Ptitchitza u niskom letu

Problem s Ujedinjenim narodima i VASCELIM SVETOM

Jeste li znali da se Haag etablira kao medjunarodni pravni centar, tj. kao centar medjunarodnog prava? Nizozemci ustrajno i uspjesno rade na tome. Medju najistaknutinijim pravnim institucijama ovdje se povrh svima znanog Medjunarodnog krivicnog suda za zlocine pocinjene u bivsoj Jugoslaviji (ICTY) nalazi Medjunarodni krivicni sud (International Criminal Court, ICC) i -- najstariji od spomenutih -- Medjunarodni sud pravde (ICJ). Kao sto znate, ovaj potonji je jucer presudio da Srbija NIJE kriva za genocid u Bosni. (A, ne? Could have fooled me!)

Istina uvijek pobjedjuje, no dok Laz optrci svijet, Istina tek navlaci cizme i o toj presudi ce se jednog dana govoriti kao o kuriozitetu, kao sto se u svijetu glazbe i popularne kulture jos uvijek spominje da je EMI svojedobno propustio uociti komercijalni (i umjetnicki ) potencijal Beatlesa. Presudu jos nisam (pro)citao tako da mogu samo nagadjati argumentaciju. Pretpostavljam da Tuzitelj (Bosna) nije uspjela od sume dokaza ukazati na nekoliko istaknutih i povezanih stabala kojima bi dokazala nesto sto se na ICTY vec s pravom gotovo uzima zdravo za gotovo: na medjunarodni karakter sukoba, tj. da se ono sto je pocelo kao gradjanski rat razvilo kao medjunarodni sukob orkestriran iz Beograda bez cije podrske do tragedije takvih razmjera nikad ne bi ni doslo. Ne bi me cudilo da neki od sudaca koji su u ovom sporu odlucivali privatno misle upravo to, ali ako Tuzitelj to nije uspio dokazati suci nisu u poziciji propagirati vlastite stavove. S druge strane, konflikt u bivsoj Jugoslaviji je (strancima) kompliciran u detaljima svoje metastaze, a Srbi su decenijama i s velikim uspjehom vjezbali umjetnost zamucivanja istine, demagogijom, lazima, dezinformacijama, propagandom i last but not least pravovjernoscu vlastite psihoze, na sto su nas dva "istaknuta" srpska psihijatra/politicara -- Draskovic i Karadzic -- 90tih i sami podsjecali.

Iako to nije nesto sto bih se usudio istaknuti pred nekim prezivjelim Bosancem kojem je cijela obitelj pobijena i poklana u Bosni, i u zlu se nadje neceg dobrog.

Sto je dobro u ovakvoj presudi ICJ-a?

Dobro je to sto su svojom presudom pokopali jednu smijesno ukorijenjenu srpsku fantazmu, naime onu o vatikansko-zidovsko-slobodnozidarskoj i tko-zna-kakvoj-sve-ne uroti vascelog sveta protiv Srba.

Pravda i istina u bivskoj Jugoslaviji dobit ce na Medjunarodnom sudu Pravde drugu priliku kad Albanci potegnu spor za genocid na Kosovu. To bi, smatram, trebao biti jedan brzo rjesivi sudski spor koji bi i Bosnu po tom pitanju ponovno aktualizirao.

Problem s Ujedinjenim narodima je vrlo jednostavan: narodi nisu nikad bili niti ce biti jedinstveni ili ujedinjeni.


P.S. Od spomenuta tri suda, ICC nije dio Ujedinjenih naroda, ali to ga jedva spasava.

Danasnji cilj:

1,400!

Anger Management

Bas sam danas vozio svoj skoro novi BMW peticu (nema niti 50,000 km!) na servis (nova BMW trojka cabriolet izlazi tek slijedeci tjedan) pa sam razmisljao o tome kako se nositi sa residencijalnom (jel se tako kaze: ona koja je stalno prisutna?) srdzbom, bijesom. Ovaj tekst prosljedjujem urednistvu.

Ima jedna teorija (i praksa) bioenergetske psihoterapije, zove se Radix therapy. Razvio ju je Chuck Kelly, jedan od ucenika Alexandra Löwena (alternativni spelling: Loewen) koji je nadgradio i/ili razradio Reichove teorije ("primal scream", "orgasmic reflex" itsl.) i tretman je posve neverbalan.

Radix tretman se temelji na principu da svaka od osnovnih ljudskih emocija ima svoj somatski, tj. tjelesni manifestni oblik. Tijekom naseg svakodnevnog zivota cesto gomilamo i postupno (ne)svjesno potiskujemo neke od tih osnovnih emocija i takva praksa izaziva, naravno, svoj kumulativni ucinak. Tako se ponasajuci stvaramo jedan misicni oklop, skoljku buduci da u tijelu (a dobro je prisjetiti se da mi "nemamo" tijelo, mi JESMO tijelo) postoje grupe misicha koje korespondiraju svakoj od tih osnovnih emocija.

Ako naucimo kako manipulirati ciljanom grupom misica mozemo ih rasteretiti i u normalnim okolnostima tijelo, nas organizam, ce samo od sebe pokupiti signal i osloboditi se nagomilane i potiskivane emocije. Tretman s onima koji to nisu naucili obicno pocinje hiperventilacijom (vjezbama disanja) dok se odrzava kontakt pogledom sa terapeutom (to je vazno!). Ljudi koji su to probali ili otisli vidjeti kako to izgleda, vele da prisustvovati (kao promatrac) toj praksi nije za svakoga i da trazi cvrst zeludac. (Mene osobno to ne brine, tek jedna izrazita manjina moze trpiti, a kamoli obozavati Diamandu Galas, moju heroinu.) Radi se o "manijakalnom" urlanju, o "zvjerskom" ponasanju ucesnika sto izaziva takve reakcije.

Ali sve je to za ofce. Naime, onima kojima ne treba bijes.

Meni treba i posesivno se ophodim prema svojem bijesu i srdzbi jer mi omogucava ponasanje kakvom inace ne bih bio dorastao.

Kao Al Pacino u jednom od mojih omiljenih filmova, The Heat, Michael Manna (koji, usput, ima fascinantno bogato razvijene likove, osobito zenske sto svakako nije uobicajeno za mainstream hollywoodske filmove).

Zbunjeniji nego ikad

Znate koja je razlika izmedju psihotika i neurotika?
Za psihotika su dva i dva pet, za neurotika su 2+2=4 ali je on zbog toga duboko nesretan.

Ako je rezultat 22, sto to cini covjeka? - to moj srednjoskolski udzbenik iz logike ne spominje. Osobno se slazem da je 2 i 2 cetiri, nisam nesretan niti patim zbog toga, samo nalazim da je steta da ljudi opcenito imaju tak' malo maste da rezultat uvijek mora biti isti.

Ne-vje-ro-jat-no je kakvu sam paznju (i koliko ju je bilo) izazvao svojim rafalnim piskaranjem u srijedu. I sluzbeno i nesluzbeno. Previse, previse, preeeevise je tu "slucajnosti" da bi se radilo o slucaju. Haag je tako sneni gradich da svaka slucajnost, da svaki sinkronicitet takve prirode privuce pozornost kao saka u glavu.

Koliko se zasad cini, Slucajnost je tako fino diskriminantna, toliko je promisljeno primijenjena da jos uvijek ne znam da li ona cini moj zivot u Nizozemskoj boljim i kvalitetnijim, ili ga jos vise kompromitira.

Ironicno, koliko se osamljenim ovdje inace osjecam sanse su dobre da ta Blistava, Sjajna Slucajnost ucini da se osjetim vise integriran u ovdasnje drustvo. Dovoljno sam umirao i dovoljno sam umro da bi upravo to bio slucaj.

(Necu vam ovom prilikom podrobnije opisivati ikoji od spomenutih slucaja, samo cu kazati da ni ovotjedna epizoda kao ni ona prethodna -- kad sam se profesionalnim ornitolozima izravno obratio -- nisu ostavile mnogo prostora da drugaciju interpretaciju.)

Da... cudno je to, kak bi Sara rekla.

Q SAMBA

(Arto Lindsay/Vicinius Cantuaria)

How do you do that Did you just make it up
Is there a special name for that Now don’t just make it up

What does that gesture mean back where you came from
When you shift tempos could you take me along

How do you shake just that and not shake all the rest
Breaking all those beats up you careless hypnotist

Most of all I want to praise your vanity
It gives me many gifts let me aspire to it
You dance like you’re not alone you dance like I’m not here
When you shift tempos could you take me along

Your supple cheekiness
Supreme funkiness
Your sure footedness
And your pelvic finesse

How do you show so much and keep the rest so shy
What sort of lover baby did you learn that one from
Where is the island love where your sisters still roam
When you shift tempos could you take me along

Take a drop down low

Take a drop down low
and Swing Your Hips
That's All You Need To Do.

All You Need Is Love.


(De-Phazz/Beatles/Ptitchitza)
Hvala, Jasmina.

Velika zivotna utjeha

Bez glave nema glavobolje.

Ubija. Ubi-ja.
Ubidubishubi, mene bole zubi.
Boli me kostana most.
MOzdana kost.
Cavel u bulju, ko Max.
To lijeci sve glavobolje.

Dva nova filma dana:
Tony Scott: The Hunger (Schuberte, Schuberte, s'aka ti dala)
Abel Ferrara: The Addiction
xyz: Devil's Advocate
Alan Parkins?Parsons? Parker!: Angelheart
i tako dalje.

Idem se prijavit policiji.

Pristao sam bit cu sve sto hoce

Welcome to the club? Hvala Renee.

Radujem se vratima Pakla.

Ubicuse

kakmijedosadno

Hvala

VI PREKRASNI LJUDI
SA VAMA MOGU
CIJELU NOC!
BITI BUDAN
I SANJATI
NA NOGAMA

SANJATI NA NOGAMA.

(stihovi Jure Stublica, ako se ne varam)

Odjedanput mi film dana nije Sekretarica (Tajnica, The Secretary) niti Fight Club, nego the Game.

Sto je mozda zanimljivo, a mozda i nije jer je isti reziser potpisao oba filma, a meni je oduvijek The Game bio jedan od zornijih filmova, docim je mom mladjem bratu zakon bio the Fight Club. A onda se to nekako obrnulo.

I to je karma. Napustio sam ga i pustio da sam uci plivati u Raljama Nemani.

Djeco, Sinisa se zovem

ali ne pisem sa Sinisong kompjutera jer ga Sinisa drzi podalje. I ne zovem se Beit, zovem se Sinisa. Tako mi je ime i to mi pise u putovnici. Ne mogu vam rec svoje prezime. Ne da mi se. Odgovara mi anonimnost.

Moj zivot u filmu

(Nina would you please fill in the blanks, obtain the rights. Thank you! And say Hi to Jim and the rest of the band.)

Djetinjstvo:
Stephen King/Stanley Kubrick: The Shining

Odrastanje, pubertet, rana mladost:
Jessica Lang: Frances
Stephen King/Kathy Bates: Dolores Clairbourne

Perverzna perverzija:
Stephen King/Kathy Bates: The Misery

U vojsci:
Milos Forman/Jack Nicholson: One Flew Over Cuckoo's Nest
Chuck Palahniuk/David Fincher/Edwart Norton/Brad Pitt: The Fight Club

Zivotna prica u jednom filmu u kategoriji Zivot do sada:
Steven Shainberg/Maggie Gyllenhaal: The Secretary

Sadasnjost:
Chuck Palahniuk/David Fincher/Edwart Norton/Brad Pitt: The Fight Club
Darren Aronofsky: Pi
Christopher Nolan/Al Pacino: Insomnia
Walter Wager/Don Siegel/Charles Bronson/Donald Pleasence: Telefon

Zivotna prica u jednom filmu u kategoriji Crna predskazanja:
Amos Kollek: Sue
ili (druga krajnost)
Chuck Palahniuk/David Fincher/Edwart Norton/Brad Pitt: The Fight Club

Operativna rjechca dana:

KAH-ZAAAA!!!

a la kamikazijana.

Poruka zavidnim kolegama, ili: Pustite me, radim!

U vrijeme komunisticke Jugoslavije dosla novinarka u Pariz s Ivom Pogorelicem interview raditi. Suradnju ostvarivati. Bila je hyper-impresionado sa Ivinom stancugom u nekoj hebenoj aleji pariskoj. Te ga pitala kako si on moze priustiti tute zivjeti. A on joj kah-zaaaa:

- Na dva broja nize stanuje kcerka od [upisite ime visokog funkcionara po zelji], zasto nju ne odete pitati kako si to moze priustiti?

Sta radim...? Radim! Vidite sta radim!

Sta vi radite na poslu?

Q samba

Djevojka mi je danas pokazala svoj pupak. Burki je car!

Ja nemam nista protiv komaraca

(Posveceno Senki)

Sara, cini mi se da i mene isti insekt drakulasti piknul u venu. Vidi! Vichi!
Ptitchitza se skroz povampirila.

iLove my Mac

Vazan je razlog sto se na mom flogu pojavljuju i smisleniji uradci to sto sa sobom uvijek nosim laptop. Dok u prosjecnom nizozemskom kaficu docekate da vam donesu naruceno pice covjek stigne napisati "Rat i mir".

Tvrtko je kralj Bosanski

... i hrvatski! Tvrtko je moj brat.

DIMI MI SE IZ USIJU

Jembate, cetrdesetmijeljetavec al kad slusam kako Brad Shepik rasteze strune svoje kitare elektricne dodje mi da razmotrim svoju kandidaturu na Svjetskom prvenstvu u sviranju zracne gitare u Finskoj. Ne bu meni neki Japanac solil pamet.

U rubrici HIHAD danas

U rubrici... (Alef, Beit, Gimel, Dalet... Hei!) Hey Hihhad danas:

MNOGI SU ME PITALI
Mnogi su me pitali
Dakojimijeqrac

Ucinit cu od Haaga Medjunarodni Spijunski Party Centar!!!
SPIJUNI IZ SVIH ZEMALJA SVIJETA OVDJE CE DOLAZITI TO HAVE SOME FUN

Spijuni svih zemalja ujedinite se sa spijunkama! govorim vam i oprastam se s vama.

eGZISTENCIJALNI HAIKU PICKATIMATERINA!

PIJESAK POD ZUBIMA
Dnevna svjetlost przi mozak. Moj, mislim.

(Onomatopejskim izrazom:) Skrip. Skrip.

Ubavo devojche.

Vitalne statistike

Glazba dana: Matt Darriau's Paradox Trio: Flying at a Slant
Za gitarom: BRAAAAD SHEPIK! BRAD SHEPIK!!!
Za dumbeksima i ostalim tambaraljkama: SEIDO SALIFOSKI!!! SEIDO SALIFOSKI!
Za chellom, violonchelom chak! RUFUS CAPPADOCIA!!! RUFUS CAPPADOCIA!
Frulice i ostala drvena pimpad: MATT DARRIAU!!! MATT DARRIAU! (Djevojke, svoje gachice bacajte OVDJE!)

Sreca dana, prekrasno dobro jutro: mojiskorak.blog.hr

Mix dana:
Nesquick kakao, meksikanska travad zelena, marokanska smola putena.

Specijalan prijenos uzivo

SLOM JEDNOG MLADOG HRVATSKOG ZIVOTA.
PRIGODNO DVADESETIPRVI.

Tajna uspjeha, slave, nofca i zena. Mnogo zena.

Morate prave key words ukucavat.
Udom, udovima vitlati udavima.

U rubrici gdje ste, sta ste, kuda idete i odakle dolazite

Bio sam Iggy Pop.
Toliko sam umro da sam frcao zivotom, zivotom iskrio, kurcem palio i zario.
I gasio.

Dal cu se skljokat na stepenicama ili na pozornici tresuci se ispovjedati vlastiti LUST FOR LIFE,
koga jos briga. Mene svakako nije.

Rezati se ziletom, tek sa superiornim nemarom ustanoviti da je moja krv JOS UVIJEK CRVENA.

Saputanja na jastuku

Svima koji me citaju po sluzbenoj duznosti, obracam se Medjunarodnim Rjecnikom Ljubavi.

Open order TO: SKIES
Keep Mexican in stock. Based home, home based.
Cooked home, home cooked. Homme cocked.

Tajnik: ostavka. Uranilovka. Hranilovka. Hrenovkka.

Vozacka retrieved jebote.

FUCK ME (by all means!) BUT DON'T FUCK WITH ME.

Say No drugs.
Say Yes to The Drug.
SAY YES TO LIFE.

Drink Coca-cola, comrade.

Ranojutarnja pticja grandomanija

Rekla mi je moja prva ljubav prije dvadesetak godina da na svijetu postoji zapravo samo petnaest ljudi, ali se oni krecu toliko brzo da se cini da ih je mnogo vise.

Ja se krecem toliko brzo da sam u petak ostao bez obrva. Celave oci! S tankim 'ch'!

To je izazvalo veliku pomutnju i pomamu u diplomatskim krugovima ovdasnjim. Al' meni se ja svidjam: moj ostar pogled sad je jos prodorniji. Moja vizija sada je jos ostrija.

Ipak, bile su to dobre obrve i vjerno su me sluzile.

Zato, ako ste ih nasli...

OBRVA. Komada: DVA

lijepo ih ocetkajte. Mozete si i fini privjesak za kljuceve slozit od njih.

Nisu to bilo cije obrve. To su MOJE OBRVE!

Svi! Mars na ples! Ples na Mars! Marsh marsh, marshmarshmell.Ow!

Ask not.
What Your Country.
Can do for You.

Sto Vi mozete uciniti
za SVOJU DOMOVINU!?

Ustanite! Ja Ustah, Thompson Ustash, Mi Ustashe!

UGrabite, ZAGRabite, ZAGRUGE, svi zajedno:
FFWEEEEEEEE
AAAAAAARERERERERERERERERERRRRRRRRREEEEEEEEEEE
GLIITTAER!!!

We are Glitter!

Hye littel aprikot
hey littel kpeaches

Impeach My Bush
Impeach My Bush
Impeach My Bush
Impeach... Bush
Impeach... Bush

* * *

U nedjelju, dakle, dok sam (ponovno) poceo pucat po savovima uslijed manjka sna, odlucio sam otic posnjofat svoje buduce susjedstvo u Rotterdamu. Prvo sam popusio joint u autu, s pogledom na svoju zgradu.

Svidja mi se. Zgrada, susjedstvo, joint. Al najvise od svega me puknuo NOVI GOLDFRAPP CD – We Are Glitter, remiksi (uglavnom) s prethodnog albuma, Supernature.

Moglo me se cut na kilometar – u svom 20-godisnjem autu imam zvucni sistem koji je dva ili triput vrijedniji od procjenjene vrijednosti auta, i (prek)jucer sam ga odvrnuo do daske. Oni koji me znaju, bit ce shokirani cuti da sam plesao - koliko se dalo, u autu, za vrijeme voznje.

Nazad u Haagu, nasao sam se u ocajnoj situaciji – All Dressed Up & Nowhere to Go. U odsustvu boljih ideja, otvorio siberdah i tako se vozio po gradu, sporo kretajuci disko prosao je neke od ljepsih predjela Haaga u kojima je mnostvo ambasada*.

U vrlo lijepom parku gdje je smjestena americka ambasada, ucinilo mi se da Americhani mozda imaju teritorijalnih pretenzija spram Nizozemske – onaj protutenkovski sistem jezeva se cini jos pomaknut prema van. Tu sam malo zastao i nevidljivim deckima na strazi pustio Peaches (Impeach (My) Bush).

U promociji spomenute ODLICNE DANCE PLOCE po ambasadama i njihovim obavjestajnim uredima prekinula me policija koja me ispred Palace Mira zaustavila, kao, na rutinsku kontrolu. Bilo je tu mnogo tipicno policijskih mind-games, ali bio sam odlicno raspolozen i raspustio svoj killer charm da cini svoje pa mi je sve bilo zanimljivo. Dok sam cekao da provjere svoje baze podataka u miru zavrsio svoj joint. (Galandija, ja tebja ljublju!!!) Tako cavrljajuci s deckima i curama u plavom, jednome se omaklo reci da “imaju informaciju da vozim bez vozacke dozvole”. I fakat, nisam je mogao naci (iako je policajac mislio da je uopce nemam) -- negdje sam je posijal. Na koncu smo se lijepo dogovorili da ako dodjem do stanice SA vozackom do petka, da me nece globit. Bez obzira na pozitivan ishod, moji susreti s policijom u NL su uvijek bili dobri: imaju izuzetan miks ljubaznosti, profesionalnosti i zdravog razuma.

Moj trenutni hit s We Are Glitter je Lovely 2 C U [T. Raumschmiere Remix), gdje ima i svojevrsnih balkanskih elemenata radi kojih smo svi popljuvali Severinu, a sad cemo se mozda zamislit i skuzit da se pritome radilo o vlastitoj provincijalnosti docim se Seve zajebavala i na Euroviziji nastupila sa svojim Show OF Defiance spram Balkana u zapadnoj Europi.

Tako. Zelim vam svima dobar start u novome tjednu, i zapamtite: najteze je prvih pet dana!




* Amsterdam je glavni grad Nizozemske, ali sjediste vlade, ministarstva i ambasade su sve u Haagu.

Kad prezivim,

Pricat ce se!

A i ja cu pricati, ako prezivim, kad dodjem doma se odmorit. Tada cu vam odati tajnu koju zna vec cijela obavjestajna zajednica u HASK Gradjanskom: na cemu se "drzim"!!!

Jos malo,

pa ce Kralj Tomislav!

Tkoe zapice?

1000!

pablic enounsment

I am too sexy for my shirt.

Ako volite masazu stopala...

Pozdravljam VAnju!
Vanja, i tebi mnogo hvala na mantri i molitvama!

I SVIMA!!!

Stan je v zepu! Ptitchitza paid his dues, i Svevisnji je to uvidio, uz vasu presudnu podrsku!.



ALLAHU AKBAR!!!Bog je velik.

EVERYTHING IS EVERYTHING - L. Hill

Dakle, kat.=
BOG = LJUBAV!!!

By teh way, jeste li znali da nema nista na domeni www.bog.hr. Ja sam mislio, ono, pa makar Bog I Hrvati...

Nagrdna Ptitchitza

Nagrada za 1000. jubilarnog ornitologa.
Pice s Ptitchitzom.

Ornitoloshkinje uzivaju prednost. Pri brojanju.

AJMO LJUDI, KLIKCHITE!
KLIK KLIK KLIK
KLIK KLIK KLIK
KLIK KLIK KLIK

kliklikpic
Piksel-efendi
pikpikpik

I AM THE PANTYCHRIST!!!strong>

EYES WIDE SHUT!

Imamo lobby pun vojske u odiijelima, iz bivse Juge. Sve mladi, uredno podsisani, ozbiljni. Eyes Wide Shut.

Sta je ono Ozzy pjeavao u ranim danima, Pigs Of War?
Ajmo GOSPODARI NOCI, pomoc trazim!

Look under: Black Sabbath.
File under: Politics.

Executive Order: Open

Whodunnit

Rol-lo...Tomassssssssiiiii.......

Rollo Tomassi, officer! He took my driving licence!?

Aaah... novi radni dan!

I love the smell of napalm in the morning!

Rijeci mudraca

Many of the insights you receive during this period will be real, and many will not be real. Only the passage of time will allow you to determine which are which.

Lux Aeterna

Jos jednu mi noc biljezi.
Boo!

Love Letter To Maja

Wendy,
Give Me the Bat!
Wendy, give me the bat now.

D feking bejbzbolbet
Wendy, Oh, Wendy Kroy

New Vantaa!
Ma naravno da nisam ni Finsku zaboravio.
Kako bih i mogao kad sam se u Katjinim
ocima utopio.

Minaa olen Suomalainen.
Mina olen Hullu.
La Line Olea
La Linea.
Novo DVD pakovanje

za 19,99!

Na mojoj svadbi

Penderecki i Hermann.
Threnody. Threnodij.

Za Poljske zrtve.
Dzek umjesto Halida
Umjesto Johnnyja

Heeeeeeereee's
PTITCHITZA!

Tony Award

Za Lenu Sa Lepim Telom!

Joj, Jeno, Nenu
Joj, JeloJelo
Imas Lepo Telo!

*************

Jedno fino bazdareno.
Tinjajuce ludilo.
To si ja zelim. U toj se vatrici
kod kuce osjecam.

To, i:
Mlade Muslimanke, sa svilenim hidjabima
u cabriolet BMW-ima.

I'm too Sexy For my fecking Shirt!

Halid umjesto Halida, Johnny umjesto Johnnyja

Shinns are
Shining
Shining
Things
Right Here
Over The Years

Shiny Shiny
Shiny Booths Of Leather
Shiny Shiny
In the Dark!

Moja nova ljubav

Ju dont understend
Ju dont understend
Pjevala mi je na uho.

Mata Hari.

I Wanna Take You

Hia! HiA!
Hiar, hear, CID
Hia, hid, CIA

Hea. Neu.
Now.

Hea. New. Neo

SLY & THE PTITCHITZA STONES

... and the Family Bones.
... and the Chicken Fried Bones.
--- and the Blind Lemon Johnson!

We Wanna Take You Hajer!!!
WE WANNATAKEYOUHAJER!
HIGHER
HIGHER
HIGHER!

Brazil 5: 0 !!!

U utrci za Vodju Nesvrstanih, i dalje vodi BRAZIL!!!

Druga je Velika Britanija, zbog Goldfrapp.
Treca je Izrael, jer je Izrael.
Cetvrta mi je Mlada Muslimanka.

Sa stativom u ruci, kako juri iz Cabriolet BMW-a.

Vrlo. Vrlo.

Popularna. Vrlo popularna.

Evo vam ga sada! Uvodichu vam ja jos diktature.

Oh.

I'm Just Getting Warmed Up!

Bas si gledam

HRT dnevnik.

Pa si mislim tetke Voyke: "Golane Milichu, al si mi se kulcine napusio!!!"

Am You Chicken?

Etida br. 4.

I'll suck your eyes out motherfucker!
Through the eyesockets. Like oysters.

Diktatura Superiornih Vozaca

Danas sam u Nizozemskoj uveo Diktaturu Superiornih Vozaca. Koji qrac mi se strumfovi ne bi umicali iz lijeve trake na autocesti? Jel ogranicenje na 100 km/h? Jest. Jel ti strumfu vozis 120, a ja 180? DA. Tko onda ima vise prava biti u lijevoj traci?

Ja, naravno.

I da ste ih vidli kako su umicali, divota jedna! Jawel, mein Führer!

Ma dobri su ti Nizozemci, samo im valja ponuditi Vodju.

www nije ime necastivog, nego ZIVOT!

Iz prakticnih razloga ucim se alefbetu, hebrejskoj latinici.



Kao i u latinici, svako slovo alefbeta ima svoju numericku vrijednost. 6. slovo alefbeta, vav, se u latinicnoj transliteraciji cesto pojavljuje kao "w" i ima numericku vrijednost (pogodite koju?) sest.

Pa se tako naslo srodnih mi dusa, naime, pametnjakovica, koji su iz toga izveli da je numericka vrijednost World Wide Web-a (WWW) 666. Svaki Iron Maiden fan ce vam reci da je 666 "the number of the beast", a duhoviti Kanadjani ce za Kanadu reci da je 668 -- the neighbour of the beast!

No, radi se o gresci u racunici i reci da je WWW=666 bi bilo isto kao reci da je u latinici III=111, naime slova tj. brojke se jednostavno zbrajaju. Posljedicno, numericka vrijednost vav-vav-vav kombinacije, naime WWW, je 18 sto je numericka vrijednost koja odgovara zivotu! (Dakle, ako zbrojite znamenke rijeci zivot na hebrejskom dobit cete 18.)

Vidite kak su pametni ti Zidovi, oni su prije 5 tisuca godina skuzili vaznost interneta!

A sad, nagradno pitanje za ljubitelje Douglas Adamsa i njegove Hitchhikers Guide to the Galaxy: sto znaci broj 42?


P.S. Zakljucak, naravno, nije valjan (a sto nema veze sa Zidovima) jer broj 666 ima znacaj u krscanskoj numerologiji i nema osnove u Zidovskoj Misli.

Nista od Dr. Jekylla

Vidim da je promijenjeno ime bloga predugacko i da se od Ptitchitze ne vidi ni "P" kad se nadje osvjezen na listi blogova. Ni dobro.

Ptitchitza je mala statusom ali velika ambicijama, pa se vracam na Nizak let.

Test urednistvu

Jedan od mojih heroja, Frank Zappa, je govoreci o svojim gitaristickim solazama na turneji 1984. rekao: Obicno bih odsvirao osam solaza po koncertu (puta pet koncerata tjedno, puta sest mjeseci) i od svih njih mozda se nadje dvadeset mojih solo dionica koje su dovoljno zanimljive da ih je vrijedno uvrstiti na plocu. Jedan od najvecih skladatelja 20. stoljeca i sjajan gitarist smatrao je da mu je tek 2.08% solaza glazbeno vrijedno.

Moj je blogerski prosjek bolji. Kao i vecina bloggera, svoje mjesto u blogosferi koristim kako mi puhne u trenutku (to ce se vremenom promijeniti), ali nadje se tu i tamo poneki za kojeg smatram da se bavi temom koja bi mogla biti zanimljivima drugima na nacin koji bi im mogao biti zanimljiv. Takve postove proslijedim urednistvu i bivajuci svjestan kvalitativne raznolikosti blogova koje urednistvo spomene na naslovnici zelim ovdje ispovjediti svoje potpuno nerazumijevanje sistema kojim se u svojem izboru povode. Pise li to negdje? Trazio sam i nisam nasao. Razumljivo mi je da se povedu ostvarenim prometom i istaknu popularne blogove, ali sto mene ovom prilikom zanima jest IMA LI IKAKVE VAJDE OD TOGA DA IM BLOGER SAM PROSLIJEDI VLASTITI TEKST? Ako netko zna, molim javite!

Ovo prosljedjujem urednistvu iz iskljucivog razloga da im pokusam skrenuti paznju da cu kasnije tijekom dana objaviti post u kojem, s nekim autoritetom, opisujem kako tijelo reagira na iscrpljenost uzrokovanu pomanjkanjem sna i kako se sa tim nositi. Taj cu im proslijediti.

Slijedecih dana objavit cu post u kojem cu svekolikom puku reci sto im je ciniti ako se CD-R(W) ili DVD-R(W) diskovima sluze s namjerom da TRAJNO sacuvaju nesto.

Ako nijedan od ta dva bloga ne bude istaknut, znat cu sto mi je ciniti: ignorirati opciju prosljedjivanja teksta urednistvu.

Dr. Jekyll i Mr. Ptitchitza

Odlucio sam -- bas kako su to Buldozeri ucinili na svome prvom albumu -- PLJUNUTI ISTINI U OCI i priznati rascimanu prirodu mojeg zivota ovdje i posljedicno promijeniti ime (ali ne i adresu) bloga...

The first rule of the Fight Club is...

Oh, fuck the rules.

Ovo je druga uzastopna besana noc, treca od nedjelje.

UZAS JE MOJA FURKA
(ovo je jedan prepadni ubac, objasnit cu ga dodatno drugom prilikom: ne pamtim tocno kak ide istoimena Johnnyjeva stvar, ali procitavsi tu neobicnu kvazi-biografiju o njemu prije par dana prilicno sam siguran da znam tocno o cemu govori, naime: onom istom o cemu govori Fryda Hyvönen kad veli:

HUNGER IS A MUST
IF I'D BE SATISFIED
I'D LOSE MY LUST FOR LIFE.)

Termin za posjet centru za istrazivanje poremecaja sna (Slaap Centrum) neuroloskog odjela ovdasnje bolnice, zatrazen prije nekih dva ili tri tjedna, je tek 01.03.

Sjecam se da sam u Hrvatskoj pizdio na duga cekanja u slicnim prilikama, ali iz ove perspektive mi se taj "sistem" (?) cini boljim, razumnijim, humanijim, jer u ovak opakim prilikama kad se vec i sam pocinjem brinuti pricekat recimo 10 sati koliko god je grozno, ipak znaci da je covjeku pruzena (kakva-takva) pomoc istog dana.

I inace, zivot u ovim dvijema zemljama (NL i HR) bi znatno dobio na kvaliteti kad bi se nekim cudom cijelo stanovnisto jedne preselili u drugu drzavu na neko vrijeme. Po povratku svaki bi svoje cijenili mnogo vise...

Good Bye, Jisca

Pain Is Good For My Art But I Am Not A Masochist.

Laku noc, Hrvatska

U razdjeljak te ljubim.

ZZZzzz...

Prepotentan?

Moi?

Ma idi bre, ja sam samo veoma veoma potentan.
Takav sam po celom telu.

bACK TO BLACK JEBOTE

Otkrio sam crnu boju.

Idem se sad malo oprobat u onoj drevnoj istocnjackoj disciplini, poznatoj kao AjuPaju. Ah... your veda? I think not. Nije ajurveda.

A jel: Ah..... Jur ni jedna na svit vila...

Jest, bogami! Mozda me Sara doceka s onu stranu svjesnog?

Oh cock.

I SING THE BODY ELECTRIC!

Drugim rijecima: sviramkurcu.

Sanaderova vlada

Vlada premijera Sanadera. Sanader je premijer. I on ima Vladu. Sa Vladom se nekak jako rad druzi. Dapace, drze se i za rukice. Tko zna gdje sve jos nose satove za koje nitko ne zna. Mozda negdje na jugu, kod kralja Alberta? Tko zna u kakvim je bilateralnim pregovorima s njegovom ekselencijom Tomom od Finske, mozda upravo sada?

I dok se to zbiva, tko je na Vlasti, u ovo pozno doba noci?

Moj je otac zelio biti na vlasti, ali on je znao sto mu je ciniti. Ozenio se Vlastom. Ali vlast k(o)rumpira, znamo. Bila je to vlast krumpira s nesagledivim posljedicama.

Ozbiljno vas pitam. Citam na Vecernjem listu, Sanaderova vlada ne želi zaoštravanje (s Italijom), a dalje u tekstu se spominje (dok nas ne satre i zatre od dosade): Sanaderova vlada ovo, Sanaderova vlada ono...

Jel itko cuo za te neke izbore na kojima je pobijedio taj Sanader. I da on sad ima vladu (za Vladu nije nikad ni bilo upitno, ili?). Meni nekak zvuci poznato. Pa si mislim koliko zapravo ima vlada u Hrvatskoj kad je svaki put potrebno spominjati da je to "Sanaderova vlada".

Da Vam kazem, Deana - Vi znate bolje od mene koliko je to dobro pitanje. Sanader mozda ima jednu vladu, ali to nije njegova vlada, to je Vlada gradjana i seljana Republike Hrvatske (prvenstveno ovih potonjih). Pa posljedicno, ako se samo kaze Vlada a u tekstu se govori o napetostima u odnosima izmedju Italije i Hrvatske a gdje se prvenstveno bavimo Hrvatskom i njenim predstavnicima, je li potrebno bas svaki puta iznova spominjati da se radi o Sanaderovoj vladi? O kojoj drugoj bi se moglo raditi, je li bilo kakvih zabuna?

U cemu je stvar? Mislite li Vi, gospodj-o/ice Knezevic da neuki puk jos nije cuo za tog Sanadera koji je na celu nase vlade? Ili je to stav ljubomornog lektora ili nesigurne redakcije ili nekog danasnjeg Partijskog komiteta?

Ili valja izmedju svakog retka prometnuti da Sanaderova vlada nije Mesiceva vlada (i/ili obrnuto)? Ne vjerujem da vam za laku noc treba citati Ustav Republike Hrvatske, "Sanaderova" vlada je (ja kazem: na zalost) i moja i vasa i gospodina Predsjednika. I gospodina Sanadera. Ma to je vlada svih nas, ljudi moji, nismo li presretni!

Nadam se da cemo svoju srecu znati vjerno iskazati na slijedecim izborima. Onim hrvatskim.

Jedna joj noc nije dovoljna...

Insomnia.

Takodjer znana kao Pam. Draga Sara, nadam se da lijepo sanjas.

Neki cudni novi trendovi

Prvo je Glavas provalio veliku foru sa svojim strajkom gladju, sto je Vojislav Seselj (tetka Vojka) u haaskom pritvoru odmah primijenio, takodjer s velikim uspjehom.

Potom su oni neki bosanski zatvorenici en masse pokupili stos. I takodjer dobro prosli.

A ja zivim od mlijeka, piva i jabuka i onog sto ovdje prolazi kao hrana, a sto procackam za rucak. To svakako nije dovoljno radikalno za novi trend.

Pa vidim na novinama da je neki padobranac prezivio pad s 4,500 tisuce metara, nakon sto mu se ni glavni ni pomocni padobran nije otvorio. Pa sam se sjetio onog nekog frajera sto je pao s drugog kata i... kajaznam, natuko palac. Pa onaj neki drugi koji je padao nekih 90tak metara, sletio na tendu ponad glavnog ulaza u zgradu i onda valjda otisao u neki birc zapalit cigaretu, da se malo smiri.

Prezivljavanje. Nije trend, ali prezivljavanje takvih fantasticnih padova, hm... I think we may have a hit!

Rotterdam? A sto?

Prilikom novogodisnjeg posjeta burki je pozelio vidjet neku prvoligasku utakmicu u Nizozemskoj. U to bozicno razdoblje, bile su dvije za odabrat: ADO Den Haag v. PSV Einhoven i PSV v. Feijenoord. That was a no-brainer. ADO DH je izgubio sest utakmica u nizu i bori se za opstanak u ligi.

Nakon sto sam se rastao od 145 eura za ulaznice, nas troje (buraz plus njegova Jele) se smjestilo na tribinu. Nikad prije u svom zivotu nisam bio na pravoj nogometnoj utakmici i iako je atmosfera bila ponesto anemicna za moj ukus nakon nekoliko minuta skuzio sam carobnost gubljenja 'jastva' u gomili. Kad bude prava atmosfera to mora da je APSOSTRUMPFNO sjajno. Slicna je magija u pitanju kao i na odlicnom koncertu, na primjer kad je predivna Cassandra Wilson nastupila u amsterdamskom Paradisu prije par godina. (Tom je prilikom ljubav pulsirala u zraku i kao njezni plimni valovi zapljuskivala je cas bosonogu Divu na pozornici, cas raspomamljenu publiku.)

I dobro, nogometaju se 22 tockice na terenu i nadmecu oko tog koznog balona, kadli nekih dvadesetak minuta prije kraja Eindhoven uvede izmjenu: na teren je izasao Patrick Kluivert, nizozemski reprezentativac. I odjednom siloviti BOOOOOOOO, masa zvizduka i nedogovanja. Pita burki susjeda u cem je stvar, jel on rotterdamski "izdajica" koji igra za Eindhoven? Ma neee, kaze susjed: Igrao je (nekad) za amsterdamski Ajax.

Kao i izmedju Zagreba i Splita, izmedju Amsterdama i Rotterdama postoji jedan intenzivan ljubav-mrznja odnos.

Pitaju me prijatelji da koji mi djava da se selim u Rotterdam? Pa, velim, Rotterdam je grad u randstad podrucju* kojeg najmanje poznajem (zivio sam dvije godine u Leidenu, pola godine u Amsterdamu, ostatak u Haagu). Veliki je grad, s raznovrsnim nocnim zivotom, zahvalan svakom fotografu u svojim izmjenama (i dopunama!) starog i novog i -- ako se kao ja palite na kojekakve, nazovi, post-apokalipticne krajolike -- industrijsko-lucki predjeli su vrlo zanimljivi. Uostalom, rotterdamska luka je dal' najveca dal' druga najveca luka na svijetu.

Rotterdam je bio grad od iznimne strateske vaznosti u Drugom svjetskom ratu i pretrpio je intenzivne steta od bombardiranja od nacista (sjetite se Vukovara, samo prostorno pomnozite sa, kajaznam... deset, dvadeset, pedeset?), a onda jos i intenzivnije od saveznika. Sto je za posljedicu imalo da grad izgleda kao glava nekog nesretnika koji pati od one rijetke inachice alopecije, kad kosa ispada samo unutar nekoliko "krugova" na glavi, a na preostalom dijelu vlasista sve je normalno. Predivan dio grada, a odmah iza ugla - geto (maltene). Iza geta, opet neki, kao, eksluzivan predio. Rotterdam je grad koji izdasno nagradjuje svaki ulozeni trud da ga se bolje upozna.

Amsterdam je sasvim drugaciji, on se bezrezervno i "rasirenih ruku" nudi posjetiocu. Da iskocite padobranom iz aviona ponad Amsterdama s povezom preko ociju (!) i sigurno prizemljite u bilo kojem dijelu sireg centra, vec slijedeci vlastiti sluh a povodeci se gradskom vrevom i vrvezom (eto lijepe slovenske rijeci) dosli bi po vlastitom nahodjenju u samo srce grada, dal' na Leidseplein, dal' na Rembrandtplein (ako ste gay-friendly, kao sto bi trebali biti, onda preporucam Rembrandtplein, al' na Leidsepleinu se uvijek nesto zbiva, neka svirka, zongliranje, zabavljanje, ima jedan freak meditativnog tehniciranja loptom, koji tako sjedeci ili se veruci po stablima ili lampama provodi sate drzeci loptu u zraku itd.).

Rotterdam je kozmopolitski na drugaciji nacin i to me privlaci.
Tako je ludost hvalila Ptitchitza Rotterdamska.


P.S. Drz'te mi fige, okay?

* Randstad = podrucje Nizozemske, nekih 40% povrsine cijele drzave (koja je gotovo upola manja od Hrvatske ali ima cetiri puta vise stanovnika), uglavnom ispod razine mora a koji predstavlja masinu nizozemske ekonomije. U Randstad podrucju -- koje mozete otprilike locirati bacivsi pogled na NL kartu i povucete linije izmedju cetiriju najvecih gradova: Amsterdama i Utrechta, Haaga i Rotterdama --u tom zamisljenom pravokutu zivi 60% od nizozemskih 16+ milijuna stanovnika. Prometne guzve su nesnosljive, a ljudi nervozni i mrzovoljni.

Srpski haiku

S obzirom da sam svima rastrubio o novom vedrom postu, odlucio sam pomoci onima od vas koji ne pripustaju misha na svoj stol pa pogurnut to malo dublje & dakle, jasnije i to vicem, koji naravno uopce nije haiku al ima nekakvu haikovsku cistocu i eleganciju:

Ganjale kobre zeca po sumi. On dotrci do dabra te vikne:

-"Bezi bre dabre, stizu bre kobre!"
-"Ko bre?!"
-"Da bre!"

Kupnja stana nije mala zajebancija

U cetvrtak bih mozda mogao postati ponosnim vlasnikom svojeg prvog stana, insha'Allah.

Kazu ljudi i to s odlicnim razlogom, da je kupovina stana vecini ljudi vjerojatno najstresniji dozivljaj kojeg mogu ocekivati u zivotu. Ta vecina vjerojatno ne zivi na Balkanu.

Ne htijuci si sam nametati rokove & tako nabijat stres, polako & natenane sam provjerio nekih 4,000 stanova na funda.nl u Haagu, Leidenu, Goudi i Rotterdamu. Potom sam one iz uzeg izbora isao provjerit uzivo, kak izgledaju izvana i kakvo je susjedstvo. I blablabla.

Al' htjedoh vam otkrit jednu odlicnu operativnu tajnu, za lakse naviganje. Jer, radi se o KUPOVINI stana. SHOPPING, halo! A zna se da je zlatno pravila lagodnog shoppinga da si covjek ne smije dozvolit da se zuri kao ni to da nesto apsolutno mora kupiti SAD & OVDJE. To je spoznaja do koje muskarci kao ja eventualno dodju nakon decenijskih vjezbi i samousavrsavanja. Zene, s druge strane, su rodjene s kromosomskom kombinacijom koja im je ticket za lagodan & uspjesan shopping.

Pa sam povezivajuci povijesno zabetonirani NAJVECI stres u mojem zivotu (naime: zene) i shopping stana zakljucio da je tajna u tome da se kupovini stana pristupi jednako kao i uspjesnom zavodjenju. A sanse za uspjesno zavodjenje su najvece kad se frajer uspije skulirat u smislu da skuzi svu mudrost one "Plenty of fish in the ocean" izreke, naime da nije bitno hoce li ili nece uspjet: to je nesto za brinut se jednom kad se uspije, do tad je operativna mudrost da se reagira prirodno & spontano na osobu i priliku i da se u tom smislu nauci manipulirati situacijom u vlastitu korist. Flirting je, uostalom, jedna rekreativna drustvena vjestina, kaj ne?

Ipak, trebalo je da mi srce preskoci na otkrice jednog, pa drugog pa treceg überseksi stana da bih zakljucio da tako ne ide. Ne mogu si ja vise dozvolit tolko otkidat ne nekakvu hipotetsku zeljicu, prestar sam za takvu vrstu ekstremne emocionalne gimnastike ako ona podrazumijeva ikakvu redovitost u pojavi. Kad je razum uhvatio korak sa srcem i to sam skuzio. I sad sam as cool as a cucumber.

Prosle srijede sam pogledao stan kojeg sam smatrao drugom rezervom no koji je odmah dobio primat. Danas sam ga jos jednom otisel pogledat s agenticom gdje sam joj dao zeleno svijetlo: GO GET IT GIRL! E da bih saznao da se neki klipan pojavio koji nije ponudio nikakvu kesovinu ali je uspio dobit pravo prve opcije na stan. Ma kako, bre! Kakav je to bio agent koji mu je dao pravo prve opcije bez da mu je bubnjice izbio derajuci se SHOW ME THE MONEY!!! SHOW ME THE FUCKING MONEY!

Pa sad moram ili nekak sredit da frajera pojede noc (dzouk) ili da odustane. Znat cu u cetvrtak. Koja jebena ironija, nova zgrada (2004) i ovo je jedan od tri neprodana stana svih ovih godina. (KAD CU JA POCET HEBENO DOBRO ZARADJIVAT KAO TREND-SETTER?! Halo, adverting agencies: skuzili ste najbolju markentinsku kampanju al niste skuzili kako je nagradit. Pa dokle cu ja cekat!? Imam tek do 06.03. fore kupit novi auto bez poreza. 07.03. ce me isti auto kostat 20% vise. Znas sto mislite, tezak je meni zivote jembate.)

Anyway, dobra mi je prijateljica danas tekst porukom javila da je i sama postala ponosnim vlasnikom stana u Zagrebu.

- Svaka cast, drz mi fige da se pridruzim istom klubu u cetvrtak!
- Sure, kaze ona.

Nemoj ti meni "sure", kazem ja njoj, hocu koordinirane svjetske akcije zajednickih molitvi. Nije Rambo Amadeus jedini razmazeni sin jedinac u majke!

Zato vas troje koji me redovno citate, molim uslugu: ponavljajte u sebi dok cekate zeleno svjetlo ili plavi tramvaj: Svevisnji, posalji pusu Ptitchitzi, he paid his dues.

Necu vam zaboraviti uslugu.

Moji obracuni s nama, prvi dio

Prvi dio je bio naravno ukljucujenje u veliku Marisi v. Velika Jabuka debatu krajem prosle/pocetkom ove godine. Jos moram odlucit hocu li to ovdje sazimati, jer ima vrijednih komentara i Marisinih i mojih.

Bas sam sad skocio malo na Jamesin blog, djevojka ima ukusa (nisam citao blog, samo bacio pogled na filmove i mjuzu koju je navela kao drage). Spominje neke od mojih omiljenih filmova, (The Shinning) i IZ-VAN-RED-NOG rezisera Darrena Aronofskog. (Kad sam pogledao Requiem for a Dream po prvi puta, mislio sam da je to najtjeskobniji film koji sam ikad vidio, sve dok nisam pogledao njegov prethodni film, "Pi").

Sve u svemu cini se da mogu racunat da ce prepoznati dobronamjeran savjet u mojoj prijepisci s njome. Ako ne skuzi, tja... it's her loss!

(Ili joj nesto nije u redu na blogu, ili me vec svrstala u personae non grata pa nisam mogal ovo tamo ukljuciti...)

Vidite, ljudi, ima nesto vazno sto vecina ne kuzi: u vecini ovih razmjena uopce nije potrebno VITLANJE UDOM (kao sto se Viktor Ivancic sjajno izrazio kad je stao u pomoc svojoj kolegici i mojoj dragoj prijateljici Mimi u Feralu).

To je, primjerice, ono sto je bilo najzalosnije u spomenutoj Marisi v. VJ catfightu. Da su se upoznali u drugim okolnostima, mogle su -- ako ne vec postati prijateljice kad dijele neke od istih strasti u zivotu -- barem nesto jedna od druge nauciti: Marisi ima izuzetno dobrih fotografija na svojem blogu i flickr.com stranici, a da se iole odmaknula od tog Vitlanja udom (ono nije rodno odredjeno) tj. tog naleta s dzonom u glavu, mogla je vidjeti neke od radova koja Velika Jabuka drzi u svojem portfoliju, ono sto nije odlucila na blog postaviti. I tko zna sto bi se iz toga izrodilo, mozda neki zajednicki projekt, mozda poznanstvo koje bi ih obje obogatilo...

U svakom slucaju nije bilo razloga za svadju, kad su se misljenja mogla razmijenit a mozda i dopuniti normalnim rjecnikom i manirima primjerenim zrelim, odraslim osobama.

Ovako sve u vjetar. Bedasto. Nema nas puno & moramo pazit jedne na druge.

Automatski nasrtaj na drugoga koji ne dijeli vase misljenje je refleks koji vucemo iz bivseg represivnog ustroja, kad nije bilo ni objektivnih mogucnosti za osobni razvoj bez niza posebnih (politickih) kvalifikacija i kad je svima bila jasna priroda sistema. Sistem koji se temelji na autoritarnom i posve je netransparentan razumljivo dovodi do nepovjerenja i osjecaja besperspektivnosti, gdje ima razloga u sumnju da je tudji uspjeh nastao na racun drugih -- "Hej, kako on moze a ja ne mogu!"

Ali stvari se mijenjaju na bolje, koliko god polako. I svatko od vas cini odluke i izbore, i kad se naidje na prepreku besmislena galama uopce ne pomaze. Umjesto toga birajte bitke, udruzite se (tako je uvijek lakse) i U BOJ! U BOJ!

Stvari imaju tendenciju da se same od sebe bas i ne mijenjaju. A zasto bi itko drugi umjesto vas bio VASE bitke?

Moji obracuni s nama, drugi nastavak

Nasmijala me jucer James_Blood koja je u komentaru na Frutijevom blogu rekla da mrzi klijente koji 'znaju sto hoce':

taj ce ti napraviti najvise pizdarija, pogotovo ako se kao sprijateljite, pa onda jos vise jede govna.
jednom je frendica radila vizualni identitet nekog restorana i frajer je htio da mu napravi hrvatsku sahovnicu u kombinaciji mesa i luka (kao crvene i bijele kockice).
a na kombiju je htio zenu koja iskace iz porcije pomfrija.
ona je glatko odbila, ali dan danas se znamo jako dobro nasmijati na tu foru, ajd bar nesto.

-- james_blood -- 11.02.2007. u 07:44

Jamesica govori iz pozicije nekog tko zaradjuje od pruzanja usluge grafickog designa pa mi je neobicna takva iskljucivost njenog stava, jer ne ide nikome u korist, ni klijentu, ni ljudima oko nje koji ce ubuduce po svemu sudeci manje vidjati svoju dragu James, a vise ogorceno mlado stvorenje koji sikce ni-sama-ne-zna-sto ni-sama-ne-zna-kome. Najmanje od svega takav pristup, James, pomaze tebi samoj, ako od pruzanja spomenute usluge namjeravas zivjeti. Ako si dobra, uostalom, zasto i ne bi? Ako znas dobro komunicirat, nit' ne moras bit dobra da bi bila uspjesna: jer bitno je PRVENSTVENO da li je klijent zadovoljan.

James Blood, cisto kao opci ubac (nevezan za FrUtijev post), al ako onaj tko pruza uslugu zna sto radi i sto PRODAJE onda se meni cini da klijenti koji znaju sto zele mogu biti samo prednost, kaj ne? Mism ono, oni su klijenti i oni ZNAJU sto zele, a jedino bi si ti imal mislit dal kuzis sto klijent trazi, drugim rijecima: hoces li ZARADITI svoj novac ili neces.

U tom smislu mislim da je to tuzno za tvoju prijateljicu jer si jos nije razjasnila da li ona zivi od prodaje svog rada ili je slobodni umjetnik pa prodaje svoje djelo. Mora covjek znat kaj hoce bit prije negoli to moze postat, ne? Koliko god ja osobno ne bih birao ni jedan od marketinskih imagea koje spominjes, ne znam zasto bi ukusan design oba zahtjeva trebao biti problem. Problem sigurno moze nastati ako se narucitelju ne svidja isporuceno, zato valja stvari jasno definirat u pocetku. Pa kad se reputacija razmase, klijenti navale, ONDA dodjes do razdjelnice: Hocul se presaltat na biznis, sirit posel, specijalizirat, bavit se managementom, il mi se kompromisi koje takav biznis trazi gade, pa drzat firmu na kontroliranoj razini rasta, a dizat si ekskluzivu biranjem projekata i dizanjem cijena...

-- ptitchitza u niskom letu -- 12.02.2007. u 04:02

Na to je James emotivno i defanzivno reagirala potpuno se zbunivsi u svojem odgovoru:

ptitchitza_znaju sto hoce pod navodnim znacima.
ja sam visoko skolovani graficki dizajner, isto tako i moja prijateljica, i odbijam raditi smece.
nikada necu raditi nesto sto nebih potpisala svojim imenom.
radije necu zaraditi taj novac, vjeruj mi.

a sto se tice klijenta_on nije uvijek u pravu.
jer ako napravim 3 varijante vizualnog identiteta npr. restorana, klijent ce uvijek izabrati onaj najgori.
zato se sluzimo jeftinim trikom_nikada ne prezentiraj nesto sto mislis da nije dobro.

a kada se narucitelju ne svidja isporuceno, sam si je kriv.
jer ako postoji svakodnevna komunikacija i ako i njega ukljucis u svoj rad, a finalni proizvod mu se ne svidja, sam si je kriv jer je i on sudjelovao u kreativnom procesu.

iako sam mlada, ja biram sto cu raditi.
ako mi se u startu ne svidja odnos izmedju mene i klijenta i njegova misljenja, odjebem bez griznje savjesti.
ponavljam, radije cu odustati nego potpisati smece.

ps. cijene su definirane u cjeniku hrvatskog drustva dizajnera.
kojih se drzimo s malim varijacijama

-- james_blood -- 12.02.2007. u 06:29

Sad slijedi dio gdje ja stavljam kapu potencijalnog klijenta da James objasnim jednu od osnova trzisnog drustva i slobodnih odnosa unutar njega. Dobro?

James, zamisli da sam ti ja klijent.

Mene ti uopce ne zanima tvoja skolska sprema, talent se mozda predaje u skolama, desi se i da talent predaje u skoli, ali u SKOLAMA SE NE UCI TALENT, jer se to ne da nauciti. Zato kad ti ja dodjem u butigu s idejom za koju trazim nekoga da je provede u djelo onda ti mene iskljucivo zanima sto je to sto meni u povjeravanju svojeg posla upravo TEBI (a ne ikome od bujajuce konkurencije) garantira da ces ti biti bolja od drugih u svojem poslu, svojoj gazi, svojeg gigu...

Ono sto mene zanima jest tvoj portfolio, a ne diploma, drago dijete. Naime, nesto iz cega cu ja procijeniti (jer o mom se novcu radi) jesi li ti dovoljno dobra za MENE. Mozes ti osobno mislit da je moj ukus i osjecaj za estetiku kretenski i da sam ja antipaticna budala, BUT BABY!!! To ti je SVE POTPUNO IRELEVANTNO, ako zelis zaraditi moj novac. Ako ne zelis, okay -- dovidjenja & have a nice life!

Dakle, pusti Jamesa i ufati se Clinta i neke od njegovih zrtava koje cuju ono zlokobno: YOU'VE GOTTA ASK YOURSELF A QUESTION: DO I FEEL LUCKY?

Well, do you... James?

To sto ti je razmisljanje malo zvuzlano nema veze, ak si dobar graficki designer onda nadji nekoga tko zna dobro u tvoje ime pregovarati s klijentom ako je to za tebe, tankocutnu umjetnicu, vec previse zajebancije. Ali tebi je, primjecujem, jasno da je izuzetna vazna komunikacija izmedju klijenta i obavljaca usluge, prema tome poradi na tome da klijent zna sto od tebe TOCNO moze ocekivati i koliko ce to platiti, pa ak te pocne zajebavat da mu mozes pokazati (i bilo kojoj racionalnoj osobi DOKAZATI) da je to sto mu naplacujes ono sto je narucio, inace nema ti leba u toj butigi.

A ako je klijent nerazuman, naplati mu i dovidjenja. Zasto bi se ti oko toga uzbudjivala? Ili mu nemoj naplatiti, pa se opet ne uzbudjuj. Ili se uzbudjuj, al onda ne placi da ti bidnes lose ide.

Umjerenost u svemu! Ukljucujuci i umjerenost.

Citam te Priloge za Johnnyjevu biografiju ("Kad Miki kaze da se boji") i jedna me recenica zaskocila na neumjereno cerekanje. Jedan od protagonista opisuje tesku situaciju (drustveno-politicku, je li...) i kaze:

Eto, takva je bila situacija. Jebat si mogel, a love isto nije bilo ko ni sad. A za pedeset hiljada si se u subotu navecer mogel onak fino ubit, do jaja.

Koliko su doista teska bila ta vremena svjedoci nastavak njegova iskaza gdje nas svojim ganutljivim opisom novcanice od sto tisuca dinara puni koliko tugom zbog potrebe dokazivanja njezina postojanja i njegova osobnog kontakta s istom toliko i srecom jer se ocigledno poneka stohiljadarka nasla i za jace razvaljivanje:

Ak si imo stohiljadarku, to je bila neka siva novcanica, s nekim zenskim likom, mogel si se razvalit, bilo je i cuge i dopa.

Al' -- moram vam rec' -- napad bjesomucnog cereka puknul me vec kod prvog i vremensko precizno odredjenog razvaljivanja, u subotu navecer. Onog za 50 tisuca. Pa sam si priblizio svu tragicnost situacije: Ne biti dovoljno srcan da radis sto zelis (kada zelis), al imat disciplinu pa se primjereno drzat unaprijed odredjenog tjednog razvaljivanja u subotu.

Blagodati koji proizlaze iz tako zrelog promisljanja jasna su: dozvoliti si dovoljno vremena za otreznjenje i oporavak od mamurluka. Pretpostavljam taman onoliko koliko je potrebno da u cijeloj nemilosrdnoj trezvenosti dozivimo sve uzase odvratno hladnog i metalnog zveketa vekerice ne bi li se u ponedjeljak ujutro mogli ustati u (kako je Tenzera lijepo rekao) ratarsko vrijeme pa ajmo na arbajt ZET-ovim prometalima koji su unatoc svojem jedinstvenom shvacanju rasporeda voznje ipak vise-manje uredno razvozili te ljudske paketice bijede po gradu.

I tako sam se upravo jos malo zavolio: kad se vec nije moglo bit I srcan I discipliniran, mnogo sam sretniji sto je u mene jasna prevaga na stranu srcanosti. Zato cu s velikom lakocom nastaviti se razvaljivati kad god mi padne na pamet. Posljednjih tjedana to mi uglavnom padne na pamet svakodnevno i precizno izmedju 6 i 8, dakle u vrijeme u koje se obicno vratim u svoj domaci Kavez za hrcka. Osim vikendom kad padaline prestaju, ali pocinje magla koja se ne dize do ponedjeljka. Kad pocinje nova magla.

Ipak, bilo bi zgodno imat nekoga pored sebe zbog kojega bih cinio sistematski napor, kad vec sam sebi nisam dovoljno dobar razlog. Makar riskirao (doslovnu ili ne) pljusku u ovakvim trenucima samozadovoljnosti! Kuzite, imat neku trajnu toplotu u zivotu, da nas cuva da ne prolupamo od reske vekerice.

P.S. Ovo nije bio oglas za kalorifere kao ni druge portabl-grijalice.

Cijelu me noc drzala budnim...

...ta FreeUterus!. Sva je vrazja, hehe.

NJEN COVIK ne mora biti ljubomoran, ne da je nisam ni taka' -- nisam je nikad ni vidio, nit' znam tko je. Sve sto znam o njoj jest ono sto je sama napisala, a po tome sudeci zna NJEN COVIK dobro kakvu srecu ima. Kao i ona, uostalom. K tome, cini se da ih krasi jos jedna nesvakidasnja kvaliteta, a ta je da ne uzimaju ljubav drugog zdravo za gotovo.

Nalazim ih istovremeno i utjehom i nadom, kao i svaki slican par.

Nice Guys Don't Flirt i kaj zene ne kuze o muskarcima

Potaknut poticajnim stivom koje mi je preporucila FrU (posljednjih dana je stalno spominjem!) na musko-zensku tematiku (Pogled iz zenskog kuta) ukljucujem ovdje par zanimljivih stvari. Prvo, clanak potom odlicna i duhovita kratka prica. Oboje je u internet (tj. javnoj) domeni, pa se ne osjecam krivim u pogledu autorskih prava. Procitajte, nasmijat cete se a nesto cete sigurno i nauciti!

NICE GUYS DON'T FLIRT:
How and why they should
By Jenn Shreve

When my close friend Eric developed a crush on a woman who worked in a nearby tea shop, he spent weeks contemplating how he would approach her. Striking up a conversation while ordering Earl Grey seemed too bold. If he lingered too long at a table by himself, he'd seem like a loser. But if he showed up with a group of guy pals, he might come across like a macho jerk.

He settled on arriving at the shop with a posse of female friends to demonstrate, as he puts it, that he was "pre-approved by the female sex." In this way, he was finally able to nervously introduce himself to the woman behind the counter. Amusingly enough, they became friends. She introduced him to her co-worker, whom he ended up dating for more than a year.

My boyfriend, when he was single, used to buy women drinks. But before the beverage could even be delivered, he'd run out of the bar, unsure and afraid of the next step. A handsome, eligible dentist I know recently needed several pep talks before he could phone a woman. Another nice guy pal has simply given up on flirting. He cannot imagine a line or approach that wouldn't seem contrived or insulting to a woman's intelligence. Better not to flirt at all than inadvertently confirm a woman's worst fears about male behavior.

What a dreadful loss to womankind! Nice guys — the ones we want to meet and fall in love with — don't flirt. Meanwhile, a verbose minority of jerks wreaks havoc with their uninhibited flirtatious ways. They whistle at women on the street, introduce themselves with cheesy lines, leer at breasts and legs but never brains. In short, they sully the reputations of their fellow men with rude, crude and socially unacceptable behavior.

Why don't nice guys flirt? A nice man considers the woman's feelings above his own. He figures she probably doesn't want to be disturbed by a total stranger; best to leave well enough alone. A nice man is humble. He does not consider himself to be God's greatest gift to womankind, so he does not assume that she will see him as such. A nice man puts friendship before sex. He would rather get to know somebody slowly than come on strong from Day One.

The fear of making a bad impression looms large. Men, if they want to flirt successfully, must come across as both confident and harmless. It's a difficult balance to maintain. If you lean too far in either direction, the consequences are disastrous.

"The opposite of confident is a loser,” Eric says. “The opposite of harmless is even worse."

* * *

Throughout my adult life, for reasons I can't quite explain, my close friends have almost all been men. Not just any men, mind you. These are Grade A quality chaps — nice, smart, handsome, polite — the kind you want to place atop a pedestal and bring home to mom. Thanks to these friendships, I've gotten a first-rate education in the mind of our brothers of the XY chromosome. I've come to understand their hopes and fears, their joys and guilty pleasures.

And when it comes to anxieties, few things rate higher with these fellows than flirting. They talk about it constantly. I've been asked to scour e-mails and phone messages for hidden messages. I offer the female take on when to ask a woman out and how. Hollywood would have us believe that men stand around in locker rooms and sit on barstools bragging of their latest conquests. In reality, they are probably bemoaning their paralysis when it comes to approaching, chatting with and asking out members of the opposite sex.

In hopes of helping men overcome their flirting phobia, I've written several articles on the topic. In one, I interviewed a flirting expert. For a glossy national men's magazine, I sent a romantically challenged acquaintance to get private lessons on flirting technique, then unleashed him on a series of bars and parties. I lurked in the background, furiously taking notes.

The secret to giving good flirt, I've learned, is the ability to read and react properly to the signals a woman is sending. A smile means smile back. Two smiles means find an excuse to say hello.

The reason most men fail in flirting is they don't wait for the woman to make the first move. Numerous times I've been somewhere minding my own business when out of nowhere a stranger pops up and starts trying to make conversation. He may be very nice, good-looking and charming. But in my mind I'm wondering, Why in the hell is this man talking to me? What does he want?

Men need to pick their moments well. If a woman is busy, preoccupied or stressed out, the best flirt in the world won't impress her. For ages, I've been telling my friends that if they want to meet and flirt with women, they should go in for weekly manicures.

Flirtatious conversation should focus on her, not you. Ask about her interests, her work, her friends. Find common interests and explore them. Lines never work.

If a man is flirting with someone and, for whatever reasons, she stops sending warm signals, it is important to quickly and politely withdraw. For example, "I'm meeting someone" means "Leave me alone, freakazoid," not "Please stay and talk to me until my date arrives." To accept rejection gracefully is flirting's greatest challenge. I constantly find myself reassuring friends that the reasons for a woman's lack of interest are rarely ever personal.

In the past when men have started flirting with me uninvited, I've responded with such charming tactics as: 1. Smiling and nodding while looking at anyone or anything other than him. 2. Pretending that he doesn't exist. 3. Walking away. Or, 4. Telling him in no uncertain terms to go the way of the devil.

Today, I no longer give the automatic brush-off. Instead I try to convey that I'm flattered but not interested (unless he's rude; then he automatically gets the No. 4 treatment). Because I sympathize with how difficult it must have been to make that initial gesture. And because, if the guy seems nice, I want to encourage him in his flirting endeavors. Chances are, if he keeps at it, he'll eventually introduce himself to the right woman.

Jenn Shreve writes about media, technology, relationships and popular culture for Salon.com, the San Francisco Examiner, Wired and other publications. Her last story for UnderWire was about women escaping abuse.

Sto ja nalazim razocaravajucih jest da mnogo zena nije nikad ucinilo napor da se stave u musku poziciju (dakle, netko od koga se uglavnom ocekuje inicijativa i takt), ne zbog nas vec zbog sebe samih. Flirting & slicne stvari su drustvene vjestine koje imaju univerzalnu primjenu i trebalo bi ih uciti u skoli. Ako smo iole drustveno funkcionalni vjerojatno je da se takvim stvarima ne bavimo posebno, ali bilo bi dobro da nije tako. Moje razocaranje jest izraz mojeg idealizma. Racionalan pogled kaze da to posve prirodno: netko tko je navikao da izaziva paznju, uzima je zdravo za gotovo i tako sam sebe uskracuje nizom prilika koje bi ucinile da im se pred ocima materijalizira partner o kome su sanjali -- svi smo odrastajuci sigurno propustili neku od takvig prilika, ali rijetki su se tim prilikama posluzili da nesto nauce.

WHAT WOMEN DON'T UNDERSTAND ABOUT GUYS
By Dave Barry

Contrary to what many women believe, it's easy to develop a long-term, intimate and mutually fulfilling relationship with a guy. Of course, the guy has to be a Labrador retriever. With human guys, it's extremely difficult. This is because guys don't really grasp what women mean by the word RELATIONSHIP.

Let's say a guy named Roger asks a woman named Elaine out to a movie. She accepts; they have a pretty good time. A few nights later he asks her out to dinner, and again they enjoy themselves. They continue to see each other regularly and soon neither is seeing anybody else.

Then one evening when they're driving home, a thought occurs to Elaine. She says: "Do you realize that we've been seeing each other for exactly six months?" Silence fills the car. To Elaine, it seems like a very loud silence. She thinks to herself: "Geez, I wonder if it bothers him that I said that. Maybe he feels confined by our relationship. Maybe he thinks I'm trying to push him into some kind of obligation." And Roger is thinking: "Gosh. Six months." And Elaine is thinking: "But hey, I'M not so sure I want this kind of relationship either. Are we heading toward marriage? Toward children? Toward a LIFETIME together? Am I ready for that level of commitment? Do I really even KNOW this person?" And Roger is thinking: "So that means it was... let's see... February when we started going out, which was right after I had the car at the dealer's, which means... lemme check the odometer... whoa! I am WAY overdue for an oil change here." And Elaine is thinking: "He's upset. I can see it on his face. Maybe I'm reading this completely wrong. Maybe he wants more from our relationship - more intimacy, more commitment. Maybe he senses my reservations. Yes, that's it. He's afraid of being rejected." And Roger is thinking: "I'm going to have them look at the transmission again. I don't care what those morons say - it's still not shifting right. And they better not try to blame it on cold weather this time. It's 31 degrees out, and this thing is shifting like a garbage truck, and I paid those incompetent, thieving cretins 600 DOLLARS!" And Elaine is thinking: "He's angry, and I don't blame him. I'd be angry too. I feel so guilty, putting him through this, but I can't help the way I feel. I'm just not sure." And Roger is thinking: "They'll probably say it's only a 90-day warranty. That's what they're gonna say!" And Elaine is thinking: "Maybe I'm too idealistic, waiting for a knight to come riding up on his white horse, when I'm sitting next to a perfectly good person who's in pain because of my self-centered, schoolgirl fantasy." And Roger is thinking: "Warranty? I'll give them a warranty!"

"Roger," Elaine says aloud.
"What?" says Roger.
"I'm such a fool," Elaine says, sobbing. "I mean, I know there's no knight and there's no horse." "There's no horse?" says Roger.
"You think I'm a fool, don't you?" Elaine says.
"No!" Roger says, glad to know the correct answer.
"It's just that... I need some time," Elaine says.

There is a 15-second pause while Roger tries to come up with a safe response.

"Yes," he finally says.
Elaine, deeply moved, touches his hand. "Oh, Roger, do you really feel that way?"
"What way?" says Roger.
"That way about time," Elaine says.
"Oh," says Roger. "Yes."

Elaine gazes deeply into his eyes, causing him to become very nervous about what she might say next, especially if it involves a horse.
At last she says, "Thank you, Roger."
"Thank YOU," he responds.

Then he takes her home, and she lies on her bed, a conflicted soul weeping until dawn, whereas when Roger gets back to his place, he opens a bag of chips, turns on the TV and immediately becomes deeply involved in a rerun of a tennis match between two Czech players he never heard of. A tiny voice in his mind tells him that something major was going on back there in the car, but he figures it's better not to think about it. The next day Elaine will call her closest friend, and they will talk for six straight hours. In painstaking detail they will analyze everything she said and everything he said. They will continue to discuss this subject for weeks, never reaching any definite conclusions but never getting bored with it either. Meanwhile, Roger, playing racquetball one day with a friend of his and Elaine's, will pause just before serving and ask, "Norm, did Elaine ever own a horse?"

We're not talking about different wavelengths here. We're talking about different PLANETS in completely different SOLAR SYSTEMS. Elaine cannot communicate meaningfully with Roger because the sum total of his thinking about relationships is "Huh"? He has a guy brain, basically an analytical, problem-solving organ. It's not comfortable with nebulous concepts such as love, need and trust. If the guy brain has to form an opinion about another person, it prefers to base it on facts, such as his or her earned-run average. Women have trouble accepting this. They are convinced that guys MUST spend a certain amount of time thinking about the relationship. How could a guy see another human being day after day, night after night, and NOT be thinking about the relationship? This is what women figure.

They are wrong. A guy in a relationship is like an ant standing on top of a truck tire. The ant is aware that something large is there, but he cannot even dimly comprehend what it is. And if the truck starts moving and the tire starts to roll, the ant will sense that something important is happening, but right up until he rolls around to the bottom and is squashed, the only thought in his tiny brain will be "Huh"?

Thus the No. 1 tip for women to remember is never assume the guy understands that you and he have a relationship. You have to plant the idea in his brain by constantly making subtle references to it, such as: "Roger, would you mind passing me the sugar, inasmuch as we have a relationship?" "Wake up, Roger! There's a prowler in the den and we have a relationship! You and I do, I mean." "Good news, Roger! The doctor says we're going to have our fourth child - another indication that we have a relationship!" “Roger, inasmuch as this plane is crashing and we have only a minute to live, I want you to know that we've had a wonderful 53 years of marriage together, which clearly constitutes a relationship."

Never let up, women. Pound away relentlessly at this concept, and eventually it will start to penetrate the guy's brain. Someday he might even start thinking about it on his own. He'll be talking with some other guys about women, and out of the blue he'll say "Elaine and I have, ummm. . . we have, ahhh. . . we. . . we have this thing."

And he will sincerely mean it.

Post mortem

Sva panika, sve zabrinute najave, cijela se nizozemska infrastruktura presaltala na "elementarnu nepogodu" jucer, a vecina se snijega istopila vec jucer popodne.

Danas je jedini preostali trag jucerasnjeg bjelila les snjegovica kojeg je netko narolao ispred zgrade firme. Ostao je samo torzo, a i njemu su minute odbrojane.

Ispalo je da smo vise-manje svi jucer bili poletni i dan dozivljeli kao praznik, a danas nas drma sindrom ponedjeljka. Kao uostalom i mene neispavanog - imam neku nervoznu energiju & nish mi se ne dela.

Jedva cekam da odem doma, smotam smotak i bacim se na citanje "Kad Miki kaze da se boji" - prilozi Johnnyjevoj biografiji koju mi je prijatelj upravo posudio. Bez obzira koliko mi je koncentracija izubijana neredom u tom malom sobicku u kojem jos uvijek zivim u prijateljevom stanu (dok konacno ne upecam vlastiti), po formatu i tematici ovu knjizicu cu progutat u shubu, chutim.

Dzouk re: Anne Nicole Smith

Tuzna prica koliko god da jest, podsjetila me na odlicnu karikaturu iz prastarog Playboya:

U odvjetnickoj kancelariji se sakupila obitelj na ostavinskoj raspravi. Nekoliko muskaraca u odijelima, dotjeranih gospodja, svi ozbiljni & dostojanstveni. U fotelji odmah do stola za kojim odvjetnik cita oporuku, izvalila se neka fufica u bijelom krznjaku ispod kojeg ne nosi nista. Jednu je nogu podigla na fotelju, tzv. beaver shot straight on.

I odvjetnik cita oporuku, kao: "Svojoj ljubljenoj zeni, djeci, prijateljima... bez kojih bi moj zivot bio bezvrijedan, za svu pomoc, potporu, razumijevanje i strpljenje... vjecno sam zahvalan. MEDJUTIM..."

Hahaha. Centrifukalna sila je ponovno nadjacala.

Glede i unatoc zena

Dok su hrabri mladici oslobadjali Hrvatsku pocetkom kolovoza '95, ja sam potpuno netaknut u Vrboski na Hvaru ljetovao. (A svojedobno sam se bio odazvao na onaj de-facto poziv na opcu mobilizaciju koji je samo iz razloga nedovoljnog naoruzanja u zametku buduce Hrvatske vojske bio formuliran tako da ispadne volonterski... bit ce da su mjerodavni (i) u tom slucaju i sami povjerovali u moju navodnu ludost.)

Poveo sam svojeg znatno mladjeg, najboljeg i jedinog brata, i furnuo sa sobom i Rogovu specijalku. Dok se P. (koristim se istim inicijalom kao i Jele) druzio sa svojom ekipom, ja bih se svaki dan negdje drugdje uputio biciklom. Te sam tako jednog dana odlucio iz Vrboske do grada Hvara, recenim biciklom. Izmedju je ono drchno brezuljche, od nekih 400-injak metara. Po paklenoj vrucini nije se bila mala zajebancija biciklom uspeti do vrha, po tom vrelom asfaltu.

Zato se na vrhu nasla neka krchma, nagrada s nebesa za biciklisticki napor. Dok se na radiju vrtila Juleee! naseg eurovizijskog finaliste, pijuckao sam ledeno hladnu kokakolu i zapanjeno promatrao neki mladi, mladi curetak od kojih mozda 5-6-7 godina kako plese na mjuzu. Klinka potpuno spontano i bez ikakve samosvijesti vrti kukovima, uvija se, MA LJUDIIII! Skinula je skroz neku seksi zenu na vrhuncu svoje "chulne osvijescenosti".

Meni je celjust s treskom pala na pod. Dok su se decki moje generacije u njenim godinama igrali staklenim pikulama u pijesku blissfully ignorant of paklenih muka koje ih cekaju s tim nekim... kako se zovu? Curama? te iste cure vec znaju ALL-THE-RIGHT-MOVES da rastave s pamechu bilo kojeg mushkicha u blizini.

I tako mi je pred ocima sijevnula strasna i porazna istina: MUSKARCI SU ZENAMA OBICAN PLANKTON. Mi nemamo apsolutno nikakve sanse s njima, born-to-loose, BIG TIME.

Trebalo mi je slijedecih deset godina da razbucam tu maglu moje muske perspektive i da konacno postanem prilicno rasterecen, cool & easy-going u vezi, glede & unatoch zena...

Silicone overdose!

Evo citam da je umrla Anne Nicole Smith, ona plejbojeva zecica ekstra gumenizirano-plastificiranog poprsja, u 39. godini nakon sto je konacno izborila pravo na pozamasno nasljedstvo svojeg pokojnog muza za koga se u njegovoj 89. godini udala kad joj je bilo 26. Nedavno joj je umro sin, u dvadesetoj.

Tuzna prica, koliko malo pamtim o njenom okruzju -- kao dijametralno suprotna inachica one price o Aileen Wuorous (ili kako se vec zvala zena za koju je Charlise Theron ili-kako-se-vec-ona-zove dobila Oscara), obje verzije ultra-americke po naravi, obje izopacene varijante Americkog sna.

Mutirano-metastazirana progresija nakaradne napustenosti tzv. white-black- (upisite sve boje koje se sjetite) trash klase, americke.

But I digress. Takodjer potvrdjuje moju tuzbalicu u vezi izgladnjelih, izmrsavljelih zena koje interventno valja udebljati... i pomfrijem ako treba!

E, da.

Kod D, dakle veceras, tijekom dimljenja dva jointcheta ufatilo PRE-KRAS-NU Cassandru Wilson na nekom TV kanalu. Crna i bosa, snazna i bujna, (s)njezna i zaigrana... fijuuuuuu!!! Kakva zena! Quelle femme!?

Zbog nje bih i Ariu Giovanni napustio!

Kad bi mi neko prodal ulaznicu u vremeplov vratil bi se jedno 20tak godina unazad samo na jedan dan, onaj kad je mlada Cassandra Wilson nastupala u, mism, Jabuci? (Ma jel to bila Cassandra, mozda to moj optimizam pamcenja kicks in...)

Dementna ptitchitza

Imate srecu...

Zaboravil sam kaj sam htel reci.

Ptitchitza pats himself on the back

Znate, ja van patim od onog ZNAM, HOCU, MOGU - AL NEMAM KOGA! sindroma (u smislu koji je mnogo obuhvatniji od seksa samog...) i da san umetnija ovaj brojac naliivo to mi je bila superodlicna ideja.

U tri dana, sa 50 na 200, w.o.w., dapace: WOW! kazem ja samom sebi.

Nova ploca! Nova ploca!

James Brown is dead, but I feel good now!

Martinin odjeb stoljeca

Prilikom jednog interviewa s Martinom Navratilovom novinar joj je digo zivac. Vjecna mu slava, jer je to ponukalo Martinu na jedan antologijski dobar odjeb:

(Na komentar novinara da je ona "involved with tennis"):
- I am not involved, I am committed! Do you know the difference? Think of ham-an'-eggs: chicken is INVOLVED, pig is COMMITTED.

Moj vam je posaa takav da ubacim traku, stisnem nesto gumbicha i onda sam slijedecih nekoliko minuta miran i mogu se bavit vlastitim stvarima.

A (kako vec spomenuh danas) danas su nas pustili doma u 2, a tri sata nakon toga jos uvijek je dosta ljudi na poslu. They are COMMITTED, just as I am. Uzivancija mi je radit kad masa drugih ne radi, i obrnuto: covjek uziva TISH & MIRINU...

Manic-depressive?

Jedan od proslih postova drage Free Uterus ("Svakidasnja jadikovka") nagnao me da s vama podijelim jedan sluzbeni (!!!) e-mail koji poslao na adrese raznijeh vaznih ljudi na poslu, jer bi DOOOVDE dosla zajebancija na poslu. Prosle sam godine dosegao rock-bottom mojeg nezadovoljstva poslom i kvalitetom zivota u Nizozemskoj.

Naime, bio sam poceo ozbiljno talasat' - a to je najveci zlocin koji covjek moze uciniti u instituciji u kojoj radim, a buduci da ja "nisam bilo tko" izazvao sam dosta paznje i uzrokovao mnogo briga: ljudi su se poceli brinut da cu se koknut. Ozbiljno! A sto sam sretnijim bio, to se vise ljudi brinulo -- za popizdit! Za sada i zauvijek: nemam ama bash nikakvih zelja se ubiti, bez obzira koliko se lose mozda osjecam u nekom trenutku: to bi bio gubitak za covjecanstvo! (And I believe it!)

What a difference a... year makes, eh?

Subject: Manic depressive?

Body:

Dragi moji prijatelji plus Dragy Pozhnanyche Goropadny,
(My dear friends plus a dear beta-man,)

Svi koji mislite da sam ja a manic-depressive ili nekako drugacije mentalno puknut, nabijem vas ja sve skupno na... kiflu (cak i vas, najdrazi moji A. i B, iako sa svim duznim postovanjem).
(To anyone thinking I am a manic-depressive or otherwise mentally 'chipped', I send you my love.)

I had more psychiatrists have a look at me than you can shake your stick at, some twenty plus years ago, and the best they could come up with was "borderline", which (I don't mind telling you) is an expert term for precisely Diddley. "You know, S, there is really nothing wrong with you, except that you are a bit off center, that's all" was a popular refrain.

The only psychiatrist that was clever enough to really get to know me in a minimal contact that we had was dr. I.B., who several years later developed a paranoia that he has contracted AIDS and ultimately commited suicide in Anin dol forrest by Samobor, by slashing his veins vertically along the arm and then meticulously wrapping his arm in naylon bag so as to, arguably, be more presentable a corpse.

I also do not have a problem with insomnia. Not at all. I can always fall asleep when the sun rises. My problem is that I am an intelligent, talented, versatile, eager, honest, handome etc etc (fill-in-the-blank) individual that requires intellectual stimulation to LIVE and AM NOT GETTING ANY for the ninth f-ing year in a row at work. I can't remember the last month when I have EARNED my salary. I AM NOT A UN CASUALTY. Not yet, anyway. But I am not sure if I have it in me to go through another leadership/managerial TREASON, so this C. fellow better be good, like they say he is, because my comrades, we are now in that predicament for which I believe Jews have invented a curse identifying the condition: "May the G_d give you, and then take it all away".

The Art Of Supervision Is Getting Average People Do Extraordinary Work, my former boss in UN HQ in Zagreb 1992 shared with me (Thank you, D.). Imagine the possibilities with having extraordinary people at work, WORKING?

To Mr. E, our Staff Welfare Officer, who has helped me tremendously couple of weeks ago (I feel his dedication and help went beyond the call of duty, but he disagrees), I offer an apology for showering him with cc-ed or other messages this morning and an explanation that this is so because on one hand I am not sure what it is that he needs from me now and on the other (I am ashamed to say) I enjoy the attention. But, Mr. E, what you say goes.

Thank you.

S.
xx_Neesha (that's my ghetto alias)

Jipii, pada snijeg!!!

Jucer je bilo upozorenja na sve strane da se ocekuje vrlo jaki snijezni nalet: oprez u prometu itd. itd.

Jutros: nista. Do 9 sati, kad je pocelo snijezit BIG TIME, velike snijezne krpetine su zatrpale sve u roku od keks.

Na putu svojoj glavoderki snimio stotinjak fotki, ali po povratku sat i pol nakon toga, posustalo je i izgleda da to sto sam snimio, snimio sam.

Nedostaje mi prava zima, ni dok sam bio u Hrvatskoj rijetko bi se koja zima kvalificirala kao "prava" (a moja definicija "prave zime" neizostavno je obiljezena cinjenicom da sam rodjenjem i prvim svojim sedam godina provedenih u Finskoj imao prilike primijetiti i zavoljeti Pravu Zimu). Jer, bilo vam drago ili ne, mi u Hrvatskoj jednostavno nismo spremni na PZ (a tako je bilo i prije negoli se klima pocela tako drasticno i globalno mijenjati): nemamo primjerenu obucu i odjecu, u novinama odmah sijevnu naslovi ZIMSKA SLUZBA ZATECENA SNIJEGOM i slicno (nesh ti iznenadjenja: snijeg u zimi!), i ono malo idilicnih momenata bude silovito pregazeno cijelim avalansom dnevnih frustracija na koje nailazimo: hladnoca, ruzna, crna bljuzgavica, sol na obuci, poluparalizirani promet i slicno.

Ovdje su, dragi Nizozemci, tako oprezni oko snijega! Na cestama se svi ukenjaju i voze 3 km/h (pretjerujem), krkljanac s javnim prijevozom... Pogotovo vlakovi: i kad pada jaca kisa vlakovi se cesto otkazuju, jer su shine "preskliske" or other such nonsense, kad padne malo jaci snijeg onda se energetski kablovi ulegnu (ma kako se usudjuju!) i odmah otkazuju.

I tako se ja vratim s jednosatne pauze za rucak na posao, dva i po sata nakon odlaska i doceka me sluzbeno priopcenje da svi mozemo doma u 2 sata! Ma ja LJUBIM svoju organizaciju! Da nije snijeg posustao odmah bi nestao nastaviti snimati, ali ovako cu iskoristit priliku i nadoknadit nekoliko sati koje sam potiho drpio firmi ovog tjedna.

A u pauzama mozda konacno i skuzim kako sa www.flickr.com dounloadat fotke vece od default velicine da mogu s vama podijeliti neka od mojih silnih umjetnickih remek-djela, haha (vec kad me Marisi ne hebe ni pol posto!).

Ipak sam ja razmazeni sin jedinac u majke (kao sto bi Rambo A. rekao)...

Gay? Not usually.

Pada mokri snijeg u Niskozemskoj danas, al kako se jos nisam udostojio skuzit kak nakalemit vecu fotku od default velicine na blog sa www.flickr.com to cu ostavit za malo kasnije, a ovdje cu reciklirat vlastiti komentar jednom postu Free Uterus kojeg sam danas nanovo otkrio, na veliko zadovoljstvo. Molim slajd!

Trg (tadasnje) Republike, Zagreb u sitne ponocne sate, nakon Kulusica: ceka se nocno javno prometalo.

Zajedno cavrljaju jedan (tada jos vrlo mladi i nadobudan) modni kreator/fashion photographer, njegova cura/prijateljica, yours truly i jedan drugi (vec etablirani) modni kreator a koji je gay. Ja se bio izvalio potrbuske s nogicama u zraku s apsolutnim tinejdzerskim nemarom i neosvjescenosti o "signalima" koje sam (ili se tako tek cinilo tom frajeru) "odasiljao". Tip je komentirao izgled svojeg mladog kolege, pa rece da bi on mogao namlatiti para i para kao 'rent-boy', jer ima jednu ultra-jebezljivu kombinaciju "muskog" i "djecackog" izgleda.

Ljubopitljiv kao i uvijek, drukao sam saznati sto sam vise mogao o toj "sceni" zagrebackoj, i tip prica, prica (svasta sam naucio!) da bi mu u jednom trenutku dopizdio moj (distancirani?) interes pa derne na mene: "Dobro, osh se ti jebat ili neces?!" Hahaha.

Proljetna depresija

Citam u nekim on-line novinama da je prvi tjedan veljace i ovaj danasnji nam ponedjeljak najpogubniji za radni elan i sposobnost kvalitetnog rada. Tako su izracunali analiticari rada u Velikoj Britaniji imajuci u vidu lose raspolozenje uvjetovano tmurnim i hladnim zimskim vremenom i dolaskom prosinackih shopping racuna na naplatu. Kajgot. Kod mene je to sve obrnuto.

Naime, ja sam u subotu prozivio i odzivio svoju proljetnu depresiju i sad sam skroz cio & veseo. Proljetna depresija, eh? To je ono stanje kad se covjek vec navikne na gnjusno zimsko vrijeme i zimsku pasivnost pa ga prvi niz suncanih dana (koji obicno dodju s proljecem) ubije u pojam, jer je vec zaboravio na tak' lijepo vrijeme. Gre'ota je takve dane provest doma, u zatvorenom al', s druge strane, omililo se bit' u toplom i ljencarit po cijele dane. Dakle, griznja savjesti pod jedan.

Onda, otkud toliko svjetla odjedanput do djavola! Osjecam se kao na pozornici pod spot-reflektorima, a nevidljivost mi je mnogo draza osobina tih dana. Osim toga, dovoljno se sam grickam zbog uljenjenosti, ne treba me nitko zbog toga jos dodatno stavljat na tapetu. Dakle, GASI SVIIICHU! - to pod drugo.

Velikim naporom zacrnio sam zastorima prozor i preko ociju si stavio dezurnu potkosulju. Tako sam u nekom polusnu ugodno i proljecu u inat nastavio svoju zimsku hibernaciju pa sve do nekih cetiri sata popodne. To je, onak, kriticno razdoblje dana kad covjek odlucuje je li spreman tako amabashunista spizdit bas cijeli dan ili ipak ima nekog spasenja nadomak (i u ustanovljenom odsustvu ikakvih 'force majeure' koje bi ga nagnale da se obuce i nogom stupi van i punim plucima udahne svjezi zrak).

Joj, vazne li odluke! Joj, pogresnog li vremena za vazne odluke! (Sjecam se slicnih prilika u djetinstvu kad bi mi Rista vazno stupio u sobu oko 11 ujutro subotom -- to je ocigledno bilo vrijeme do kojeg je on mogao tolerirat izlezavanje svojeg podmladka -- cvaknuo roletu koja bi se bucno uvrtila i pustila najednom cijeli tsunami svjetlosti. "Ustajte Lorde, cekaju Vas velika djela!", rekao bi Rista vazno, implicitno me podsjecajuci na moju subotnju obavezu pometanja dugog stubista u vrtu. Moj dragi otac nikad nije skuzio kolikoj se opasnosti izlagao takvim prilikama, jer ga je vec pogled i ispod tek na trecinu podignutog kapka mogao pretvoriti u prasinu. Sretna ga je okolnost uvijek iznova spasila, a ta je da dok se ne razbudim uglavnom nisam svjestan svojih nadljudskih osobina.)

S potkosuljkom jos uvijek preko ociju, natapkam u mraku isprintani si horoskop za vikend da vidim Sta Kazu. "Ma idi bre, danas ti nema kraja", kazu ukratko. MA LAZU!!! To su maliciozne insinuacije! Nema razloga za micat se iz horizontale!

Ipak, superego se nije dao i nakon sto je egu odvalio par cvrga a Id odvalio cipelom u dupe, nekako sam ipak prezivio shok vertikale i bacio se strastveno na peglanje. (Sigurno me udario onaj prorijedjeni zrak koji sam udahnuo na nekih 184 cm nadpodne visine jer ocito je da nisam razumno razmisljao. Peglanje je koncept koji u um pripushtam tek u omamljenom stanju.) Mrzim peglanje, zato mi je ono idealno za relativno kratko vrijeme napucat se s nekim osjecajem dostignuca. Jer, konacno, ovdje se radi o tome kako spasiti dan. Sve su kosulje dolijale majci a cekale su svoj red tako zguzvane vec vise tjedana. Ma ja sam vam u peglanju sto je Tasmanijska Neman u sto metara s preponama.

Tako ocvrsnut, zadovoljan sobom i ovjencan slavom, bacio se nazad u (spremljeni) krevet, stavio film na laptop, zapalio dzokavac i uzivao do kraja dana. Mission accomplished, dan je spashen.