PROFESOR PSIHO T

MARICA

Kad sam prvi put sreo "Petrinjca", doživio sam ga kao jednog od terapeuta, jer jer znao sve o ljudskoj psihi i volio je analizirati ovisnike i pijance, pa kad je imao što za reći svi su ga slušali. Mrzio je policiju, sudske fašističke mjere i sve institucije koje mirnim ,humanim i dobročudnim pijancima i nasilnicima, svim silama žele zagorčati život. Imao je ubitačan način na koji je provocirao svoje pacijente iz odjela 3. grupe i tjerao ih da obave svoje zadaatke, ali je isto tako i sam dežurao na telefonu, za kontakte sa familijom, pa i odnosio smeče i otpadke od ručkova i večera, što ja baš i nisam volio raditi,ali sam zato organizirao domjenak nakon deset sati uvečer, a tu je bilo špeka, salame, kobasica sa dva kraja i još mnogo finih đakonija koje su donosili oni koji bolje stoje sa novcima i nisu posvađani sa istim takvima u familiji. Dakle to je bio jedini obijed koji sam konzumirao nakon provedenog dana, a do tada bih samo pio sokove i kapučino, rijeđe kavu sa mlijekom.
Jednostavno mi se hrana gadila pa sam je eskivirao tokom dana. Naravno da nisam pušio nego ih žvakao. Te proklete cigarete!!! Sestra Marica mi je jednom rekla da izvadim tablete iz đepa ali u njemu nije bilo ništa, jer sam ih sakrio ispod jezika, Jeste li normalni rekao sam,,Pa kako bih zaspao i imao košmare bez kojih nemogu zamisliti provedenu noć, Te tablete su mi hrana, voda, mama, tata, sestra i brat. Nije se naljutila, ali me poslije podjele terapije pitala kada planiram ići doma,,,. Sutra,. Da li vam sutra odgovara?
Ne pitam te iz zloće, ti si dobar i pametan dečko, samo nemoj piti kad izađeš, E to je taj besplatan savijet koji upravo tolko i vrijedi. Nemorate se truditi jer ionako ne razumijete zašto sam ja ovdje.
Bila je uporna pa sam staloženim glasom koji nije otkrivao moje teško psihičko stanje, odgovorio. Negdje u dubini moga nepopustljiva srca, dirnula me iskrena zabrinutost ili mi se tada učinilo da joj je odista stalo. Što će dalje biti sa mnom? Jedno vrijeme sam zaista mislio da ču puči po šavovima i sići kat niže....

Draga sestro Marice ja sam skoro ubio čovijeka i teret koji nosim ne da se dijeliti.On nikada neće postati lakši niti ga s vremenom mogu uljepšati ili zamijeniti s nečim. Zato mi nemojte postavljati pitanja na koja odgovore nemamo niti vi a ni ja. Znam samo da moram biti što jači iz dana u dan, da bi ga mogao nositi, jer ako postane teži od moje psihe, slomit će me i pobjedit će oni govnari koji misle da sam ja samo jedan pijanac koji je uzrokovao nesreću i baš ga boli kurac za sve. Prva birtija je njegova, napit će se i svi će biti krivi za njegov jad, a on će biti najveća žrtva u cijeloj toj "da zaplačeš priči"..
Sljedeća pizdarija biće još gora i veća, pa ćemo se opet naći ovdje, da žalimo sami sebe i gorku sudbinu....

E NEĆEMO!!!! Bit ću jak, bit ću Zmaj i Mrak.

Mala plava A-mol

Smijeh na licu suze vlaže
Nekad tužne nisu bile
Mislio sam da me vole
Ali laž je bilo sve

Pričala mi noći jedne
Da joj drugi pjesme piše
Da je njena sreća veća
Da su moje rime bijedne

Neka plaću tvoje oći
Nikad više neću doći
Prijatelj ti biti neću
Sutra biti ko zna gdje ću

Nitko nezna kako boli
Ne ljubiti svakog jutra
I skrivečki sve do zore
Tješiti se s Kama Sutra

Drugu ljepšu ja ću naći
Bit će viša, nema zbora
Volit će me, samo tako
Nije teško, što se mora.

Nekada davno prije dvadeset i neku godinu, napisao sam u Banjaluci ovu pjesmu i uglazbio je. Svirao sam ju u parkovima gdje god sam stigao i gdje su htijeli slušati, pa tako i na jezercu u Sisku. Eee,..na nju sam osvojio svoju ženu, iako ona kaže da se udala zbog "terenske",a ne zbog nota.
Moram priznati da sam pola originalnog teksta promijenio, jer mi to sad izgleda glupo, ali ko nije sa osamnaest godina pisao poeziju? Bitno je da pjesma bude tužna i da se sve sa svačim rimuje. Jednog dana primjetiš da već godinama ne pišeš i neradiš ono što te nekada veselilo. Kad je naj napetije, treba znati otići od stola. Možda je to dobar savijet za one koji žele smršati, a ne izgledaju ko tri praščića zajedno....
Kod najslađeg zalogaja stanite i odustanite. Zapjevajte !

Stigao je jedno jutro pijan kao majka. Četri policajca zapjevali su četiri borbene pjesme od sreće,kad su ga predali u Popovači na liječenje stručnoj ekipi odjela 2a. i riješili se najgoreg slučaja u današnjoj smjeni. Njegovih 5. najsretnijih godina bio je treći razred osnovne škole, ali ni tu mu neće biti tako loše pomislio sam čim sam ga vidio. Bio je to jedan stari fakin, galamđija, uvijek nadrkan i ljut na sve i svakoga,ali ja sam znao da mu je to samo scenski nastup. Ustvari je bio veliki šupak i nepopravljivi alkoholičar. Kad je čula da su ga smjestili na liječenje, žena gosp.Grabarića slavila je tri noći sa širom i užom rodbinom taj nesretni događaj.
Ja sam dobio zadatak da ga smjestim u sobu i nađem nekakav slobodan krevet. Tokom razgovora oslovljavao me sa "Mali", pa kako mi je to išlo na kurac, zguro sam ga na "Intenzivnu",gdje je uvijek bilo mjesta jer su često umirali ili je rodbina posljednji put došla po njih. Iako je bio pijan i bezobrazan nije se puno opirao, jer je valjda skužio, da sam spreman upotrijebiti silu ako bude potrebno. Drugi dan smo utvrdili da sam viši od njega i stariji 7. godina pa me prestao zvati "mali" Njegova verzija nemilih događaja u kratkim crtama tekla je otprilike ovako;
Krenuo sam na plac kao i svaki drugi dan u nabavku i birtija po birtija,....Jebi ga. Donio sam kruh i mlijeko te druge potrepštine oko 18. sati pa se ona moja "Aždaja" okomila na mene. Drobi li drobi. Ne bi li lakše podnio njena podjebavanja, lagano sam ispijao pivu za pivom, sve dok nisam utvrdio da u zadnjoj boci imam još jako malo tekućine. Tada sam se odlućio na očajnički potez i otišao u šupu po nekakav štrik. Stavio sam ga na stol i rekao ženi da ču se objesiti kad ionako misli da sam niš koristi...

Slušajući ovu prelijepu tužnu priču, suze su mi poput zekinog potočića krenule niz preplanulo lice, pa sam brzo izvadio glavicu očišćenog luka iz đepa , spremljenog za ovakve nemile situacije i tako uspješno prikrivajući nabijene emocije što su me stezale poput niti paukove mreže, nastavio slušati suicidnog nesretnika.

Ona je ni pet ni šest, zvala policiju a ja se nisam dao iz kuće, sve dok ne ispijem započetu pivu. Praznom bocom gađao sam kujicu koja mi se obradovalao kad me vidjela u dvorišću, dok su me drotovi odvlačili od rodne mi grude, mamu im,..Sve me još boli od natezanja sa njima. Lagano smo putovali policijskim vozilom prema Sisku, gdje sam već bio na trežnjenju u bolnici. Budeš dan dva, pa te puste kući, a tamo super. Žena me ništa ne pita par dana i igra oko mene, jer se osjeća krivom što me smjestila u tu odvratnu ustanovu. Kad sam vidio da smo na zaobilaznici i da smo prošli Sisak, uhvatila me panika...
Majku im, voze me u Popovaču. Od tamo se ne izlazi bez mjesec dana terapije. Najebao sam ko krava u tuđem zelju. Sad znaš zašto sam bio tako ljut kad su me doveli.

Ajmo na ručak! Čini mi se da je kiselo zelje rekoh ja i spremih namočeni rupčić u đep. Često sam volio ući u pušionu gdje je bilo okupljalište pijanaca i promotivnim glasom upitati; Jel treba neko štrik po povoljnoj cijeni? Veoma su otporni na budale, koje se žele objesiti. Ko nema novaca udavit ću ga golim rukama.

Život katkada zaista zna biti trnje i bosilje, med i gomila govana, pa kako zagrabiš sa velikom žlicom za odrasle. Ako ti se posreći kao meni danas, nečeš se najesti dreka nego ćeš dobiti povišicu od dvijesta kuna
i cijeli jebeni dan razmišljati kako to investirati, obrnuti, pa i spizditi unaprijed, ako baš treba.
Rat za povećanje osnovice plače započeo sam još prije nove godine i kako je procedura bila duga, zaboravio sam na taj slučaj. Sjedeći u zahodu razmišljao sam, kako i sad obavljam posao koji u složenosti 5-og stupnja kako je pisalo na riješenju, vrijedi mnogo više ili čak cijelih 200 kuna,.. ako dobro obavim posao. Čovjeka veseli kad vidi da ga cijene, a najsretniji je kad mu to pokažu kroz deblju kovertu, makar to bilo i samo malo deblju. Bolje je od tapšanja po ramenu, zar ne? Od hvale su mi već svi đepovi probušeni, rekao je jedan nezadovoljnik,.. Nekada.
Gledajući u vrata nisam mogao da ne pročitam grafit; Puno posla, mala plata, zato serem pola sata. Spuštajući pogled niže, još jedan mi je zapeo za oko. Pisalo je; Jebem mater svim Muslimanima, a neko je ispod dopisao sa flomasterom druge boje; "Jebali ti svi Muslimani mater, pa ti izračunaj omjer". Svaka čast. Ovaj seronja je bio odista brz na "flomasteru". Primjetio sam da ništa ne radim, pa izađoh sa susreta kolumnista koji seru po vratima, a pišu po školjki i kraj nje. Moram priznati da je bilo poprilično inspirativno i da mi je došlo da i ja napišem neku mudrost ili samo da im jebem mater nepismenu, no i to je neko, već napisao.
Do sljedečeg s.... Zdravi i veseli bili.

Za pola sata idem na tulum. Prijatelj je konačno dobio rastavu, pa će slavlje potrajati do ranih jutarnjih sati. Poslao sam mu poruku, da mi je drago što je to konačno dobio na papiru..eto kao da se meni desilo.Zvao je i bivšu ženu, da dođe i uveliča slavlje.Svaka mu čast. To je stvarno lijepa gesta s obzirom da nisu više imali ni jednu cijelu potkošulju, koliko su drapali jedno po drugom prilikom verbalnih i inih razmimoilaženja.
Mislim da ona pije više od njega, ali teško je to izvagati i biti objektivan. Ako slušate njegovu priču koja kaže da je njegova bivša, kuhajući ručak mazala po dvije tri litre vina, teško da bi ste se odazvali pozivu na zajednićki objed, osim u slučaju da u đepu nosite kakav protuotrov za specijalne prilike.
Njena priča je malo emotivnija pa ga naziva plačipizdom, a čuo sam i kad je dotična izjavila da joj pored njega, ne trebaju djeca, jer s njim ima toliko posla preko dana, da samo što mu ne mora mjenjat pelene. Sve ostalo mora obaviti sama, a on leži ko bik na gmajni i zapovjeda sa fotelje, na kojoj provodi 25 sati na dan.
Eto već moram ići. Nadam se da će fešta biti do jaja i da to dvoje neće zaboraviti da su rastavljeni.

Čvrst karakter bez kompromisa i nijansi je apsolutan i granići sa ohološču. Zadnje dvije rečenice odnose se na rješavanje opčenitih životnih problema.(mama). Nismo li nekad sreli osobu koja nije lijepa niti pretjerano pametna, ali nas je ipak osvojila. Ako nas nešto zatraži dat ćemo joj ili nećemo. To je onda stvar našeg karaktera. Djevojke koje imaju problema sa težinom najčešče to riješe u tin.godinama, kad žele privući pažnju dečka koji im se sviđa. Više izlaze, više se kreću i manje jedu, a to je mnogo veća ovisnost nego li pušenje. No to je moje mišljenje, a ono je kao i šupak,..Svaka ga budala ima.
Da ne bi prešli u pametovanje, jer ja više volim pričati obične male pričice, stavit ćemo naslov sestre koja bi bila druga po redu. Prva je bila Svijetlana, a obećao sam opisati svih osam.
IVANA
Spomenuo sam to prelijepo stvorenje koje je sam Bog stvorio valjda za sebe, ali mu se omaklo, pa je ta sestra završila na Odjelu "2a", za lijećene alkoholićare. Mene je dojmila, jer kad je prošla hodnikom poput sjetna osmijeha na mom licu, uvijek u nekoj žurbi.,, Nestajali bi tragovi nesreće i teški osječaj krivice u mojoj duši na trenutak bi se prelio u neku drugu posudu. Mislio sam samo, kako bi bilo lijepo, uvući se u njene gačice i lagano lutati po neistraženim djelovima prašume, sve dok me krik tarzana sa lijane ne probudi iz ta divna sna.
Ubacivao sam joj čokoladice i žvake u đepove koje bi ona odmah bacala ni ne pogledavši me.Na terapijskoj zajednici polemizirao bih na teme, pokušavajući biti duhovit ,ne bi li svratio njenu pažnju, ali ona nije dizala pogled iako se smješkala. Gledala me poput ovčice u vuka, kao da se bojala da ću prići i reći nešto neprilično i pojesti je nakon toga. Odlučio sam se na radikalnije mjere, pa sam je direktno pitao zašto.
Postavio sam se tako da me nije mogla izbjeći u hodniku riskirajući neugodnosti i probleme i zapitah je još; Zašto me nikad ne gledaš u oči i daš mi mogućnost za nekakav kontakt? Mislim da je mogla, prošla bi kroz zid u tom trenutku, ali je samo glasom koji je moje popustljivo srce učinio još mekšim rekla;
Damire, molim te pusti me da prođem.
Od osobe koja je bila veliki gad, premda ponekad i prava mala vještica, čuli smo, da daje otkaz i odlazi.
Bilo mi je zaista neizmjerno žao, kao da ću zauvijek ostati ovdje a ona ide. Skupili smo za nekakav poklon, ali nisam uspio progurati to da joj ga ja predam, pa sam kupio jednu crvenu ružu.
Poljubio sam je u obraz predavši cvijet i tiho rekao ; Zašto me nikad nisi pogledala kao da sam ti drag, zar je to tako teško? Gledala je jedno vrijeme bez glasa i treptaja u moje oči, a onda me sahranila.
Idem u Pulu u novi život. Što ćeš mi ti? Jednog takvog ostavljam...
U meni se probudio stari prekaljeni borac i seronja, pa rekoh; Nisam te ni mislio ženit.
Gledajući njenu guzicu kako odlazi i postaje sve manja i manja, moje prevrtljivo srce tražilo je po odjelu sljedeće koje će lomiti, trenirati slamanja i ljubiti, jer lako je osvajati slomljena srca.
Možda ovaj put bude bolje sreće. Možda nađe sebi slićno, na pola već slomljeno.

Jednoj dragoj osobi i majci, (takvu sam dobio sliku, čitajući njezine postove), dužan sam malo objašnjenje koje ne bi stalo u komentare. Ona će naravno znati prepoznati ono što je zanima, ne zvao se ja profesorT. i.t.d.
Nekada davno kad je Bog hodao po zemlji i preko moje njive, čvrsto sam odlučio,..riješiti se jednog poroka.Nije bilo lako, ali čvrsto sam odlučio..
Problem sam zamjenio drugim;.. Što sada raditi kada uđem u krizu, sa čime ispuniti vrijeme koje sam ispunjavao sa spomenutim, a ono odista nije bilo kratko. Počeo sam odlaziti u šetnje, na košarku, posjećivati neke prijatelje i pokupovao sam sve moguće rekvizite od utega, zub eliminatora,kako smo onda zvali one federe za rastezanje pa do bicikla sa dva točka i dva pomoćna. Kad sam primjetio da na tijelu nema mišiča koji nisam složio u pločice, malo sam smanjio tjelo vježbe i poćeo češće potezati za flašom.
Problem je u potpunosti bio riješen, ali stvorio se drugi. Nakon dvije i po godine izgledao sam kao Švarcneger, ali polako i sigurno pretvarao sam se u tipa koji jako jako, voli piti. Došao sam u poziciju da problem moram opet mjenjati. Bilo je mnogo lakše jer sam financijski dobro stajao pa nije bio problem naći zamjensku zanimaciju. Bio je tu poširok spektar mogućnosti, pa sam nakrmio jedno petnaest kilograma čiste masnoće bez kapi ulja i znoja, na svoje tijelo, u svrhu odvikavanja.
Slijedeći put zbog nekakvih okolnosti ponovo sam odlučio da ostavim to sranje, međutim sada nije bilo tako lako, tako čvrsto i tako dugo. Trajalo je samo pet mjeseci, a ja sam bio stariji pet godina.

Još uvijek, ponekad pomislim, kako bi bilo dobro prestati pušiti, ali se nikako nemogu sjetiti, što sam ono nekada radio i s čime ubijao vrijeme da bi se ostavio cigarete. Tek sad škrabajući ovo, nešto malo se nazire. Između ostaloga, danima sam vježbao paliti i gasiti svijetlo nogom. Ako je u jutro bio mrak,..ostao je. Ako je bio dan, bio je cijeli dan.
Eto sada svi, pa i najgori skeptici znaju, kako riješiti problem, a da se jako ne na rintaš.
Jednostavno ga mjenjaš za nešto korisnije.
Malo sam se šalio, ali ko zna možda je nešto drugo puno važnije od čvrsta karaktera.
Recimo, malo šarma i dobar, jako dobar motiv.

Hvala prijatelju Giletu koji me bodrio kad mi je bilo naj, teže i koji dobro zna zašto sam ovo pisao.

Dakle, uz kašljanje, kihanje,glavobolju i temperaturu koja nije prevelika, ali je srazmjerna "QI" pojedinaca koji se bave politikom, potražio sam pomoć obiteljskog liječnika. Pregledala me liječnica koju poznam nekih desetak godina i dok uđem ona pali cigaretu i srče crnu kavu "Ave maria".
Ne pozdravljam nikoga, nego je to marka kave koju joj moja mati nosi, kad treba nekakav recept ili manju medicinsku intervenciju.
Meni ne smetaju takve sitnice pa znajući to, ona pali jednu za drugom sve dok ja ne odem ili crknem od kašlja, skupa sa njom, jer i ja zapalim ponekad ako mi paše, no danas to nije bio slučaj. Drugi pacijent naravno ne ulazi dok se sve to ne izlufta, a ja kod sestre odugovlačim sa izlaskom pričajući o cvijeću, seksu i crnoj kronici ovisno o djelatnici koja je danas u smjeni. Anita recimo najviše voli o seksu, a tu sam najslabije potkovan pa pametno šutim i klimam glavom, kao oni plastićni peseki što ih ljudi voze u autu, negdje na polici iza zadnjeg sjedišta ili ispred šofer-šajbe.
Na kraju sam pokupio svoja dva recepta od kojih je jedan antibiotik. Njega nečete platiti ako niste znali,
ali sve drugo bogami hoćete, pa makar to bila obična mast za oći ili bilo kakva krema, za bilo što drugo.
Ostavio sam 20 kn. za pregled i recepte, a bilo bi 10 kn. više, da oba recepta nisu slučajno vezana za istu bolest. Zamislite !?!?
Apotekarka je bila lijepa mlada cura, zavnosnih oblina, šarenih očiju i prekrasnih prstiju na rukama, na kojima nisam stigao izbrojiti prstenje, jer sam se sjetio pošto sam došao, a i s vremenom sam bio
prilično kratak. Upitah je bez uvijanja koliko dođu tablete za iskašljavanje i dobih odgovor težak 48 kn.
Sa svojim besplatnim antibioticima i drugim receptom koji sam spremio za neka bolja vremena kad budem imao novaca, krenuo sam doma računajući koliko godišnje plaćam dodatno osiguranje.
Ispada 640 kn. kojima ću pribrojiti 1310 kn. koje mi mjesećno uzimaju od plaće svaki mjesec za zdravstveno i socijalno, pa to sve skupa izlazi 16320,00 kn.
Pitam se nešto, kad bih te novce dao nekoj privatnoj medicinskoj ustanovi, da li bih imao bolju zdravstvenu zaštitu. Vjerujem da bi mi dolazili kući, da me pitaju kako se osječam i trebam li što.

Da sam danas otego papke na grobu bi stajao epitaf;

Umro je ripajući kod lječnice opće prakse
koja je kašljala i pušila.
Posljenji dim mu je dala,
prije nego se i sama srušila.







Epitaf na mom grobu bi glasio; Umro je kašljući

GRAD

U rano jutro
Prije prvih kokoši
Ustajem ja svećano.
Ne smijem se mazo,
Nisam prao zube,
A tako bih volio.

Paradajzericu pijem.
Izgledam li mamurno
Nije više važno.
Samo nek je svako jutro
Kao ovo,bludno, prokurvano.

Izlazim na pistu
Tražim prava vrata
Moj život je stao
Na prvom peronu.

Možda tražim sreću
U pogrešnom gradu
Kad ne htjedoh reći
Makar zbogom,
Vratit ću se draga.

Sada gužvam ručno
Tu povratnu kartu
Ne mogu, kurvinski
I neću da krenem.

Tražeći smisao
U nekakvom jadu
Vraćam se pa pođem.
Znam.
Ako sada,
Hotimice uđem,
Zaglavit ću ziher
U vagon restoranu.

Evo me u kafiću "Dnevni boravak" na prvoj jutarnjoj kafici. Upravo ulazi susjed Mile od preko puta i psuje li psuje spominjući Đuru, dok ja nešto škrabam na kutiji popušenog bijelog Ronhila.
Smiri se Mile dočekam ga ja razoružavajuće i pogledam u crno nebo moleći ga da bar ne puše vjetar kad je već donijelo gravidne oblake.
Mala donesi lozu i običnu prije nego Mile počne pucati po šavovima.Što je bilo "Stara kućo"?
Zamisli Glista onaj Kripl Đuro iz žute zgrade izjeba me ko kauboj konja, da mu dim ide u sobu,da mu žena ima astmu i da svi kašlju, Pa kako da ja skuham jebeni napoj za svinje pička mu materina, na električnom roštilju valjda,..nabijem ga na Tolju. Dok sam njemu godinama hranio svinje šutio je ko pička i to mi je hvala. Neka, tako mi i treba kad sam budala i naivan ko sobarica pa me svi jebu.
Krajičkom oka vidio sam da Buco na povećem komadu papira oblikuje veliko slovo "O". Sjedio je stol do našega i ispijao četvrti "Gorki", a blaženi osmijeh razlio se na pol kvadrata njegova lica.

Mile! Imam ti ja u gepeku neku staru gumu pa ako ti šta može pomoći oko đurinog problema, slobodno je uzmi, rekoh onako usput i Mile sav sretan ode s njom pod rukom, dogotoviti napoj.
Dobro Buco u čemu je kvaka? prebacim se hitro za njegov stol, gdje se ekipa lagano počela okupljati...
Sad će doći Sapi i Mića, pa čemo ih malo zaigrati, odgovori on u svom prepoznatljivom stilu.

Ta dvojica su naši domaći kordunaši i većina glagola u rečenici završava im na "A", U stilu "Ja te jeba al me prepa"
Kad su stigli i razvezli priću, otprilike kao ; Baš sam doša kod punca, Buco je nakon "DOŠA", dizao papir sa velikim slovom "O", a mi smo pišali od smijeha dobrih desetak minuta.
Upravo je Mile dolazio na kaubojske vratnice, kroz koje se ulazi u bašću pokrivenu tendom i još s vrata
ispalio; Zvao me je Đuro jebo mater svo, ju i za vašu informaciju,.. rekao da je onaj prvi dim bez gume koji sam puštao bio puno bolji. Bukvalno smo popadali ispod stola držeći se jedan za drugoga.

Moram napomenuti da se tu nitko na nikoga ne ljuti, jer Koreja i Podjarak su takvi firtli i mi jednostavno tako živimo. Neznamo drugačije. Netko uvijek najebe, ali poslije par "kaladonta"već je drugi na redu, pa to tako ide iz jutra u dan i vrti se u krug.

Čujete li zadovoljno mljackanje iz milinog svinjca i smijete se, svatili ste priću ili ste možda čak iz Siska.

Malo sam bio odsutan,ali neko mora raditi za kruh, salamu i sex. Što se tiče sexa; U braku nije ni češće niti jeftinije. Odgovorno to tvrdim. Drugu ženu volio sam kronično iako mi je prvo,. spičkala svu ušteđevinu, pa mi zgužvala karakter,a naposljetku me i fizički zgazila ko linoleum, tako da i sad imam vidljive ožiljke koje neuspješno skrivam sa visokim rol kragnama i sunčanim naočalama širih okvira. Neko je rekao da se lakše riješiti ljepe žene, ali moje dugogodišnje iskustvo govori da u pravilu to baš i nije tako. Nije bila naročito lijepa, ali je imala taj prokleti mladež ispod lijevog kraja usana, za kojim sam popizdio onog časa kad sam je prvi put ugledao. Upozno sam je sa par naočitih prijatelja i mačo tipova, međutim nije se dala odljepiti sa šarenih tapeta moga života. Uz sve uzlaze i padove, ja nisam mogao da je otjeram, jer sam volio onaj mali dlakavi mladež na njenu licu. Jednog dana kad je moju dividendu potrošila na četri para cipela i nekakve krpice,uzeo sam azbestnu rukavicu i sastrugao joj onaj mladež, koji ionako nije bio pravi, jer kako bih ga uspio skinuti, za samo deset minuta struganja, da je bio.
A možda i je,ko to sad može znati sa sigurnošču.

Osobu, koja mi je najbolje ispričala omiljeni vic, tako da sam se smijao sve do vjenčanja, sada zovu mojom trećom ženom. Pogodićete zašto sam je oženio...Tako ga je dobro znala ispričati. Mislim, taj prokleti vic.
Život ponekad zna biti tako smiješan i nepredvidljiv, poigra se sa nama, a ne pita koliko košta, recimo kila guščjeg perja na placu.
Htio sam ustvari reći, da nikad nije kasno, samo ak, je sretno!!!!!!!!!!!!!
Ko pogodi zašto sam oženio četvrtu ženu, dobit će za nagradu šezdeset sekundi po minuti.

Kako u lječilištu nije bilo frižidera, pacijentići na odjelu za suzbijanje alkoholizma ostavljali su špek, kobase, razne salame i ostalu kvarljivu robu na prozoru umotanu u vrečice,ali i na podu sobe, ispod kreveta.
Namirnice su na tajanstven način nestajale i nitko nije mogao krvoločnom zlikovcu ući u trag.Držale su se mrtve straže,specijalni istražitelji oformljeni od strane terapijske zajednice, obilazili su prostorije u strogoj diskreciji, ne bi li zlotvora koji nemilosrdno krade sirotinju priveli ruci pravde. Danima su jadnici skrivali posljednje zalogaje koje su držali uvjek na dohvat ruke,čak po đepovima proljetnih jakni, a i dežurni je pomno pratio svaki sumnjivi pokret u sobi, ne skidajući pogleda sa prozorske police.
Netko je primjetio da su mačke pretile i da se nekako usporeno kreću po dvorišću i hodnicima, zbrojio dva i dva i ogavni gnjusni tat je bio otkriven.
Oštečena strana ove priće odlučila se na naj bezobzirniju osvetu ikad viđenu na ovim prostorima,te su počeli otkidati od vlastitih usta, praksitene i ostale anti depresive stavljajući ih u komadiće mesa i salame.
Nakon par dana dogodilo se čudo. Mačke su kao u kakvoj bajci spavale po svuda oko bolnice, a krađe su prestale. Sestre u smjeni su to primjetile i prva tačka dnevnog reda terapijske zajednice toga dana bila je u kino sali napisana na ploču. (Teme dnevnog reda odabire predsjednik TZ. izabran od strane ostalih pacijenata na odjelu.)
Pisalo je; 1. ZAŠTO SU MAČKE PALE
2. RAZNO
Ova tužna prića i neizmjerna briga bolničkog osoblja za život obične, domaće mačke dirnula je moje prevrtljivo srce pa sam rekao Šjoru; Daj nastavi kormilariti, mene lagano hvata drijemež, pa ću malo odspavati, a ti pazi na zavoje...