| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Mi ljudi svemu razlog možemo naći ...
- 14:43 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
... na način svoj.Od početaka misli svijet se svijetu stvarnom po sličnosti pravio. Bez nje se ni svijeta nije vidjeti moglo, a ni osjetiti. I pitam se pri prvim stvorenim akcijama osiguranja opstanka pri ugroženostima njegovoj, kako se moglo, preduhitriti razvoj uništenja. Možda se i nije, već veliki broj slučaja iznjedri one slične jedinke što kod imahu opstankom. Zar slučaj je u mnogosti otvorio puteve osiguranja po obliku i odnosima u velikog broja jedinka što opstanak stvarahu zajedništvom. Kao da ne mogu pojmit ogromno vrijeme pokušaja i nestanak neučinkovitih osobnosti. Kao da ostalo je samo ono što je moglo. Zar procesi takovi misao stvoriše?Tada slučaj više nije slučaj, nego razvoj baš takav. I sada kao uznapredovala jedinka gledam i sudim. Razvijalo se tako u sustavu po izboljšanju osiguranja opstojnosti. I nasta slika o sebi. I nasta slika svijeta po sebi. I nasta slika predvidljivog stanja ko slika procesa očekivanosti. Tako u osnovi da opstalo bi se. Ne čitah knjiga ni materijala. Gledam i razlučujem. Analiziram i slažem neku svoju sliku svijeta i postanka. Pitanje je isto od postanka svijesti moje o sebi. Tko sam i kako tako da jesam da sudim o sebi i svijetu? Kao što nivo vode podigne plovak u položaj zatvaranja slavine u vodokotliču, tako i misao moja čini. Jest, nije to plovak, ali način poput njega jest. Razmišljam tako o prirodnim razvojima i mislim o onim mogućim nebrojenim slučajevima koji načinom opstanka ne urodiše. Jesmo li i mi slučaj koji će potrajati sve do dokaza neučinkovitosti sustava kojim opstajasmo vremenom? Bilježilo se puno toga što sustav zaštite je stvaralo. Ostajalo je ono, što je moglo ostati, čineći zaštitu i sve ono što je nije ometalo, jer da je ometalo, već bi nas takovih nestalo. No, možda ima nešto, što tako nastade, što pomalo odmaže čuvanju opstojnosti. Možda čuvanju u sustavui stabilnom, kakovim ga doživljavamo životima našim. Što misliti o promjenama sustava u kojem jesmo i prilagodbi opstojnosti. Nauka se, kolko sam primjetio, po malo time bavi. I tako sam, razmišljajuć o tom, na način kojim mogu, vidio što zaista je to sve skupa. Mislim si kako je na ljestvama kad se ide gore, za znati, da se od nekud i počelo penjati. Tako bi se moglo i do početka doprijeti. Tako i s mislima radim, kao da otpetljavam film prema natrag tražeći razloge takovog razvoja. I sada kao jedinka postavljam pitanja, kao da jesam netko po cjelovitosti toj. I znao sam se često pitati. Što je to što nastoji održati život? Kao da je neka posebna sila u tome. Zamišljao sam si, kako bi to postati moglo, a i biti. Nekako mi je sve jasnije bilo kako se dugi niz godina stvarao sustav opstojnisti iliti održanja života, ali ne po dekretu nekom, nego kao rezultat procesa. Moglo je opstati ono što je uvjete za opstanak imalo. Sad bi se pitao, što su to uvjeti? Ma što god oni bili, opstanak je njima dat. Zamišljam da je u pitanju labirint. Na kraj stignu oni koji pravi put nađu. A koji je pravi put? Zanimljivo, pa onaj kojim se na kraj stigne. A zar bi se moralo? Ustvari ni nebi, ali se bi stiglo. Ako to sad primjenim na ovo sa životom, reči bi se moglo, da je to sada ovdje tako. I tako vrtim ja mislima. Šećem se gore, pa dolje, kao po labirintu. Sve se zmislim, pa se vratim natrag i kao da sam nešto naučio. I onda se sjetim, da se ustvari igram sa sistemom zaštite opstojnosti, a on ustvari nije nastao nekim grčem opstanka, nego je po prirodi događaja ostalo to što je uvjete opstanka imalo. I što je to ono krunsko, što pitanja stvara? Ja. Ja sam taj koji razmišlja, koji se tako igra, a nastadoh takav milijadrama godina, a i puno više. Uvijek je bilo nešto iza nečega i slijedu razložnosti. Kao nit jedna opstojnost predstvalja. Život. I opet razmišljam, što ko čovjeku dato mi je. Slika svijeta. Svijet. Svijet što samo ga slikom o njemu doživljavati mogu. Mislili su i oni prije mene. Puno toga ni izreči nisu znali. I rekao tako jedan: 'I bi misao.' Krenem mišlju tome, na način svoj. A kako drugačije bi i mogao? Tražio je i kuda dalje bi mogao, kad mišlju mu je sve doživljeno. Ostalo su pretpostavke i logička isključivanja, a izgleda i uključivanja. I uopće, kako bi mogao doživljavati, kada je to misao? A, doživljavati misao svoju? Da, da, nešto se tu događa. Bilo je nešto, jest u trenu kao da i nije, i biti će da bude. Ha, ha, proces? I sad se pitam:'Gde Bogeku je tu mesto?'. Ima li što više i/ili dalje od misli moje? Djeluje li nešto na nju? Pa, kako se mijenja, valjda ima. Kako bi se inače mijenjala. Ah, logika, sve će ona objasniti. Sve do osnova svojih, ali i ona će tu negdje stati. I nije da ne mogu dokučiti, nego da i mogu, to onda ja bio nebi. Život osnovu nalazi i na nemoći, jer ona jest taj razlog po kojem se bude. Nemoć je osnova moći da se mijenja. I bacam i treštim. Lupam po smislu nekom. I sada se opet pitam. Kuda ideš svijete moj? Kuda se mijenja poimanje i osnova djelovanja mog i svijeta mog? I što pitanje postoji, već znači, da promjena postoji, već znači, da ima nešto što nije pitanjem, već njime proističe i stvara stanja nova. Jest nešto. E, logiko, opet ti. Prevrtio sam sada, ovako, puno toga. Mala vježbica. I neka se sada smiri sve polako. Vidim, vidim, kako vidjeti mogu. Samo sam to što jesam, sa svim nemoćima, da težio bi promjenama. Veličanstvena igra života u nećem, što ne mogu dokučiti. Time postojim; time sam živ. U savršenstvu promjene bilo nebi, osim ako sve to nebi u savršenstvu većem bilo, ali tada nisam ja. Tada to jest. Prijatelji dragi, opet sam malo letio mislima. Ne zamerite. Možda ste odustali već na početku, pa uhvatili tek kraj. Nema veze. Ja vas sve srdačno pozdravljam i volim takve kakvi jeste .... vaš Mladen  |