PROFESOR PSIHO T

Vrijeme je da se malo vratimo u prošlost, kad smo bili mladi, iskreni i pametni. Sad smo samo lijepi, prefrigani i strpljivi. "Malo nas je, al nas ima!" - rekli bi neki mudraci koji od škole imaju samo vozačku. Kad je umro jedan poznati političar u novinama je pisalo; "...on je bio predani mislioc poznat po svojim znakovitim šutnjama, jebano se zalagao za dobrobit hrvatske sirotinje i malog čovjeka..." - te ostala sranja.
Zamislite samo kako je on pomogao običnu čovjeku sa svojom, znakovito začepljenom gubicom. Ne mogu, a da ne spomenem most u predgrađu Siska namijenjen prelasku radnika i školaraca preko željezničke pruge, za koji nitko nema novaca da se napravi. Stari su srušili, a godinama je bio sapet lancima, da se ljudi ne bi mogli njime koristiti, zbog vlastite sigurnosti. Dakle svaki jebeni dan masa ljudi, žena i djece mora preskakati vagone kako bi mogli otići na posao u Zagreb jer ga tu nema. Neka prodaju te vagone, ionako ničem ne služe, osim za preskakanje, i kupe novi most u Kineza. Tamo je sve jeftinije. Jeftinije čak i od ovih radnika koji skaču u pol pet ujutro, a mnoge su se žene i gadno ozlijedile htijući izbjeći kilometar pješačenja okolo kolodvora.
Pogledajte te ljude u Popovači kako ih je malo, ali su pametni. Svrnite pogled na te političare u Sisku kako ih je puno. Zašto smo ih izabrali? Koji će nam kurac takvi ljudi koji nemaju muda da izvuku novac iz proračuna za jednu takvu stvar. Zar ona nije humanitarna? Sjetimo se kakvi su sve glupani izvukli novce za koje kakve gluposti, a za ovaj most koji je odista neophodan tim nesretnim ljudima, novaca nema pa nema.
Zar nije to da im jebeš mater pokvarenu, pohlepnu i bezobraznu. u sred pičke?