prije mnogo godina (u svojim ranim dvadesetim). Ovo sada, to su epizode koje barem po trajanju ne dolaze niti blizu onoj "pravoj". Mislim da znam na sto mislis, Tea, iako mi se cini da izraz "traziti" moze zbunjivati, jer nekome mozda pretpostavlja (potpuno) svjesnu radnju, docim (ako sam u pravu) se ovdje radi o nekom neurotskom mehanizmu, gdje nam je tek do jedne razine jasno da sami "pravimo probleme", ali se u takvom stanju ne nalazimo dovoljno... snaznim? odmornim? zdravim? othrvati se takvom odronu. Nesto, recimo, slicno takozvanim "prisilnim radnjama", kao kada se posto-poto izbjegava stati na pukotinu na cesti jer si u suprotnom pripisujemo krivicu za (potencijal) necega sto (barem) svjesno ne zelimo da se dogodi.
Kad smo vec kod toga, da kazem da osjecam izrazito razumijevanje za razne puknute filmske likove, da li manicno-depresivne ili opsesivno-kompulzivne i slicne i da mi takvi filmovi nerijetko cine neke od omiljenih. Na primjer: Jack Nicholson u "As Good As It Gets", Nicholas Cage u "The Matchstick Man", (opet) Jack Nicholson u "The Shining" (iako za taj lik za razliku od drugih navedenih ne osjecam "dragost"), Maggie Gyllenhal u "The Secretary" itd. (lista nije konacna, ovo su tek oni koji su mi odmah pali na pamet) jer ne samo da mi se cini da ih dovoljno razumijem nego se u odnosu na njih osjetim super sretnim i uravnotezenim, hahaha!
>Limerick: A mozda grijesimo i ti i ja? Mozda su to ljudi koji nas toliko dobro poznaju i (sto je jos bitnije) VOLE, da nas prihvacaju kakvim god jesmo, kad god jesmo? Ilustracija: na tulumu za docek Nove kod prijatelja prije par godina: Popodne sam mu pomogao oko dopreme finih stvari za pojest & popit, pa smo u predahu popusili par jointova, a trend se nastavio dobrim dijelom (rane) veceri. Pod djelovanjem marihuane/hashiha i/ili alkohola ja se prirodno ucahurim u svoju introvertnu skoljku, zapravo je umor sam po sebi dovoljan da bi se to zbilo. Kasnije, kad se pridruzio ostatak drustva, ja sam cijelu vecer bio ko fikus u sobi, jedva da sam tri rijeci prozborio. Cijelo sam se vrijeme glodao da kak sam mogao bit tak glup i nepromisljen, kog vraga se onda idem druzit ako sam posve nedruzeljubiv, pa kak je to nepristojno i sve tako. Konacno sam medju prvima otisao kuci. Slijedeci sam dan bio pun isprika i zaljenja, a prijatelj mi se sve iscudjuje i ne vjeruje usima kakvim se ja bedastocama opterecujem, jer on uopce nista nije ni primijetio a i da jest, "pa sto onda". I zapravo, mislim da je on bio blizi ispravnom & zdravom stavu: jest da je od mene bilo bedasto uciniti se takvim pred zeljenu druzbu, ali osjecaji nisu niti pogresni niti ispravni, osjecaji jednostavno jesu! Pa ako sam se tada osjecao vec kako jesam, pa sto onda? K tome, ako si ne mogu dozvoliti da se ponasam prirodno medju sebi dragim i bliskim ljudima, onda gdje i kad mogu?
>Peter Pan: Svakako se ne ubrajam medju jutarnje tipove i tesko trpim drustvo (a jos teze galamu, ili blebetanje) do prije nekih, recimo, deset-jedanaest ujutro. Ti si, naravno, u pravu kad velis da "veseo" nije pridjev koji je tipican za BPB-a (kao ni, recimo, za Morrisseya). Ono sto sam propustio reci jest da ja mahom zanemarujem tekstove (osobito kad su na stranom jeziku, bez obzira koliko dobro njime vladam ili ne vladam), i da oni vrlo, vrlo polako u mene sticu na vaznosti, a i to tek kad su ili sami po sebi toliko vrijedni (da ih ja kao takve prepoznajem) ili ako zamijetim da su po necemu meni relevantni. Obicno ih (donekle) usvojim nakom sto sam vec toliki bezbroj puta cuo doticnu plocu da mogu sve dionice i solaze zasebno odzvizdati... a i tada je rijetkost da cu ih pamtiti od prvog do posljednjeg stiha. Opci ugodjaj & emocija, to je ono na sto uvijek prvo (a nerijetko i jedino) padam. Mislio sam na neku izvjesnu "sjetnu" kvalitetu, nesto sto je mozda nekad (meni) bilo tuzno ali je u medjuvremenu prebrodjeno, pa je sad postalo donekle "ugodno" jer "sto nas ne ubije, cini nas cvrscim". The Queen Is Dead od Smithsa (na primjer): meni je ta ploca toliko izuzetno prepoznatljiva za jedno razdoblje mojeg zivota, za Zagreb i Radio 101 da mi je drago cuti tu plocu i ona mi je takodjer vrlo "vedra", iako po tekstovima tesko da bi je itko mogao takvome nazvati. Pretpostavljam da se radi o sprezi (spomenutog) zanemarivanja tekstova i prirodnim pozitivizmom pamcenja, odnosno normalnom sklonoscu da neugodne epizode sakrijemo pod nekakav tepih u nasoj psihi...
Hvala svima na komentarima!
03.04.2007. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...