Jel, znaš ko je napisao Rigoleto, upita me moj prijatelj Šjor.
Neznam.
E pa ja ti rigam svako jutro, ja sam ga i nacrtao.
Jednom davno prije potopa i kompjutora, ljetovali smo u Veroniću na Dugom otoku. Šjor i ja smo petkom odlazili u Zadar nabaviti namirnice, jer je na otoku sve jako skupo. Ko je imao sreću, pa bio na tom prekrasnom,vegetativnom mjestu znati će o čemu govorim. Žene su spravljale ručak,a druga ekipa išla je u ribolov.Mi smo bili prva. Već na trajektu popili bi za šankom kavu i po koju lozu, a onda izišli s pivicom na palubu gledajući galebove kako traže ostatke sendvića, sira i salame. Sa sjetom u očima i manje novca u đepu namjenjenog za namirnice, uživali smo u njihovoj prljavoj igri. Nakon dobrih dva sata lagane plovidbe, pospani i umorni pošli smo nabrijani u borbu za jeftinije kukumare, pomidore, lozu i ostala sranja što su nam zapisali na papiru, jer više od dvije svari nas dvojica nemožemo zapamtiti.
Šjor ,Uzmite ovdje
ŠJor, dat ću vam jeftinije
Šjor, evo finih slatkih smokvi,kupite
Glista, jesil, vidio kako me i ovdje svi poznaju i oslovljavaju a tebe niko ne jebe ni hej.
Šjor, oni ti svakog tako zovu, objasnim mu ja bez izraza na licu, probavajući lozu iz čepa, ne bi li malo popravio krvnu sliku i tražeći u rakiji neku travu koja ne bi smjela biti prisutna.
Tegleći pet šest vrečica i pet litara lozovače koju smo kupovali kod istog lika, a probavali po cjelom placu, krenusmo na trajekt s povratnom kartom u džepu.
Plovidba je bila zamorna,.piva koju smo ponijeli topla, a na šanku skupa, pa sam slušao polu otvorenih ušiju šjorovu priću kad je bio predsjednik Terapijske zajednice u Popovači, a prva je točka dnevnog reda bila; ZAŠTO je mačka pala?
Sutra ću je isprićati ako se sjetim.
