16-Rujna 1991.
Godine prolaze, a ostaju samo sjećanja.
Čak i sjećanja polako blijede, gube se i nestaju.
Ali slike rata većinom s tim danom, u sjećanju Prominaca kreću.
Slike rata, slike onih koji od tog dana više nisu sa nama.
A njihova imena teška su za spomenike.
Kao da ih bilo nije.....
Krvavi rujan 1991. zavio je Prominu u crno.
Samo jedan dan bio je dovoljan da promjeni naše živote, naše snove, naše želje, naše molitve.
"Daj Bože da preživimo.... "
"Daj Bože da se vratimo kući...."
"Daj Bože...."
Svatko je imao svoju molitvu.
Prošlo je 16. godina, a Promina još nema spomenika žrtvama iz rujna 1991.
Zašto?
Zar njihovi životi manje vrijede?
Spomen obilježja za žrtve koje su poginule nakon 1991. godine, podignuta su u Mratovu i u Oklaju.
Imena žrtava zahtjevala su upisivanje velikog broja slova u mramornu ploču, pa se Ministarstvo odlučilo jednostavno riješiti problem.
Na ploču u Mratovu je upisano da se podiže u čast 10 poginulih civila, a u Oklaju kod crkve sv Mihovila da se podiže u čast 5 poginulih civila.
Za žrtve iz 1993. Slobodna Dlamcija nam u svom tekstu povodom otvaranja spomen-obilježja navodi sljedeće:
"Masovna grobnica u Mratovu nalazi se na groblju Sv. Martina u obiteljskoj grobnici Škarica. Iz nje je ekshumirano i identificirano 10 posmrtnih ostataka civila stradalih u razdoblju od 19. siječnja do 24. ožujka 1993.
Identificirani su:
Ivan Bračić (Lukin), Ana Bračić (Josipova), Marija Bračić (Petrova), Pavao Parać (Paškaljev), Anica Parać (Markova), Kata Parać (Mijatova), Božo Bračić (Ivanov), Petar Džaja (Antin), Ante Perica (Matin) te Tomica Vucić (Tomičin).
Na mjesnom groblju sv. Mihovila u Oklaju, pak, druga je masovna grobnica iz koje su ekshumirani i identificirani posmrtni ostaci civila stradalih u veljači 1993. godine.
To su:
Mate Vucić (Matin), Marija Vucić (Antina), Ivan Vucić (Matin), Kata Vucić (Ivanova) te Ana Bandalo.
Cijeli članak posvećen otvaranju spomen-obilježja u Mratovu i Oklaju možete pročitati pod linkom u Slobodnoj Dalmaciji od 29.05.2003.
Spomenika za "Rujanske žrtve 1991." nema.
Vjenci se za njih nemaju gdje položiti.
Ostaje nam samo da ih se sjetimo, da se za njih pomolimo, da našoj djeci ispričamo priču o prijateljima koji su sa tim danom zauvjek napustili našu Prominu, prijateljima kojih više nema.
Slava im,
P.S.
Netko će reći da i ja griješim, jer nisam objavio imena "Rujanskih žrtava".
Ja nemam "službeni popis" sa točnim imenima i prezimenima žrtava, a spominjati samo neke od žrtava, ne bi bilo u redu.
Nastojat ću što prije pronaći "službeni popis" žrtava rata u Promini..
Popis žrtava rata u Promini, koji su sastavili članovi prominskog zavičajnog kluba "Patar Svačić" , možete pročitati na blogu pod linkom.
Oznake: Ratna stradanja u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
