Pripadan tebi

petak, 30.11.2007.

MOJ OTOK

Veliki Drvenik. Budi u meni lipe uspomene. Kad smo bili dica ovde smo provodili lito. Bilo nas je dosta, nas rođaka 7-8 istovremeno. Jedina zabava i briga, kupanje.
Iskrcajen se na rivu. Najprije pomalo do crkve, groblja.

Pa pomalo u Grabule. Iden kod barbe u novu kuću. Lipa je, prekrasna. Ali ja samo ostavin boršu i iden povirit u staru kuću.
Prazna je!

Čudno je i meni. Svaki kamen ovde znan.

Ovde san propuzala, prohodala.
Ovde smo se igrali!
Ovde je dida krpija mriže!
Ovde je baba misila kruv!
Peka se kruv ispod peke!
Sušile su se obotnice!
Zimi grijali uza špaher i komin!
Češljala i prela vuna!
Bezbroj puta sa sićon grabila vodu iz gustirne.
Ovde mi je barba uvalija punu kašetu modracih isprid mene i reka: Ajde, očisti! Plakala san od muke, jer ni dan danas ne volin čistit ribu! Znan, ali ne volin!
Brale su se i sušile smokve!
Ujutro rano se dizalo i bralo rogače!
Masline!

Odili smo s didon u lignje!
Baba bi rano ujutro išla u Stranu, ovce izvest na pašu a oko podne ja bi trkla prid babu, pomoć joj mliko donit1
Kupalo se isprid kuće, ražentavalo na Lokvu!
Male gustirne su bile za piće, a sa velike se nosila voda za pranje robe. I onda bi mi stali ispod a mater ili teta bi grabili vodu i odozgar pljuskali po nan! Ma koji tuš…. Tuš nije ništa prema ovome! Bija je to gušt…. gušt!

A onda vidiš brod iza punte Tekete, brzo se obučeš i pomalo put Sela. Čekat brod. Onda bi došla pošta! I mi bi svi išli u poštu iako niko nije čeka pismo. Ali bija je štos slušat kako poštarica sa skal čita ko je dobija pismo. Ovo mi se danas privrtilo jer kad san prošla kraj nove pošte, poštarica isto tako stoji na vrata i kako ko prođe ona daje poštu!
Prazni se pomalo ovi otok. Uglavnom starci. Možda san trenutno najmlađa ovde!
Naranče i šipke nema ko pobrat, nema dice za poć u taracanje! Možda vikendon.
Šipci su popucali!

Prazni se ovi otok! Nestaje!
Spustila san se namore.

Mir, tišina! Nema šušura!
Bonaca. Isprid svake kuće, svakoga kaića spremne su mriže. Triba samo molat cimu!

Na ovome otoku nalazi se najlipša plaža, nažalost dan je prekratak, ne mogu do nje!
Prazni se pomalo ovi otok!

- 07:18 - Ostavi trag (56) - Isprintaj - #

srijeda, 28.11.2007.

PARTENCA

Jutro je, rano. Sunce viri kroz grilje. Hop, vanka iz postelje.
Brzo se spreman, u torbicu nekoliko sitnica. Ma netriba puno pogađat, zna se šta obavezno ide smenon: mobiteli, takujin, digitalac, očale za sunce!
Usput nešto spreman u boršu.
Partenca!
Riva!
Ukrcaj!
Neću daleko, samo ću malo skoknit do obližnjeg otoka. Nije daleko, uru s trajekton ali daleko je, daleko kad si ovisan o brodu.
Jutro je stvarno samo takvo. Osmijeh mi je priko lica. Ma uvik je, samo druga je stvar šta digod pinku grintan!
U brodu je šušur, neki nisu ni sili, nisu pravo ni oči otvorili a pale španjulete! Ma meni ionako nije namjera sidit u salonu.
Izašla san!
Brod se odrišija od kraja!
Moj Grad iz malo drugčije perspektive, brodske!

Malo puše, ali nije mi ni na kraj pameti ulist unutra!
Guštan kad mi vitar mrsi kosu!
Samo bojin se da neće guštat moje grlo!

Guštan bacit pogled na more.
Bacit oko na brodiće.
Čiovo!

Kludu!

I Moj otok!

- 07:21 - Ostavi trag (38) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.11.2007.

ČEKAJ ME...... U PLAVOJ NOĆI......

Već nekoliko dana tuče nas južina. Ma dobro dva dana, ali ovo je već malo previše. Kažu da je to topli vitar umjetničkog nadahnuća.
Ma možeš mislit šta me pukla umjetnost. Baš se nešto mislin da uzmen pinel i počnen slikat.
Gledan kroz ponistru, u glavi šušur. Jedino šta vridi je da nije zima. Ali zato nikako na kraj s robon. Bemti robu, pranje, šušenje i šunprešavanje!

Umjetničko nadahnuće????
Jedino umjetničko nadahnuće koje me može puknit je fotografiranje. Ali ne volin južinaste slike, tmurne, tužne, kišne. Digitalac spreman u torbicu za bolje vrime i vatan se olovke, ustvari tipkovnice!

Ajmo ispucat umjetnost po ekranu. Nije baš neka umjetnost, samo povremeno bude trunčica umjetnosti, ponekad osobnog i često općenitog.
Nadahnuće?
Ma da mi je samo znat koga ova južina može nadahnit i inspirirat za učinit nešto normalno? Mene ne!
U glavi su sve neke ludaste zamisli! Ali bar uvik možeš reč - nisan kriva, južina je. –

Umjetničko nadahnuće?? A-ha!!!
Dobila san ja nadhnuće za svašta, za puno lipih stvari!
Recimo za jedno putovanje. Baš bi bilo lipo poć negdi par dana i uteč iz ludila svakodnevnice. Na neko romantično misto ili recimo u neku osamu.
Ma šta par dana?
Tribalo bi se maknit bar jednu večer, noć!

Umjetničko nadahnuće?
Kako da ne, sidit i gledat u prazni ekran dok ti ne dođe inspiracija. Asti šta bi se načekala i ja i ekran po takvoj mojoj umjetnosti.

Nadahnuće?
Kako iko od nas može imat bilo kakvo nadahnuće okružen puston tehnikon. Evo gledan okolo sebe, sve puste neke žice, kabeli, štekeri, utičnice, punjači. Samo dobiješ umjetničko nadahnuće za instaliranjen. Usput, uspila san, uz male tehničke poteškoće,ali uspila san sama!!!!
Kad iden vanka, ma šta vanka, kad se maknen u sobu nosin dva mobitela sa sobon. A kad zasviraju istovremeno jednom poklopin da bi se drugome javila?
Izađen na piće jedan put u misec dana i onda svira mobitel: Di si???
Pa sad ti budi umjetnički nadahnut!!!!

A da znate da i jesan Samo na južinu mogu provalit ovoliko riči. Aj dobro, i kad san ljuta!
Volila bi vidit onoga koji ovo smatra umjetničkim dostignućem i nadahnućem!

Nadahnit me može samo šetnja uz more.
Sidit negdi uz more.
Slušat more.
More je moja inspiracija.
Samo more može izvuč ono nešto umjetničko.
Samo more!
Samo slike mora mogu iskazat moje raspoloženje.
Moje misli.
Moje želje!
Bez puno riči!
Samo more ima ono nešto šta uspije izvuć onu finu nit koja jako, jako teško izlazi vani.
Finu, finu nit koja se lako kida. Lako povuče. Prelako!!!
I samo more moglo je spasit ovi današnji post!

- 07:16 - Ostavi trag (37) - Isprintaj - #

subota, 24.11.2007.

PRIČA AGAVA

PRIČA AGAVA

Mali zeleni list kraj mora,
tajnu je sakrio našu na vijek;
suze što donosi smijeh ili plač,
prve nam mladosti radost i bol!

Priča agava,
stari stoljetni list…

Imena mnoga, il samo prva slova,
živjet će stotinu ljeta,
a ljubavi na koje smo se kleli
umrle su tiho na krilima zime!

Mali zeleni list kraj mora,
tajnu je sakrio našu na vijek;
suze što donosi smijeh ili plač,
prve nam mladosti radost i bol!

Toma Bebić

Agava je biljka s dugim mesnatim listovima od čijih se niti nekada pravio konop. Domovina agave je Meksiko iz kojeg dolazi u Španjolsku. To je biljka koja ima dugačke listove zašiljene na vrhu s bodljama po obodu. Raste na strmim obalnim stijenama.

U starosti agava visoko izraste, a na vrhu izraste velika metlica s mnogobrojnim, svijetložutim cvjetovima. Plod je dugačak tobolac, čahura. Cvate od lipnja do srpnja. Agava je prepoznatljiva po svom cvatu koji doseže i do 7 metara. Cvjeta samo jednom u svom dugom, dugom vijeku. I upravo tada kada je najljepša, agava se osuši.

Najlipši dio priče o agavi je onaj o njezinoj niti. Prije stotinjak godina, naši su pomorci donijeli u Hvar jedan pimjerak čipke od agave sa Tenerifa. U samostanu benediktinki jedna je redovnica dugo proučavala tehniku rada. Rezultat dugog promatranja bile su čipke, ljepše i bogatije od onih sa Kanara. Postale su jedinstvene u svijetu. Čipke se ne vezu kad puše bura, jer bura nježne niti agave napinje i kida. Vezu ih za vrijeme juga, vlažnog vjetra umjetničkog nadahnuća. Ne postoje nacrti, već se svaka skica nalazi u mašti redovnice i razvija se u samoj izradi. Motivi su uglavnom puni sunca, cvjetni. Čipke se ne peru i ne glačaju. Čuvaju se pod staklom.

Veliki, veliki kiss svima !!!!!!

- 07:20 - Ostavi trag (33) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.11.2007.

POLJUBAC ĆU TI POKLONITI......

Još uvik nešto kontan. Trenutno i neman šta pametnije radit, noć brzo pada. Jedino pametno je pokušat nabacit nešto na ovi ekran.
Uvatija me trenutak bez inspiracije.
Pari da je to šta novoga!
Ali, evo da nešto malo prominimo jer mi se stvarno ne da sklapat nikakve rečenice kad ne dolaze same od sebe.

ŠTA JE OVO?

Sad kad malo bolje pogledan, pitanje nije uopće teško. Ali, meni se čini da su slike interesantne.
Čak mislin da znan ko bi moga znat!
Nema podpitanja.
Nema pomoći.
Samo odgovarajte.
Znan da će nekome usput past napamet pitat šta je nagrada?
E, sad, to je već malo teža stvar… ali može… kiss ....bar daljinski!!!
Odgovor slijedi.........

- 07:28 - Ostavi trag (41) - Isprintaj - #

utorak, 20.11.2007.

MAŠKARE??????? VEĆ????????

Listajući po slikama naišla san na ove slike lanjskih kaštelanskih maškara.
Znan da nije još vrime za maškare, ili možda je????
Možda je neko cilo vrime omaškaran????
A i mi smo ovde omaškarani!!!!
Možda su maškare upravo u tijeku???
Ali ovome jednostavno nisan mogla odolit.
U to vrime nisan imala blog, nisan imala blage veze o svemu ovome, pa su tako ove slike ostale neiskorištene. A i sa digitalcen san bila na vi.
Inače kaštelanske maškare su jednostavno događaj na koji se mora doć. Dolazin već nekoliko godina zaredon, jedan put san čak bila učesnica sa jednom trogirskom grupom!. Uglavnom, to van je velika, velika zafrkancija i pregršt smiha!

paljenje krivca

Nekidan san s vama podilila ljutnju pa bi bija red podilit i bokunić veselja.
Starija je prošla testove za vožnju iz prve. Naglasak je iz prve jer je samo njih troje prošlo a ostali su pali već 5-6 i više puta.

- 07:24 - Ostavi trag (34) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.11.2007.

KO ĆE ME GRIJAT?????

Zima mi je!!!!
Ne volim škuru buru!
Zima mi je od pogleda na Mosor!
Iden doma!

Zima mi je od pogleda kroz prozor!
Zatvaran škure.

Ušuškala sam se na kauč ispod klime.
A meni je opat zima.
Želim da sunce proviri bar na tren!
Samo malo, bar kroz oblake!
Želim…. Želim….

Zima mi je i u postelji.
Pari mi se da ću i ja bičve obuč!
Zima mi je u sobi, prsti se zalede, ne slušaju me. Uporno žele pisat nešto drugo.
Prsti slušaju misli!
A ne, ne...... ne danas!
Šta sad????
Brzo…. Brzo….
Triba malo zagrijat ovaj ekran.
Potirat ovo sivilo!
Brzo, brzo, dok nikoga nema doma, dok je tehnika slobodna. Palim TV, DVD, i ovde u toplom listam slike. Na liniju ubacim nešto laganini, samo za svoju dušu. Instrumental.
Točno znam šta tražim.
Nešto zeleno...zeleno...... mirno, smirujuće!
Ovo je slikano nedavno.
Malo ćemo u šetnju.
Solin.
Gradić nadomak Trogiru, između Trogira i Splita.
Dok su njih dvi bile male ovde smo bili puno češće. Onda se moralo trčat za njima, skakat, lovit balun. A sad lipo prošetamo okolo, napravimo đir.

Crkva Gospe od Otoka

Pa malo okolo priko mostića

Bacit pogled na vodu

patke

- 08:07 - Ostavi trag (34) - Isprintaj - #

petak, 16.11.2007.

MORSKE MISLI

……Razmišljam…..
Još uvik…. Da ili ne…. Malo duže traje moje razmišljanje
Slažem, važem, prislažem....
Dokad? Ne znam
Misli mi lete brzo, brzo, teško ih je zaustavit.

Moje misli su namreškane, iskričave, blješte.

Moje misli su blješteći trag u beskraju, teško ih je pratit, teško je u njih gledat, zavirit.

Moje misli su teške, tmurne.

Jako, jako nemirne, sudaraju se i razbijaju.

Pjene i pršte u tisuću kapljica.

Vrte se u krug.

Blago golicaju: zašto ne?

Moram ih smirit, pretvorit u bonacu, a onda postaju ogledalo.

Vezat za kraj?

Debelim konopom?

Teško da je ikome uspilo, pa neće ni meni!

..........Razmišljam...........

- 07:22 - Ostavi trag (31) - Isprintaj - #

srijeda, 14.11.2007.

DAN GRADA

U čast Sv. Ivana, zaštitnika grada Trogira, 14. studenog se slavi Dan grada.
Naš povjesničar Ivan Lucić navodi da je sv. Ivan došao u Trogir između 1062. i 1064. za vrijeme vladavine Petra Krešimira IV. Trogirski biskup radio je na crkvenim reformama: uvođenje latinskog jezika, pitanje celibata, nošenje brade u katoličkih svećenika. Oko toga su se okupile dvije struje: jedna koja je podržavala Rim i druga koja je podržavala Grke. Na strani Rima bio je i naš sv. Ivan.
Ivanovom zaslugom u Trogiru je 1064 osnovan i prvi Benediktinski ženski samostan.

Pomogao je ustoličenju Kolomana što je Trogiru donijelo privilegije kao što su neplaćanje poreza, udio u prihodima od gradske luke i sl.
Spominju se i brojna čudesa još za života sv. Ivana, recimo brodolom kod Planke, kao i jedno proroštvo.
Ivan je predskazao opustošenje i razaranje grada koje se dogodilo iza svečeve smrti negdje oko 1123. Tada su grad napali Saraceni i neke venecijanske galije. Nakon rušenja grada zametnuo se trag njegova groba. Svetac se sam pobrinuo da se njegovi posmrtni ostaci pronađu. Prikazao se u snu starcu Tudoru.
Vračajući se umoran iz polja, starac Tudor imao je običaj odmoriti se na mjestu Gubava kamenja. Zvalo se tako jer su polja bila prekrivena kamenim gromadama koje su stršile iz zemlje. Danas je taj predio prekriven kućama. Na tom mjestu danas se nalazi kapelica u čast Sv. Ivana i Tudora podignuta 1906.

Sv. Ivan se starcu Tudoru prikazao tri puta. Treći put Tudor ga je upitao: A šta ću reč, di je tvoje tilo pokopano, ako me zapita biskup?
Dobio je odgovor: U crkvi sv. Lovrinca, mučenika, di nađu granu javora zadivenu u zemlju!
I treći put otišao je Tudor k biskupu. Ovaj put su otišli kopati na označeno mjesto. Kamen ispod kojeg se nalazilo tijelo mogao je podignuti samo Tudor. Dignuli su sv. Tilo, postavili ga u škrinju od cipresova drva i položili u mramorni grob u istoj crkvi.
Trogirani su svom zaštitniku u čast izgradili glamuroznu kapelicu, najljepši renesansni spomenik u Dalmaciji, djelo Nikole Firentinca, Andrije Alešija, Ivana Duknovića i njihovih škola.

Svake godine na 5. svibnja Trogir slavi godišnjicu prijenosa moći odnosno ostataka sv. Ivana Trogirskog u današnju njegovu kapelu.
Na sam blagdan trogirski trgovci i obrtnici stavljali su u izloge svojih radnji slike Sv. Ivana kako bi na taj način uveličali dan Grada.
Na Dan grada održava se velika procecija oko grada uz svečanu sv. misu kojoj obično prisustvuju i veliki crkveni velikodostojnici iz splitske nadbiskupije.

E sad, idemo dalje.
Sve je ovo lipo, divno, krasno.
Ali mene je iživciralo šta se blagdan Sv. Ivana koristi kao predizborni skup.
I moje mišljenje bi bilo isto da je u pitanju bilo koja druga stranka.
Živcira me to šta se novac rasipa na kojekakve pizdarije tipa otvaranje škole koja usput radi već cilo polugodište i predaje nekakvih ključića, otvaranje otvorenih mostova, otvaranje otvorenih radova…..
Zašto me to živcira?
Zato šta su moje cure ovo lito radile nešto za Turističku zajednicu, ustvari za Grad, koji nije bio u stanju curama isplatit nekih 500 – 600 kuna.
I šta su one od toga naučile?
Ništa osim toga da im je bilo pametnije da su išle na kupanje!!!!
I da prostite, živo me se *ebe oće li ovo pročitat ko od njih, mislim da neće jer su nepismeni! Ako triba ja ću i svoju sliku petat za one koji ne znaju ko san! Problem je samo šta se ne volin slikavat.
Ljuta sam jer nam kojekakva guba može s*ebat život u roku odma!
Ljuta sam jer ti netko može samo tako ne isplatit teško zarađeni novac ! I da se razumimo u pitanju je renomirana, dobrostojeća pomorska agencija!
Ljuta sam jer se otkaz može uručit samo tako, kako nekome padne napamet!
Ljuta san jer na pijaci, usrid moga Trogira sa razglasa trešti, bolje rečeno kriješti Thompson!
Ljuta san jer ……..jer je čarobnica pobigla i pretvorila se u vješticu!
Skužajte na grubin ričima, ali stvarno san iživcirana, a i sv. Ivan će me razumit, jer osta je bez pravih vjernika radi novokonponiranih!!!! A uz to mora slušat raznorazna *ranja na pijaci!
A sad san ljuta i na sebe jer od kad san otvorila blog rekla san neću pulitiku u butigu a sad san se dala iznervirat i skoro cili post posvetila politici.
I iskreno, umorna sam, moram razmislit…… moram se odljutit…..
Jer ljuta san još na neke stvari.
Ali za danas je dosta prosipanja otrova!!!
Razmišljam do daljnjeg.......
...... Razmišljam.......

Jutros je Sv. Ivan prolija suze nad mojim Gradom!

- 07:19 - Ostavi trag (40) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.11.2007.

JA BI SAMO......

Jesen nisu samo lipe modre boje mora, vatromet toplih crvenih i narančastih boja, obilje jesenskih plodova. Jesen donosi sa sobom kišu. Donosi sjetu.
Sjeta se provlači svugdje, kad se ide u šetnju, na rivi, u gradu, provlači se kroz riječi.
Sjeta je pružila svoje niti, isplela ih fino, fino.

Jesen čudno i sjetno djeluje i na ljude i na prirodu.
Čudno djeluje i na mene.
Baš se nešto mislim, ma nije to samo od jeseni. Rekla bi da je svašta – ništa – nešto plus umor, zamor. Ne uopće nedostatak inspiracije. Ima u mojoj glavici svašta, puno lipih stvari ( hahaha, samo nesmin kazat!!!! ).
Kasna je ura, moje misli lutaju, moji prsti pokušavaju misli oblikovat, pokušavaju napravit red.
Jesen je.
Ulice moga grada su prazne.
Riva je prazna.
Pišen, brišen…. Ovo je već rečeno…..
Jesen je kraj zelenila. Posvuda okolo nailazimo na suhu travu, cviće, lišće. Smeđe, šuškavo…
Trava, suha, neugledna i ne pogledamo je, nije zanimljiva.

E, da, nije zanimljiva dok kroz livadu ili zaraslo polje ne prošetate u pamučnim hlačama ili đemperu. I te kako onda postaje zanimljiva., onako bockava, šuškava, ljepljiva.

Ljutim se svaki put sama na sebe kad napravim ovakav promašaj, pa moran sist na zid i čistit iglice, sjemenke, raznorazne čičke koji se svugdi zalipe, za gaće, majicu, špigete, bičve. A da ne govorim kad dio svega toga donesem doma.

Ali… jesen je.
I koliko god se mi ljutili, volili ili ne volili ovu travu i koliko god nam pravi probleme ona se samo bori za opstanak. Pa tako i moje patike i špigete dobro posluže. A ovako kad je pogledam kroz objektiv i na slici baš je zanimljiva.

A osmijeh na lice mi je razvukla moja kornjačica. Dočekala me, pokazala se na trenutak. Još uvik je toplo, još se nije zakopala.

I ovaj mali žuti cvitić!

- 07:17 - Ostavi trag (36) - Isprintaj - #

petak, 09.11.2007.

RIBAR SAN STAR, MORU ŽIVOT SAN DA.........

Još malo prošlosti

Tiravanje migavice u Segetu

Tribalo bi ove slike popratit sa nekakvim tekstom. Problem je u tome šta ja nikad nisan vidila tiravanje migavice, ne živin u Segetu, neman koga pitat. Nemam baš običaj skidat podatke sa interneta, napišem ono šta znam, iako sam u jednom svom pretraživanju primjetila kako je jedna novinarka skinila tekst sa interneta i bez srama se podpisala ispod tog teksta u novinama.
Ali evo, nekih se stvari sjećam po pričanju a neke podatke sam našla u časopisu za kulturu VARTAL.
Najviše žitelja Segeta uz poljoprivredu bavilo se ribolovom. Leute je imalo nekoliko gospodara. Ribari su lovili sa nekoliko mriža „migavica„. Družinu su sačinjavali muškarci iz Segeta i Vranjica i zaseoka Grgića i Jadrića. Svaki ribar dobio bi dnevno uz ribu koju bi nosio kući, glavu kruha i pola litre vina. Vino se nosilo u drvenom sudu i grabilo se sa potićem. Ujutro je svaki ribar dobio bićerin rakije. U Drveniku se nakon ulova ribe kuhali teću, brujet za ručak. Puno puti kad bi ulov bija loš znalo bi se uz nešto malo ribe ubacit kamen iz mora da da gušt. Od kuće bi se ponilo pome, kunpir, kapula, maslinovo ulje. Kvalitetnija riba prodavala se u Splitu a lošija u Trogiru.
Kad ribari nisu bili na moru krpili su trate ( mriže ). Mriže su se krpile sa drvenim iglama,a konop se reza sa britvulinon, nožićen.
Puno puti san gledala dida kako ovo radi i to je prava vještina!
Posal ribara bija je težak, veslalo se od Segeta do Splita, bija je slabo plaćen, radilo se noću.
I dan danas se kaže : U ribara mokre gaće za večeru ne zna šta će.
Posal ribara i danas je težak. Ribe je sve manje, propisa sve više!

- 07:16 - Ostavi trag (48) - Isprintaj - #

srijeda, 07.11.2007.

OPUSTI SE I UŽIVAJ........

Gotovo, kjuzo…. Zatvorena špina, zatvoren dotok želje, vatre, strasti, romantike! Oli ste mislili da će me duže držat???
Vračan se u normalu. Triba malo fermat. Čarobnica se malo povlači, dva ovaka posta zaredon ipak su malo prikoviše, tzcccc, mogli biste se razvicijat, razmazit. A ustvari, možda i ovaj post bude romantičan ali na skroz drukčiji način!
Ali, ajmo ispočetka!

Svako jutro iden do grada. To je jednostavno stvar navike. Pa i onda kad neman ništa specijalno u gradu obavit. Tek tako, prošetat kroz grad, povirit do Čiova. Nediljon ne. Nediljon volin ujutro skuvat kavu, vrtit se po kući ali sve onako u piđami. Zna se onda dogodit da trčen prisvlačit se jer neko uleti, onako usput.
Ova nedilja, sunčana, mirna, izvukla je i mene do rive. Riva prazna.

Baš mi je bija gušt prošetat. Onako baš za svoju dušu, samo jedan đir. Mir, tišina, pustit misli da lutaju, uživat u ranojutarnjem miru.
Štekati su još uvik vanka, ali rano je, još nema svita.

I Tirena je sama za rivon, na zimovanju. Usamljena! I ovako sama plijeni poglede. Sama, jedine na rivi ona i ja!

Godi mi, baš mi godi ovako prazna riva.
Valjda je i to smirujući učinak jeseni.

- 07:13 - Ostavi trag (32) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.11.2007.

POŽELIM... DA ME GRLE RUKE NJEGOVE......

Volim bacit pogled na nebo.
Pogledate li kad u nebo??? Ja često!
Bijeli, pamučni oblaci nisu ti koji me zadovoljavaju, fasciniraju. Lipi su ali nekako uobičajeni. Jedino ako je u pitanju baš neki poseban oblik.

Svakako nisu ni oni tmurni, turobni, kišni, tužni.
A ni oni koji pokrivaju sunce, iako moram priznat da ovako na slici skroz dobro izgledaju. Fotogenični su!

Zanimljivo je recimo vidjet borbu juga i bure na nebu. Tko će pobijedit?? Obično bura. Promjene na nebu su brze, možeš samo stat i škljocat aparatom.

Ali ni to me ne ostavlja bez daha. Ono šta me svaki put definitivno ostavi bez daha, na šta svaki put raširim oči kao malo dite kad ispred sebe ugleda brdo sladoleda, je crveno, plameno nebo.
Kad imaš osjećaj da sve gori, da gori nebo i zemlja.
Kad imaš osjećaj da je cilo nebo velika baklja
Kad imaš osjećaj da ti gori u glavi, u srcu.
Kad imaš osjećaj da će se tvoja želja i ljubav spojit s nebom.
Do posljednjeg daha…. evo, to je moja asocijacija!

Evo, malo gledam šta sam ja to gore napisala, gledam onaj donji post. Vjerovatno će nekima izgledat čudan, čudno je i meni samoj. Ali to je samo ono moje drugo, skriveno, tajnovito ja na trenutak provirilo iza pritvorenih škura. Mala čarobnica, skrivalica, koja i ovdje ponekad poželi promjenu.
Ili je to samo čarobni učinak onih vatrenih boja. Isto mislim da će mene vrlo brzo proć ovaj napadaj pisanja!!!!

A ovaj put vam želim puno, puno vatrenog neba!!!!

- 07:10 - Ostavi trag (35) - Isprintaj - #

petak, 02.11.2007.

JESENSKI PLES

Jesen svakako nije moje omiljeno godišnje doba, pogotovo ako je bljuzgava, kišovita. Iako ispada da najviše pišem po južini, da mi riči bolje teku, da mi je lakše ostavit komentar.
Ne volim kišu. Ne volim je jer mi obavezno sa sobom donese neku tugu. Ne mora nužno bit vezana za mene. Ali sami pogled na kišne kapi kako polagano klize niz prozore kao niz obraze, niz lišće, po granama, teško pada.
Volim je jedino kad pada noću, tiho, tiho. Kad se ušuškaš ispod deke, po mogućnost ne sam, a kiša polako, lagano sipi, rominja i piva svoju uspavanku. Lagano, kap po kap, lagano kuca po škuri, lagano, tiho, šuškavo.
Ono šta volim kod jeseni su tople jesenske boje lišća. Cvića je sve manje a i ono šta je ostalo više nije tako lipo. Pa zapuše malo vitra a lišće leti, leti. Gaziš po lišću a ono šuška.

Žuto – sunčano, lipo, toplo, nasmijano, obasja ti lice, izmami osmijeh

Roza – nježno, nježno, krhko. Poželiš nekog uhvatit za ruku, šaptat tiho, tiho na uho, smijuljit se onako bez veze

Crveno – Ljubavno, jako, vatreno, divlje, strasno, ples, tango. Inače ovo mi je najdraža boja jeseni.

Narančasta – boja koju volim nosit, da razbije monotoniju tužnih jesenskih dana i tamne odjeće koja se obično nosi.

Lišće po podu – suho, šuškavo, najšuškavije, jednostavno te zove: dođi, dođi, gazi po meni, uživaj!

Jesen definitivno nije moje godišnje doba, ali volim posljedice koje ostavlja na mene. Volim kad bez problema mogu napisat nešto smisleno i sve to još popratit slikama.

Topli jesenski, roza poljubac svima ostavljam!!!!
Želim vam puno, puno crvenog lišća!!!!!

- 06:19 - Ostavi trag (35) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

mojeciovo@net.hr

Moja lista

Galerija - Morski prizori

Trogirski portal
Sućurački Portal
split-online.info
Sarkazam

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Free Site Counter

Volin povirit kod:

Brod u boci
Big Blue
nitko nije otok
promatram,razmišljam
pupak svijeta
grintavac
more snova
umorno oko
MiniMaxine
zuzayok
guštanje
decembar
slatkogrko
ljelja
obadzo
koraljna
mare
kvadar
emanuele
pjesma
Sanja
zvrk
carla bruni
kašeta
suncokreta2
vinci
alkion
gustirna
angie
Filipinka
Katja
šetemana
žubor
dome
dalmacija
zvijezda
Tixi
tražeći sebe
ježica
salvetna
borut
Peška
londra
dordora
more moje
Marčelina
catcher
suncokretica
loby
neni
elyca
Anita
podloga
Dorina
katalona
galeb
dalmata
aquaria
Dream
Zoki
romantičar
Šima
fulvus
Helix
gavun
claire
modri odsjaj
Bugenvilija
neverin
Vitae
bekrija
Danica
Secret Dalmatia
kamena kućica
Nisa
katrida
Žena pomorca
Zapisi ljutih baba
Luki
Šašava mamica
geomir
Bookeraj
ali
Trogirski gastronom
mulatkinja
Splićo
palamud
putGradine
pjaceta
Marionetta
Sredovječni
Twirl
Ericca
Yulunga
Sapunerija
Gorski vjetar
Blogdogg
Zvonka
Unca fibre

Sličice

"Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."

ŽELJA

Želio sam te danima, želio godinama
i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od želje i beznađa
i umro sam sasvim i više me nema,
a želja je moja uvijek živa ostala
i bez mene živi, u zraku izgubljena.

Nikola Milićević

LJUBAV

Zgasnuli smo žutu lampu,

Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
Vani šume oblaci i stabla,
vani lete teska bijela krila.

Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

Moje ruke svijaju se, žude, mole.

Draga, neka tvoje teške kose
Kroz noć zavijore, zavijore

kroz noć
Kose moje drage duboko šumore
kao more.

A. B. Šimić

ZVIJEZDE U VISINI

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.

Tin Ujević