PROFESOR PSIHO T

Jel, znaš ko je napisao Rigoleto, upita me moj prijatelj Šjor.
Neznam.
E pa ja ti rigam svako jutro, ja sam ga i nacrtao.
Jednom davno prije potopa i kompjutora, ljetovali smo u Veroniću na Dugom otoku. Šjor i ja smo petkom odlazili u Zadar nabaviti namirnice, jer je na otoku sve jako skupo. Ko je imao sreću, pa bio na tom prekrasnom,vegetativnom mjestu znati će o čemu govorim. Žene su spravljale ručak,a druga ekipa išla je u ribolov.Mi smo bili prva. Već na trajektu popili bi za šankom kavu i po koju lozu, a onda izišli s pivicom na palubu gledajući galebove kako traže ostatke sendvića, sira i salame. Sa sjetom u očima i manje novca u đepu namjenjenog za namirnice, uživali smo u njihovoj prljavoj igri. Nakon dobrih dva sata lagane plovidbe, pospani i umorni pošli smo nabrijani u borbu za jeftinije kukumare, pomidore, lozu i ostala sranja što su nam zapisali na papiru, jer više od dvije svari nas dvojica nemožemo zapamtiti.
Šjor ,Uzmite ovdje
ŠJor, dat ću vam jeftinije
Šjor, evo finih slatkih smokvi,kupite
Glista, jesil, vidio kako me i ovdje svi poznaju i oslovljavaju a tebe niko ne jebe ni hej.
Šjor, oni ti svakog tako zovu, objasnim mu ja bez izraza na licu, probavajući lozu iz čepa, ne bi li malo popravio krvnu sliku i tražeći u rakiji neku travu koja ne bi smjela biti prisutna.
Tegleći pet šest vrečica i pet litara lozovače koju smo kupovali kod istog lika, a probavali po cjelom placu, krenusmo na trajekt s povratnom kartom u džepu.
Plovidba je bila zamorna,.piva koju smo ponijeli topla, a na šanku skupa, pa sam slušao polu otvorenih ušiju šjorovu priću kad je bio predsjednik Terapijske zajednice u Popovači, a prva je točka dnevnog reda bila; ZAŠTO je mačka pala?
Sutra ću je isprićati ako se sjetim.

Razmišljao sam malo zašto od tih ljudi koji su došli na hospitalizaciju u Popovaču iz ovog ili onog razloga, žele pod svaku cijenu npraviti nekakve lažljivce ,nasilnike pa čak i loše roditelje.Mogao bih navesti stotinjak primjera za koje tvrdim da su vjerni jer sam bio prisutan,ali navest ću samo jedan. Zoran je već bio na lijećenju i jedno vrijeme nije pio alkohol, trošio je antibuse, a vjerojatno i neke depresive koje su mu prepisale one budale zvane "stručni tim". Moram reći da sam čitao kontraindikacije na dva lijeka koja su meni preporučili i sve ono što piše,(a piše cijeli referat) sveo bih na ovo. Ako budete trošili ove ljekove, nakon par dana osjetit čete lagani svrbež, bolit će vas glava, stolica će vam biti neuredna u boljem slućaju, a krvavo če te srat u gorem. Jetru, bubrege i pluća zaboravite nakon par tjedana ljećenja ovim lijekovima,a pimpek ako vam još nije otpao, možete vidjeti u erekciji, samo ako hodate na rukama. Dakle radije pijte. Duže ćete živjeti i jebati.
Zoran je počeo sakrivečki mješati vino i čaj pa je malo naložio vatru i zaspao.Žena je vidjela da se nešto iza štale dimi,a kako im krava ne puši, zvala je susjede ,svoju odraslu djecu, a naposljetku i policiju,koja je usput pozvala hitnu, na kojoj pak piše; POPOVAČA. Sva sreća brižni otac i suprug preživio je ovo eksperimentiranje sa ljekovima i alkoholom,ali kad je stigao na "odjel 2a" jebo je ježa u svaku bodlju. Ovdje su ga dočekale dve tri sestre kojima od prije, ne ide pod kapu, a da pogađate dva tri puta, ne bi pogodili zašto. Jedna je čak rekla,da je neuredan, što nije bilo istina, pa sam to i rekao. Samnom se malo teže boriti, jer ja sam stari mačak. Malih šapica, ali britkih. On se ipak rasplakao. Bilo mu je jako krivo i teško je to primio.
Mislim da te ljude treba više podsjećati na lijepe trenutke koje su uradili ili proživjeli sa svojim prijateljima i obiteljima.
Na zadnjem liječenju taj mali jebi vjetar je rekao da nikad više neće doći na ovo mjesto i to ih je strašno uvrijedilo. Zamislite koliko, kad im i sada to smeta i žele ga psihički slomiti. Istina bog, nazvao ih je usput i
trovaćima, ali zar je to uvreda? Pa to je činjenica.
Evo žena me pita dal ću rakiju ili pivo...Stoput sam joj rekao da mi ne razdvaja te dvije stvari...

Opisat ću Sestre na "ODJELU 2a", za alkoholizam, redom i po sjećanju, jer zabilješke koje su jako kratke,
nisam mogao naći.

1. SVJETLANA

Izrazito korpulentnih mjera i duhovita na jedan poseban način, dojmila me sposobnošću da isprovocira pijance,naročito one koji se vračaju drugi, treći ili više puta na odjel. Prvi put sam se nasmijao nakon nekoliko dana svog boravka, upravo toj sestri kad mi je rekla da prozivku svoje grupe čitam glasnije...Mislim da ja govorim prilićno razgovjetno rekoh, malo iznerviran njenim podjebljivim tonom.
Ajde ajde samo ti viči kao što se dereš na ženu, nastavila je ona u istom provokatorskom tonu. Samo sam se kratko osmjehnuo i tu sam je dobio.Naime to je bio njen način da odvagne pijanca koliko su mu oštećeni živci i koliko u sebi skriva agresije. Tema terapijske zajednice bila je zaboravnost ili rupe u mozgu,kako se to zove u stručnim krugovima, pa je pitala jednog pacijenta datum rođenja njegove kčeri, na što je on šutio.
Dobro koji je datum vjenčanja tebe i supruge opet ga pita, ali on šuti i ne odaje ništa.Svaka mu čast. KGB bi ga istom angažirao za specijalnog tajnog agenta, da je mogao vidjeti ovu žilavost prilikom unakrsnog ispitivanja.Čuvao je podatke ko oko u glavi, ne pokazavši osjećaje ni za trenutak. Hrabro ne mareći za posljedice, nije odao niti jedan jedini datum toliko bitan za protivničku stranu.Da skratim priču ili nekog za glavu, tek na pitanje koji je glavni grad Hondurasa, lik je načisto popizdija.
Šta vas briga za moju ženu, moju djecu i moje datume. Ja neznam koji su glavni gradovi, ali imam sve priključke.., traktor, kombajn i u selu me poštivaju i cijene,a vi ste ovaki, onaki i mnogi su prekinuli lječenje zbog vas. Sve to i više, rekao je on u jednom dahu a pjena smiksana poput šlaga oivičila je njegova golema usta. U tom trenutku, ta je vesela ljudina mislila da ga niko od nas nevoli, a sestra mrzi iako joj on, ama baš ništa nije skrivio.
Poslije mu se ispričala. Ako se uvrijedio, nije joj bila namjera.Tako je rekla i on je povjerovao.
Još uvijek razmišljam. Da li mu je pomogla ili nije,.. Što mislite?
Primjer
Pacijent A; Da, da i ja sam jednom mrzio brata.

Bolidara je dovela policija jer je s mamom igrao lovenke po dvorišću. Mama je na svu sreću bila brža, pa je prva stigla do telefona i nazvala prvi broj koji joj je pao na pamet. Bio je to broj 92." Prinova" je došla u moju grupu,kako nazivamo novopristigle pijance i nasilnike i odmah sam svatio da će to biti izvrstan materijal za finu obradu. Broj cipele, bio mu je veći od IQ, ali je zato bio izrazito visok, pa je sa tim nadoknađivao sitne nedostatke koji su zanemarivi s obzirom da se i rukama, koje su spuštene uz tijelo jedva dodirivale pod,fantastićno dobro služio. Ništa mu nije bilo teško i dovoljno je bilo reći; Bolidare, daj pomozi srediti kino salu, wc i slićno. U tebe imam najviše povjerenja,te ćeš tu problematiku zasigurno najbolje riješiti. Svaćao je to veoma ozbiljno i u povjerenju, kao da rješavamo Blisko- istoćnu krizu, reće da je već bio u Popovaći i to na visoko kotiranoj funkciji grupovođe. Vilica mi je blago zadrhtala slomivši tri oraha koja sam na brzinu ubacio,da smirim spirozu zbog novo-nastale situacije.Ovaj već puca na moju jebenu fotelju,jebo mater svo, ju. Potegao sam neke veze i saznao par pojedinosti o dotićnom,koji se producirao kao agresivac u alkoholiziranom stanju. Zašto su poneki na pitanje strućnog tima odgovarali potvrdno o toj karakternoj crti nije mi jasno .Valjda da bi nekoga splašili, ali koga?,pa tu su ionako svi već splašeni. Dakle, Bolidar je u kafiću moga prijatelja uredno popio tri piva,ali nije imao novaca da plati pa je ostavio podatke konobarici. Buco mu je ipak skinuo jaknu uz predavanje o ponašanju mušterija glede plaćanja zaostalih dugova i slićna sranja jer je bio pijaniji nego on.Stjero ga je doma, a ovaj je otkrivudao kući izmlatiti mamu jer je ona u stvari za sve kriva.Što ga je rodila, pizda joj materina.
Tako je moj Bolidar strašno agresivno kao zadnja pizda, bauljao prema rodnoj mu Svinjičkoj, ni ne sluteći,
da će uskoro postati zamjenik grupovođe i izazvati urnebesan smijeh, kad se predstavi,..Jer sam svima isprićao zašto je naš "mačo" došao u košulji.
Jutros je opet došao u kafić i sjeo za stol. U najmračnijem uglu "Dnevnog boravka" negdje oko 7.sati,radio je boreći se s mamurlukom niko drugi nego šef. Bolidar je već htio otići, ali ga je Buco vraćao da mu dade još koji savjet o ponašanju neplatiša u njegovu kafiću, jadna li mu strina. Naš bombarder iz Svinjičke otišao je hrabro poput govna, na laganom prijelazu u proljev, ne osvrnuvši se ni za tren.
Sam bog zna hoće li ovaj put uloviti mamu.
Ambiciozan je to dečko, moram priznati, a ambiciozni uspijevaju, zar ne?

Stigla je loša roba,nemoj ju prodati.
Dva puta okrećem probam
Ni jednom ne složim boje.
Pokupi promet, zaključaj vrata
ne svraćaj nikud, ugasi svjetlo.
Čekam te trezan, ispod sata.

KIKS



Ova suza što pada
I gubi se negdje na žalu,
Jedina voda bez pijeska,
Kapljica mora duboka,
Kiša što sumorno lije
Budi ljubav i sjetu,
Čežnja cvrčka u travi
Beskrajno tiha,
A tako teška,..
Kaže mi da nisi sretna,
Da noć je duga,
A mi smo sami
I da je dovoljno jedno,..
Nisu potrebne laži.

Sad čutiš, ideš
I misliš sve si rekla,
Da kriv je netko treći,
Da nismo više djeca.

Ja te pratim, plaćem
I sve si manje moja.
Svaćam da je kasno,
Rukavom brišem nos i oći.
Znam,..
Ove suze što teku
Htjele su previše toga noćas.
Htjele su sve ti reći.

Danas je u vlaku bila kondukterka...Podrapao sam lijevi đep svoje proljetno trule jakne tražeći kartu koju je zatražila na pregled. Naime nosila je brčine kakve ja u gaćama nisam uspio uzgojiti za 38 godina.. Koji autoritet, jebo te...Svaka čast brkoooooooooooooooooooooo
Kume;Pogledaj ovaj natpis u novinama. Ja to nevidim pročitati reće meni moj kum ,a ko bi drugi,dok smo se ugodno taljigali u našem radničkom lokalcu. Pa to bih ja proćitao sa ormara, gledajući iz tuđih oćiju, Odvratim ja bez milosti.
Ne radi se o velićini nego o boji reće on.
Natpis je odista bio zelen, na narančastoj podlozi.

Ma boli te kurac za reklame. Bitno je da ti meni znaš,da je na semaforu gornje svijetlo crveno. Utješim ti ja njega dok si rekao, guvernal.

Ne trebam ni to znati, jednostavno krećem kad drugi krenu.

A šta ako si prvi ?

Jebo te, pa svi sviraju iza mene, kao da si u svatovima. a znam i šta govore,po intervalima između dva trubljenja. Kreni pederčino,,tru,tru. Jebo te, ko ti dade dozvolu,,tru,tru. Majmunčino daltonistička,,tru tru.

Da li da ga pitam, kako spaja ormare pored onog šarenila od žica ? Bolje ne. Produžio bih s njim do Volinje.

Kokoši su se naradile ovih dana blagdana i otišle koristiti slobodne dane.Srale su velika, mala, šarena i plava, pa čak i jaja sa sličicama vaše punice,svekrve i drugih najmilijih. U vlaku prema metropoli kondukter je bio mlad ,pa mu nismo dali da pregleda karte.
Dajte karte na pregled..
Ne damo,nemaš brkove.
Pa kakve to veze ima?
Ima ima,nemaš autoritet. Jebeš konduktera bez brkova.
Važno da ima jaja, neka će žena s kraja kupea.
Dobro ,kako da skuham jaja a da se ne razbiju,? Prihvati i uniformirani dio kompozicije zajebanciju.
E pa obućeš dvoje bokserice, tajice i rifle i jaja će biti skuhana a neće puknuti, opet će ona gospođa uz wc.
Kondukter produži kroz vagone,tražeći kupe koji neće pružati tako surov otpor. Sutra će možda pustiti brkove ili otići na bolovanje, tražeći psihijatrijsku pomoć jer ovo što je doživio teško je zlostavljanje.
Dakle jaja smo porazbijali, a šta sutra moj rođo?

Otišao sam po kore za čevape ,jer žena ne zna pravit lepinje
i zaboravio što sam još tia reći.

ONIMA KOJI SU SVRATILI NA ČAŠICU

Stotinjak njih
Palo bi kraj mene,
Kad bi znali
što ih čeka.

Htjeli smo samo velike stvari,
Pili šesnajstu kavu na tašte
I puštali iste ploče
I sve to onako za đabe,
Mater im onako za đabe.

U predgrađu tiho rominja kiša
Dok neki šeću preko Trga
I do kafića pomalo češće,
Al ja ga jebem
U srcu tuga
I ruke pune alkohola
Kažu mi da nije važno.

Sjedi se onako kasno
I svatko nešto pametno kaže,
Dok svi brljave,netko i viće;
Ne volim rimu ,daj mi tu pivu,
Otvori vrata,vrati mi gaće
Još goli da smo...
O jebem te bože
Kad neznaš šta smo.

Samo ona stoji zaljubljena.
Plavkasto sretno zraći,
I nikome ne vjeruje.
Ne zna još da me voli.

Prije nego odem
Morat će nešto reći,
Osjećam vino u oku.
I rakiju u srcu
Ipak odlazim sam,
Sasvim sam,
Padajući po pločniku.

Prije nekoliko desetaka godina,prvi put sam išao sam u Zagreb.Naime bili smo nas dvojica .Moj prijatelj Remo bio je deran uočljiva stasa,malo niži od mene,ali širokih ramena i pločastih prsa.Presrelo nas je desetak derana naše dobi i ponudilo nam ciglu na otkup.Remo je okrenuo leđa i nije se htio tući.Zapravo uvijek je to radio i uglavnom je taj njegov sistem imao efekta.Likovi jednostavno nisu znali kako da mu priđu ,s koje strane da ga opizde pa su odustajali.Ja nisam imao tu smirenost pa sam rekao;
U redu dećki,navalite, ali molim vas četri po četri. Neznam kako smo se izvukli ,bilo je malo smiješno,a i oni su vjerojatno zajebavali da ubiju popodnevnu dosadu.Tako smo ja i Remo produžili dalje, lagano hodajući do prvog ugla, a onda... Koji je to šprint bio, jebo te mali aviončić.
Zaboravio sam reći,on gotovo nikad nije prićao i jako je volio poeziju. Sad je u Njemačkoj ,čeka državljanstvo pa se čujem s njegovom ženom, jer on, baš i ne voli telefonske razgovore.
"Mobitel ću kupiti, kad ga budu pakovali sa praškom za pranje veša kao gratis". Eto, jednom je ipak to napisao na papirić,a možda i izgovorio ko će ga znati. Davno je to bilo pa se ne sjećam.
Ostalo je malo šunke, pa idem to zgurati u duboko.,jer ko zna, nikad se ne zna,krto je znanje najbolje zamrznuti.

OKRAJAK

Kruh nema tri okrajka
Rekla je sestra Barica
Pacijenti su plakali gorko,
Visoka im ulice ivica.

Dajte nam barem dva
Biti će dovoljno ga.
Nismo baš jako gladni,
Živahno će apstinent "A"

Imamo jedan samo
Tužno će sestra Silva.
Kad život nema kruha,
Zamjensko brašno je piva.

Bila je tako dobra da je morala dati otkaz.Stavljao sam joj čokoladice u đepove od kute, a ona ih je istog trena bacala na pod hodnika, ne skrenuvši ni za trenutak pogled prema meni. Znala je.....
Što napraviti da me pogleda milo? Pitao sam je....Nije htjela reći.

Sreo sam prijatelja iz djetinjstva,.pa je razgovor tekao ovako; Sjećaš li se ti Glista kad smo ono bili u noćnom ribolovu pa su nas klinci pitali gdje nam je riba, a ti si imao zavezane dvije kokoši za nogu.Lijepo smo ih umuljali u blato i ispekli na bari koju smo zvali Streljana. Nakon dvije litre vina osjetili smo neobićan miris.Zaboravili smo ih oćistiti ,ali bože moj nikad nije kasno,ako je sretno.Svejedno smo ih pojeli u slast.
Promjenili smo samo vino. Crno,je puno bolje uz piletinu.Dobro se sjećam,..Kao i tvog starog kad nas je uhvatio da pušimo u podrumu i prešamarao govoreći kako to nije zdravo i slićne prodike.Meni je bilo drago da se neko tako radikalno brine za moje zdravlje,pošto ja nisam imao oca.Još bolje se sjećam tvoje sestre kojoj nisi dao da izlazi samnom jer ću joj navodno slomiti srce. Jesi li je ševio? Sad mi to možeš reći zar ne.
Nisam! Lažeš Glista. Nisam odista ,a i sam si rekao da sam samo lomio srca. Da li ti je sestra zdrava, mislim srce i to? Je. Eto vidiš.Ma ne seri ,jebo si je. Nisam. Jesi...Dobro onda jesam. Daj nam dva crnjaka! Šta smo ono nekad pili,..A da, Muškat hamburger.Moram ići ionako to vino već dugo nije u prodaji.
Izmjenili smo brojeve mobitela i reće da će me nazvati sutra. Dobro vidimo se!
Nadam se da me neće ništa pitati za svog brata!..

Život je pozornica.Dođeš, odigraš svoje i odeš. Neki se smiju ,neki plaću,a većina se obloče.

Razgovaraju dva prijatelja za šankom;

"Moram ići na juhu, uvjek je jedem hladnu jer kasnim na ručak."

"I ja idem na juhu!" - drugi će na to. "Meni žena skuha vruću vodu jer zna da nemam osjećaja za okus, pa samo kažem; 'Super je ,baš je odlična!', iako u njoj nema ni zrna graška. Ako nastavim s pićem jednog dana će mi u tanjuru biti ceduljica 'vruća juha s povrćem', a ja ću i dalje drobit; 'Al ti je dobra, baš je fina!'"

"Znaš šta, ajde da ih nekako pomiješamo pa ćemo jesti mlaku, iako ni u mojoj nema povrća."

"Nemoj srat, tvoja žena bar stavi vegete, kao da ja ne znam, a, da te se ne boji, davno bi te ostavila."

"E pa sad smo se počeli i vrijeđat! Nemoj da ja počnem pričat! Mene moja Liza obožava,a kakav si ti prema Bubi, jebo te ja, dobro da žena ima živce ko konj pa te dura."

"Ne seri! Ja i Buba se baš slažemo. Stavimo litru na stol i mažemo oboje."

"Dobro! Jebala te Liza i Buba i juha bez grinceka, daj nam još po jednu pa ti odi popi svoju, a ja ću svoju pojesti. Nabijem te na kurac!"

Nećete vjerovati, ali to su mi najbolji prijatelji, a još su i kumovi i prenio sam vam priču od slova do slova. Nisam se miješao jer 'ko zna što bi tek meni našli. Možda da mi žena prosijava vegetu kakva je picajzla. Dakle nema mi druge, odoh i ja na juhu. Nadam se da će imati sve sadržaje i da ovo niko neće ispričati Buci i Tici, jer sam najebo.

Sanjao sam da grickam zanoktice i budio se svako malo. Cijeli dan mi je nekako pospan i tuga je u mome umornu srcu prešla u prvu fazu.

Zavodljivi pogled klizi mi po tijelu,
Na tramvaju tri se krijem mala.
Ne možeš mi uzdrhtalo prići
Jer tu sanjam,..skoro da me nema.

U ruci, posljednji su novci.
Kasno je, ne možeš me stići.
Malo će ti dati umorna ruka
I varljivo srce, staroga pijanca

Ipak podignut ću pogled
Točeći si lažna nadanja,
Izjednačiti s bogom na trenutak,
Zavodnika i luda pjesnika.

U drugoj fazi otići ćemo raditi ono što najbolje znamo. Idemo spat!

Ne mogu se više vratiti. žao mi je žao žao.

Vrijeme je da se malo vratimo u prošlost, kad smo bili mladi, iskreni i pametni. Sad smo samo lijepi, prefrigani i strpljivi. "Malo nas je, al nas ima!" - rekli bi neki mudraci koji od škole imaju samo vozačku. Kad je umro jedan poznati političar u novinama je pisalo; "...on je bio predani mislioc poznat po svojim znakovitim šutnjama, jebano se zalagao za dobrobit hrvatske sirotinje i malog čovjeka..." - te ostala sranja.
Zamislite samo kako je on pomogao običnu čovjeku sa svojom, znakovito začepljenom gubicom. Ne mogu, a da ne spomenem most u predgrađu Siska namijenjen prelasku radnika i školaraca preko željezničke pruge, za koji nitko nema novaca da se napravi. Stari su srušili, a godinama je bio sapet lancima, da se ljudi ne bi mogli njime koristiti, zbog vlastite sigurnosti. Dakle svaki jebeni dan masa ljudi, žena i djece mora preskakati vagone kako bi mogli otići na posao u Zagreb jer ga tu nema. Neka prodaju te vagone, ionako ničem ne služe, osim za preskakanje, i kupe novi most u Kineza. Tamo je sve jeftinije. Jeftinije čak i od ovih radnika koji skaču u pol pet ujutro, a mnoge su se žene i gadno ozlijedile htijući izbjeći kilometar pješačenja okolo kolodvora.
Pogledajte te ljude u Popovači kako ih je malo, ali su pametni. Svrnite pogled na te političare u Sisku kako ih je puno. Zašto smo ih izabrali? Koji će nam kurac takvi ljudi koji nemaju muda da izvuku novac iz proračuna za jednu takvu stvar. Zar ona nije humanitarna? Sjetimo se kakvi su sve glupani izvukli novce za koje kakve gluposti, a za ovaj most koji je odista neophodan tim nesretnim ljudima, novaca nema pa nema.
Zar nije to da im jebeš mater pokvarenu, pohlepnu i bezobraznu. u sred pičke?

Jučer sam, prvi put nakon nesreće, vidio Gorana. Jedva sam se suzdržao da ne zaplačem. Posijedila mu je kosa. Smršao je i u prvi tren mi se učinilo kao da je neko drugi, a ne onaj Goran ili Peja (kako mu je nadimak) kojeg poznajem. Dao sam mu mali tranzistor sa slušalicama i kad smo ga složili počeo je birati stanice, kao malo dijete kad dobije novu, toliko željenu igračku. Tu sliku ne mogu zaboraviti i stalno mi se vraća. Jednom me raznježi, a drugi put mi zaguši srce i neopisiva bol tjera me na plač, pa se moram skrivati. Kako da mu pomognem? Kako da si pomognem. Dobri ljudi..., kako da nam pomognete?
Zgazio sam čovjeka..., dobra prijatelja, a sada pišem ne bi li mi bar dio jada prešao na papir, da bi mi bilo lakše. Koliko to traje, kad će bol biti manja, kad će on biti onaj "stari" i da li će biti?
Zamislite!! Oni "kreteni" misle da se to liječi terapijom, za alkoličare, kao i sve druge bolesti uma.
Nestručni tim koji je nešto učio o ljudskoj psihi samo dok je morao polagati ispite na studiju? Nadam se da nije tako.

Danas sam zaradio 8 kuna. Dva kilometra sam pješačio s vrećom natrpanom plastičnim bocama. Imao sam 16 boca, a prodavačica mi reče da mogu predati samo deset. "Ovom prije mene ste primili 26.komada" - izustih prije nego mi bjesnilo pođe na oči, a gdje bi drugdje. "Gospodin je došao sa ženom i djecom" - prodavačica će meni odrješito. Znači, da sam ponio više od dvadeset komada, morao bih tražiti rođake po trgovini mješovitom robom.
"Ženo!" - dreknem ja u eter. "Moram te pokazati, dođi!" Žena ostavi kolica i dođe.
"Mogu li ja sad ići?"
"Možeš" - rekoh ja bacajući bocu po bocu u nekakvu veliku vreću. Uzeh svojih osam kuna i zadovoljan osmjeh razli mi se po licu. Kupit ćemo hrpu namirnica i par sokova u plastičnim bocama, a sutra ću opet doći mijenjati plastiku za novce. Samo da mi je izjebati ovu glupaču na blagajni.
Danas sam čuo kako prepoznati pticu zaraženu ptičjom gripom. Ptica leti po zraku, kašlje ko konj i ima toplomjer u guzici.
Nije pravilo, ali pijanci viceve bolje pričaju, pamte i prenose jer im je manje stalo da li će biti; jako, malo, ili nimalo smiješni. Znam jednog lika koji je poliglot i kako mijenja teme i podneblja govori šiptarski, ciganski, slovenski, zagorski i što sve ne. Podjebava sve oko sebe, provocira koga stigne, laprda i sere i gotovo nikad se ne smije. Osnovat će stranku ugroženih pijanaca i nasilnika pa kad pobijede na izborima, vidjet ćemo kakva će kroja biti naše gaće. Ispričao mi je i kako je počeo piti sam po haustorima i čumezima jer je postao toliko škrt da s nikim više ne može dijeliti piće.
Zanimljiv tip. Proveo je četiri godine u komuni, negdje u Poljskoj mislim. Kad se vratio pomolio se i stavio čašu vina pred sebe jer je znao kuda to vodi. Petnaesti put je sada na liječenju i nikad neće prestati piti.
Čvrsto je odlučio...