| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Kako sam krenuo od kuće u Zagrebu ujutro, mrak me stigao nešto prije Žabna. Tijekom dana živo je u naseljima kroz koja prolazim. Već ranije, nešto prije Dugog Sela, idem i pitam se: 'Koliko se to još ima za proći, da dođem do Grđevca?' Poznajem taj put ko svoj đep. Svaka okuka mi je u glavi, a nalazim je postepeno, malo po malo, na putu kojim idem. Umor? Hm. Što je to umor? Je li to ono, kada više ne možeš, ili kada ti se više neda? Razmišljam i isprobavam sebe. Dalek je to put, sto kilometara treba proći. Čovjek da rikne. Kako tako misao ide, osjetim kao da nešto počne nogama smetati. Tko to? E, prijatelju neće to tako, jer ja znam da je ovo divan put, da će puno zanimljivosti na njemu biti, da ću sutra poslijepodne već biti u Grđevcu. Osjetim kako noge, opet nekako, kao same kreću. Zastadoh na kratko u Žabnu i sjedam na klupicu ispred crkve. Skidam cipele i malo žnjaram stopala. Treba im to. Slijedi za pješaka dugi ravni dio ceste u smjeru Bjelovara. Prava stvar! Ideš, ideš, ideš i sve je nekako jednako. Neznam zašto, ali od kada znam za sebe, volim raditi jednolike i nekima dosadne poslove. U stanju sam sa zadovoljstvom premetati tone cigli s jedne hrpe na drugu i ne tražeći smisao u hrpama. I sada ide noga pred nogu, a ja nekako sretan. Razmišljam o svaćemu. Misli u slikama lete. Odlaze i dolaze. Bude i stanja kada ni misli nema, već samo neko stanje u kojem je put, noge, tijelo u pokretu. Tamo u daljini točka kojoj polako prilazim. Biti će. Znam. Do mene je da dozvolim da bude, da ne smetam nogama što tako ustrajno i lijepo rade. Da, ja sam taj koji svojom voljom nastoji ne smetati. Noć traje. Nekako je sve tiše, pa i u onom prostoru gdje duša duše osjeća. Poznato mi to. Od okolnih sela još se čuje povremeni lavež ponekog psa. Javljaju se oni jedan drugome i na daljinu. Slušam ih i razmišljam i o njima. Prošao sam tako i onaj ravni dio ceste. Nizbrdica, zavoji, stara ciglana.... Prilazim jednom od sela uz cestu. Nešto se psi uzlajali. Pokušavam prodrijeti u njihovo raspoloženje i moguće nakane, zvukovima koje čujem. Procjenjujem da ih ima više Znam da takove družine često imaju pomalo nepredvidljivo ponašanje. Vole se oni, kao i ljudi, dokazivati jedan pred drugima. Mogli bi možda i mene odabrati za sredstvo dokazivanja. Noć je već poodmakla, a i ponoć je minula. Idem dalje bez zastajanja; pravo na njih. Ništa ne vidim, ali ih dobro čujem. Imao sam sličnih susreta u noći. Ja i pas, ali ovo je gomila. Kako i doliči trezvenosti, pokušavam što objektivnije sagledati, što se tu ustvari zbiva. Ide čovjek cestom u neuobičajeno vrijeme. Domaći psi se okupili i nešto rade. Put čovjeka vodi pored pasa, a psi očito osjećaju dolazak stranca. Moguće je svašta, a ne samo ono što bi mnogi pomislili. Stranac psima ne želi zlo. Zna da je na njihovu terenu. Cesta je put kojim se ide, a to je i psima na neki način znano; ta domaći su ovdje. Ne idem po njihovom terenu, jer idem putem, ali je vrijeme neuobičajeno. Ne otimam im njihov prostor. To je važno! Nemam loše namjere prema njima. I to je važno! Oni imaju svoje, a ja svoje. Tu je sve u redu. Nije mi baš sve potpuno svejedno, ali znam, da s moje strane nema ni trunke loših namjera. A oni? Što s njima? Mogu li oni vidjeti moje mišljenje? Korakom nastojim odavati sigurnost u svoju namjeru prolaska pored njih. Skoro kao da ih ni nema. Nazirem u mraku, a mjeseca tada nije bilo, već samo zvijezde, stari plot odakle sam čuo laveže. Lavež još glasniji kao da su se međusobno posvađali. Obratio sam se još i Gospodu kao mogućem posredniku. Neka bude volja Tvoja. Moje je srce smireno na putu kojim idem. Bit će što će biti voljom tvojom, kojom se i ja krećem. Stigao sam čisto blizu plota. Gle čuda. Nestade laveža. Kao da su i psi nestali. Ostala je cesta i ja sam na njoj i noga pred nogu nastavlja istim ritmom. Nisam ih više čuo. Izgleda da je i njima postalo nešto jasno. Išao sam i dalje do cilja koji si postavih. Stigao sam poslijepodne u Grđevac gdje je bio turnir u gou na koji sam išao. I posvetih ovo trenutku u kojem sam sam sebi potvrdio odlučnost i spoznaju vrijednosti života. Znam Gospode tvoja jest volja. I oni psi i ja tvoje smo djelo. Hvala ti Gospode na svim ljepotama života, jer ti si život. Ne može se prihvatiti istina, ako se njoj ne podarimo. Nije to priča, to je život. Spoznadoh nešto i dajem vam i ovaj trenutak kao dar u nadi da i Vi dragi prijatelji vidjeste životno jedinstvo darom Gospodnjim. Hvala! Sve Vas voli Vaš Mladen |