|
|
| veljača, 2010 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moji sastavci i priče koje pišem svi će biti obljavjeni na ovome blogu.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Lea
Ovo je inaće moji blog na kojem će te naći svašta :3
ImE:Lea
GoD: 15
VoLiM: novac,
muziku, knjige, pisanje, mange i anime 
NeVoLiM: ljude bez osobnosti, grašak 
SlUšAm:pa pretežno metal
NaJdRaŽi aNiMe: Naruto 
ASARI
GAZADRIEL
KOICHI
GAVIK
KORI
GUABAREL
NIKITA
SIN
ARDI
ANSOQI
GARGATEL
GABRIEL
ZACHARIEL
LUCH
OCH
ASARIEL
Vrata su se naglo otvorila. Jedan ledeni zrak preplavio je cijelu sobu. Visok lijep mladić zakoračio je unutra. Njegove crne čizme lagano su škripucale dok je ulazio. Mladić je imao sjajnuj ,dugu, crnu kosu koja se nježno spuštala ni njegovo bijelo lice. Velikim kristalnim očima prešao je cijelu sobu. Koichi ga je pomalo iznenađeno pogledala. "Grofe Ansoqi očekivali smo vas." nastavila je jednim uljudnim tonom. Prišla je bliže i čvrsto stisnula ruku mladića. Asari se polako ustala. "Kako mi vas je drago vidjeti." prošaptala je i pogled usmijerila u njegove grube čizme. "Uzeli ste mi riječi iz usta." odgovorio je Ansoqui. Prišao joj je i poljubio ruku. Ledenim joj je prstima maknuo kosu sa lica i lagano joj uspravio glavu. "Lijepši ste nego ikada prije!" šapnuo je tiho. Asari se trudila izbjeći njegov pogled ali nije mogla izmaknutim tim ogromnim plavim očima. "Ostavimo Koichi nasamo vjerujem da ima puno posla." nadodao je svojim melodičnim glasom. Koichi je potvrdno klimala glavom. Pogledom ih je ispratila iz sobe i uzaludno uzdahnula.
"Samo da nešto nezasere ta mala." promrsila je sebi u bradu.
Ansoqi je ponosno hodao niz hodnik dok se Asari trudula zaostati. "Danas i nisi nešto najbolje volje." započeo je milo. Zastao je na trenutak i nježno je primio za ruku. Povukao ju je ksebi i nastavio pričati: "Odvesti ću te na jedno posebno mjesto." Kako su se spustili niz one mramorne stepenice i izašli van naletjeli su na Guabarela i Kori.
Kori ih je vedro pozdravila ali Ansoqui je samo produžio dalje. "Jadna Asari. ja bi se ubila da moram provesti ostatak života sa tiom fagmetičkom krpom!" komentirala je pomalo ljuto. "Negovori to!" opomene ju srdito Guabarel.
"To joj je istinski zadnja opcija." nadodao je tiho dok je Ansoqui pomogao Asari da se popne na njegovog velikog engleskog konja. Zatim se hitro i elegantno sjeo iza nje. "Čvrsto se drži." rekao je hladno i zajašio tog divljeg konja. Jahali su tako brzo kroz sve šumarke i livade da se Asari uopće nije snalazila. Očima je pokušala pratiti kako za njom ostaju sve te šume ali joj se počelo mantati. "Sani!" zaurlala je očajno. Naglo su se zaustavili. "što je bilo?" upitao je zabrinuto Ansoqi. "Idemo prebrzo." prigovorila je ljuto. "Ako se nevaram prije samo tjedan dana si bila ljubitelj brzina. Jurila si sa Nalom preko trnja i kamenja." odvratio je grubo. Zaustavili su se pokraj malog mosta. Ispod je žuborio potičić a okolo njih nizala su se razna crnogorična drveća. Plučima su udisali čisti planinski zrak.
"Koliko još ima do tog mjesta?" dobacila je ljuto. " Ansoqu joj nije odgovorio samo je jednakom brzinom nastavio uspinajti se. Asari je čvrsto primila konja i zatvorila oči. Nije mogla sprijećiti slatke suze koje su se nagomilale u nejnim očima. Nakon samo nekoliko minuta jahanja stigli su u tzk. raj. Bila je to padina puna cvijeća i leptira sa kojima se vedro igrao lagani povjetarac. Sa Samoga ruba mogao se vidjeti cijeli krajolik a cijeloj toj slici pridonjeo je šum vodopada koji se elegantno obrušio na stjene. Ansoqi je sišao sa konja i pružio ruku Asari. Ljuto ju je odbial i jednostavno se bacila sa konja. Nije mogla sebi lagati mjesto je bilo iznimno lijepo. Sjela se na vlažnu zemlju i nastavila promatrati vodopad. Djelovao je tako nestvarno i bajno. "što kažeš?" upitao ju je malo vedrije i pogledao radoznalo. Asari je samo blijedo nastavila zuriti u vodopad. " Ti neznaš što ti meni radiš!" započeo je tiho.
"A što ti meni radiš?!" usprotivila se glasno popračena vlastitom jekom. "To me boli Asari. Smeta me." Ansoqiu je izbjegao njen pogled i približio se vrhu padine. "Mene boli tu u grudima. Izjedam mi srce jedna prokleta zmija i patim što ću morati živjeti sa tim trulim srcem." zajecala je Asari. Novi par suza spustio se niz lice. "I mene boli u grudima. Svaki put kada te vidim pokušavam te očarati. Ti si u mojem životu kao nedostižna ptica koja mi stalo bježi. Zar ti nisi svijesna što ćeš dobiti kada budemo zajedno. Nema te žene koja nebi htijela biti na tvojem mjestu." uzvratio je smireno. "Ja sam ptica kojoj su uzeli krila. Stavili su me u krletku da trunem tamo do svoje smrti." Rukama je obrisala suze. "Zašto stalno plaćeš, zašto me toliko mrziš Asari." prišao joj je i sjeo se pokraj nje. "Zato jer si mi oduzeo slobodu." automatski je odgovorila i uzvratila mu taj ledeni pogled. "Žao mi je što tako misliš ali ti si oduvijek pripadala meni i to mi odgovara." mrino je nastavio. Iz svoje svilene pelerine izvadio je zlatnu kutijicu. Nježno ju je otvorio. Na vrelim zrakama sunca zasjao je prekrasan prsten. "Asari ti ćeš biti moja žena." Kleknuo se i stavio joj prsten na ruku. "Udati ćeš se za mene i pratiti me u smrt. Naša će se krv pomješati i na ovaj svijet doći će savršena bića." nježno joj je rukom pomilovao po licu. Zatim joj se legano približio i poljubio je. "To je tvoja sudbina. Nauči ju prihvatiti." tiho je nadodao. Ustao se i odšetao do konja. "Ansoqi, dragi moji prokletniče. Nisi loša osoba ali nisi ni bog. Ako me zbilja toliko voliš onda me pusti da idem!" Ustala se i polako mu se približila. "Molim te!" tužno je zajecala. Suze su se ugasile kao plamen kada je ispred sebe zatekla izgarajući pogled ljutnje. "da te pustim da odeš?! Da te gledam kako te netko drugi ljubi?" započeo je gubo. Uhvatio ju je čvrsto za ramena. "TI SI MOJA I SAMO MOJA!" ogorčeno je povikao. Asari je ostala nepomićno stajati. "Sebićni gade!" promrsila je. "ja nikada nisam pripadala tebi i nikada neću! Možeš uzeti ovo jadno tjelo ali moju dušu nećeš imati nikada, nikada!!!!"
Crvenokosa djevojka ostala je nepomično stajati na vrhu stepenica. Asari ju je ljuto pogledala. Lagano je zakoračila na prvu stepenicu i hrapavo nadodala: " Dođi ovdje, molim te." No djevojka se nija ni lecnula. "Nikita to je bila zapovjed!" već iživcirano nastavi Asari. Podigla je pogled i zatekla hladno lice koje je dobro poznavala. Nastavila se penjati do polovice stubišta. Guabarel je sve to vrlo iznenađeno promatrao. "Tužiti ću te Sinu!" ogorčeno poviće Asari. Nikita je samo ne zainteresirano uzdahnula i preskoćila cijelo stubište. Maknula je kapuljaću sa glave i pogledala Guabarela. "ja sam Nikita." dodala je hladno. "To sam već zakljućio." odvrati Guabarel. Zaobišao ju je i uspeo se do Asari. Pogledao ju je znatiželjno. "pričati ću ti, sada ionako trebam do Koichi." uzvratila je Asari. Maknula je svoju gustu ljubičastu kosu sa ramena i nastavila se penjati. Kori je potrčala za njom. "Dakle tko je ona?" ponovo je upitao Guabarel. " Ona je iz C.D. obitelji. Naše dvije obitelji vezane su jednom posebnom elipsom koja nas spaja. Svaki bezgriješni ima svjega čuvara iz C.D. obitelji. Veze se uspostave tek kada pokažeš svoju moć nad njima. Inaće su vrlo drage osobe i dobre osobnosti. Uvijek moraju biti uz tebe ako napuštaš svoje rodno mijesto i pratiti će te u smrt. Samo što Nikita nije takva. No nemogu promjeniti činjenicu da se veze pojavila između nas dvije." objasnila je smireno.
"I kako to da se tako loše slažete?" promrsio je Guabarel prativši Asari u stopu. "Duga je to priča." uzvrati Kori. "One su dvije različit duše koje su vjerojatnom nekom greškom postale vezane. Asari zapravo nije mogla nadjačati niti jednog člana C.D. obitelji. I zato je Sin rekao da upravo zbog toga treba dobiti čuvara. Bila je to prilično nezgodna situacija pošto su svi odbijali služiti nekome tko uopće nema autoriteta." Guabarel ju je pratio pogledom. Zatim je pogledao Asari. "I kako si onda završila sa nikitom?" Stali su ispred velikih crnih vrata napravljenih od bukvine kore. U njima su bila urezana dva velika oka koja su gledala kroz suprotni prozor direkno na toranj vječnosti. "Ona je tek završila sa pripremama i pojavial se na ulaznim vratima. Tada sam prvi put ugledala to prokleto oko. C.D. obitelj ima uvijek jedno crno,crno oko sa bijelom tankom zjenicom. Ne znam za što im to služi, ali kada sam ju ugledala pogledi su nam se nekako stopili i nastala je veza. Otada me prezire." odgovorila je tiho. Pokucala je na vrata i nalknula se unutra. Gazadrijel je uspravno stajao do zlatnastog, staklenog stola za kojim je sjedila Koichi. "Napokon si došla!" vedro je započeo. "Asari, molimte uđi." milo je nadodala Koichi. Preko stolca bila je prebačena njena crna bunda a odmah u kutu stajao je Sin. Asari je sramežljivo ušla. Polako se približila stolu i pogledala Koichi. Ona joj se samo lagano osmjehnula. "Ostavite nas malo nasamo." glasno je zapovjedila. Kad su se vrata zatvorila Asdari je osjatila golemu nelagodu. Koichi je bila glavna u njihovoj obitelji i sve što ona kaže moralo je biti izvršeno. "Sjedni se zlato." rukom joj je pokazala na malen drveni stolćić koji je stajao pokraj prozora. "Znaš tko će ubrzo doći po tebe." nastavila je smireno. Rukom je prošla kroz kosu i pogledala kroz porzor na male seljane koji su se kao mravi sudarali na putu. "Ansoqi." tiho je odgovorila Asari. Koichi joj nije uzvratila samo je smireno gledala kroz prozor. "Moraš biti glasnija, nitko te neće čuti niti vidjeti ako se sva povučeš u sebe." komentirala je. Okrenula se elegantno kako samo ona može i pogledala je ozbiljno. "Danas će te najvjerojatnije biti taj dan za koji sam te tako dugo pripremala." govorila je polako i prodorno kako bi bila sigurna da je svaka njena riječ doprela do Asari. " Koichi ja to nemogu!" usprotivila se Asari. Krupne suze su joj navrle na oči. "Nemogu biti sa osobom koju nevolim! Koja mi svojom pojavom sije strah u kostima!" vikala je očajno. "Šuti!" zaurlala je Koichi. Ustala se i napravial dva tri korako oko stojeg radnog mjesta. Stala je uz prozor i nastavila gledati. "Svi mi imamo svoje dužnosti koje moramo izvršiti!. Budi sretna da imaš nekoga skim možeš provesti ostatak svojega života. Meni je to uskraćeno. Zato samo šuti i nauči cjeniti ono što imaš." melankonija je preplavila cijelu sobu. Asari je počela jecati. "Ali ja nisam kao vi! Ja nema tu snagu da nastavim živjeti sa tom spoznajom!" progovorila je kroz suze. Koichi se došetala do nje. kleknula se i primila je za ruku. "Ni ja nisam imala izbora, ali sam se naučila nositi sa takvim stvarima. Imam obitelj koju moram voditi i učiniti ću sve da ju zaštitim i unaprijedim! Asari ako si jedna od nas onda to možeš i ti!"
Obrisala je svoje krupne suze maramicom koju joj je Koichi pružila. "Evo ga." glasno je nastavila.
"Nemoj me iznevjeriti." nadodala je oštro.
Asari ih je promatrala krajem oka. Zamjetivši njezin pogled dvojica se braće poćela približavati.
"Što oni žele od nas!" uplašeno je prosiktala Kori. Stala se iza Asari kako bi izbjegla taj mrki pogled. "Gospođice Asari, koja slučajnost da će mo na vas naletjeti u ovo doba dana." započeo je monotono niži brat. Stajali su rame uz rame jedan do drugoga. "Stvarno jedna slućajnost." odvrati Asari. Nilćice se naklonila da iskaže malo poštovanja što je izazvalo ljutu reakciju Guabarela. "Kao što vidim još se družite sa tim seljacima." grubo je dobacio višji brat.
"Gospodo, osobe sa kojima se ja družim uopće vas se netiču!" ljuto je odgovorila. Istupial je naprijed, nije htijela da steknu dojam kako imaju autoriteta nad njom. "Gargatel gospođica ima pravo. Oprosti te mojem bratu malo je iživciran činjenicom da je otkazan lov na poyle." uljudno je nasatvio niži brat. "A što su to poyle?" automatski je upitala Kori. Gatgatel ju je samo okinuo pogledom, pa se odmah sakrila iza Asari. "To su svijetlosna bića koja žive pod morem. Dobili su ime po anđelu kreativnosti i prijateljstva. Imaju ogromnu moć i kada uhvatiš svojeg poyla služi ti dok neumreš. Oni su inaće vrlo oshećajna i tvrdoglava stvorenja koja odbijaju služiti svojim gospodarima ali ima slućajeva kada je veza toliko jaka da poyle nemože više živjeti od tuge ako mu gospodar umre. Pa se sam jednostavno pretvori u vodu." objasnio je glasno Guabarel. "Impresioniran sam mladi gospodine. Oprostite na prijašnjem epitetu." iznenađeno je uzvratio Gargatel. "Gabriel, vrijeme nam istjeće. bolje da krenemo." nastavio je tim svojim grubim glasom. "Naravno, bila mi je velika čast vas sresti danas gospođice Asari. Doviđenja." ljupko je pozdravio niži brat i poklonio joj jedan svoji ironićan osmjeh. Prošli su jednim brzim i elegantnim hodom pokraj njih i nestali u masi ljudi. "Kreteni." mrmljala je Kori. "Zar je zakon o zabrani lovjenja poyla ukinut?" zamišljeno je upitao Guabarel. Asari je uhvatila njegov sumljiv pogled. "na što točno ciljaš?" upitala je tiho. Kori ih je zbunjeno pogledala. "Mora da iamju neke planove sa njima. Zašto bi im inaće trebali?" Asari je slegnula ramamenima. Krenula mu je odgovoriti ali je na ulazu primjetila Gavika. "Ne." tiho je prozborila. Rukom je maknula kosu sa lica i mahnula bratu. Gavik im je brzo i ljuto prišao. "Gazadrijel te čeka gore kod koichi! požuri se!" ljuto je dobacio. "Dobro, neznam čemu takva reakcija." iznenađeno je prigovorila Asari. "no što sada čekaš i tako glupo gledaš u mene?!" bljesno je navalio. Da se Guabarel nije stao između njih Gavik bi srušio asari. "Dobro koji je tvoj problem." pobunila se ona. U sliejdećoj sekundi Gavik je bio miran i nedodirljiv. Pogledao ju je hladno. "Oprosti, nisam htio." dodao je nakon kraće stanke. " Jeli to možda zato jer je zabranjen lov na poyle?" upitao je sumljivo Guabarel. Gvaik je probljedio. Nije ništa odgovorio sam je produžio ravno. "Otkuda ti pak sada to?" upita ga Asari. "Nemoj mi reči da si zaboravila?" nastavio je vedro Guabarel. "Još dok smo bili mali on je sanjao o njima. Divio se njihovoj ljepoti zapravo nema tog živog bića koja se nebi njima divila ali ipak. Oni su kao njegova mala opsesija. Čudime zašto se toga srami." komentirao je zamišljeno. Polako su krenuli unutra palače. Hladne i sjajne mramorne pločice bile su posvuda. Zlatne stube vodile su Koichine sobe. Na njima stajala je sasvim mirno crvenkosa djevojka zamotana u crnu pelerinu. "TI!" glasno je uzviknula Kori. Asari je sam uzaludno uzdahnula. "Tko je to?" upitao je Guabarel. "Nikita, dođi ovdje želim te upoznati sa nekim." glasno ju je pozvala Asari.
Šuškanje kamenćića pratilo je njihov hod sve dok nisu došli do kamenog bloka stepenica koje su se uzdizale visko do bijele štale. Tamo je pokraj ulaznih vrata spavala malena djavojćica zavaljena na platnenoj klupici.
Gazadrijel je mirno prošao pokraj nje i ušetao se u štalicu. Gavik je ušao za njim dok je Asari ostala promatrati svoju staru prijateljicu.
"Kori, probudi se!" šapnula joj je na uhu. Kori se ko maleno djete počela rastezati. "Oho, Asari!" uskliknula je prestrašeno. Protrljala je svoje velike crvene oči. "Kad ste prije stigli?!" upitala je užurbano. "Maloprije, Gazadrijel je već otišao po Nirehtija." vedro joj se obrati Asari. Kori je skočila na noge i brzo utrćala u štalu.
"Oprostite molim vas! neće se više ponoviti!" ispričavala se. Gavik ju je ošinuo jednim oštrim pogledom. Uzeo je svojeg Minaela, arapskog konja i išetao se iz štale. Kori je posramljeno stala uz vrata. Nije se usudila pogledati Gazadrijela.
"Uredu je!" rekao je milo i je pomilovao po glavi. Izašao je van sa bijelim toplokrvnim konjem koje je prilično velik i atletske građe. "Idemo prvo kod Koichi,onda ću te dopratiti do crvenog brijega. nemoj me osramotiti." započeo je gazadrijel. Popravio je uzde Nirehtiju i uzjašio ga. "Zar baš moram ići sa vama do Koichi. Mogu li rađe sa Gavikom otići po C.D?" upitala je Asari. Rukom je prošla Nirehtiju kroz kosu. vjetar je počeo pirkati i raznosio je mirise sa obližnjih livada. "Ovako ćemo, idi se prošetati kroz selo pa onda dođi do Koichi." predložio je smireno. Asari se lagano osmjehnula. "Hvala ti." tiho je prozborila. Gazadrijel je uzjaho svojeg veličanstvenog konja. Preskoćio je sve stepenice i nastavio uzdužno po pješćanjom puteljku. Pratila je pogledom svojega brata dok nije išćeznuo iz njenog videokruga.
"Hoćeš li da dovedem Nalu?" prekine je Kori.
"ne treba, idemo rađe pješice." odgovorila je zamišljeno.
Spustila se polako niz stepenice. Kori je skakutala uz nju, pjevušila neke svoje izmišljene vedre pjesmice ali Asari je samo beživotno hodala. "U čemu je proble?" upitala je naposljetku Kori.
Zastale su na samom ulazu u selo.
"Kori sjećaš li se još onog mladića koji je dolazio po mene još dok smo zajedno pokušavale uloviti leptire po livadama?" upitala je tužno. "Da, naravno da se sjećam. To je onaj zgodni sa prekrasnim očima!! Onaj tip koji je stariji nekakvih dvije tri godine od tebe!" vedro je odgovorila Kori. No ugledavši blijedo, tužno lice Asari shvatila je da to nije smijela reći.
"Oprosti." odmah je nadodala. Asari je lagano krenula u selo. "Gukni više što se dogodilo?!" upita ju prestrašeno Kori. "Svaki dan me tjeraju da se nalazim sa njim. Svaki prokleti dan ja provodim uz tog čovjeka. I već zadnjih par mjeseci znam što su planirali još dok smo mi bile u pelenama." odvratila je tiho. U selu je vladala prava gužva. Svako vodi svoju politiku. Kočije prolaze kroz te uske uličice ljudi se deru, stare bakice prodavaju svoje povrče dok neke na klupicama tračaju sve živo i mrtvo. Asari se prilično isticala u svojoj purpurnoj elegantnoj haljinici. Mnogi monci su zavijali za njom. "Što taj tip; kako se već zvao; želi od tebe?" upitala je glasno Kori. Prašinu je sa poda raznosio vjetar tako da su skrenule u malu zavjetrinu. "Ja ću uskoro navršiti 17, a ti znaš što to znaći." ogorčeno je odgovorila Asari. sjela se na ulazu nekakvih vrata. "Žele te udati za tog tipa!!!" iznenađeno je uskliknula kori.
Asari joj se već spremala odgovoriti kada vrata naglo ovori mlad mladić. Imao je izrazito zelene oči.
"Asari?" iznenađeno je upitao . "Guabarel!!!" vedro je uskliknula Asari. skoćila mu je u zagrljaj. "tebe nisam vidio godinama!" nasmijao se vedro. kori ih je začuđeno gledala. "Kori ovo je Guabarel! Moj najbolji prijatelj!!!" nastavila je Asari zanesena srećom koja ju je preplavila. "Najbolji prijatelj a nisi ga vidjela gro?" mrmljala je Kori. "Njegov otac je putopisac pa ga obično povede sa sobom." Kori mu je pružila ruku iako nije sasvim shvatila o čemu se radi.
"gdje će te vi?" nastavio je sa tom vedrom impretacijom glasa.
"idemo do Koichi!" naglo odgovori Kori. Gledala ga je tim prijekoritim pogledom. Guabarel se samo ironićno nasmješio. "pa to se onda super poklapa sa mojim planovima nadodao je. "Dobro!" ljuto je dobacila Kori i nastavila hodati. "Malo smo posesivni." komentirao je Guabarel. Asari se semo nježno nasmiješila i krenula za Kori. "I koliko dugo namjeravš ostati?" upitala je nakon daljnje minute hodanja. "Do kraja tjedna. Onda ću sam otići na putovanje. Možda povedem Isaribi, ali nisam baš siguran." Kori se okretala svako malo da provjeri što oni rade. Svaki put kada bi zamjetila guabarelov pogled namrštila bi se i okrenula naprijed. na kraju sela pružala se ogromna palača, izgrađena og najboljeg kamena. Ispred zlatnih vrata stajali su ponosno braća Leship. "što oni rade ovdje?" promrsila je Asari. Bila su to dva visoka muškarca poznati po svojim suženim zjanicama. Svi su ih povezivali sa svakom nesrećom koja se dogodila u okolici.
16 godina poslije
"Asari, probudi se!" ljuto je povikao Gazadriel.
Otvorila je svoje pospane oči i zatekla svojeg najstarijeg brata.
Stajao je ispred njenog kreveta kao medvjed.Nadvio se skroz i počeo je tresti.
"Koliko se puta tebi treba ponoviti da se ustaneš!" mrmljao je.
"Evo, evo idem." nezadovoljno je prosiktala Asari. Sjela se na krevet i zadubljena u svoje misli
nastavial spavati. Gazadriel ju je prešao pogledom.
"Gavi nas čeka dolje." započeo je tiho, sjeo se pokraj nje. Gledao je zamišljeno lice svoje sestrice.
Asari je naglo otvorila oči i obratila se u bratu.
"Neželim se naći sa grofom." tiho je prozborila. Nastala je tišina. Jutarnje je sunce ulazilo kroz malen prozorćić i stvaralo iznimno napetu atmosferu. "Već smo prošli tu temu ." ozbiljno joj odgovori Gazadriel.
"Kako to možeš reči!" uzrujano mu dobaci Asari. Ustala se i otšetala do ogledala.
"Zar mislite da neznam, smatrate me tolikom budalom?" nastavila je. Rukom je prošla po svojem odrazu u ogledalu.
Čvrsto je stisnula šaku i udarila. "Nitko ti ovdje neželi zlo, sama znaš da mogu dao bi sve da se to promjeni." odvrati Gazadrijel, ustao se i položio joj svoju ruku na rame. "Možda nemožemo promjeniti ono što se dogodilo u prošlosti, ali uvijek možemo budućnost." šapnuo joj je na uho.
"čekam te dolje, požuri se." zatim je dobacio i izišao iz sobe.
Asari je ostala mirno stajati. Tjelom su joj prolazili trnci. Neželi ga više vidjeti, neželi više ni minutu svojega života provoditi uz njega. Suze za suzom su joj klizile niz meke bijele obraze. Rukama se uhvatila za glavu i počela gorko plakati.
Gazadriel je već izašao van. Ispred njega se prostiralo ogromno zelenilo. Priroda lijepša nego u bajkama.
Vladao je neprocjenjiv sklad u ovome nepoznatom mjestu. Tamo gdje stanuju bezgriješni vlada samo idila.
Barem su tako svi vjerovali. Ispod velike bijele breze sjedio je Gavik. Bio je to srednji član ove male obitelji.
Rukom je prošao kroz svoju neukrotivu kosu i nastavio čitati priču o crvenkapici.
Krajem oka spazio je gazadrijela koji mu se krupnim koracima približavao.
"A gdje je asari?" upitao je. Gazadrijel mu nije odgovorio. samo se uvali do njega i nastavio zuriti u prazno.
"Opet stvara dramu, zar ne?" nastavio je neobazirajući se na bratov tužan uzdah.
"Nemogu je više slušati." odgovorio je nakon kraće stanke.
Gavik ga je hladno pogledao. "Previše joj dopuštaš. To joj je sudbina. Bila je dogovorea još kada se rodila."
komentirao je. Zatvorio je priču i spustio je na zelenu, meku travu.
"Kako možeš biti tako ravnodušan? Bolje pripazi kako se ponašaš i što govoriš, jer će ti se sa vremenom sve vratiti."
grubo mu je odgovorio Gazadrijel.
Ustao je i otišao do ulaznih vrata. Bila su to prilično velika i stara vrata. Napravljena od hrastove kore.
Asari ih je otvorila. "Napokon si sišla. Neznam tko je naprotniji Gavik ili ti." mrmljao je nezadovoljno Gazadrijel.
"Požurimo se, danas imamo štošta za obaviti." rekao je glasno. Gavik i Asari su lagano krenuli za njim.
Asari
PRVO POGLAVLJE
"Ako se požurimo biti će mo navečer već u gradu." komentirao je gosp. Sequence.
Bio je to čovjek grubih crta lica. Rukom je češkao bradu i gledao kroz prozor kočije.
Vani je padao snijeg, tako gusto da se ni prst nije vidio pred nosom.
Duboko je uzdahnuo i nastavio: "Nadam se da ste spremni na dogovor sa grofom
Aleksandrom. Zdravlje ga napušta zato nemojte dugovlačiti."
Mlada žena sjedila je nasuprot gosp. Sequenca. Bila je zamotana u svoju crnu krznenu bundu
i lagano se osmjehnula.
"Netrebate se brinuti, razgovarala sam već sa Grofom i sve je isplanirano." odvratila je milo.
Prekrižila je noge i zauzela jednu zavodnićku pozu. Gospodin Sequence pokušao je razotkriti njen tajanstven pogled
ali nije mogao doprijeti do njih zbog crnih okvira naočala.
"Shvaćam." promrsio je.
Ostatak vožnje su šutjeli. Gosp. Sequence je izvadi debelu bijelu knjižurinu i počne čitati
dok je mlada žena promatrala kako ih snijeg prati u stopu.
Nekoliko puta gosp. Sequence je podigao pogled tek toliko da provjeri što ona radi.
Baš kao što su i planirali navečer su došli u grad.
Izašli su iz kočije i produžili do crkve na samom trgu grada.
Gosp. sequence nije se usudio progovoriti. Hvatao ga je lagana nelagoda što je mlada žena još uvijek uz njega.
Pred samim ulazom u crkvu ona je zastala.
"Zašto ste stali?" upitao je zbunjeno. Popravio je šešir jer mu je skoro pao sa glave.
"Čekam nekoga. Iako inaće nekasni." odgovorila je pomalo ljuto.
"Gospođice nebi htio biti neljubazan, ali vjerujem da bi nam oboje bilo udobnije čekati unutra nego ovdje vani."
nastavio je gosp. sequence.
"Nebrini te se za mene, slobodno možete uči."
Pogledao ju je nesigurno.
"A koga to vi čekate?" upitao je sumljivo.
Mlada žena počela se smijati. U tom istom trenutku skoćio je nepoznati muškarac pokraj nje.
Bio je zamotan u crnu pelerinu i jedino što se vidjelo bio je crveni pramen njegove kose.
"Oprostite mi, gospodarice. Naletio sam na malo problema." rekao je automatski.
Kleknuo se na snijeg i pognuo glavu.
"Gospodine jeste li vi to skoćili sa tornja crkve?" iznenađeno ga je prekinuo gosp. Sequence.
"Uredu je Sin, nemoj da se više ponovi." odvratila je grubo gospođica i elegantnim korakom
ušetala u crkvu.
Nepoznati muškarac odmah je krenuo za njom, dok je zbunjeni gosp. Sequence ostao vani stajati na snjegu.
Gledao je malo toranj crkve, vjerojatno nadajući se da će vidjeti još nekoliko takvih misterioznih ljudi
ali je nakraju odustao i ušao u crkvu.
Crkva je bila iz doba romantizma ali se vidi da su je na pokojim mjestima renovirali.
mlada žena produžila je do oltara za kojim je sjedio izuzetno krupan čovjek.
Skinula je svoju bundu i predala je Sinu. Njena figura se isticala u rozoj haljini koja joj je išla uz tjelo.
"Napokon ste stigli Koichi." ljubazno je pozdravio krupan čovjek. Kada se ustao djelovao je poput diva.
Crna mu se gusta kosa spuštala niz leđa dok je nježno poljubio ruku Koichi.
"zadovoljstvo je sasvim na mojoj strani." ogovorila je ona.
"Oh, gosp. Sequence pa i vi ste ovdje." nastavio je grof.
Gosp. Sequence ostao je stajati skamenjeno dok su ga gledala ta dva velika plava kristala.
Grof se okrenuo prema Koichi.
"Mladi gosp. uz vas je sigurno iz C.D. obitelji, zar ne?" upitao je tim lagodnim glasom.
"Tako je." potvrdno je odgovorila gospođica.
"Nego da skratimo sve ovo, jer sam čula da imate još dosta toga za obaviti." odvratila je ozbiljno.
"Svakako, svakako. Ovdje su pergamenti." grof je iz svojeg plavog ogrtača izvadio komade srebrnastog pergamenta.
"Možda neću biti ovdje da vidim hoće li proči sve kako smo planirali
ali računam na vas. Ansoqi je jedino što mi je ostalo. pobrinuo sam se za njegovu budućnost i bolje da to tako ostane." komentirao je smireno.
"nebrini te se, ovo će propasti jedino preko mene mrtve." nadovezala se Koichi.
Izvadila je ljubičasto nalifpero i počela se potpisivati na pergamentima.
"Ugovor je sklopljen." vedro je uskliknula i posložila pergamente.
Skinula je crne naočale i pogledala grofa.
desno oko bilo joj je tamno plavo a lijevo rozo.
"Znači to su oči bezgriješnih." promumljao je grof.
Ona se samo tajanstveno osmjehnula.
"Vrijeme je da krenemo." vratila je naočale i obukla crnu bundu.
"Doviđenja moja damo, nadam se da će mo se još vidjeti." uljudno je pozdravi Grof.
Gosp. Sequence je i dalje zbunjeno stajao.
Koichi i Sin su izašli iz crkve i nestali u toj snježnoj mečavi.
"A sada da raščistimo to sa kraljevskih dvora." grof se spustio do gosp. Sequencea.
"Znate da mi je ostalo još malo vremena, zato javite što prije kraljici da ću uskoro doći."
šapnuo je tiho.
Pošto u zadnje vrijeme prerađujem slike odlučila sam za njih početi pisati priču.
Uskoro ću objaviti slike i sve ostalo pa možete uživati u pričama koje sam vam priredila
