Razotkrivena je moja prikrivena namjera… ha.. ha.ha… Šalu na stranu…. Jednog dana, te bi razglednice mogle krasiti zidove škole, općine… pričale bi nam svoju priču….podsjećali na raseljene Promince… Te bi nas razglednice tjerale da učinimo sve da našoj djeci, unucima …pomognemo da izgrade život tu… u Promini… Odnosno da se spremimo na razglednice naše djece i unuka, koji neće živjeti blizo nas, blizo Promine. Koji će možda jednog dana zaboraviti i Hrvatski jezik….
20.04.2009. (22:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gledala sam na TV: u Osijeku jedan čovjek na taj način skuplja razlednice i šalju mu iz cijelog svijeta, sad ne znam jesu li samo Osječani ili svi koji su čuli da skuplja. Ima ih toliko da mu žena razmišlja da se odseli, jer je kuću pretvorio u muzejić. Kad smo kod kioska i igre pogađale: ja se sitim Ante i njegovog vječitog "Deita" i kako je stalno marendava. A raseljavanje mladih: nedavno mi je dosadilo stalno skupljati za mojim najstarijim sinom stol, jer to se svodilo na čitav dan - kad god uđe u kuću, ide jesti. -Bog ga pomoga, neka ide - veli moja mate - samo moga bi malo i pokupit za sobom. I tako ja idem malo odreagirati: Dobro, kako bi bilo da skupiš sve i vratiš na misto. Dosadilo mi je stalno kupiti za tobom. - Ajde, strpi se još malo. Ionako brzo idem od kuće - on će. - Kud sam išta govorila, mogla sam i omučati - sama ću sebi, a naglas njemu: - Ma, pa dolazit ćeš valjda vikendom mami na ručak?" A on će: "Pa ne mislim ići baš tako daleko!!!" Luknulo mi je.... sad čak ponekad i pospremi. I beskrajno mi je drago da nitko od njih ne misli ići daleko, no život je nepredvidiv i nikad se ne zna. Na nečijem sam blogu pročitala ovo: "Roditelji djeci daruju dvoje: krila i korijenje" Najvažnije je da su sretni ovdje, sada, dok su djeca. To je najveći zalog za budućnost.
21.04.2009. (08:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala sapa
Super ideja, samo nemoj na kraju postati
pasionirani sakupljač razglednica i pošt. maraka, a
ne daj Bože, zapustiš blog.
20.04.2009. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sany promina.blog.hr
Razotkrivena je moja prikrivena namjera… ha.. ha.ha…
Šalu na stranu….
Jednog dana, te bi razglednice mogle krasiti zidove škole, općine… pričale bi nam svoju priču….podsjećali na raseljene Promince…
Te bi nas razglednice tjerale da učinimo sve da našoj djeci, unucima …pomognemo da izgrade život tu… u Promini…
Odnosno da se spremimo na razglednice naše djece i unuka, koji neće živjeti blizo nas, blizo Promine.
Koji će možda jednog dana zaboraviti i Hrvatski jezik….
20.04.2009. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala sapa
Gledala sam na TV: u Osijeku jedan čovjek na taj način skuplja
razlednice i šalju mu iz cijelog svijeta, sad ne znam jesu li samo
Osječani ili svi koji su čuli da skuplja.
Ima ih toliko da mu žena razmišlja da se odseli, jer je kuću pretvorio
u muzejić.
Kad smo kod kioska i igre pogađale: ja se sitim Ante i njegovog
vječitog "Deita" i kako je stalno marendava.
A raseljavanje mladih: nedavno mi je dosadilo stalno skupljati
za mojim najstarijim sinom stol, jer to se svodilo na čitav dan -
kad god uđe u kuću, ide jesti.
-Bog ga pomoga, neka ide - veli moja mate - samo moga bi
malo i pokupit za sobom.
I tako ja idem malo odreagirati: Dobro, kako bi bilo da skupiš
sve i vratiš na misto. Dosadilo mi je stalno kupiti za tobom.
- Ajde, strpi se još malo. Ionako brzo idem od kuće - on će.
- Kud sam išta govorila, mogla sam i omučati - sama ću sebi,
a naglas njemu: - Ma, pa dolazit ćeš valjda vikendom mami
na ručak?"
A on će: "Pa ne mislim ići baš tako daleko!!!"
Luknulo mi je.... sad čak ponekad i pospremi.
I beskrajno mi je drago da nitko od njih ne misli ići daleko,
no život je nepredvidiv i nikad se ne zna.
Na nečijem sam blogu pročitala ovo: "Roditelji djeci daruju
dvoje: krila i korijenje"
Najvažnije je da su sretni ovdje, sada, dok su djeca.
To je najveći zalog za budućnost.
21.04.2009. (08:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...