Vrata su se naglo otvorila. Jedan ledeni zrak preplavio je cijelu sobu. Visok lijep mladić zakoračio je unutra. Njegove crne čizme lagano su škripucale dok je ulazio. Mladić je imao sjajnuj ,dugu, crnu kosu koja se nježno spuštala ni njegovo bijelo lice. Velikim kristalnim očima prešao je cijelu sobu. Koichi ga je pomalo iznenađeno pogledala. "Grofe Ansoqi očekivali smo vas." nastavila je jednim uljudnim tonom. Prišla je bliže i čvrsto stisnula ruku mladića. Asari se polako ustala. "Kako mi vas je drago vidjeti." prošaptala je i pogled usmijerila u njegove grube čizme. "Uzeli ste mi riječi iz usta." odgovorio je Ansoqui. Prišao joj je i poljubio ruku. Ledenim joj je prstima maknuo kosu sa lica i lagano joj uspravio glavu. "Lijepši ste nego ikada prije!" šapnuo je tiho. Asari se trudila izbjeći njegov pogled ali nije mogla izmaknutim tim ogromnim plavim očima. "Ostavimo Koichi nasamo vjerujem da ima puno posla." nadodao je svojim melodičnim glasom. Koichi je potvrdno klimala glavom. Pogledom ih je ispratila iz sobe i uzaludno uzdahnula.
"Samo da nešto nezasere ta mala." promrsila je sebi u bradu.
Ansoqi je ponosno hodao niz hodnik dok se Asari trudula zaostati. "Danas i nisi nešto najbolje volje." započeo je milo. Zastao je na trenutak i nježno je primio za ruku. Povukao ju je ksebi i nastavio pričati: "Odvesti ću te na jedno posebno mjesto." Kako su se spustili niz one mramorne stepenice i izašli van naletjeli su na Guabarela i Kori.
Kori ih je vedro pozdravila ali Ansoqui je samo produžio dalje. "Jadna Asari. ja bi se ubila da moram provesti ostatak života sa tiom fagmetičkom krpom!" komentirala je pomalo ljuto. "Negovori to!" opomene ju srdito Guabarel.
"To joj je istinski zadnja opcija." nadodao je tiho dok je Ansoqui pomogao Asari da se popne na njegovog velikog engleskog konja. Zatim se hitro i elegantno sjeo iza nje. "Čvrsto se drži." rekao je hladno i zajašio tog divljeg konja. Jahali su tako brzo kroz sve šumarke i livade da se Asari uopće nije snalazila. Očima je pokušala pratiti kako za njom ostaju sve te šume ali joj se počelo mantati. "Sani!" zaurlala je očajno. Naglo su se zaustavili. "što je bilo?" upitao je zabrinuto Ansoqi. "Idemo prebrzo." prigovorila je ljuto. "Ako se nevaram prije samo tjedan dana si bila ljubitelj brzina. Jurila si sa Nalom preko trnja i kamenja." odvratio je grubo. Zaustavili su se pokraj malog mosta. Ispod je žuborio potičić a okolo njih nizala su se razna crnogorična drveća. Plučima su udisali čisti planinski zrak.
"Koliko još ima do tog mjesta?" dobacila je ljuto. " Ansoqu joj nije odgovorio samo je jednakom brzinom nastavio uspinajti se. Asari je čvrsto primila konja i zatvorila oči. Nije mogla sprijećiti slatke suze koje su se nagomilale u nejnim očima. Nakon samo nekoliko minuta jahanja stigli su u tzk. raj. Bila je to padina puna cvijeća i leptira sa kojima se vedro igrao lagani povjetarac. Sa Samoga ruba mogao se vidjeti cijeli krajolik a cijeloj toj slici pridonjeo je šum vodopada koji se elegantno obrušio na stjene. Ansoqi je sišao sa konja i pružio ruku Asari. Ljuto ju je odbial i jednostavno se bacila sa konja. Nije mogla sebi lagati mjesto je bilo iznimno lijepo. Sjela se na vlažnu zemlju i nastavila promatrati vodopad. Djelovao je tako nestvarno i bajno. "što kažeš?" upitao ju je malo vedrije i pogledao radoznalo. Asari je samo blijedo nastavila zuriti u vodopad. " Ti neznaš što ti meni radiš!" započeo je tiho.
"A što ti meni radiš?!" usprotivila se glasno popračena vlastitom jekom. "To me boli Asari. Smeta me." Ansoqiu je izbjegao njen pogled i približio se vrhu padine. "Mene boli tu u grudima. Izjedam mi srce jedna prokleta zmija i patim što ću morati živjeti sa tim trulim srcem." zajecala je Asari. Novi par suza spustio se niz lice. "I mene boli u grudima. Svaki put kada te vidim pokušavam te očarati. Ti si u mojem životu kao nedostižna ptica koja mi stalo bježi. Zar ti nisi svijesna što ćeš dobiti kada budemo zajedno. Nema te žene koja nebi htijela biti na tvojem mjestu." uzvratio je smireno. "Ja sam ptica kojoj su uzeli krila. Stavili su me u krletku da trunem tamo do svoje smrti." Rukama je obrisala suze. "Zašto stalno plaćeš, zašto me toliko mrziš Asari." prišao joj je i sjeo se pokraj nje. "Zato jer si mi oduzeo slobodu." automatski je odgovorila i uzvratila mu taj ledeni pogled. "Žao mi je što tako misliš ali ti si oduvijek pripadala meni i to mi odgovara." mrino je nastavio. Iz svoje svilene pelerine izvadio je zlatnu kutijicu. Nježno ju je otvorio. Na vrelim zrakama sunca zasjao je prekrasan prsten. "Asari ti ćeš biti moja žena." Kleknuo se i stavio joj prsten na ruku. "Udati ćeš se za mene i pratiti me u smrt. Naša će se krv pomješati i na ovaj svijet doći će savršena bića." nježno joj je rukom pomilovao po licu. Zatim joj se legano približio i poljubio je. "To je tvoja sudbina. Nauči ju prihvatiti." tiho je nadodao. Ustao se i odšetao do konja. "Ansoqi, dragi moji prokletniče. Nisi loša osoba ali nisi ni bog. Ako me zbilja toliko voliš onda me pusti da idem!" Ustala se i polako mu se približila. "Molim te!" tužno je zajecala. Suze su se ugasile kao plamen kada je ispred sebe zatekla izgarajući pogled ljutnje. "da te pustim da odeš?! Da te gledam kako te netko drugi ljubi?" započeo je gubo. Uhvatio ju je čvrsto za ramena. "TI SI MOJA I SAMO MOJA!" ogorčeno je povikao. Asari je ostala nepomićno stajati. "Sebićni gade!" promrsila je. "ja nikada nisam pripadala tebi i nikada neću! Možeš uzeti ovo jadno tjelo ali moju dušu nećeš imati nikada, nikada!!!!"
Post je objavljen 19.02.2010. u 15:06 sati.