| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Zamalo, uzalud trud Odlučio sam toga dana obaviti, relativno samostalno, posao koji me opterećivao. Idem po uputnice za terapije. Treba iz Gorice doći do Trešnjevke, gdje mi je moja medicina rada pri kojoj se vodi moja ozljeda. Dva su to papira bez kojih nema za mene terapije. Slabije pokretni, poput mene sada, pošalju nekoga da im to obavi ili ih netko kolima prebaci do tamo. Nisam ja nešto posebno. Ima dosta takovih. Uputnice se mogu dobiti samo radnim danom, a skoro svi rade. Kako da ih molim da me prevezu kad moraju biti na poslu. Čak i sama pomisao da ikoga dekomodiram mi je strana. Prvo gledam da li mogu to nekako sam obaviti. Ma, kako ne bi mogao. Imam štake! Neće biti bas lako, ali mogu. Obavio sam jutarnji rirual - izmjrio šećer u krvi koji je bio potpuno normalan; dao sam si inzulin; pojeo obrok zobi i proklijane pšenice; uzeo torbu s neophodnostima i stavio je oko glave pa na leđa; obukao tenisicu; štake u ruke i: 'Doviđenja!' Krenem žustro štakajući, kad osjrih reski bol na srednjem prstu jedine aktivne noge. Učinilo mi se kao da je komadić stakla u tenisici. Trebao bi negdje sjesti i istresti taj suvišan sadržaj iz tenisice. Nije to neki problem, ali ovako sa štakama jest. Gdje sjest? Ma, može se to jednonožno, ali osjećaj obveze prema bolesnoj nozi blokira sigurnost. Nastavljam štakati savijajući prste u tenisici da bi izbjegao bol. Ide nekako. Dobauljao sam tako do parka i klupe u njemu. Koje olakšanje! Sjeo sam i skinuo tenisicu i dobro je istresao. Imam vate u kompletu s inzulinom, što mi je dobro poslužilo i nastavio sam kao nov. Stigao sam do stanice busa. Bingo! Došao je odmah niskopodni! Trajao je put do odredišta izvjeatan broj sati, a bilo je i doživljaja. Biti će o njima u ovim sličicama kroz postove. Nešto poslije 12 sati sam, zadovoljan pređenim, došao do šaltera u domu zdravlja. 'Gospodine, ali za bolovanja radimo samo od 7 do 9.', kratko i jasno će službenica. Onako znojan i zdvojan, buljim blesavo pred sebe. Znam, svi rade samo svoj posao. Vjerojano sam mogao to ranije doznati, ali nisam. Ipak da stignem na ovaj način ovdje iz Gorice trebao bi krenuri negdje prije 5 sati. 'Skroz iz Gorice na stake i sada ovo.', izustih. Vjerojatno iz sažaljenja uzeli su me u obradu. Dobio sam potrebne uputnice. Isplatilo se. Hvala djelatnicama doma zdravlja. No, ipak mi ostaje osjećaj da netko baš i ne radi kvalitetno svoj posao. Kao da ima nesšo blesavo u svemu tome. Nadam se da je to samo moj osjećaj. Čini mi se da neki vole šetati ljude za papire. Ustvari, zdravo je kretati se, zar ne? Dragi moji, sve je relativno, ali ja vas sve volin, apsolutno ... :), vaš Mladen |