_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

subota, 09.03.2013.

BOGOČIN GRAD (Promina)

Dobio sam na e-mail jednu prekrasnu pjesmu, naše blogerice, Prominke,
ili kako se ona sama potpisuje potpisom u svjetu blogera @nečmenjanka.


Evo prvo fotografije ostataka kule Bogočin, a zatim i same pjesme;






BOGOČIN GRAD (Promina)

Iznad Krke Vilin grad tu stoji
I kroz vjeke svoje dane broji
Sura stijena njega j' zagrlila
Ko mati ga u krilo sakrila

Pamtile su te stare zidine
Junaka što za čast on zgine
Petar Svačić bilo mu je ime
Kralj Hrvata , ponosim se time

U njemu su mnogi stolovali
I svoj obol povijesti su dali
Ponosno se spominjemo dana
Slavnih sijela hrvatskih župana

Branili su dom svoj od svakoga
Krasni muži roda plemićkoga
Velemože Martinuševići
I gospoda rodom Bogetići

Bogočinom oni ga prozvaše
Srušili ga begovi i paše
Kad su Turci pod bedeme došli
Razorili sve su što su našli

Osta samo kamen na kamenu
Što do danas prkosi vremenu
Sura stijena grad je zagrlila
Ko mati ga u krilo sakrila

@nečmenjanka



Više pjesama naše @nečmenjanke možete pročitati pod linkom:
http://necmenjanka.blog.hr/index.2.html

Oznake: Bogočin

- 10:12 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 13.06.2011.

Bila jednom jedna Miljeva iz Ključa i Knez Bogdan iz Bogočina ili Vilin grada

Dok smo bili mali...skoro svaka ljepša priča započela bi s riječima „Bila jednom....“
Svaka nova priča, bila je karta za novo putovanje u prošlost. Upoznavanje s nekim novim likovima, dobrim i lošim ljudima. Dobrim i lošim djelima....Ostvarenim i neostvarenim snovima...

Crna Kraljica nam donosi još jednu priču sa svojih putovanja po prominskim padinama....utvrdama...I kao obično oduševljava me svojom sposobnošću „pričanja priča.....“

Za sve one koji još nemaju naviku svakodnevno navratiti na promona6.blog.hr....evo jednog ulomka iz priče:

„Legenda o princezi Miljevi iz Ključa i Knezu Bogdanu iz Bogočina ili Vilin grada“




„Dok je Princeza Miljeva bila djevojčica, njezin otac, Ban Domagoj u naletu tuđinskih vojski, obeća svoju jedinicu za sina susjednog imanja Vlastelina Martinušića.
Dogovor je učvrstio dvije obitelji u nakani da se zajedničkim snagama odupru tuđinskoj vojsci, da ujedine svoja bogatstva , svoje utvrde, a vojske spoje u snagu koja će stoljećima vladati tim sunčanim kršem......Nisu ni slutili da će njihov savez kratko trajati i uzrokovati sve nevolje, koje su pratile te dvije obitelji.
Ban Domagoj pogine u borbi , u nasrtaju neprijateljskih hordi.....Mladi Vlastelin Martinušić, odrastao u raskoši i ljepoti.....još kao dječarac zaljubljen u otmjenu Princezu Miljevu.......Jahao je uz rijeku Krku i sanjao dan kada će zajedno sa svojom Princezom gledati odraze svojih tijela u bistrini ledene rijeke.... U tom sanjarenju njegov se konj Plamenac posklizne i zajedno sa Princem nestanu u jezeru Brljan....Tuga se obavila oko obitelji Martinušić.....Savez dviju obitelji nestade kao oblačak na vedrom nebu, a Princeza svoje srce obeća Knezu Bogdanu....

Mistično jezero Brljan promijeni svoj oblik, od mirnoće se pretvori u pjenu iz koje se noću čuju rzaji Plamenca i bolni siktaji Zmaja u kojeg se pretvorio mladi Vlastelin Martinušić.....“
Nastavak priče pročitajte pod linkom:

http://promona6.blog.hr/2011/06/1629291989/legenda-o-princezi-miljevi-iz-kljuca-i-knezu-bogdanu-iz-bogocina-ili-vilin-grada.2.html


Kako bi bilo lijepo povesti djecu iz škole na stare utvrde uz rijeku Krku....i pročitati im ovu priču.

Možda bi tek tada bili svjesni kako žive u kraju koji ima jako...jako bogatu i zanimljivu povjest, zanimljivu prošlost.



Evo i jednog filmića,da vidimo što nam djeca imaju za reći...o čemu razmišljaju:




Oznake: prošlost, Bogočin, Bogatići

- 22:05 - Komentiraj post (4) - Link posta

četvrtak, 26.05.2011.

Bogočin grad

Nekad gradovi, a danas samo ostatci kamenih zidova.
Nekad moć, živost, smjeh i plač, a danas tišina i mir.

Nakon posta o Nečven gradu, odlučio sam malo pretražiti internet da vidim što nam google ima reći o još jednom gradu koji je živio punim plućima na padinama Promine- o Bogočinu ili Vilinom gradu kako ga još nazivaju.

Evo prvo jedne moje fotografije ostataka Bogočina:

Bogocin Promina

Na web stranici http://dernis.info
Autor Zoran Brakus piše sljedeće:

***************************************************************
Bogočin – grad ubraja se u najstarije starohrvatske gradove na području između Krke, Čikole i Promine.
Bogočin – grad ubraja se u najstarije starohrvatske gradove na području između Krke, Čikole i Promine.
Ime je najvjerojatnije dobio po tome što su se na tom mjestu u prošlosti prinosile poganske žrtve bogovima (bogo – čini).
Grad je smješten 2 km nizvodno od manastira Krka, na lijevoj prominskoj strani Krke u selu Bogatići.
U povijesnim izvorima prvi se put spominje 1486. godine kao Bogochin (Bogočin).
Prema nekim izvorima i tvrdnjama osnutak Bogočin – grada seže u starohrvatsko razdoblje (9. st.).
Prvi poznati gospodari Bogočina bili su Martinušići (starohrvatska plemićka obitelj).
Nakon njih grad je bio u vlasti velikaške obitelji Bogetića, koji su ga držali do turskog osvajanja 1522. godine.
Nakon turskog osvajanja gospodari i narod Bogočin – grada razbježali su se na sve strane.
Većina naroda dospjela je u Primorje, a napušteni krajevi zajedno s Bogočinom ostli su pusti i raspušteni.
U svom razaranju i pustošenju, Turci su razorili i Bogočin – grad (nije im bio strateški zanimljiv).
Tim razaranjima počinje njegovo propadanje, koje nažalost traje do današnjih dana.

***************************************************************


Na web stranici grada Dniša imamo sljedeći tekst:

***************************************************************
BOGOČIN-VILIN GRAD

http://www.drnis.hr/o_drnisu/utvrde.asp

Srednjovjekovna utvrda Bogočin nalazi se na lijevoj strani rijeke Krke, blizu prominskog sela Bogetića na izdvojenoj stijeni iznad provalije.
Njena strateška važnost je kontrola Carigradske drage, a zauzimala je prostor od 1000 m˛.
Ime mu vjerojatno potječe iz poganskog vremena kada su se na njemu palile vatre u čast bogovima.
Po legendi, u 9. st. bio je sijelo hrvatskih župana. Isprva su mu gospodari velmože Martinušići, a kasnije gospoda Bogetići.
U izvornoj građi spominje se 1486. g. kao Bogochin, a 1484. g. kao Bogachijan, dok je na karti Pagani iz prve polovine 16. st. označen kao Buguncic.
O utvrdi imamo malo povijesnih podataka, a najzanimljivija je legenda o knezu Bogoju, koji je bio gospodar obližnjeg sela Bogetića. (1)
Turci ga zauzeše 1522. g. i poruše.

(1) On je sagradio lijepe dvore za svoga jedinca Bogdana i njegovu nesuđenu nevjestu Miljevu iz Ključa, obližnjeg sela na ušću Čikole.
Njezina majka Čika ponosna udovica Domagojeva, lijepo je opremila svoju kćerku za udaju, a puno njenih prijateljica je također pripremilo darove.
Na svadbu je došlo mnogo svatova, sedam banova i dvanaest župana.
Kada su svatovi došli do Bogočina, ispod klisura kanjona rijeke Krke iznenada je doletio krilati zmaj i ugrabio mladu nevjestu te je odnio u jezero kod Brljana.
Bijesan Bogdan baci se za svojom ljubavi u Brljan da je spasi, ali se utopi.
Tužan mladoženjin otac razdjeli svoje bogatstvo hrvatskim banovima i sirotinji da ga spominju u narodu. Ostatkom novca sagradi samostan Aranđelovac, na pogled Bogočinu da redovnici mole za njega i mlade nesretnike koji stradahu u Brljanu, a obzida Čučevo i Nečven ( dva nasuprotna grada na Krki).
U njihove visoke kule uzida dvije sestre da danju i noću nariču za njegovim Bogdanom.
Također je napravio mostove na Roškom slapu i Brljanu uz obavezu putnika da plaćaju po dvije suze carine za prijelaz, za njegova Bogdana.
Svoj Bogočin je razrušio do temelja, a sam se netragom uputio u svijet.

***************************************************************

Turistička zajednica grada Drniša, isto ima tekst o Bogočinu, sličan prethodnima pod linkom:
http://www.tz-drnis.hr/hr/vidi-i-doivi/kulturno-povijesna-bastina/srednjovjekovne-utvrde.html

Nakon svega navedenog, jedan navod mi budi nove asocijacije-razmišljanja:

„U povijesnim izvorima prvi se put spominje 1486. godine kao Bogochin (Bogočin). Prema nekim izvorima i tvrdnjama osnutak Bogočin – grada seže u starohrvatsko razdoblje (9. st.). Prvi poznati gospodari Bogočina bili su Martinušići (starohrvatska plemićka obitelj). Nakon njih grad je bio u vlasti velikaške obitelji Bogetića, koji su ga držali do turskog osvajanja 1522. Godine“.

Zašto baš ovaj navod?

Godina 1486. je vrijeme u kojem je sagrađena mala crkvica sv Martina u Mratovu.

Negdje sam pročitao da se po toj crkvici mjesto-selo nazvalo Martovo....a onda je s vremenom preimenovano u Mratovo.
Od crkve sv. Martina do kuća Martinovića navodno je bio put sagrađen od kamanih ploča, te se i danas na nekim mjestima mogu pronaći ostatci tog puta-ceste.

Potomci Martinovića još su donedavno živjeli na ovim prostorima. Koliko je meni poznato u Mratovu više nema Martinovića (Ispravite me ako griješim).
Nedavno je u Drnišu preminula nastavnica Martinović, porjeklom iz Mratova.
U svakom slučaju... tema je ovo o kojoj bi se dalo još puno toga napisati....


Oznake: Bogočin, Bogatići

- 13:18 - Komentiraj post (3) - Link posta

<< Arhiva >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


.....

  • ......
    .......



    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2023. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić