Prominski vidici i sudbine II dio
Prvi post pod ovim naslovom, posvećen je autoru knjige „Prominski vidici i sudbine“- Pašku Bikiću.
Knjiga je zanimljiva u svakom svom djelu, a ja sam odlučio čitateljima promina.blog.hr-a citirati poglavlje „Prominska prezimena“, odnosno „Plemena koja su obitavala u Promini“.
Za ovaj post, donosim sam uvod u prominska prezimena, a u sljedećim postovima moći će te pročitati u kojim su selima bila koja prezimena… od kada….
Evo teksta iz knjige „Prominski vidici i sudbine“- autora Prominca Paška Bikića:
Prominska sela i zaseoci razasuti od Ijubačke brine i Vukadinovih ograda vrh Oklinka do planine Promine, pa ravno do Dizdaruše i miljevačke međe ispod Poda i Krke na zapadu, čine posebnu cjelinu u svakom pogledu i rijetku duhovnu povezanost isprepletenu nevidljivim nitima. Gotovo svatko u nekom drugom selu ima nekoga svoga: rođaka po očevoj ili majčinoj lozi, ili bar kuma i prijatelja, jer što se god na tome prostoru rađalo tu je uglavnom i ostajalo, ali se pri tome strogo pazilo na stupanj srodstva do devetog koljena, da se rod, ne daj Bože, ne bi oskrnavio.
Rijetki su mladu dovodili iz drugog kraja, a vani se išlo, gotovo u pravilu, po onoj prominskoj: što se u Promini ujalo, u Miljevce se udalo
Duhovna povezanost prominskog svijeta izgradila je i svojevrsnu filozofiju međusobnih odnosa, ovisno o tome radi li se o vrlinama ili manama.
Ugled se gradio na trajnim i neprolaznim vrijednostima: poštenju, radinosti, istinoljubivosti i pobožnosti.
Zato bi se i pitalo nepoznatoga pri susretu: — A, čiji si ti?
Ako bi se, pak, odgovor učinio nepotpunim, slijedilo bi: — A šta je tebi taj i taj?
Ovo bi imalo dati traženu obavijest o dotičnome i razgovor bi se dalje nastavio ili bi svaki krenuo svojim putem.
U prominskome je kraju svaki svakoga poznavao toliko da bi znao od kuda mu je majka ili baka, tko mu je bliži, a tko daljnji rod, te od koga se roda moto očekivati kakvo ponašanje.
Sve bi se to zgušnjavalo i bistrilo prilikom ženidbe i udaje uz dodatno i posljednje upozorenje s oltara: Ako netko zna za kakvu zapreku, dužan je javiti župniku!
Trajala je ta mudrost stoljećima i bila osnovica postojanja i održavanja prominskog puka na ovome malom prostora. U svakome je selu bilo dovoljno mudrih ljudi kojima sa vjerovalo i od kojih se u raznim prilikama i neprilikama tražilo savjet, ali i sud, a određene vrline i mane vezale bi se ponekad i za cijelo pleme i često nepogrešivo proricalo što se od koga plemena moglo očekivati u određenim prigodama.
U Promini su se plemena uglavnom vezala za prezime, ali ne uvijek, jer su ista prezimena činila različita plemena i nisu među sobom imala ni daljnjih rodbinskih veza.
Iza onoga rata u Promini je bilo 113 starosjedilačkih i 10 doseljeničkih prezimena- Brojnost obitelji i žitelja pojedinog prezimena bila je različita: od jedne do nekoliko desetaka obitelji.
U tome poratnome vremenu u Promini je obitavalo više od tisuću obitelji s preko šest tisuća žitelja.
Poslijeratna zbivanja pridonijela su ubrzanom raseljavanju Prominaca, a onda i nestajanju na tome području nekih plemena, koja su tu obitavala odavna. Neka ista prezimena su od davnina u dva ili više sela i nema podataka da su pripadali istome plemenu.
Ima slučajeva da su neka plemena napustila svoje izvorno prezime i uzela drugo (Raničić u Sredoja, Plavšić u Dizdar, Bandalo-Ćorić u Čorić, Bilušić-Dujić u Dujić).
Iz pregleda prezimena po selima ili samostalnim zaseocima vidljivo je rasprostiranje nekog prezimena u više sela, pa je potrebno istražiti gdje mu je bilo prvo prebivalište i kako se dalje širilo.
Prominski je kraj naseljen odavna i sigurno je da i u najtežim vremenima tu život nije prestajao. Pomjeranja stanovništva bilo je osobito u vrijeme Kandijskog rata kada je većina izbjegla, pa se jedan dio naselio u Šibenik i druga mjesta po primorju. Dio se stanovništva ponovno vratio u Prominu i prije oslobođenja od Turaka.
Mletačka je uprava potkraj sedamdesetoga i početkom osamnaestoga stoljeća popisivala pučanstvo u različite svrhe. Došli smo do nekih od tih popisa koji su pohranjeni u mletačkim arhivima u Veneciji (Mletačke je popise pučanstva u našim krajevima pribavio dr. Zdravko Doizdar), koji vjerojatno nisu cjeloviti, ali ukazuju na to da se u većini radi o žiteljima koji su preci onih koji i danas obitavaju u Promini.
Prominska sela i zaseoci čine zaokružene cjeline, pa ćemo i prezimena donijeti po tim obitavalištima.
Zbog administrativnih razloga sela i zaseoci su grupirani u određene cjeline (»kapitanije«), ali se to uvijek nije podudaralo s drugim podjelama i povezivanjima, osobito s onom sa pokapanje mrtvih.
U Promini su odavna tri groblja isključivo sa katolike i to u šamatorijima uz crkvu u Oklaju, Lukaru i Mratovu.
U Promini pravoslavni nisu imali ni crkva ni groblja, a mrtve su pokapali u groblju kod Svetog Arhanđela preko Krka. U novije vrijeme su nastala tri improvizirana pravoslavna groblja u Razvođu, Bobodolu i Lukaru, a u Razvođu je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, solidarnošću i prominskih katolika, podignuta prva pravoslavna crkvica na prominskom prostoru.
Donosimo pregled prominskih naselja s prezimenima žitelja koji obitavaju u njima:
Nastavak slijedi uskoro.........
Oznake: Prominski vidici i sudbine, Paško Bikić, Prominsko, prezime
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
