Citam te Priloge za Johnnyjevu biografiju ("Kad Miki kaze da se boji") i jedna me recenica zaskocila na neumjereno cerekanje. Jedan od protagonista opisuje tesku situaciju (drustveno-politicku, je li...) i kaze:
Eto, takva je bila situacija. Jebat si mogel, a love isto nije bilo ko ni sad. A za pedeset hiljada si se u subotu navecer mogel onak fino ubit, do jaja.
Koliko su doista teska bila ta vremena svjedoci nastavak njegova iskaza gdje nas svojim ganutljivim opisom novcanice od sto tisuca dinara puni koliko tugom zbog potrebe dokazivanja njezina postojanja i njegova osobnog kontakta s istom toliko i srecom jer se ocigledno poneka stohiljadarka nasla i za jace razvaljivanje:
Ak si imo stohiljadarku, to je bila neka siva novcanica, s nekim zenskim likom, mogel si se razvalit, bilo je i cuge i dopa.
Al' -- moram vam rec' -- napad bjesomucnog cereka puknul me vec kod prvog i vremensko precizno odredjenog razvaljivanja, u subotu navecer. Onog za 50 tisuca. Pa sam si priblizio svu tragicnost situacije: Ne biti dovoljno srcan da radis sto zelis (kada zelis), al imat disciplinu pa se primjereno drzat unaprijed odredjenog tjednog razvaljivanja u subotu.
Blagodati koji proizlaze iz tako zrelog promisljanja jasna su: dozvoliti si dovoljno vremena za otreznjenje i oporavak od mamurluka. Pretpostavljam taman onoliko koliko je potrebno da u cijeloj nemilosrdnoj trezvenosti dozivimo sve uzase odvratno hladnog i metalnog zveketa vekerice ne bi li se u ponedjeljak ujutro mogli ustati u (kako je Tenzera lijepo rekao) ratarsko vrijeme pa ajmo na arbajt ZET-ovim prometalima koji su unatoc svojem jedinstvenom shvacanju rasporeda voznje ipak vise-manje uredno razvozili te ljudske paketice bijede po gradu.
I tako sam se upravo jos malo zavolio: kad se vec nije moglo bit I srcan I discipliniran, mnogo sam sretniji sto je u mene jasna prevaga na stranu srcanosti. Zato cu s velikom lakocom nastaviti se razvaljivati kad god mi padne na pamet. Posljednjih tjedana to mi uglavnom padne na pamet svakodnevno i precizno izmedju 6 i 8, dakle u vrijeme u koje se obicno vratim u svoj domaci Kavez za hrcka. Osim vikendom kad padaline prestaju, ali pocinje magla koja se ne dize do ponedjeljka. Kad pocinje nova magla.
Ipak, bilo bi zgodno imat nekoga pored sebe zbog kojega bih cinio sistematski napor, kad vec sam sebi nisam dovoljno dobar razlog. Makar riskirao (doslovnu ili ne) pljusku u ovakvim trenucima samozadovoljnosti! Kuzite, imat neku trajnu toplotu u zivotu, da nas cuva da ne prolupamo od reske vekerice.
P.S. Ovo nije bio oglas za kalorifere kao ni druge portabl-grijalice.
Post je objavljen 11.02.2007. u 23:20 sati.