Marketing
Ivana vrati se u našu ludnicu
Čvrst karakter bez kompromisa i nijansi je apsolutan i granići sa ohološču. Zadnje dvije rečenice odnose se na rješavanje opčenitih životnih problema.(mama). Nismo li nekad sreli osobu koja nije lijepa niti pretjerano pametna, ali nas je ipak osvojila. Ako nas nešto zatraži dat ćemo joj ili nećemo. To je onda stvar našeg karaktera. Djevojke koje imaju problema sa težinom najčešče to riješe u tin.godinama, kad žele privući pažnju dečka koji im se sviđa. Više izlaze, više se kreću i manje jedu, a to je mnogo veća ovisnost nego li pušenje. No to je moje mišljenje, a ono je kao i šupak,..Svaka ga budala ima.
Da ne bi prešli u pametovanje, jer ja više volim pričati obične male pričice, stavit ćemo naslov sestre koja bi bila druga po redu. Prva je bila Svijetlana, a obećao sam opisati svih osam.
IVANA
Spomenuo sam to prelijepo stvorenje koje je sam Bog stvorio valjda za sebe, ali mu se omaklo, pa je ta sestra završila na Odjelu "2a", za lijećene alkoholićare. Mene je dojmila, jer kad je prošla hodnikom poput sjetna osmijeha na mom licu, uvijek u nekoj žurbi.,, Nestajali bi tragovi nesreće i teški osječaj krivice u mojoj duši na trenutak bi se prelio u neku drugu posudu. Mislio sam samo, kako bi bilo lijepo, uvući se u njene gačice i lagano lutati po neistraženim djelovima prašume, sve dok me krik tarzana sa lijane ne probudi iz ta divna sna.
Ubacivao sam joj čokoladice i žvake u đepove koje bi ona odmah bacala ni ne pogledavši me.Na terapijskoj zajednici polemizirao bih na teme, pokušavajući biti duhovit ,ne bi li svratio njenu pažnju, ali ona nije dizala pogled iako se smješkala. Gledala me poput ovčice u vuka, kao da se bojala da ću prići i reći nešto neprilično i pojesti je nakon toga. Odlučio sam se na radikalnije mjere, pa sam je direktno pitao zašto.
Postavio sam se tako da me nije mogla izbjeći u hodniku riskirajući neugodnosti i probleme i zapitah je još; Zašto me nikad ne gledaš u oči i daš mi mogućnost za nekakav kontakt? Mislim da je mogla, prošla bi kroz zid u tom trenutku, ali je samo glasom koji je moje popustljivo srce učinio još mekšim rekla;
Damire, molim te pusti me da prođem.
Od osobe koja je bila veliki gad, premda ponekad i prava mala vještica, čuli smo, da daje otkaz i odlazi.
Bilo mi je zaista neizmjerno žao, kao da ću zauvijek ostati ovdje a ona ide. Skupili smo za nekakav poklon, ali nisam uspio progurati to da joj ga ja predam, pa sam kupio jednu crvenu ružu.
Poljubio sam je u obraz predavši cvijet i tiho rekao ; Zašto me nikad nisi pogledala kao da sam ti drag, zar je to tako teško? Gledala je jedno vrijeme bez glasa i treptaja u moje oči, a onda me sahranila.
Idem u Pulu u novi život. Što ćeš mi ti? Jednog takvog ostavljam...
U meni se probudio stari prekaljeni borac i seronja, pa rekoh; Nisam te ni mislio ženit.
Gledajući njenu guzicu kako odlazi i postaje sve manja i manja, moje prevrtljivo srce tražilo je po odjelu sljedeće koje će lomiti, trenirati slamanja i ljubiti, jer lako je osvajati slomljena srca.
Možda ovaj put bude bolje sreće. Možda nađe sebi slićno, na pola već slomljeno.
Post je objavljen 14.05.2006. u 23:51 sati.