Šuškanje kamenćića pratilo je njihov hod sve dok nisu došli do kamenog bloka stepenica koje su se uzdizale visko do bijele štale. Tamo je pokraj ulaznih vrata spavala malena djavojćica zavaljena na platnenoj klupici.
Gazadrijel je mirno prošao pokraj nje i ušetao se u štalicu. Gavik je ušao za njim dok je Asari ostala promatrati svoju staru prijateljicu.
"Kori, probudi se!" šapnula joj je na uhu. Kori se ko maleno djete počela rastezati. "Oho, Asari!" uskliknula je prestrašeno. Protrljala je svoje velike crvene oči. "Kad ste prije stigli?!" upitala je užurbano. "Maloprije, Gazadrijel je već otišao po Nirehtija." vedro joj se obrati Asari. Kori je skočila na noge i brzo utrćala u štalu.
"Oprostite molim vas! neće se više ponoviti!" ispričavala se. Gavik ju je ošinuo jednim oštrim pogledom. Uzeo je svojeg Minaela, arapskog konja i išetao se iz štale. Kori je posramljeno stala uz vrata. Nije se usudila pogledati Gazadrijela.
"Uredu je!" rekao je milo i je pomilovao po glavi. Izašao je van sa bijelim toplokrvnim konjem koje je prilično velik i atletske građe. "Idemo prvo kod Koichi,onda ću te dopratiti do crvenog brijega. nemoj me osramotiti." započeo je gazadrijel. Popravio je uzde Nirehtiju i uzjašio ga. "Zar baš moram ići sa vama do Koichi. Mogu li rađe sa Gavikom otići po C.D?" upitala je Asari. Rukom je prošla Nirehtiju kroz kosu. vjetar je počeo pirkati i raznosio je mirise sa obližnjih livada. "Ovako ćemo, idi se prošetati kroz selo pa onda dođi do Koichi." predložio je smireno. Asari se lagano osmjehnula. "Hvala ti." tiho je prozborila. Gazadrijel je uzjaho svojeg veličanstvenog konja. Preskoćio je sve stepenice i nastavio uzdužno po pješćanjom puteljku. Pratila je pogledom svojega brata dok nije išćeznuo iz njenog videokruga.
"Hoćeš li da dovedem Nalu?" prekine je Kori.
"ne treba, idemo rađe pješice." odgovorila je zamišljeno.
Spustila se polako niz stepenice. Kori je skakutala uz nju, pjevušila neke svoje izmišljene vedre pjesmice ali Asari je samo beživotno hodala. "U čemu je proble?" upitala je naposljetku Kori.
Zastale su na samom ulazu u selo.
"Kori sjećaš li se još onog mladića koji je dolazio po mene još dok smo zajedno pokušavale uloviti leptire po livadama?" upitala je tužno. "Da, naravno da se sjećam. To je onaj zgodni sa prekrasnim očima!! Onaj tip koji je stariji nekakvih dvije tri godine od tebe!" vedro je odgovorila Kori. No ugledavši blijedo, tužno lice Asari shvatila je da to nije smijela reći.
"Oprosti." odmah je nadodala. Asari je lagano krenula u selo. "Gukni više što se dogodilo?!" upita ju prestrašeno Kori. "Svaki dan me tjeraju da se nalazim sa njim. Svaki prokleti dan ja provodim uz tog čovjeka. I već zadnjih par mjeseci znam što su planirali još dok smo mi bile u pelenama." odvratila je tiho. U selu je vladala prava gužva. Svako vodi svoju politiku. Kočije prolaze kroz te uske uličice ljudi se deru, stare bakice prodavaju svoje povrče dok neke na klupicama tračaju sve živo i mrtvo. Asari se prilično isticala u svojoj purpurnoj elegantnoj haljinici. Mnogi monci su zavijali za njom. "Što taj tip; kako se već zvao; želi od tebe?" upitala je glasno Kori. Prašinu je sa poda raznosio vjetar tako da su skrenule u malu zavjetrinu. "Ja ću uskoro navršiti 17, a ti znaš što to znaći." ogorčeno je odgovorila Asari. sjela se na ulazu nekakvih vrata. "Žele te udati za tog tipa!!!" iznenađeno je uskliknula kori.
Asari joj se već spremala odgovoriti kada vrata naglo ovori mlad mladić. Imao je izrazito zelene oči.
"Asari?" iznenađeno je upitao . "Guabarel!!!" vedro je uskliknula Asari. skoćila mu je u zagrljaj. "tebe nisam vidio godinama!" nasmijao se vedro. kori ih je začuđeno gledala. "Kori ovo je Guabarel! Moj najbolji prijatelj!!!" nastavila je Asari zanesena srećom koja ju je preplavila. "Najbolji prijatelj a nisi ga vidjela gro?" mrmljala je Kori. "Njegov otac je putopisac pa ga obično povede sa sobom." Kori mu je pružila ruku iako nije sasvim shvatila o čemu se radi.
"gdje će te vi?" nastavio je sa tom vedrom impretacijom glasa.
"idemo do Koichi!" naglo odgovori Kori. Gledala ga je tim prijekoritim pogledom. Guabarel se samo ironićno nasmješio. "pa to se onda super poklapa sa mojim planovima nadodao je. "Dobro!" ljuto je dobacila Kori i nastavila hodati. "Malo smo posesivni." komentirao je Guabarel. Asari se semo nježno nasmiješila i krenula za Kori. "I koliko dugo namjeravš ostati?" upitala je nakon daljnje minute hodanja. "Do kraja tjedna. Onda ću sam otići na putovanje. Možda povedem Isaribi, ali nisam baš siguran." Kori se okretala svako malo da provjeri što oni rade. Svaki put kada bi zamjetila guabarelov pogled namrštila bi se i okrenula naprijed. na kraju sela pružala se ogromna palača, izgrađena og najboljeg kamena. Ispred zlatnih vrata stajali su ponosno braća Leship. "što oni rade ovdje?" promrsila je Asari. Bila su to dva visoka muškarca poznati po svojim suženim zjanicama. Svi su ih povezivali sa svakom nesrećom koja se dogodila u okolici.
Post je objavljen 07.02.2010. u 10:57 sati.