| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Što sreća je?
- 12:33 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
Od prvih doživljaja, kada nam se svijet oglašavao i budio naša čula, mijenjao se naš odnos prema životu. Stvarani smo na sliku mogućnosti u nama, odlažući tragove doživljenosti. Ugrađivali smo tragove u sjećanja, po kojima smo određivali daljnje korake naše. I sve to bijaše načinom, što mogao je biti građom našom. To pripremnost na takovost imade prenosom od onih po kojima na svijet dođosmo. Bile su tako tu naše sklonosti, naš izgled, naši načini, naši odnosi ... Mijenjao nas tako svijet po nama, što imadosmo prenosom sličnost na pretke. Slagalo se tako iskustvo naše. Donosili smo odluke, a bilo je i onoga što ni ne razumjesmo. To ugrađivalo se u naše dubine do skivenosti nam, a djelovasmo po tom. Često tako činimo nama nerazumljivo. Često tako nismo u stanju ni sobom vladati. Često tako osjećamo, da netko drugi iz nas govori. Složenost je to, što nadilazi naše razumjevanje. Naše razumjevanje nas samih. I putujemo tako svijetom sebi neznani. I bude tako čovjek u svijeta. I vođen je svijetom kao rukom nekom, što osjeća je ili čudom mu se svijet događa. Nije sve u nas složeno, da bilo bi jasno, da bilo bi vidljivo. Razasuti dijelići ne pružaju mogućnost slaganja. Što li nam se to događa, pitanje je često? Pitamo se, a da osnove za pitanje to valjano nemamo. Za upitati je prije nešto što potpora pitanju ovom bi bila. Zar prije nebi vrijedilo znati tko smo? Zar prije nebi valjalo pitati gdje smo? Zar prije nebi valjalo prihvatiti osnovu postojanja? Pitanja jesu, al jureći od sada do sada, gdje nači vrijeme, i gdje nači način i mogućnost za to? I tako brod u oluji traži vrijeme i prostor. Slijedim gledanje, jer shvatih da jedino kao svoj sobom stati mogu. A svoj biti ću kada dozvolim sebi biti to što stvarno jesam. I već tako krećem na put taj. Gradio sam sebe sobom u svijeta. Kretao sam u počecima željama za zadovoljstva. Često nisam mogao imati što sam želio. Bila su tada vremena, gdje malo je bilo dobara. Rat tek je prošao i sreća je bila u nešto hrane. Sreća je bila u dijeljenju vremena s prijateljima, kada svi zajedno nismo imali do vrijeme, livade, potoke .... Imali smo jedni druge i ne samo po volji našoj, već i oni željeli su biti naši prijatelji, kao i mi njihovi. Radovali smo se jedni drugima, darujući si vrijeme i radost u zajedništvu. Igre su bile vezane zadovoljstvom što smo zajedno, što smo prijatelji. Igre bijahu lovice, skrivača, lopova pandura, care care i sve tako. Za njih nam ništa nije trebalo, do nas samih. U toj zaigranosti stariji, svojim iskustvom i brigom za naše sutra, donosili nam obaveze. Stvorena je tako institucija škole u koju smo svi krenuti morali. Igru smo sačuvali, ali je vremena bilo sve manje. Učili nas osnovama života u kojem se stvara sigurnost na materijalnim osnovama. Već i ranije nas učili u obiteljima posjedovanju. Ja sam malo imao, skoro ništa. Otac mi se kroz svoj život naučio, da su vrijednosti u zajedništvu i tako je krenuo putem komunizma. Ni on nije ništa imao kroz život. Mogao je ostvariti neka prava, ali nije. Pri kraju penzija mu pripade, da dočekao bi kraj svoga životnog puta. Slijedio sam put njegov u vjeri za dobro sviju u zajedništvu. Nailazio sam povremeno na ljude drugačijih mišljenja. Mnoge nazivahu uspješnima. Odnekud, iz prostora nekih, nametnulo se materijalno posjedovanje kao osnova uspješnosti. Ja to prihvatiti ne mogah, a ni danas ne mogu. Nekako na sve to gledam, kao na svijet slijepih. Slijepi uništavaju zajedništvo. Nastojah zadržati prijateljske odnose i zajedništvo. Odrastanjem sve je manje bilo onih što vrijeme imadoše za druženja. Služili su obiteljima, ali i zadovoljstvima materijalnim. Promjeniše se. Osnovao sam i ja obitelj, ali cijelo vrijeme zadržah prijatelje, koliko se moglo. Radio sam to igrom, jer igra je meni važna od kada znam za sebe. Uglavnom ne bijah kao mnogi. Nisam jurio novac, nisam gradio i stvarao dvore. Nisam posjedovao površine i živote na njima. Osnova mi bijaše poštovanje života i živih njime. Volio sam sve živo. Takav nisam mogao biti uspješan mjerilima prosječnosti. I u svemu tako mi se desilo da mi se i obitelj osula. Jesam li bio suviše svoj? Suviše svoj po tome što sam vrijednovao život i živote po njemu. Suviše svoj, što ništa nisam posjedovao. Suviše svoj, što nisam vladati želio. Suviše svoj, što tražio sam vrijednosti života viđenjem i spoznajom svojom. Bilo kako bilo u stečenim okolnostima nisam bio za zajedništvo obiteljsko procjenom dijela njenog. I dalje nastojim biti to što jesam. Drugo biti ne mogu. Bilo je tako tu još jedno veliko iskustvo. Ne ništa ja izgubio nisam. Ode tko to želi. Ode putem ljubavi, putem svojim. I pitam se što je ljubav u mene bila? Neznam, jer kao da je u drugih to nešto drugo. Neznam, ali osjećam u sebi, što bi meni to bilo. Volim život. Volim živote životom. Da, ali ja ništa ne posjedujem, niti ću posjedovati. Radovati ću se sreči voljenih, radovati ću se spoznaji voljenih, radovati ću se skladnom životu voljenih. Radovati ću se ljubavi voljenih. Da, jer voljeti ne znači posjedovati, ne znači vladati nekim. Gledam sve ovo, prijatelji moji dragi. Život u sadržajnosti njegovoj. Gledam i ono što mi bol zadalo u raznim trenucima života. Bilo je možda krivih koraka, što tome dovedoše. Razumijem sada i praštam svima. Ta drugo se nije ni moglo. Da, svijet je to upravo takav. Da, i ja sam upravo takav. Možda su događaji neki pomogli nekome da vidi iskreno i otvoreno vrijednosti života. Vidim kako mi djeca odrastaju. Postaju ljudi, a već i jesu. Vedran mi upravo dogovara svoj prvi posao. Jest sa samo osnovnom školom, ali izbor je to njegov. Najstariji sin, koliko čujem, u Puli radi uspješno. Sretno ti Vanja i neka ti život bude sretan u spoznaji pravih vrijednosti. Vladek uživa u break danceu. Putuje i vrti se oko glave, baca na pod i sve tako. On to voli. Uživaj Vladek, jer ljubav je to tvoja. Sanjica čeka drugu bebu. Tu je na mjesec dana do sretnog događaja. Biti će to još jedna djevojčica, pišuljica malena. Malena Leona, kada sam s njom, stalno ponavlja: 'Deda, deda.' To ona meni, prijatelji moji. Ja znam što je sreća. Robi, moj zet i njen tata, skrbi o obitelji. Radi od jutra do sutra, kako se to kaže. Pomogao je i Vedranu da posao nađe. Sve ide tokom svojim. Dat nam je svima ovaj divan život. I nije važno, da li će mi kao jamcu poplijeniti sve što imam. Čuo sam da mi nesmiju uzeti krevet, peć, stol i stolice, a moram zajedno s Vekijem imati i krov nad glavom. Stan još ni pola nisam otplatio, pa i nije moj, već je pod hipotekom otkupa. To mi valda nesmiju uzeti. Neka dođu i nose što mogu i smiju. Ja sam spreman. Naučio me pokojni tatek, da nije vrijednost u posjedovanju, negu u zajedništvu. Uništili su komunizam, a možda je bio i nerealan, ali meni moj svijetonazor nitko ne može uništiti. Ništa ja nemam, pa neka mi to uzmu, ako mogu. Možda bi time nešto shvatili. Kao jamac o ničem pojma nemam. Od koga će se namiriti? Možda se zadovolje kod dužnika. Samnom će im to biti teško moguće. Neznam kaj bi mi to, po njihovim mjerili, vrijedno mogli uzeti. Moje osjećaje i vjeru? Kaj se to može nekom uzeti? Znate kaj? Ja zapraf nikom nisam niš dužan. Ni lipe. Nikavnog kredita svojega nemam. Plaćam dva od žene, što me napustila. Tu je sada i ovo oko pljenidbe. Čujte potpisal sam ko jamac. Sam veroval ljudima, koji ni sami sebi ne veruju. Nisu me valda hteli namerno utopiti. Čoveka koji 'niš nema' ni lako utopiti. Prijatelji dragi, eto, ja se opet raspisao. Kako Kaše kaže, nisam ja za brzaka. E, pa nisam. Nije ni život za brzaka. I znajte voli vas vaš Mladen - stvarno!  |