Marketing
Mala suza za velikog pijanca
Stigao je jedno jutro pijan kao majka. Četri policajca zapjevali su četiri borbene pjesme od sreće,kad su ga predali u Popovači na liječenje stručnoj ekipi odjela 2a. i riješili se najgoreg slučaja u današnjoj smjeni. Njegovih 5. najsretnijih godina bio je treći razred osnovne škole, ali ni tu mu neće biti tako loše pomislio sam čim sam ga vidio. Bio je to jedan stari fakin, galamđija, uvijek nadrkan i ljut na sve i svakoga,ali ja sam znao da mu je to samo scenski nastup. Ustvari je bio veliki šupak i nepopravljivi alkoholičar. Kad je čula da su ga smjestili na liječenje, žena gosp.Grabarića slavila je tri noći sa širom i užom rodbinom taj nesretni događaj.
Ja sam dobio zadatak da ga smjestim u sobu i nađem nekakav slobodan krevet. Tokom razgovora oslovljavao me sa "Mali", pa kako mi je to išlo na kurac, zguro sam ga na "Intenzivnu",gdje je uvijek bilo mjesta jer su često umirali ili je rodbina posljednji put došla po njih. Iako je bio pijan i bezobrazan nije se puno opirao, jer je valjda skužio, da sam spreman upotrijebiti silu ako bude potrebno. Drugi dan smo utvrdili da sam viši od njega i stariji 7. godina pa me prestao zvati "mali" Njegova verzija nemilih događaja u kratkim crtama tekla je otprilike ovako;
Krenuo sam na plac kao i svaki drugi dan u nabavku i birtija po birtija,....Jebi ga. Donio sam kruh i mlijeko te druge potrepštine oko 18. sati pa se ona moja "Aždaja" okomila na mene. Drobi li drobi. Ne bi li lakše podnio njena podjebavanja, lagano sam ispijao pivu za pivom, sve dok nisam utvrdio da u zadnjoj boci imam još jako malo tekućine. Tada sam se odlućio na očajnički potez i otišao u šupu po nekakav štrik. Stavio sam ga na stol i rekao ženi da ču se objesiti kad ionako misli da sam niš koristi...
Slušajući ovu prelijepu tužnu priču, suze su mi poput zekinog potočića krenule niz preplanulo lice, pa sam brzo izvadio glavicu očišćenog luka iz đepa , spremljenog za ovakve nemile situacije i tako uspješno prikrivajući nabijene emocije što su me stezale poput niti paukove mreže, nastavio slušati suicidnog nesretnika.
Ona je ni pet ni šest, zvala policiju a ja se nisam dao iz kuće, sve dok ne ispijem započetu pivu. Praznom bocom gađao sam kujicu koja mi se obradovalao kad me vidjela u dvorišću, dok su me drotovi odvlačili od rodne mi grude, mamu im,..Sve me još boli od natezanja sa njima. Lagano smo putovali policijskim vozilom prema Sisku, gdje sam već bio na trežnjenju u bolnici. Budeš dan dva, pa te puste kući, a tamo super. Žena me ništa ne pita par dana i igra oko mene, jer se osjeća krivom što me smjestila u tu odvratnu ustanovu. Kad sam vidio da smo na zaobilaznici i da smo prošli Sisak, uhvatila me panika...
Majku im, voze me u Popovaču. Od tamo se ne izlazi bez mjesec dana terapije. Najebao sam ko krava u tuđem zelju. Sad znaš zašto sam bio tako ljut kad su me doveli.
Ajmo na ručak! Čini mi se da je kiselo zelje rekoh ja i spremih namočeni rupčić u đep. Često sam volio ući u pušionu gdje je bilo okupljalište pijanaca i promotivnim glasom upitati; Jel treba neko štrik po povoljnoj cijeni? Veoma su otporni na budale, koje se žele objesiti. Ko nema novaca udavit ću ga golim rukama.
Post je objavljen 21.05.2006. u 18:33 sati.