| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
I još nešto slično
- 12:17 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
|
Prošlo se dijelom u kojem je osvježeno sjećanje na nekoliko minuta u srednjoj školi. Bio je to neki link, pobuđen nečim, što linkovima šeta. Ima netko što linkove aktivira. Ima netko tko razloge ili uvjete ima da se tako čini. Ima netko tko to prima kao nešto. Netko kome to nešto znači. I sada taj netko u domeni važnoj, kojom pokušava i sebe vidjeti, razlozima postojanja, šeta i pretražuje. Netko kao van prostora što ulazi i u najmanju česticu čije stanje njemu nešto posebno znači. I samo jedan atom na nekom drugom mjestu značio bi nešto drugo i bilo bi nešto drugo, a kako tako nije i on je taj što ono važno, onome nekome, drži. I svaki atom svemira jest vrijedan poštovanja u onoga kome, to takovo, važno jest. I to što kažem da jesam, jest posljedica i svakog dijela što baš tako stoji u odnosima spram svega što on nije. Ja jesam, jest tek misao s uvjerenjem o stanju postojanja, a tamo jest to, i ne tako kako rekoh, već po čemu rekoh. I jest to kao razgibavanje i ugrijavanje prije utakmice. I kao što perce lagano plovi put mjesta prilijeganja, ulazim u mislima nevidljivoj materiji, ali bez koje ni misli nema. Ulazim u sjećanja svoja. Poštovanje neuroni dragi. Došao sam u svijet vaš, što meni proizlazi iz odnosa unutar vas, a možda i ponešto drugo što ne vidim. Pa i sve to što činim i radim jest i po onome što, iz dijelova vas, meni nešto znači. Svijetla se gase, 'zastor se diže'. Put po tragovima je krenuo. Kako završih srednju školu 1963. ostadoh na kratko u praznom prostoru. Najbolji prijatelj iz razreda, sada pokojni, Pumpa što smo ga zvali, pita me: 'Kuda češ ti sada?' Rekoh mu da me zanima fizika i da bi najradije negdje gdje se studira struktura materije, negdje gdje se studira nuklearna fizika, ali nekako zajedno sa smislom svega. Ni sam nisam znao gdje bi to bilo i što. Kaže meni na to Pumpa: 'Ja ću nastaviti na elektrotehnici. Ajd i ti.' Nekako se neodlučno držim i onako usput: 'Pa dobro, idem i ja.' I otišao ja na elektrotehniku u Odransku i prijavih se. Polagao sam prijemni i položio. I postao sam student elektrotehnike. Prva godina mi prošla bez nekog učenja. Nisu to bile petice, ali sam sve položio već u ljetnom roku. Iz nacrtne sam, kod tada popularnoga Svetca, dobio i peticu. Kao da sam vidio zamišljene prodore i presjeke tijela u prostoru. Ostade mi dobar dio ljeta i jesen za druge aktivnosti. Srečom već sam tada igrao go, pa i nije bilo suviše dosadno. Dolazi jesen. Druga godina studija kreće. Radne navike za studiranje i dalje nemam. Dolaze predmeti koje treba više učiti, a meni to muka. Crtamo neke zakovične spojeve. Program nikako da završim. U drugoj smo godini krenuli na osnove elektrotehnike. Predmet je to za koji sam smatrao, da ga imam u malom prstu. Možda je i bilo tako, ali prst je mali, pa u njega baš sve i ni stalo. Sjećam se ispita iz osnova. Katedru drži i osobno ispituje profesor Pintar. Pismeni dio sam odradio sa vrlo dobrim. Slijedi usmeni dio. Dolazim siguran u svoje znanje i bez učenja. Pita profa: 'Kolega, prvi kirhofov zakon?'. Pomislih: 'Kud to? Pa to je toliko jednostavno da mi smiješno odgovarati.' Pa počnem ja o strujama, o čvorovima, pa kak se nikaj zgubiti nemre, kak sve kaj dojde u čvor i izađe van. Nikaj nemre ostati u čvoru. Gleda mene profa i vidim kak se po malo čudi. 'Kolega. Rekao sam prvi kirhofov zakon.' Sada se i ja počnem čuditi. 'Pa o tome i govorim.' Na to on pojasni: 'Nemojte mi vi o njemu pričati, već odgovorite kako glasi prvi kirhofov zakon. Imate ga napisanog u knjizi. Zna se kako taj zakon glasi.' Sada ja stanem ko ukopan. Kako točno idu riječi toga zakona? Pojma nemam. Bi možda to sada trebao izmisliti. I kako to obično radim u takvim slučajevima, šutim. Pita me profa još jednom 'Znate ili ne.' Ja na to kratko: 'Ne.' 'No, dobro da vidimo još jedno pitanje', i pita on mene i drugi kirhofov zakon. Znam ga ja na svoj način ispripovijedati, ali nemam pojma kak ide od riječi do riječi, pa šutim i dalje. Malo to potraje i na to prof. Pintar: 'Kolega, imali ste vrlo dobar pismeni, pa ću vam dati dvojku.' I upiše mi dvojku u index. Uzimam index i mislim si. Ni to za mene. I po pitanju elektrotehnike je tu za mene bio kraj naukovanja. Išao sam po fakultetu još godinu dana na poziv jednoga kolege, koji me zamolio, da idem dalje i da mu pomognem u elekričnim mjerenjima. Kolokvirao sam do kraja mjerenja uz njega. Učio sam uz njega i on je prošao. Ja sam svojom voljom prekinuo studije, a ustvari sam bio student sa izrazito malo padova na ispitima. Kao vrhunac za moju odluku je bio ispit iz fizike. Nakon profesora Lopašića fiziku za drugu godinu u domeni atomske fizike preuzima profesor Knapp. Bio je tada to mlad čovjek, tek nedavno završenog studija negdje vani. Neznam točno na kojem studiju, ali bilo je to negdje u Engleskoj, na nekom od tamošnjih svijetom poznatih fakulteta. Bila je to materija u koju sam bio zaljubljen. U srednjoj školi sam s velikom ljubavlju pratio i radio taj predmet. Materija, njen smisao i građa. Tražiti što je to po čemu život je, zar ima što zanimljivije? Pratio sam sva predavanja i nažalost, puno toga nisam razumio. Bila je to materija sa puno matematike i meni nejasnoća izgovaranih engleskim nazivima. Često je osnova za prikaz novih znanja bilo nešto šta nisam znao. I kada sam trebao pratiti predavanje, trebalo je doznati i što znači ono nejasno, na čemu se bazira novo. I tako, razumijevši samo ponešto, prolazilo je vrijeme i došli ispiti. Prijavo sam se i znao rok. Kolege se pripremali, a ja, da me neko puškom tjera, nebi mogao. Došao je i rok. Ispiti su u jednoj od učionica. Znam točan redoslijed izlaska. Svi sjedimo u istoj učionici i pratimo ispite prethodnih. Kada je došlo vrijeme za onoga ispred mene, ja se požurim prije poziva i obratim se profesoru: 'Profesore, ja bi da mi pišete da sam pao.' Pogleda me profač i kaže: 'Vi ste (taj i taj)?'. 'Ne, ja sam na redu iza njega, ali sam izašao samo da Vam kažem da mi pišete da sam pao.' 'A Vi ste?' 'Mladen Smud i na redu sam iza.' I krene on tražiti prijavnicu. Htio mi ju je vratiti. Na to ja: 'Ne, ne da mi vratite, nego da sam pao.' 'Ali kolega zašto da gubite rok. Pripremite se za slijedeći.', kaže on savjetujući me. 'Profesore, ali ja sam imao dovoljno vremena za pripremanje i nisam spreman. Trebao bi pasti i izgubiti rok.' Mislio sam kako nije pošteno da to uradim u vremenu kada trebam odgovarati. Odjaviti se ispit treba određeno vrijeme prije polaganja. Čudi se profa. Očito ovakav slučaj još nije imao. Na kraju ipak poništava prijavnicu. Više nikada nisam prijavio novi rok. Tu sam definitivno odustao od fakulteta, mada je ostala još jedna godina uz električna mjerenja, o ćemu sam gore pisao. Ne znati ono što najviše volim i ne razumjeti materiju, ne to nema oprosta. Presudio sam si sam. Ostadoh tako za vjekove elektrotehničar jake struje. Uskoro sam otišao služiti vojni rok, pa se zaposlio u 'Rade Končaru' kao referent motora za veš-mašine u pripremi rada. Život je zvao svojim putem, za mene pomalo neobičajenim. Tražio sam i dalje smisao i bilo je još puno situacija koje su mi mnogo značile u životu, u kojem nisam imao namjere samo proživjeti. I danas još tražim, ali nekako pomalo već kao da nazirem što tražim. Prijatelji dragi želi Vam sve dobro i voli Vas Mladen |