_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

četvrtak, 28.04.2011.

Kad narcisi procvjetaju

Vrijeme cvjetanja narcisa je iza nas. Od lijepih cvjetova, ostala je samo suha stabljika.
Ipak, ova priča nije namjenjena ljubiteljima cvijeća, i sjećanju na predivno obojene cvijetove.

„ Dan narcisa je humanitarna akcija u kojoj se toga dana prodaju poklonjeni narcisi, a prikupljena sredstva namijenjena su prevenciji i ranom otkrivanju raka dojke. Ova manifestacija održava se pod zajedničkim sloganom u svim gradovima Hrvatske koji imaju klubove žena liječenih i operiranih na dojci“. (Navod iz Wikipedije)

I „Dan narcisa“ je iza nas.

Ovu temu, posvećujem nekim drugim narcisima- točnije narcisoidnim osobama.

Photobucket

Poznajete li kojeg narcisa, ili narcisu?

Neki vjerojatno poznaju, i svjesni su da se radi o NPL- Narcisoidno Poremećenim Ličnostima, dok drugi koji ne barataju stručnim izrazima, primjećuju da s njom/njim nešto ne štima, ali ne znaju „stručnu dijagnozu“.

Vjerojatno se većina vas sjeća priča o Narcisu iz djetinjstva.

************************************************************************
Ukratko: „Narcis je od rođenja bio iznimno lijep, tako da su se mnogi pitali jeli moguće da tako predivno biće dugo poživi. Tiresije, jedina osoba koja je živjela kao muškarac i kao žena, imala je moć proricanja, te je na to pitanje zagonetno odgovorila: "Narcis može dugo poživjeti ne spozna li sebe."

Na blogu velikakaodijete.blog.hr pod linkom:
http://velikakaodijete.blog.hr/2007/01/1621958896/legenda-o-narcisu.html
....možete pročitati još koji radak priče o Narcisu....

Lako je za priče, bajke. Ali kako u stvarnom životu prepoznati narcisoidnu osobu?

Odgovora na internetu ima cijeli niz, a ja ću za primjer izabrati nekoliko citata sa web stranice www.ordinacija.hr, točnije, citirat ću doktora prof. Borisa Blažinića.

************************************************************************

Koje su karakteristike narcisoidne osobe po kojima bi ih mogli prepoznati?

Dosta je teško prepoznati narcisoidnu osobu jer on ili ona dosta svog vremena provode glumeći, štiteći svoj ego prezentirajući svijetu lažnu sliku o sebi. Posljedica toga: osoba postaje majstor zavaravanja.
Jako je važno znati da narcisoidna osoba nije sposobna staviti potrebe organizacije ispred svojih vlastitih potreba.
Istraživači su otkrili da narcisoidna osoba reagira puno emotivnije od ne-narcisoidne osobe, ponekad čak i narcisoidnim bijesom kada mu je ugrožen ego. Reagira s većom agresijom na negativnu povratnu informaciju i sa slabijim samopouzdanjem od ne-narcisoidne osobe. Općenito je poznato da narcisoidna osoba najviše od ičega cijeni intelektualno postignuće i izvedbu, tako da će najvjerojatnije bolje kvalificirani radni kolega izazvati neprijateljski učinak kroz nadolazeću usporedbu. Kada narcisti dožive neuspjeh tada osjećaju veliku sramotu, kao osjećaj krivnje kod ljudi bez poremećaja. Stoga narcisti moraju izbjeći sramotu pod svaku cijenu.
Kako osjeća da netko mora biti kriv, najčešće i okrivljuje druge. Jedino kada je njegovo samopouzdanje na visokoj razini, može prihvatiti krivnju, ali samo tada se to mora prikazati kao jedna ogromna gesta.
Narcist je netko tko je arogantan, egzibicionist, tašt, manipulativan, i gladan divljenja i poštovanja.
Način na koji oni izražavaju sebe je kroz narcistički bijes, targetiranje nečijeg karaktera i projekcijom. Nužna razlika je između "zdrave“ narcisoidnosti i "destruktivne“ narcisoidnosti. Normalna ili zdrava narcisoidnost se referira na dobro integrirano predstavljanje sebe i drugih

************************************************************************
Temom narcisoidnosti bavi se i Covermagazin pod linkom:
http://www.covermagazin.com/ljubav.php?NID=1556
...i naslovom „Kada on voli samo sebe”

Evo i nekoliko citata:

„Pravi „narcisi“ su zapravo emocionalni vampiri, s velikim osjećajem samo-važnosti i ovisni su o divljenju drugih, a u isto vrijeme ne mogu razumjeti tuđe osjećaje. Njihova inicijalna nesigurnost u vlastitu osobnost potiče na stvaranje velikog štita oko sebe izgrađenog od arogancije, ali i grandioznosti, a često je temeljen na velikoj dozi mašte“.

„Narcisi imaju još jednu uočljivu karakteristiku, a to je težnja za postignućima. Narcisi vjeruju kako su bolji od ostalih. Ponekad su zaista uspješni, a ponekad mogu kreirati toliko dobar svijet vlastite mašte u kojem su oni uspješni i bogati, da vrlo lako u to mogu svakoga uvjeriti.“

************************************************************************
Narcisoidne osobe pate za titulama, vlašću, pa se temom narcisoidnosti bavi i „Poslovni dnevnik“, pod linkom:
http://www.poslovni.hr/vijesti/narcisoidne-osobe-najlakse-postaju-vode-95643.aspx

Sam naslov već puno govori:
„Narcisoidne osobe najlakše postaju vođe“

U članku možemo pročitati sljedeće navode:

„Vjerojatno i sami poznajete nekog tko odlično odgovara ovom opisu: duhovit, zabavan, dominira razgovorima, ali nakon nekog vremena postaje težak i naporan. Takve se ljude zove – narcisi“

„.“U procesu donošenja odluka oni su nagli, riskantni.
Neskloni su slušanju drugih jer sami za sebe smatraju da ‘najbolje sve znaju’.
Narcisoidne osobe pokušavaju druge iskoristiti za vlastite probitke: u radnoj okolini, gdje se, primjerice, grupno radi na projektu, oni će svojatati pohvale, a na druge prebacivati kritike”, kaže Brunell.
To postaje problem u društvenom i u poslovnom okruženju upravo zato što se narcisoidne osobe često nađu na položajima koji donose moć. Brunell kaže da je upravo zato iznimno važno postaviti ograničenja na položaje vlasti jer, ako ih nema, oni će zlorabiti takav položaj“.

************************************************************************
Na web stranici „Galaksija.com“ možete pročitati:
Link: http://www.galaksija.com/planeta/narcisoidni_poremecaj_licnosti.htm

„Jedna od najkarakterističnijih crta narcisa je da često govore kontradiktorne stvari. Oni će to bukvalno činiti u sklopu jedne te iste rečenice, bez da im zastane dah u grlu. To može biti nešto trivijalno (npr., u smislu šta žele da ručaju) ili nešto ozbiljnije (kao npr. da li vas vole ili ne). Kad ih upitate šta su htjeli da kažu nečim, oni će čak negirati da su nešto rekli, iako je to bilo samo par sekundi prije – stvarno, kako vam je uopšte moglo pasti na pamet da su oni ikad tako nešto rekli?!? Vi trebate otići kod doktora na psihički pregled!
Oni će osporavati ČINJENICE. Lagat će vam o stvarima koje ste zajedno uradili. Pogrešno će navoditi ono što ste im rekli. Ukoliko se ne slažete s njima, oni će vam reći da lažete, da ste sve izmislili ili da ste ludi.

[U ovakvim momentima, vas može uhvatiti panika i jedna očajna želja da porazgovarate s nekim, kako bi pokušali utvrditi "ko je tu lud a ko normalan": to je jedna sasvim prirodna i zdrava reakcija; to je provjera realnosti; vi ste se sada našli zbunjeni zbog narcisove nastranosti, zbog toga vi tražite pomoć od drugih kako bi ste održali svoj zdrav razum; vi znate da je nešto veoma pogrešno a samim tim što se brinete da možda vi niste ti s kojima nešto nije u redu, indicira činjenicu da vi niste narcis.]

„Narcisi su (a) ekstremno osjetljivi na svaku kritiku i (b) veoma kritički nastrojeni prema drugim ljudima. Oni očekuju da se na njih treba gledati kao na neka superiorna, perfektna, nepogrešiva, božanska bića (ako ne kao na neka božanstva, onda bar kao na nekoga ko sjedi s božje desne strane) -- u svakom drugom slučaju oni će se smatrati bezvrijednim. Kod njih nema nikakve sredine, kao što je slučaj sa običnim, normalnim ljudima“.

„Narcisi nisu nimalo fleksibilni i autorativno se ponašaju. Oni žele uvijek da budu neki autoriteti a takođe vole da se druže s ljudima koje smatraju autoritetima. Često se fanatično pozivaju na mišljenje ljudi koje oni smatraju autoritetima, kao što su njihovi roditelji, učitelji, doktori, neke kolege itd“.

„Narcisi takođe rade zbog određenog cilja, međutim, njihov cilj je drugačiji: oni žele moć, autoritet, laskanje… S obzirom da im nedostaje empatija, osjećaj za okolnosti koje vladaju u vezi s nekom situacijom, kao i afektivnost, narcisi ne mogu razumjeti kako ljudi ostvaruju slavu i visoke pozicije; oni misle da je to sve neosnovano, da je sve bazirano na tome koga poznaješ, tj. na vezama ili iz koje porodice potičeš. Tako se oni vole kačiti za ljude koji već imaju ono što oni žele, dok u međuvremenu prave veliku predstavu od svog ‘mukotrpnog’ rada.

„Narcisi mogu uložiti nevjerovatnu količinu vremena u nešto što daje veoma slabe rezultate. To je uglavnom usljed njihovog nedostatka empatije, tako da ne mogu razumjeti zašto se neki poslovi više vrednuju od drugih, zašto mišljenje nekih ljudi ima veću težinu od mišljenja drugih ljudi“.

************************************************************************
Mogao bih citirati još cijeli niz web stranica na kojima možete saznati koje su karakteristike narcisoidnih osoba, ali mislim da sam Vam naveo dosta materijala za "savladavanje teorije“.

Kad bi prešli na praksu, možda bi za primjer mogli pogledati sljedeći video prilog:




Ako ste pogledali video, onda ste mogli uočiti da „Gospodin“ jako lijepo „plete priču“ u samom početku. Spreman je iznjeti sve činjenice....On nikada ne laže....ništa ne krije...Lijep...Razdragan...."Duša od čovika"....A onda, jedan se novinar usudi upitati nešto što nije smio. I.....Odjednom, taj mirni, kulturni „Gospodin“ postaje „Zvijer“ koja prijeti...proklinje.....napada.....vrijeđa...

Stvar na kraju završi na sudu, i u jednom članku možemo pročitati naslov:„Mamić narcisoidan i teško se kontrolira“

U nastavku teksta u Jutarnjem kojeg možete pročitati pod linkom:
http://www.jutarnji.hr/mamic-narcisoidan-i-tesko-se-kontrolira/235722/
navodi se.....

„Psihijatri su, neslužbeno smo saznali, utvrdili narcisoidne karakteristike. Sklon je pretjeranom eksponiranju, teško se kontrolira i u napetim situacijama lako zapada u neprilike. U njegovu organizmu nisu nađene nikakve nedozvoljene supstance. Savjetovali su mu psihoterapijski tretman”.


************************************************************************

Vjerujem da većina vas sada već u mislima govori “Vidi vidi…pa naš(a) je ????? narcis/ narcisa?

I što na kraju napraviti kad ste utvrdili s kim imate posla?

Evo što nam savjetuju na web stranici Netlog:

- Držite se što dalje od njih.
Oni znaju biti veoma simpatični, čak šarmantni i zavodljivi.
- Hvatajte se zaklona i čuvajte glavu ukoliko se Narcis kojeg poznajete počne normalno ponašati, odnosno, ako počne ispoljavati sumnju u vezi nekih svojih postupaka pa čak i prizna neku manju grešku koju je sam počinio, kao npr. kako je on shvatio da se prema vama nije lijepo ponašao ili da vas je na neki način iskorištavao. Oni vas tada samo omekšavaju za nešto veoma gadno, što imaju na umu.
- Ti ljudi su eksperti za ono: "Dođi malo bliže, tako da ti mogu opaliti šamar".
- U mnogim slučajevima tražit će od vas da dokažete svoju ljubav prema njima ispunjavajući njihove prohtjeve, čineći im raznorazne usluge ili vadeći ih iz kojekakvih nevolja za koje su sami krivi, odnosno, čisteći smeće koje su ostavili za sobom.
Link: http://hr.netlog.com/groups/psihologija/blog/blogid=7915

************************************************************************
Evo još nekoliko savjeta ovaj put sa web stranice „Savjetnica“:
Link: http://www.savjetnica.com/karijera/posao/kako-se-ponasati-prema-agresivnim-i-narcisoidnim-sefovima/

Pa evo par prijedloga kako se nositi s agresivnim i narcisoidnim šefovima:


1. Pokažite zadivljenost njihovim idejama i poštovanje.
2. Ne kritizirajte ih.
3. Nove ideje i prijedlozi ne smiju zvučati kao vaši nego kao njihovi.
4. Ne uvlačite se u njihove neetičke ili nelegalne aktivnosti jer lako možete postati žrtveni jarac.
5. Dokumentirajte sve što radite. Uvijek sačuvajte kopije.
6. Ne uzimajte njihovo ponašanje osobno.
7. Čuvajte leđa!
8. Dokumentirajte svaki napad i vrijeđanje. Može vam dobro doći u slučaju interne prijave ili sudske tužbe.
9. Nikako se nije uputno natjecati s narcisoidnim šefom

************************************************************************
Većina vas će se zapitati zašto sam ovoliko prostora posvetio ovoj temi?

Kad surađujete sa nekim s kim je suradnja nemoguća, prvo tražite problem u sebi, a onda u tom drugom. Kad vidite da niste jednini koji se pita „U čemu je problem“, onda se malo više posvetite onom „drugome“.
Nedavno je do mene došao prijatelj sa „štivom“ kojeg bi trebao obavezno pročitati.
„NPL- Narcisoidni poremećaj ličnosti“. Pročitao sam tekst bez predaha.

Obuzela me radost što sam konačno dobio odgovor na pitajnja koja su me mučila, ali ubrzo me uhvatila i tuga, jer za ovu „dijagnozu“ nema lijeka.


Evo još nekoliko mojih brzopoteznih misli.....

Uglavnom, kad vam netko nešto govori...dobro se zapitajte da li je to baš tako....i što druga (optužena) strana o tom ima reći....pa tek onda odlučite hoćete li nekoga mrziti i izbjegavati kao što to sada činite- koga će te „osuditi“.


Na kraju moram naglasiti da ovaj tekst nije posvećen nikomu osobno, te je svaka slučajnost sa "stvarnim osobama" sasvim slučajna i nenamjerna.



- 21:57 - Komentiraj post (17) - Link posta

srijeda, 27.04.2011.

Kistanjci brigadira Budanka žele za počasnog građanina

“Novi list” donosi članak u kojem možete pročitati:

“Brigadir HV-a Tihomir Budanko spasio je 14 seljana Čučeva koji su ostali u selu i nakon što su već počela ubojstva i paljenja. Budanko je postavio svoje vojnike da čuvaju selo. "Da nije bilo njega, ne bi danas bilo ni nas", svjedoče Kistanjci”

“Taj je čovjek zaslužio da mu se oda priznanje. Već smo o tome razgovarali, a odlučili smo sada nakon presude u Haagu. Nakon Oluje u samim Kistanjama je ubijeno desetak civila, jedan u Čučevu, ubijeno je njih 16 u Varivodama i Gošiću, još nekoliko po drugim selima, Kistanje su temeljito spaljene i porušene. To je točno i to nitko ne može osporiti i počinitelje treba pronaći. No, bilo je onih koji su vojnički profesionalno izvršavali svoju dužnost i takve treba istaknuti. Tihomir Budanko je kao oficir Hrvatske vojske čuvao i sačuvao 14 starih ljudi koji su ostali u svojim kućama. Rekao mi je kada smo pričali da je samo radio ono što mu je dužnost i postupao po naređenju, no takva naređenja imali su i drugi, ali su suprotno radili. Pitanje je bi li ti ljudi ostali živi da ga nije bilo. On zaslužuje biti naš počasni mještanin i to će i postati, zaključio je Božo Šuša”

Više o ovoj temi pod linkom:
http://www.novilist.hr/hr/Vijesti/Hrvatska/Kistanjci-brigadira-Budanka-zele-za-pocasnog-gradanina-On-nas-je-zastitio-nakon-Oluje



- 11:37 - Komentiraj post (5) - Link posta

nedjelja, 24.04.2011.

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs

Photobucket

Uskrsna čestitka oca biskupa Ante Ivasa

“Kristovo uskrsnuće doista ima moć mijenjati naša ljudska iskustva neistine i nepravde, nemira i nevjere, razdora i nesloge... Uskrsna pobjeda nam i danas poručuje da je, unatoč svemu što nam se događa i što nas pogađa, sve moguće nadvladati. I to ako ustrajno ostanemo s Kristom pobjednikom, na njegovoj strani i u njegovoj ljubavi. Darom Kristove uskrsne milosti moguće je sve nepravde pobijediti, te biti i živjeti dostojanstveno i časno kao ljudi „na sliku Božju stvoreni“.

Cijelu čestitku pročitajte pod linkom.
http://www.sibenska-biskupija.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=431:uskrsna-estitka-oca-biskupa-ante-ivasa&catid=97:homilije-oca-biskupa&Itemid=344

Evo i jedne fotografije od sinoć:

Photobucket

Svim posjetiteljima promina.blog.hr-a
Želim sretan i blagoslovljen Uskrs!


- 11:00 - Komentiraj post (6) - Link posta

subota, 23.04.2011.

ČUVARI KRISTOVA GROBA 25. TRAVNJA U TISNOME 11. festival žudija

Prominski Čuvari kristova groba i ove godine sudjeluju na Festivalu žudija.
Ove godine, festival se održava u Tisnome, a više detalja možete vidjeti na
sljedećem plakatu:

Photobucket

Svi vi koji u ponedjeljak planirate negdje na izlet, a još niste sigurni kamo poći....krenite put Tisnoga
i sigurno će te se dobro provesti....upoznati dio naše kulturne baštine.

Oznake: Čuvari groba Promina, religija

- 12:00 - Komentiraj post (5) - Link posta

srijeda, 20.04.2011.

Ususret Uskrsu u Promini

Vrijeme brzo leti…i evo nam već Uskrsa.
Crkva sv Mihovila je već za Cvjetnicu bila puna, kako bi moja dijeca rekla “nepoznatih ljudi”.
Netko je došao iz Zadra, netko Zagreba…Splita…Šibenika….a neki kao što to svake godine običavaju…iz daleke Njemačke, Francuske, gdje su na “privremenom radu”.

Uskrs je posebno vrijeme i za mlade momke u Promini. Svake godine, najčešće pitanje pred Uskrs je “Tko ove godine od novih čuva Grob?”
I tako moj Ivan i Jope raspravljaju hoće li ili neće ove godine biti Džaja, Stanić, Ikica i Zelić? a ono što im obojici čitam na licima je “hoćemo li jednom biti mi?”.

I kako oni malo stariji momci, tako i oni najmlađi sa zanimanjem raspravljaju, jedva čekajući svoje vrijeme, kad će i oni sami moći s ponosom reći “Ja ove godine čuvam Gospodinov grob”.

Nekad su stari govorili da u “Grobare” idu momci spremni za ženidbu.
Danas se to malo promjenilo, Momci žure “odrasti”, ali se malo tko od njih žuri oženiti.
Neki opet kad odrastu, kao da zauvjek žele ostati djeca…..
Ali možda je tako uvjek bilo….samo kako godine prolaze….mijenjam kut gledanja, koji je malo pomaknut za “stupanj iskustva”.

Sad kad sam napisao doprilike pristojan uvod, mogu prijeći na sam povod moje priče.

Prije godinu dana, na Novoj TV mogli ste pogledati jedan video prilog koji se bavio prominskim “Čuvarima groba”. Dobro, oni ih ( na Novoj TV) tako ne nazivaju, nego Čuvari Kristova groba, ili Žudije.

Prije godinu dana, nisam objavio spomenuti video jer je i promina.blog.hr tada bio izbrisan,
ali to nije razlog da ga sada ne objavim…..

Evo naših “Čuvara Gospodinova groba iz 2010 godine”:





Što reći na kraju nego "Vidimo se za Uskrs"!




Oznake: religija

- 12:00 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 12.04.2011.

Održana Prominska noć u Zadru

Prominska noc Zadar 2011

Zadarski list, donosi nam sljedeći članak:

Humanitarna akcija za opremanje dječjeg vrtića

Piše: Dragana Glavočić
Link: http://www.zadarskilist.hr/clanci/11042011/humanitarna-akcija-za--opremanje-djecjeg-vrtica

Evo nekoliko citata iz navedenog članka:

“U restoranu "Fešta" na Bokanjcu ove subote je održana humanitarna večera "Prominska noć" u organizaciji Zavičajnog kluba "Promina" Zadar”

“I ove godine "Prominska noć" ima svoj humanitarni karakter.
Okupili smo se kako bismo prikupili sredstva za opremanje dječjeg vrtića u Oklaju i sredstva za izgradnju kuće obitelji Čavlina iz Promina koja ima osmero djece, kazala je jedna od utemeljitelja i predsjednica Zavičajnog kluba Promina Zadar Mirjana Brnadić, dodavši kako se mora zahvaliti svim sponzorima kojih je ove godine bilo zaista mnogo”.

Više pročitajte pod već navedenim linkom:
http://www.zadarskilist.hr/clanci/11042011/humanitarna-akcija-za--opremanje-djecjeg-vrtica


Oznake: Prominska noć

- 10:40 - Komentiraj post (12) - Link posta

petak, 08.04.2011.

Jedna obična prominska priča

Prominski kraj nekada je vrvio životom. Osim podatka da je nekad na ovim prostorima živilo skoro pet puta više stanovnika, malo je pisanih tragova ostalo o životnim pričama onih koji su tu živjeli, onih koji su otišli, koje su životni putevi odveli daleko od rodnog kraja.

"Kad život pomalo nestaje....neka barem koja priča o njemu ostane", mogao bi biti motiv pisanja ovog posta.
Meni su uvjek zanimljive priče ljudi koji su na životno putovanje krenuli iz Promine....priče sa putovanja...priče o životu koji sada žive....i pogledu na Prominu sada, iz doma u kojem žive.

Nedavno sam otkrio blog jedne Prominke. Oduševila me načinom na koji piše. Zamolio sam je da za promina.blog.hr napiše jednu priču na temu vezanu uz život u Promini.

Nedavno mi je poslala poruku u kojoj je pisalo:

"Bog Sany! Eto napisah nešto na svojem blogu, jednu običnu prominsku priču,
pa ako ti se sviđa možeš je objaviti i kod sebe. Razmišljala sam da potakneš
naše drage Promince da počnu pisati priče koje se jednog dana mogu pročitati
na PROMINSKOM LITU ili nekoj sličnoj manifestaciji.....Javi se...CK"

Naravno da sam se javio našoj Prominki, i sa guštom objavljujem njenu priču:

**************************************************************


Sokole moj


Ako je lice maska komedije,koja pokriva tragediju duše, onda je ovo krhko postojanje dašak svjetlosti što će svaki trenutak nestati u izmaglici ljudskog življenja. Čovjek se rađa da bi patio, da bi živio i u tom življenju prolazio,
nestajao i prestao biti, a ŽIVE sve do trenutka dok postoje oni koji se sjećaju i bilježe nježno postojanje u svojoj duši, mislima, u svojem dahu koji je svakim danom sve bliže onima dolje, a sve dalje od iskre iz koje je niknuo taj nježni cvijet postojanja.

Danas sjedim tu visoko iznad, na mramornoj ploči, ispod koje snivaju snove oni koji su meni udahnuli život, zapravo svi su ovdje, svi oni kojima sam nešto značila i koji su meni bili smisao postojanja. Zašto pišem ovu priču baš sa ovog mijesta? Zašto želim osjetiti taj dah smrtnosti da bi zabilježila trenutke naše ljubavi za sva vremena....besmrtnosti.?

Nisam više djevojčica i ne čekam oca ispred dvorišta da mi donese svilene bonbone ili u najgorem slučaju, tičariće, male jajolike u svim bojama. Voljela sam čekati oca kada se vraća s posla, a pored bombona, čekala sam da odloži svoj kaput, kako bih mu uzela kaubojski roman i nestala na glatkoj litici u obližnjem šumarku.

Tata je govorio; Sokole moj, nema lipšeg pogleda od pogleda sa brežuljka Gospe Čatrnjske....mislio je na one dane kada se sjedini sa svojim precima , upravo ovdje. Sada ste svi ovdje, did, baba, stric, Ante, tata, mama.......... , a ja sjedim i bilježim svoja sjećanja na nezaboravno i sretno djetinjstvo......

Podne je, zamišljam crvene makove na obljižnjim njivama, boju lišća koje je spržilo sunce, boju vjetra, boju krvi....Život je kratak poput godišnjeg doba, trajanja ljetnog pljuska, trenutak u kojem ptica nestaje iza oblaka.
Jedna ljepota poništava drugu, sve su kratkotrajne, i život svih vas bijaše kratkotrajan....prekratak....gotovo da i niste živjeli.....Prošli ste muke življenja, ratove, uživali u miru i blagostanju.....niste si mogli ništa poželjeti, a da se to i ne ostvari, a onda zlo zavlada ovim malim udaljenim dijelom svemira.....jer i najveće zlo dolazi preko najvećeg dobra.
Oblaci su postali crni, tenkovi su jurili poljima, granate su gađale prijatelje....valovi ljepote nestadoše na pučini, a u srcima najmilijih izdubila se široka jama u koju su propali svi snovi o dobru i dobroti.....Ostali ste sami, vi čuvari ognjišta, htjedoste sačuvati svoju muku, htjedoste obraniti znojem stečena, samo vama znana bogatstva, nije vrijedilo, nije.....to tek sada vidim kada vas nema.....
Nadali ste se slobodi, slali ste nam glasnike, vjerovali u sunce, govorili ste....Živjeli smo za vas, i umrijet ćemo za vas.

Na trenutak ću odmoriti dušu od tuge koja me zapljuskuje, kao valovi na dalekom oceanu....i prisjetiti se jedne druge priče....

Prisjećam se tamnopute djevojčice, sa dvije prekrasne pletenice, bosonoga i bezimena, sa bezbroj imena koje joj nadjenuše....Lica boje čokolade, usne rumene od vijetra, kosu su joj rijetko šišali, kada bi je spustila, blještala je poput oniksa na užarenom suncu....Imala je pogled sanjara, kao da je znala da su za nju sačuvani najljepši
snovi....Trebala je samo ispružiti svoje tanke ručice i dodirnuti besmrtnost svih voljenih stvari....
Rasla je u svojoj bezbrižnosti, mažena i pažena, skakutala je proplancima sa svojim vršnjacima, nisu imali puno, ali imali su sve.
Imali su svoje snove, svoja stada što su pasla među zvijezdama.....Plutala je prašnjavim puteljcima, gledajući kako odmiču oblaci i ptice.....Kraj ognjišta je slušala legende o vilama i vilenjacima, o partizanima i ustašama, o noćnim prikazama, drhtala je od straha ne znajući da će jutrom sve to nestati sa noći....Bacala je kamenčiće na dječake koji su je zadirkivali, bojala se mraka, ptičijeg krika, zmijina piskanja, bježala je od šarenih leptira......Djevojčica je rasla i postala dijevojka na čijem su se licu zaustavljali zadivljeni pogledi........A onda se pojavio on, visok i crn, kao iz Grimove bajke....Njegova ljepota je zasjenila sunce na prominskom nebu, njegova kosa je viorila na vijetru, voljeli su se, postojali su samo njih dvoje....ruka u ruci...oko u oku....pogled u budućnost, koja ih nikada nije dotaknula.....Njegovi su vjerovali u zvijezdu.....njezini u križ, nisu ih htijeli.....i pokorili su se
jačima.....ugasnula se ta blistava čistoća, prepuna mirisa...bili su žrtvovani razlikama, bili su ustrašeni, bili su premladi da se odupru....Crvenom sjaju zvijezde i uzvišenoj ljepoti križa.....Bio je to žrtveni dar besmrtne ljubavi......Strah je ubojica ljubavi.....
Raspršili su se svileni snovi, nestale su sjajne zvijezde vodilje, ostala je samo ljubav.....taj slabi plamen na njihovom proplanku, prepunom trnja u čijoj se sredini ljeskalo malo jezero.....Za ostale, pojilo za šumske zvijeri, za njih bijeli ljiljan blistave čistoće u koji je uronjena njihova najčišća ljepota......Ostala je samo ta vatra koja je gorjela, koja je grijala, koja je pomagala da se odupru tami i da se bore sa strahom...
Njegov se mladi život ugasio, njegovo tijelo počiva pod obiteljskom zvijezdom, a ona.....žena u crnom, sa križem oko vrata, sa pogledom sanjara....i sada luta stazom ispod borova gospe Čatrnjske.....kao bezimena ptica u krletci prolaznosti, tiha i sama.....

Sokole moj..... nemoj nikada zaboraviti našu kuću, nemoj dozvoliti da se u njoj ćukovi legu....samo se u tebe uzdam......

Dragi tata!!!!!,
Nisam je zaboravila.....ja živim za svaki slobodni trenutak koji provodim u našem domu.....i sada sam ovdje ...Nisam čekala da nestane očaj kako bi me ispunila nada...nisam mislila na strah koji me je obuzimao u crnim noćima...ledenog mjeseca. Samoća me je tištila i tješila...ti i mama ste u svakoj biljci, voćci, svakom kamenu, u dahu u svijetlu i tami i gdje god da krenem prati me tišina...čas prijeteća...čas umirujuća, kao slaba jeka iz prošlih života....Od kada vas nema, od kada ste se pridružili dušama naših predaka....među zvijezde....ostala je naša kuća kao plamen...kao riječ...kao pogled...kao šum nepoznatog svijeta...
Kako vam zahvaliti za svu ljijepotu duše, kojom ste me obdarili, vi što ste se mučili poput mrava koji na svojim krhkim leđima nose teret....deset puta većeg od sebe.
I dok se vjetar nadimao....i tjerao oblake, bljesnula je vizija, u kojoj sam vidjela mali kamenu kućicu, mali muzej sa svim sačuvanim vama i meni dragim stvarima....
Tako se riječ pretvorila u djelo....i tu pored naše kuće stoji malo kameno zdanje....kao spomen....kao rijeka koja zrcali plavu boju neba....
A ljudi dolaze, dive se....zjenice im se šire...pogledi blistaju i lebde poput zvijezda u noći....
Ako je ljepota u očima onog koji gleda....onda ste vi moja snaga...moj život...krv i bol, vi ste moj ushit....rosno jutro u kojem slušam vrapce što skakuću na granama....
Vjetar donosi brecanje zvona sa zvonika Gospe Čatrnjske, buku kuća u
gradnji i smijeh graditelja.....
Vidim vaša zadovoljna lica....Sokol je ostvario vaše snove.....Raširena krila čuvaju ognjišta mučenika....Zemaljska blaga nastaju i nestaju....Smrtnici koračaju prema beskraju...vraćaju se u prošlost....da bi otputovali u budućnost.

**************************************************************

Meni je priča prekrasna. Čitajući je, imam osjećaj da je to tek početak jednog velikog romana.

Tko je naša Prominka?

Neka to ostane za sada tajna...


Oznake: Crna kraljica

- 11:57 - Komentiraj post (8) - Link posta

srijeda, 06.04.2011.

Nešto za dušu....

Na web stranici mojnet.com, pronašao sam jedan odličan video.

Mene su njegovi glavni junaci oduševili, a nadam se da će i vas!


- 21:39 - Komentiraj post (1) - Link posta

nedjelja, 03.04.2011.

Čija je kapa (prominska?drniška?šibenska?) najstarija

Vječita je rasprava oko toga čija je zapravo crvena kapa koju su muškarci nosili u našim krajevima....Kapa koju i danas još poneki nose.

Mi je zovemo Prominska kapa, Drnišani Drniška, a Šibenčani Šibenska.....i vjerojatno svako selo u šibenskom zaleđu je imenom svog mjesta naziva.

Nedavno sam u SD pročitao članak pod naslovom:

„Pobijedila kapa iz škrinje Vodičanina Šime Pelajića Brunca“
Link: http://www.slobodnadalmacija.hr/%C5%A0ibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/132694/Default.aspx

A u članku piše:

„U Etnolandu u Pakovu Selu održana je tematska večer pod nazivom “Čija je kapa najstarija?”
Ideja je bila da se na jednome mjestu pokažu tradicionalne kape koje su se nosile, i još uvijek se nose, na širem šibenskom području“.
Za kapu Šime Pelajića Brinca se u tekstu kaže:

„- Ta kapa stara je otprilike 60 godina. Donijela sam i kapu koju je nosio moj pokojni otac. Stara je 40 godina, a kupila mu ju je moja majka kod poznatih šibenskih kaparica iz kuće Stojić“.
U članku se navodi i datum sljedećeg susreta: „ Sljedeći susret o istoj temi bit će 30. ožujka u vrtu kuće Matavulj u Šibeniku. Ili, kako je rekao dr. Kale, na mjestu gdje je počela prava priča o šibenskoj kapi“.

Iskreno rečeno, odmah sam se sjetio priče koju sam nedavno objavio na blogu, a prenio je iz Župnog lista „Promina“- Legenda o Prominskoj kapi-
Link: http://promina.blog.hr/2010/12/1628559000/legenda-o-prominskoj-kapi.html
Uglavnom, jednu od najstarijih kapa u Promini (odnosno u Zadru) po mojim saznanjima ima Marko Knežević.

Jučerašnji broj SD (02.04.2011), donosi nam novu priču na ovu temu:

„Najstarija kapa izvezena u doba bitaka sa Turcima“

U tekstu novinarke Jordanke Grubač navodi se sljedeće:

„Na natjecanju „Čija je kapa starija“, a riječ je o šibenskim crvenim kapama- pobijedio je Marko Knežević iz Promine, odnosno iz Kneževića u Oklaju, inače stanovnik Zadra. Njegovu je kapu na natjecanje u vrtu kuće Matavulj, nekoć Industrije narodnog veza, gdje se kapa šibenkinja prvi put strojno šivala, donio načelnik općine Promina Paul Cota, a Marko Knežević, koji je doputovao iz Zadra, nije štedio truda pa se za prezentaciju svoje crvene kape i obukao u narodnu nošnju!“

Pored teksta nalazi se fotografija našeg Prominca Jose Bare u narodnoj nošnji..

Photobucket

..evo nastavka teksta:

„Postoji predaja da su boule, crne, vezane vitice na kapi, ili rađene za junake koji su se vratili iz bitke s Turcima, ili za one koji su u tim bitkama oginuli. Ova kapa je izvezena i na ravnoj plohi pa je Knežević ispričao cijelu tu navezenu priču koja po njemu opisuje jednu bitku s Turcima- govori etnolog dr Jadranko Kale iz Muzeja grada Šibenika, koji je i pokrenuo ovu akciju“.

Ono što po meni nedostaje u ovoj priči, to je ono najbitnije-Tko je i kada nosio tu kapu?

Zato sam s guštom pročitao u nastavku teksta:

„Drugu „najstariju“ kapu donio je mali Lovre Paić i ponosno izjavio: -Ovo je kapa moga pradida!“
To je to......svaka kapa ima svoju priču....svoja sjećanja.....kad bi samo znale pričati. Ali zato je tu mali Lovre da sa kapom u svojim rukama podsjeti na svoga pradjeda. I dok je kape....sjećat će se i pradjeda!
Možda ja grješim....ali mani veliku vrijednost imaju i priče koje prate djelove narodne nošnje, uvjek ih rado volim poslušati.

Vratimo se ipak kapi.

Za sada je Prominska kapa najstarija (premda nismo saznali makar približnu godinu njene izrade) ...vidjet ćemo hoće li netko u svojoj škrinji pronaći još stariju(!?).



Oznake: Folklor u Promini

- 12:23 - Komentiraj post (6) - Link posta

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


.....

  • ......
    .......



    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2023. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić