Mala plava A-mol
Smijeh na licu suze vlaže
Nekad tužne nisu bile
Mislio sam da me vole
Ali laž je bilo sve
Pričala mi noći jedne
Da joj drugi pjesme piše
Da je njena sreća veća
Da su moje rime bijedne
Neka plaću tvoje oći
Nikad više neću doći
Prijatelj ti biti neću
Sutra biti ko zna gdje ću
Nitko nezna kako boli
Ne ljubiti svakog jutra
I skrivečki sve do zore
Tješiti se s Kama Sutra
Drugu ljepšu ja ću naći
Bit će viša, nema zbora
Volit će me, samo tako
Nije teško, što se mora.
Nekada davno prije dvadeset i neku godinu, napisao sam u Banjaluci ovu pjesmu i uglazbio je. Svirao sam ju u parkovima gdje god sam stigao i gdje su htijeli slušati, pa tako i na jezercu u Sisku. Eee,..na nju sam osvojio svoju ženu, iako ona kaže da se udala zbog "terenske",a ne zbog nota.
Moram priznati da sam pola originalnog teksta promijenio, jer mi to sad izgleda glupo, ali ko nije sa osamnaest godina pisao poeziju? Bitno je da pjesma bude tužna i da se sve sa svačim rimuje. Jednog dana primjetiš da već godinama ne pišeš i neradiš ono što te nekada veselilo. Kad je naj napetije, treba znati otići od stola. Možda je to dobar savijet za one koji žele smršati, a ne izgledaju ko tri praščića zajedno....
Kod najslađeg zalogaja stanite i odustanite. Zapjevajte !
Post je objavljen 25.05.2006. u 19:45 sati.