Marketing
POŽELIM... DA ME GRLE RUKE NJEGOVE......
Volim bacit pogled na nebo.
Pogledate li kad u nebo??? Ja često!
Bijeli, pamučni oblaci nisu ti koji me zadovoljavaju, fasciniraju. Lipi su ali nekako uobičajeni. Jedino ako je u pitanju baš neki poseban oblik.
Svakako nisu ni oni tmurni, turobni, kišni, tužni.
A ni oni koji pokrivaju sunce, iako moram priznat da ovako na slici skroz dobro izgledaju. Fotogenični su!
Zanimljivo je recimo vidjet borbu juga i bure na nebu. Tko će pobijedit?? Obično bura. Promjene na nebu su brze, možeš samo stat i škljocat aparatom.
Ali ni to me ne ostavlja bez daha. Ono šta me svaki put definitivno ostavi bez daha, na šta svaki put raširim oči kao malo dite kad ispred sebe ugleda brdo sladoleda, je crveno, plameno nebo.
Kad imaš osjećaj da sve gori, da gori nebo i zemlja.
Kad imaš osjećaj da je cilo nebo velika baklja
Kad imaš osjećaj da ti gori u glavi, u srcu.
Kad imaš osjećaj da će se tvoja želja i ljubav spojit s nebom.
Do posljednjeg daha…. evo, to je moja asocijacija!
Evo, malo gledam šta sam ja to gore napisala, gledam onaj donji post. Vjerovatno će nekima izgledat čudan, čudno je i meni samoj. Ali to je samo ono moje drugo, skriveno, tajnovito ja na trenutak provirilo iza pritvorenih škura. Mala čarobnica, skrivalica, koja i ovdje ponekad poželi promjenu.
Ili je to samo čarobni učinak onih vatrenih boja. Isto mislim da će mene vrlo brzo proć ovaj napadaj pisanja!!!!
A ovaj put vam želim puno, puno vatrenog neba!!!!
Post je objavljen 05.11.2007. u 07:10 sati.