| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Još jedan dan mislima ispraćen
- 15:15 -
Komentari (35) -
Isprintaj -
#
Promatram djecu u njihovom zanosu. Vode ih želje. Nadmetanje i konkurencija su jaki. Često je to nekontrolirani impuls koji kao neka energija traži put izražaju. Još nema dovoljno iskustava da bi se razumjelo događanja. Sve je nekako na ravni osjećaja. Znaju oni već da kada Mladen vodi go-sekciju nema neke velike strogosti. Pričamo, družimo se. Ali ja moram stalno imati na umu da u školi nismo sami, a i to da treba zaštiti one plahije i mirnije i stvoriti im atmosferu, koja im pruža mogućnost za razmišljanje i učenje. Često to nije lako, jer oni agresivniji njih ne vide. Uhvatili su si pozicije i potisnuli one mirnije. No, među mirnijima ima onih, koje ovo što pokazujem zanima. Oni se teško mogu dokazati u igrama gdje se ide na silu i slobodno izražavanje moći. To su uzeli oni agresivniji. Eventualno remećenje tih odnosa, dovelo bi povućene u situaciju u kojoj se oni ne snalaze, pogotovo ne u cjelini s onima koji su se agresivno nametnuli. Sjećam se svoga djetinjstva. Da nisam bio dobar u matematici bio bi skoro nula u cjelini kojoj sam dodjeljen u školi. Izmislili mi ime Jajčasti Talijan. To je trebalo djelovati uvredljivo, a meni kao da je bilo svejedno. I tako sam bio dio cjeline, a do toga mi je nekako bilo stalo. Uvijek sam bio poslijednji u odabiranju. Kada bi se igrao nogomet u školi, ja bi jednostavno otišao negdje u kut, jer sam znao da za mene nema mjesta u postavama. Ako bi ipak bilo manjka, mene bi stavljali na gol. Nastavilo se to i u srednjoj školi. Sve do pred kraj, kada sam demonstrativno odbio braniti, a falilo je igrača. Pustili su me u igru. I bio je tu jedan od učenika, koji je već ozbiljno igrao nogomet. Par puta sam pojurio s loptom i dodao. I kaže mi on na kraju. Pa ti igraš ko pravi nogometaš. Ja samo kratko odgovorih. Pa niste me puštali s gola. Naučio sam se biti po strani, pa ako situacija dozvoli, bi se pokazao u djelovanju. Kako je vrijeme išlo i kako sam bivao sve stariji, bilo je situacija s poslovima koje nitko nije htio raditi, pa sam onda ja bio taj, koji bi to uradio. Eto tako, danas radim ono što nitko ni slučajno nebi. Sam sam krenuo u škole do ravnatelja i predložio im da bi ja mogao djecu učiti igri koju sam zavolio. Vidio sam ujedno i razvoj kluba u tome, kojem pripadam, a i mogućnost za puno malih, koji su danas kao što sam i ja bio i koje nitko ne primjećuje. Znam da ima onih koji ni po ocjenama nisu jaki, ali ima ono nešto u njima. Znam da svi oni žele priznanje. Igrajući go nisam stao na rezultatima svojim. Išlo mi je od početka i bio sam u ono vrijeme najjači u Zgarebu i više puta prvak grada. Težio sam onom na čemu igra ova počiva. Tražio onu jedinstvenu osnovu na kojoj se bazira svo postojanje. Naslučivao sam komparativu sa životom kao vitalnu komponentu goa. Osjetio sam one mudrace od kojih je ovo krenulo. I danas, eto, ja slijedim njihov put i divna mi je spoznaja toga. Kao brat sam mnogima koji odavno ne hodaju tijelom zemljicom našom. Duboko u sebi im se klanjam. Osjećam težnje njihove, puteve spoznaje, vrijeme neko nama davno uz isto pitanje života. Nama ljudima dato je da pitamo. Od nas i za nas je tako. I misao tako nalazi mjesto kao način odnosa prema životu u života. Kao što kamenčić dio je postave u igri, tako čovjek jest u života. Dati smo odnosima i to je život. I stojim pred razredom malenih, što uče kako uspješno zarobiti protivnički kamenčić prije nego on to tebi uradi. Tako jednostavno, a tako istinski duboko. Čude se drugi, kako ja to mogu i kako sam se odrekao slasti života. Ne sjedim uz televizor, ne ispijam pive, ne kartam za osobno zadovoljstvo ni za novac. Novac mi nije osnova življenja, čak naprotiv suprotan je njemu. I slijede me naočigled nedaće. Nasanjkali me neki jamstvima na kreditima. Upravo čekam da mi blokiraju račun i da moram, kako oni kažu, vratiti dug, a dug je od onoga što nije plaćao. Neznam od kuda ću, pa skoro ništa ni nemam. Bio sam jamac u vjeri, a na nevjeru drugih naišao. Možda ipak krene i odrade dug svoj. Ako ne, odu moje 'gače na štapu'. I pored toga još uvjek kao jamac otplaćujem dva kredita. Napustila me žena. Što će sa takvim koji nije spreman boriti se za novac; koji nezna uživati po mjerilima većine; koji niti puši, a niti si nezna oduška dati; koji se igra s malom djecom po školama ni za šta; koji nije uspio u poslu i nema nikakovu karijeru materijalno vrijednovanu ..... Prihvaćam to takovim i odobravam. Ja sam jednostavno drugačiji. Dijabetes mi je eskalirao i morao sam konačno i na inzulin. Mene to ne opterećuje posebno. Takav mi je život, jedini koji imam i nositi ću se njime. Osjećam kako mi organi rade i vidim da mi je jadna gušterača nešto slabija. Bože moj, tako je to. Red je pomoći i njoj. I gledam ove malene. Gledam radosti i tuge njihove. Život u njima kreće. Biti će u njih i divnih misli i osjećaja kroz živote njihove. Možda ću im samo dati hrabrosti za život, pogotovo onima povućenijima. U njih se biseri rađaju. Ja to znam. Godine su prošle u traženju životnih vrijednosti. Bio sam odbačivan, pa i preziran. Primjer sam čudnoga čovjeka. Ja znam, međutim, da na mom mjestu jest mjesto baš takovom, voljom Gospodnjom. I slijedio sam u mislima put ovoga kazivanja. Danas sam opet s djecom u školi. Biti će zarobljenih kamenčića. Poneki će od njih otkriti poneku fintu, štos, a možda i zakonitost. Ja ću odraditi još jedan dan Gospodnji kroz život svoj. Prijatelji dragi sve vas pozdravlja i nadasve voli vaš Mladen  |