| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
I kao da vremena imam nešto. Prolaze misli prostorima nekim u dubini gdje korjeni su doživljaja mojih. Usnulih želja i nadanja mladosti prošle. Davnine neke, što svijetu pripisati bi mogao. Zar snovima da to zovem. Nije se bilo. Nije se htjelo. Nije se moglo. Bilo je nešto nespremno biti. Bilo je kao da je bilo, a nikada postalo. Jest nešto čega nema. Jest nešto što nikada nije bilo, kao ni tada kada je kao trebalo biti. Što to ne bijaše? I putujem dubinama nepostojanja. Svijet je to osjećaje što rađa, osjećaje neobjašnjive, bez potpore svijeta događanja. I kao da žalim za nečim što ljubav je nedoživljena. Za nečim čega nema, a nije ni bilo, a tu je u tragovima stvarnim. Sjećanje jest na nešto čega bilo nije. Zar pamti se i ništa kao nešto? Kao da postalo je i ono što se htjelo, ono što su želje bile. Kao stvarno pamćeno, tek po željama je. I počinju tako često neka stanja duha, što korjene ima tamo u ničemu, a ipak stvarnom. Orao sam i kopao pamćenjima svojim. Tvorac sam izmišljene prošlosti svoje i nijansi njenih. Uranjam i ronim. Susrećem prošlost i prepoznajem treperenja sadašnjosti, jer bilo je da nije bilo, a biti je kao moglo. Jel slučaj htio tako? I evo me ovdje, tu i sada. Lupam tastaturom slijedeći osjećaje svoje. Pratim put u ishodišta njihova. Nalazim ono nešto u ćemu sam žalio, a ta žal još kao jak izraz čeka. Čeka da krene, jer ona najteže odlazi. Žalovanja naša, vi najbolji ste nam prijatelji. Draga moja, čekaš me da te primjetim. Znam nije te htjelo, nije se dogodilo. Otišla si ovamo i čekaš u nadi, a vrijeme je prošlo i nije već kao što je bilo. Puno toga izmjenilo se. Dođi draga moja neutažena željo. Isplaći se. Daruj se svijetu. Kaži tko si. Nemoći svojom te stvorih il tek te pripisah njoj. Ti si draga moja meni svijet pokazala. Svijet u kojem i ti nastade. Svijet u kojem misli i želje čine što i kako mogu. Ne žaluj. I ti si stvarna, žalosti moja. Krenulo se putem u života dalje. E, i nisi sama. Tu uz tebe toliko drugih žalosti čeka. Prepoznajem to i u vama prijatelji moji. Toliko toga odložismo za neka vremena u nadi. Toliko toga ne mogasmo odbaciti, već pohranismo tamo u dubine. I usvemu živimo tek na površini. Tamo je to gdje se može i gdje bude. Možda i nije to to što se htijelo. Možda će biti. Pričekati valja. Dragi moji, želje su želje. Mi ih sami rađamo viđenjem poi svijetu kako ga vidjeti možemo. Nismo savšeni u smislu savršenstva. Savršeni smo tek kao ljudi sa greškama svojim. Znajmo da ne možemo sve i čemu stvarati ono što ne može se. Zar ćemo sve to u one dubine. U vama su i vas čekaju. Priđite im s ljubavlju. One su kao djeca vaša i bez vas ne mogu. I trežih taj svijet gdje žalosti ne nastaju. I tražih mjesto i načine sreće. Vidjeh svijet što samo mogućnosti tvore. Shvatih da svijet je to stvarnosti. U njemu želje nisu tek što se prohtje, tek što se čini. Svijet je to gdje se daruje. Svijet je to radosti. Dođite drage moje, da zajedno shvatimo tko smo. Majčice moja, tatek moj, sestrice moja, prijatelji dragi što vas već nema u tugu ušli ste mi. Ne razumijeh svijet i djela po njemu. Nestali ste kao čimbenici po sebi u njemu. Ljubavlju vam se obraćam u ishodištima svojim, tamo u prostorima gdje samo duša može. Hvala vam za dijelove života moga. Svi smo dio svijeta istoga. Zadržati vrijeme, mogu li? Ljepote što mi život krasiše oišle su u sjećanja. Zadržati vrijeme, mogu li? Gospode u nene je još žalosti što mjesto čekaju u svijetu po Tebi. Duša mi već nazire puteve slobode i za njih. Po meni su i ne odbacujem ih. Kako ih stvorih dati ću nim i puta i zajedno samnom. Vidim sve bolje tko sam. I idem tako kao skupina neka. Zagrljeni i stvarni, a tek ja sam. Puno toga doživjeh raznih stanja sebe spram toga. Priznajem ih po svijetu u kojem jesam upravo takav. Nisam znao često što činim i griješih. Ranio sam dušu svoju namjerom da je sačuvam. Nisam znao, a nisam htio drugima bol zadavati. Neka jer ono kod njih sada riješiti nebi mogao. Ne barem lako. Ovo sa sobom ću uz pomoć tvoju Gospode staviti na svoje. Svijet je to po Tebi, a tek ću sviješću činit, jer biti će po Tvome. Prijatelji dragi opet trenutke duše svoje prikazah. Misao je htijela tome biti. A žalosti se najbolje pamte, jer one ustrajno čekaju rješenja svoja. U sreče tako nije osim ako za njome ne žalujete. Tako to činimo. Dajmo radosti šansu, a ona je u svijetu stvarnom po Gospodu. U svijetu je to koji stvarno postoji. Srdačan pozdrav prijatelji moji i volim Vas Vaš Mladen |