Psychokiller
31.10.2006., utorak
Novi test za rano otkrivanje Alzheimerove bolest
|
Ovih dana je objavljena vijest o tome kako su znanstvenici s psihijatrijskog instituta pri King's College u Londonu, razvili krvni test kojim se otkrivaju dva proteina prisutna samo u osoba s Alzheimerovom bolesti. Ta pretraga može identificirati Alzheimerovu bolest puno prije nego se pojave simptomi, te stoga i tretman može početi puno ranije. U istraživanju, znanstvenici su uspoređivali krvnu sliku 500 osoba s Alzheimerovom bolesti s krvnom slikom 500 zdravih starijih osoba. Utvrdili su kako osobe s Alzheimerovom bolesti imaju povišene razine dvije vrste proteina u krvi - radi se o Komplement Faktor H (CFH) prekursoru i alfa-2-macroglobulinu (alfa-2M). Alzheimerova bolest (AD), je progresivna neurodegenerativna bolest karakterizirana kognitivnim disfunkcijama i promjenama u ponašanju. Najčešći simptom je gubitak kratkoročnog pamćenja, no kako bolest napreduje, javljaju se i drugi simptomi poput problema s govorenjem, kretanjem i sl. Simptomi se obično počinju javljati u odrasloj i starijoj dobi. Uzroci Alzheimerove bolesti nisu u potpunosti razotkriveni. Za sada je sigurno da se dispozicija nasljeđuje genetski. Procjenjuje se da na 60-70 osoba, jedna ima Alzheimera. Rizik za oboljevanje raste starenjem, te se procjenjuje se kako oko 50% osoba starijih od 85 godina pati od demencije, čiji je najčešći oblik Alzheimerova bolest. Prvi dokumentirani slučaj ovog oblika demencije opisao je prije 100 godina njemački psihijatar Alois Alzheimer po kome je bolest i dobila ime. |
25.10.2006., srijeda
Upoznajmo mozak: Glia stanice – logistika mozga
|
Osnovna građevna jedinica živčanog sustava jest živčana stanica, neuron. Neuroni su međusobno povezani i prenose s jednog na drugog živčane impulse. Od tih strujanja živčanih impulsa građen je naš mentalni život, ti živčani impulsi omogućuju prijenos «naredbi» za kretanje do mišića, reguliraju aktivnost unutarnjih organa, preko njih primamo informacije i td. Da bi neuroni mogli obavljati tu svoju glavnu funkciju, a da se ne moraju puno «zamarati» ostalim stvarima, u živčanom sustavu postoji jedna skupina stanica koje se nazivaju potporne ili Glia stanice. Procjenjuje se da u živčanom sustavu ima oko 10 puta više glia stanica nego što ima neurona. Za razliku od neurona, koji se formiraju tijekom ranog razvoja organizma i ne dijele se, glia stanice se stalno dijele i zamijenjuju jedna drugu, poput većine ostalih tjelesnih stanica. (Tumori na mozgu su često posljedica nekontroliranog dijeljenja upravo glia stanica). Postoji više osnovnih vrsta glia stanica. EPENDYMALNE GLIA STANICE Naš je živčani sustav okružen s nekoliko ovojnica. Između tih ovojnica i živčanog sustava kola tekućina, cerebrospinalni likvor. Prostor između ovojnica i mozga i ostalih dijelova živčanog sustava spojen je sa cijevi koja prolazi kroz sredinu živčanog sustava. Kroz tu cijev također prolazi spomenuti likvor. Cijev je u samom mozgu dosta proširena, tako da se tu više ne govori o cijevi, nego o moždanim komorama, ventrikulama, koje prolaze i kroz svaku od dvije polutke velikog mozga. Te su dvije komore spojene u treću središnju koja se nastavlja na četvrtu komoru koja je smještena usred moždanog debla. Na donjoj slici prikazane su moždane komore.  Ependymalne glia stanice smještene su na zidovima moždanih komora, a njihova je glavna zadaća proizvodnja i izlučivanje cerebrospinalnog likvora. Likvor se konstantno proizvodi i kola kroz ventrikule, te se na posljetku apsorbira u krvne žile. Likvor ima nekoliko funkcija: štiti živčani sustav od mehaničkih ozljeda, kroz njega teku i eliminiraju se otpadne tvari, sudjeluje u «hlađenju» mozga, te se njime transportiraju i neke hranjive tvari. ASTROGLIA STANICE Astrociti ili astroglia stanice pružaju strukturnu potporu u živčanom sustavu. Njihovi produžetci spojeni su s krvnim žilama i neuronima, te na taj način tvore okvir koji neurone drži na mjestu. Osim toga kroz produžetke astrocita kreću se hranjive tvari od krvnih žila do neurona. Astrociti na taj način onemogućuju nekim potencijalno štetnim tvarima prolaz do živčanih stanica (ali je to istovremeno i razlog zašto se neki upalni procesi teško lječe). Astrociti također izlučuju tvari koje neurone održavaju «zdravima».  Još jedna važna funkcija astrocita je olakšavaje aktivnosti mozga. Kad je određeni dio mozga aktivan, astrociti uzrokuju širenje krvnih žila u tom području i na taj način omogućavaju bolji protok kisika i hranjivih tvari u neurone. MICROGLIA Za razliku od ostalih glia stanica koje se formiraju u živčanom sustavu, microglia stanice se formiraju u krvnim žilama kao dio imunog sustava, otkuda dolaze u mozak. Microglie «nadgledaju» zdravlje živčanog tkiva. Kad su stanice mozga oštećene, microglie nahrupe u to područje kako bi pomogli u pomogle u oporavku, te eliminiraju strana tijela. OLIGODENDRCITI I SCHWANNOVE STANICE Živčana vlakna neurona, takozvani aksoni, obavijeni su mijelinskom ovojnicom. Osim što sprečava «kratke spojeve» između susjednih aksona, mijelinska ovojnica ubrzava širenje živčanog impulsa kroz akson. Za mijelinsku ovojnicu zadužene su dvije vrste glia stanica. Oligodendrociti u središnjem živčanom sustavu (mozgu i leđnoj moždini), a u perifernom živčanom sustavu tu funkciju obavljaju Schwannove stanice. Oštećenje mijelinske ovojnice (primjerice kod Multiple Skleroze) može spriječiti prolazak živčanog impulsa kroz akson neurona. Schwannove stanice u perifernom živčanom sustavu imaju i važnu ulogu kod «popravljanja» oštećenja živčanih vlakana. Osim te funkcije, obje vrste stanice sudjeluju u prehrani neurona. Osnovne vrste glia stanica  To bi bilo ukratko najvažnije o glia stanicama, jako važnim dijelom živčanog sustava, a često zanemarenom i prilično slabo poznatom. Ja se primjerice uopće ne sjećam da smi ih tijekom mojeg osnovnoškolskog i srednješkolskog obrazovanja ikada spomenuli |
22.10.2006., nedjelja
Gledanje TV-a "uzrokuje" autizam
|
Ovih su dana objavljeni rezultati studije provedene na sveučilištu Cornell prema kojoj je gledanje TV-a uzrokuje autizam. Autori studije našli su se na udaru znanstvene kritike. S autizmom je problem što mu uzroci, osim genetskih baš i nisu poznati, a simptomatologija je slična nekim drugim poremećajima (npr. schizofreniji). Činjenica da broj osoba s autizmom raste u USA i u nekim drugim zapadnim državama ('70-ih godina prošlog stoljeća u USA je incidencija bila 1 na 2500 djece, dok je danas 1 na 170), potaknula je mnoge znanstvenike da krenu u potragu za takozvanim X-faktorom, uzročnikom autizma. Tako je Michaelu Waldmanu i njegovim kolegama sa škole managementa Cornell sveučilišta palo na pamet kako bi gledanje TV-a moglo imati veze s time. I naravno utvrdili su povezanost između (pazi sad!) broja pretplata na kablovsku televiziju i incidencije autizma. Dakle nisu pratili stvarno gledanje TV-a, već su u računicu uvrstili broj pretplata u naselju s brojem osoba s autizmom. Sve bi još bilo u redu da je ostalo na tome, povezanost dvije pojave, to ne govori ništa o uzročno-posljedičnim vezama. Kao što je duljina stopala povezana sa znanjem iz npr. matematike ali nitko normalan ne bi tvrdio da rast stopala uzrokuje rast znanja iz matematike. Međutim, naši vrli autori su svoje izlaganje zaključili sljedećim riječima: "Porast broja autizma od oko 17% Californiji iPennsylvaniji tijekom 1970ih i1980ih posljedica je rasta kabelske televizije...". Mislim da će ovaj izlet u neobrano grožđe skupo stajati autore studije. Nije problem, što su izašli iz okvira struke (ljudi su naime, ekonomisti). Znanstvenici iz drugih struka mogu katkada rasvijetliti neki fenomen iz drugih kutova i time doprinijeti njegovu razumijevanju. Problem je u tome što su iz mjere povezanosti dvije pojave zaključili o kauzalnom odnosu ... Osim toga, zanemarili su još neke bitne stvari vezane uz autizam: 1. Da bi se dijagnosticirao autizam, simptomi se moraju javiti prije 3. godine života ... nekako se to čini prerano i premalo vremena da se razviju simptomi tako duboke i teške bolesti, a osobito da u tolikoj mjeri dovedu do povećanja incidencije autizma 2. Biološki uzroci su izgleda najvažniji uzročnik autizma. Neki autori govore o tome kako se autizam počinje razvijati već u prenatalnom razvoju (geni, toksini, ...). Nitko ne isključuje okidače autizma iz okoline, ali glavni uzrok je izgleda fiziološke naravi. 3. Što se tiče samog porasta u incidenciji autizma, znanstvenici se spore jel' taj porast rezultat stvarnog povećana broja autista ili promjena i proširenja definicije i dijagnostičkog kriterija za autizam, te veće osviještenosti javnosti. Usprkos tome neki autori govore da ipak postoji stanoviti rast kojeg pripisuju gore spomenutom x-faktoru. No, svakako je taj porast, ako postoji, manji je nego što pokazuju podaci. Znači ispravno bi bilo reći da vjerojatno postoji povezanost broja kabelskih pretplata i incidencije autizma, no da na temelju tih rezultata nije moguće utvrditi, stvaran uzročno posljedičan odnos, tim više što i sam porast u incidenciji nije rezulat samo stvarnog povećanja broja autista, već i promjene definicije autizma i javne svijesti o autizmu. No kako bi netko mogao zaključiti, zaključak ovakvog istraživanja nikome ne bi bio zanimljiv. |
