| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Misao, što .......
- 13:25 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
Misao, što svoju stvorenost nalazi tek u odnosima, upire se usporednu sliku stvarnosti činiti. A slika ta jest ko materijal dostupan mislima i promjenjiv kvalitetom poput nje. Slika svijeta, svijet po meni, svijet. Vrijeme kao da je stalo u pauzi nekoj, kada samo misli jure. Tek poneka sitnica uleti zapažajem iz nekog surovog svijeta, gdje te promjenjivosti mislima nema. I stoluje osjet neki da jesam. Ja. Na carskom mjestu svih misli mojih i kao da ih i ukinuti mogu. Mogu li? Što bih bez njih bio? Što bi svijet moj bio? Car ničega! Tek ostao bi svijet onaj koji je i bez ikakovih misli, a u kojem i misli mogu postojati, ali ne i svijet po njima. Ima nešto po ćemu svijet, taj stvaran, dopire i u misli moje. Priznajem ga i jedinog ga kao stvarnoga vidim. Osjetila moja promjene po njemu podastiru mi. Meni, caru izmišljenoga svijeta, što stvarah ga od rođenja svoga, načinima stvaranim milijarde godina. I bi jednom, a i više puta jednom, nešto. Nekako namjera opstanka nasta. Na nebrojenim primjerima pokušavalo se opstati, a vrijeme neorganiziranosti odnosilo nakane bivanja. I kao bi promjena, a potom ustrajnost. Već to kazuje, da jest nešto nastalo. I kao često u životu, nastojanja promjene stvaraju svoju suprotnost. I primjera je nebrojeno gdje nositelj promjene zasjedne i brani ono što promjenu donosi i stvara tako ustrajnost čekajući nove nositelje promjena. Vječna je to borba. Došao sam u život ovaj kao novi. U cjelosti i po sebi nosim novo. Novo, bićem novim. Otkrivah životom, po nebrojeni puta, vrijednosti, što ih skoro svi prije mene otkrivaše. Nosila me sila promjene, sila spoznaja, sila viđenja. U svijetu stvarnom nema moje, tvoje. Osjećaj, što je? Čestice vremenom svoja stanja mijenjaju razložno. I kao da u određenim uvjetima samo određeni proces slijedi. To tek ljudska misao može pretpostavljati, da možda nije tako, jer u svijetovima naših misli svašta možemo. I jednom ili više puta neka sila činila je promjenu koja je nastojala opstati. Iz nastojanja toga, milijardama godina, u nebrojeno pokušaja, stvorena je prividna opstojnost. Opstojnost po željama našim, što u konačnosti ipak poštuje osnovu svijeta stvarnog, gdje sila promjene nadjačava. I čitav taj sustav, kojim se nastojanje održava, prenosi načine opstanka u vremenu i načinu što većem i što boljem. Borba je to za dulji i bolji život. Pitam se često, za razloge toga slijeda. Kao da odgovor životnih razložnosti u tome počiva. Promjena i nepromjena. Čovjek životom obdaren slijedi puteve date mu. Razvija svoje sisteme odabira i ne znajući da i oni su podložni osnovnim zakonitostima svijeta. Stvara kao za vječnost. Nastoji čuvati vrijednosti i često želi i vrijeme da stane ili barem uspori. Promjeno, našla si sreču i misliš da je ona to. A svijet, i dalje igru svoju igra. I jednom tako samo suze ostaju. Vrijeme stati ne može. Ne za nas, ljude. Takovi smo stvoreni u sustavu gdje ograničeno koristimo resurse svijeta stvarnoga. Vremenom smo ograničeni, a to i naše želje vremenu podaje, i pored svih želja naših, da tako ne bude. Stojim zdvojan nad ta dva svijeta. U svijetovima našim radosti i tuga naših, duša traži put u prostorima beskraja. Osjećaji nas vode putevima svijeta po nama. Kako zadržati smisao svoga postojanja? Vidjeh zabluda što praznine i tuge ostavljaju. Vidjeh bola kojeg ne osjeća do onaj koji ga nosi. Tužne djece. Posrnulih u nadanjima. I sve to svijetovima njihovim. A ja kao da tržim vrata svih odgovora, čarobnu formulu. Što to u svijetovima našim nas vodi putevima bola. Uvjete u svijetu svome velikim dijelom sami stvaramo. Prikazujemo, mislima svojim, sebe u svijetu stvarnom, a to smo u svijetovima našim. Svijet naš velikim dijelom želje čine, što stvorene su mislima našim. Ostvarenje njihovo često je u svijetu stvarnom. Kao da smo na dva kolosijeka. Tu je izvor velikog broja zabluda. U svijetu stvarnom nema posjedovanja, mada nam se to u svijetovima našim čini. Kako išta može čije biti? Sve što postoji je to što je. Čovjek posjed svoj širiti želi. Tu je novo područje zabluda. To funkcionira dok prividno ide, a poslije su lomovi, jer posjednici su obično nemilostivi kada se njihov posjed dira. Darivanje. I ovo se naslanja na posjedovanje. Mogu li išta darivati? Darivanje nije materijalan čin. Materijalnost u tome je još dio zabluda. Dar je ljubav i poštovanje. Netko ne može to predstaviti do materijalnim darivanjima. A dar nije na vagi. Dar jest poruka, a o istinitosti poruke ovisi često sreča darivatelja. Ovdje često zabluda bude, jer neuzvraćena ljubav kod iskrenoga darivanja nebi smijela izazivati bol. Razmišljam tako i logično mi, a ni sam s time nisam na čisto. Logiko, istino, kuda me vodite? Ta ja samo čovjek u svijetu svome. Teško je kada netko strada zabludom drugih ljudi. Tu najčešće vidim djecu. U svijetu jurnjave za materijalnim dobrima djeca su često zaboravljena i postoje tek kao činjenica. Mnogo ih je i napuštenih. Puno ih je sa stečenim i naslijeđenim poteškoćama. A životi njihovi put traže, a većina oko njih samo juri nekim svojim putevima u svijetovima svojim. Zapažam puno toga i pitam se: 'Što je ovo?'. Jesmo li besćutni ili u vrtlogu svojih, većinom, nerješivih problema. Ti problemi nam zaklanjaju vidike. Slijepi smo često za probleme drugih. A jesu li ti naši problemi uopće problemi. Zbog krivih gledanja čovjek često krivo radi. Tada nije problem što rješenja nema, već u načinu rješavanja. A već rekoh neke od zabluda su, što su po gledanju mome takove. I kada pred počinak sjednem uz rub razvučenog trosjeda, na kojem tijelo ostavljam noću, da opušteno boravi do dana novoga, ispraćam duh u neki dio svemira, naviru mi misli. Nastojim dokučiti ono nešto. Kao da prestajem postojati, a ovo u meni slijedi put neki. Nalazim ono što svijet je moj. I vidim nemoć po željama svojim. A želje jesu i nije moguće tek tako odbaciti ih. Otvaram dušu i srce svemu što po svijetu mome jest, jer tu put počinje. Obraćam se Tebi Gospode, jer, sam, zablude svoje razumjeti ne mogu. Znati i razumjeti? Korake činiti ću, jer oni su dijelovi života. Neka svaki korak moj po tebi sviješću mojom bude. Neka drhtaji i boli moje ljubavlju poneseni budu. Sjedinjen s Tobom polako na počinak odlazim. Atomi, svijetlost, materija, prostor, vrijeme..... su more na kojem kao pjena na valovima živote naše ispraćaju put nemjerljivih prostranstava. Dragi prijatelji i po prikazu ovom neka moj pozdrav Vam ide i znajte voli Vas Mladen |