| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Povremeno u mislima pretpostavim nešto što bi predstavilo sliku onoga što mislim o sebi i pogledam što bi to ispalo. U trenucima srdžbe na sebe, zbog nekih neuspješnosti po nekim željama svojim, svašta o sebi pomislim u nekom negativnom ozračju. Stvari prođu i bura u mislima se smiri. Pretpostavka, međutim ostade. U nekim drugim trenucima ta pretpostavka plodno tlo mislima mojim daje. Osjećam da jesam, mislim da jesam, vidim da jesam. Djelujem i vidim rezultate djelovanja. Zar to nije dovoljno da stvori se zaključak, pa i u meni, da postojim? Postojim, stvaram, mislim, osjećam.... Pa ćemu uopće razmišljanje takovo, kada jesam, evidentno. Zar bi moglo biti da nisam? Tren je to koji novu pretpostavku rađa. Zar bi moglo biti da nisam. I kao i često slika se stvara u mislima mojim. Čovjek koji jest, a nema ga. Znam što on jest i u dubinama njegovim. Nestane, fiktivno, ali nestane. Praznina. Ništa, pa čak ni to. Što u trenu tih misli jest sa svime onime, što ja nisam? Što je s mojim okruženjem, pa i do onih neslućenih daljina. Što je sa svim zbivanjima vezanim na mene. Sve ono što ja nisam, u pretpostavci toj, nema sve one utjecaje što ja na to, što nisam, prenosim. Onome što nisam nedostajem ja. Sva ona zračenja, sav onaj slijed čestica, sve što u mislima svojim otklonih, nedostaje onome što ja nisam. Ja sam onaj kojega čini sve ono šta ja nisam. Cijela ona okolina bez mene postajati nebi mogla takova. I u slikama misli mojih, vidim. Sve što nisam vraća mene na mjesto moje, onakovoga kakav jesam, pa i sa pretpostavkom da možda nisam. Jesam, ali ne onako kako obično se misli. Sva cjelina svemira ne može bez mene, jer njen sam razultat na ovome mom mjestu. I svaka točka u svemiru stvarnost svoju ima u onome što ona nije. Kojega li savršenstva!!! Prošećem svemirom kojeg smisliti, mislim, da mogu. Koja predivna cjelina. I nitko nije do po svemu što nije. I onako kako emotivno mislima mogu, divim se svemu, divim se savršenstvu. Stanem pun hvale svemu. Svaka zvijezdica jest čimbenik mene i svakog stvora i atoma. U svijetu sam upravo takovom. Mogu ja svašta. Misliti mogu. U svijetu mome jest tako, ali otkolon, koga malo učinim, vidim. Svemire, što da činim? Ovo je rezultat tebe u točki ovoj. Učili su neki davni mlade da im divna čuvstva prenesu. Vjerujem. Imali su vremena gledati. I kako god gledao sve je jedno savršeno jedinstvo. Pa i kada se misli da nije je i po tome. Prijatelji dragi i ovim kraćim malim otkolonom tek da skrenem pozornost na vrijednosti koje nas čine. Ja u njima put vidim priznanjem. Ulazim u dio života velike zahvalnosti. I neznam kako da hvala iskažem do životom u poštovanju i priznanju svega što nisam, jer po tome ustvari jesam. Vidite li i vi to? Predamnom je put kući u Goricu, jer kod prijatelja sam na internetu u Zagrebu. Biti će to vrijeme sjedinjenja po svijesti, mada ono stvarno jedinstvo viječno postoji. Napuštam ovo pisanje s osjećajem ljubavi i radosti. Pozdravlja Vas i voli Mladen .... , istoga smo svijeta |