Sjecam se intenziteta, ne rijeci. Imao sam pet ili sest.
Zivjeli smo u Eteläinen Hesperiankatu i igrao sam hokej na ledu sa sinom kucepazitelja.
- "Ja sam Svedska. Ti?" - nestrpljivo upita.
Bio sam zatecen i ne znajuci sto bih rekao jednostavno ispustio:
- "Ja sam komunisti."
Pricajuci kasnije s ocem o tome kako smo proveli dan, spomenuo sam mu epizodu. Stustio se zacas sa petog kata u prizemlje i banuo kucepazitelju u stan. Povucen vakumom, i ja sam se dolje odmah stvorio i nastavio lebditi okolo. Strka, galama, da kako se usudjuju, da zar ih nije sram, da mi nismo komunisti i sve tako.
I u Kaunis Suomi znaju sto su komunisti, moj je otac bio svjestan.
Nisam to dugo shvatio.
Post je objavljen 26.04.2007. u 03:34 sati.