_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

Trbuhom za kruhom….

Dok smo se još kao djeca igrali u centru Oklaja, često bi se igrali igre „Di piše….“
Sjedili bi na kiosku za novine, i od svih ponuđenih novina, časopisa…. koje bi se nalazili izloženi za prodaju… od sitno pisanog teksta sa naslovnica, izabrali bi neki naslov…
Jedan kaže „Di piše….“ I tko prvi pogodi, pronađe naslovnicu na kojoj piše traženi pojam… kao pobjednik postavlja sljedeće pitanje….


Od svih naslova koji su krasili naslovnice tadašnjih novina… časopisa… knjiga… jedan mi je ostao najviše u sjećanju-knjiga „Trbuhom za kruhom“.
Meni tu ništa nije bilo jasno…što bi to trebalo značiti?
Pitao sam tada ćaću, i on mi je objasnio kako su tu ne radi doslovno o trbuhu….koji ide za kruhom…. kako sam ja tada sa svojih 5-6 godina shvatio… nego o nečemu sasvim drugom.

Nekad se i na najveća putovanja iz naših krajeva odlučivalo samo kako bi se nahranila gladna usta onih koji ostaju… braće, sestara…roditelja…
Na maloj fotografiji ispod naslova posta, fotografija je dvojice braće koja se rastaju…
Jedan odlazi „u svit“ kako bi svima bilo lakše….Drugi za sada ostaje…
Ali zapravo se ne zna komu je od ove dvojice bilo teže u srcu…
A sjećanja na tu tugu zbog rastanka su i sad živa u Prominca koji mi je dao ovu fotografiju…

Na drugoj malenoj fotografiji su Prominci koji sa „cijelom imovinom“ odlaze iz svog sela u potrazi za nekim bojim životom, nego što je tada bio kod nas….

Danas se ne odlazi od gladi… danas su neki novi razlozi, ali se iz Promine i dalje odlazi…

Često sam se znao zapitati gdje su sve otišli naši Prominci i Prominke u potrazi za sretnijom i lakšom budućnosti?

Prije nekoliko godina, razmišljao sam o ideji da pozovem sve raseljene Promince i Prominke, da mi pošalju razglednicu iz grada u kojem sad žive… da vidimo gdje nas sve ima.
Na tu skoro zaboravljenu ideju podsjetila me pristigla razglednica od Nathali iz Cherbourga u Francuskoj…
Kad pogledamo tu razglednicu… ona priča sljedeću priču:

Jedan Validžić otišao je u Francusku… tamo zasnovao svoju obitelj…Prezime Validzic u Cherbourg je stiglo iz Čitluka u Promini….

Često mejlom komuniciram sa raseljenim Promincima od Njemačke, Australije….do Amerike….a Hrvatske gradove ne moram posebno ni navoditi, jer skoro da nema grada iz kojeg nisam dobio koji mejl….

Toliko smo brojni u Zagrebu i Zadru, da su se tamo osnovali i zavičajni klubovi, a kako čujem i u Splitu se uskoro očekuje osnivanje kluba….

Vratimo se mojoj ideji, koja je sljedeća;

Razglednice koje bi dobio, objavio bi u albumu fotografija „Trbuhom za kruhom“.
Mislim da bi svima bilo zanimljivo vidjeti koliko se daleko odlazilo iz naših krajeva, gdje nas sve ima?

Svi koji se žele odazvati ovoj mojoj ideji, mogu poslati razglednicu na adresu:

Sanimir-Promina.blog.hr
22303 Oklaj

Oklaj je malo mjesto, a Sanimir i nije baš često ime, tako da će svaka razglednica sigurno stići na svoje odredište-moju adresu.

Prva razglednica je već tu, i nadam se da će ih još dosta stići!

Oznake: Trbuhom za kruhom, Čitluk