< listopad, 2010  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Moji sastavci i priče koje pišem svi će biti obljavjeni na ovome blogu.







MusicPlaylist
Music Playlist at MixPod.com

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Lea
Ovo je inaće moji blog na kojem će te naći svašta :3

ImE:Lea
GoD: 15
VoLiM: novac,greedymuziku, knjige, pisanje, mange i anime zubo
NeVoLiM: ljude bez osobnosti, grašak belj
SlUšAm:pa pretežno metalyes
NaJdRaŽi aNiMe: Naruto cerek


ASARI


GAZADRIEL


KOICHI


GAVIK


KORI


GUABAREL


NIKITA


SIN


ARDI


ANSOQI


GARGATEL


GABRIEL


ZACHARIEL


LUCH


OCH


ASARIEL


subota, 09.10.2010.

Gargarel se ironično nasmijao.
" Koichi" započeo je tiho, "do jutra želim imati sve informacije." nadodao je kratko i zatim svojim krupnim koracima izašao iz sobe. Koichi je ostala zadubljena u svoje misli nekoliko dobrih minuta. Naglo se ustala i opbratila Sinu. "Odi do Gazadrijela saznajšto se dogodilo sa Asari povedi Nikitu i Ardija te Gazadrijela i Gavika; i pod svaku cjenu nađi Ansoqia! Moramo brzo reagirati!" "Shvaćam." mirno je odgovorio Sin i prije odlaska znatiželjno je upitao: "A vi Gospodarice? Hoćete li poslati pismo princezi?"
"Ne, ne još želim znati što se uistinu dogodilo! Otići ću do vjeća da raćistimo što se dogodilo." odvratila je smireno te je zabrinuto nastavila promatrati ovo posebno mjesto puno tajni. Čim je izašao iz ureda; Sin je požurio prema kući bezgrješnih. Vjetar mu je raznosio gustu crvenu kosu dok se punom brzinom približavo odredištu. Na samom ulazu zatekao je Gazadrijela i Ardija. "Sin!" uskliknuo je izbezumljeni Gazadrijel. Sa ulaznih vrata provirivala je uplakana Nikita koju je stariji brat pokušavao smiriti. " Što se dogodilo?!" upitao je automatski Sin. "Asari je pobjegla!" uzrujano je povikao Gazadrijel. "Napustaila je dom bezgrješnih!" zaurlao je te je iduću sekundu pokušavao doći do zraka. "Nikita, Ardi nađite Gavika te se smijesta uputite do Koichi. Gazadrijel moramo naći Ansoquia bitno je da što prije sada reagiramo!" simerno je nadodao Sin. Nikita i Ardi već su krenuli u potragu za Gavikom ali Gazadrijel je skamenjeno ostao stajati na mjestu. "Sve će biti uredu." nadodao je Sin te ga pogledao jednim svojim toplim pogledom. "Kako može više išta biti uredu? Moja sestra je pobjegla i izložena je tolikim opasnostima a mi ovdje moramo rješavati idiotske političke probleme! Jedino koga sada trebam naći je moja sestra!" ogorčeno je povikao dok su mu se oči napunile suzama. "Gazadrijel, ti si nasljednik svoje obitelji! Ako se ti ne smiriš sve će izmići kontroli! Ansoqui je vidio zvjedzu kao i cijelo mjesto. Moramo ga naći dok i njemu ne padne takva suluda misao!" ovoga puta Sin je napeo svoj glas i ušutkao Gazadrijela. U tišini su nastavili svoju potragu.
"Vidim ga!" povikala je Nikita; dok je njen brat spretno skako za njom. "Nemogu vjerovati i on napušta dom bezgrješnih!" ljuto je nadodao Ardi. Zatim se naglo obrušio prema Gaviku. Srušio ga je na pod i svezao da se nemože micati. "Znači bezgrješni su odlučili ostaviti nas sve na cjedilu?" nadodao je Ardi te se onim svojim ironičnim glasom nastavio hihotati. "Pustite me na miru! Imam dozvolu od braće Leship da mogu napustiti dom!" povikao je ljuto Gavik dok su ga uspravljali. "Zadrži to za nekog koga interesira." dobacila je Nikita te je pomogla bratu da prebaci Gavika preko ramena. Kako su krenuli prema palači Gavik se histerično počeo smijati. Nikita i Ardi pogledali su se u čudu te su ga na samom ulazu u palaču sputili na pod. "Dobro što je smiješno?" upitao je Ardi kojega je Gavik najviše od svih živcirao. "Ovaj cijeli show je zbog zvjezde. Svi ste usrani zbog njenog odlaska." odgovorio je te se nastavio smijati. "Imaš li kakve veze sa Asarinim bjegom?" upitala je ljuto Nikita. "Naravno da ima pa vidiš da je i sam namjeravao otići!" odvratio je ljuto Ardi. "TU si u krivu!" povikao je Gavik te se pokušao sam uspraviti. "Guabarel je pomogao Asari da pobjegne i već je sam napustio dom bezgrješnih. Samo zato što je on putopisac nikoga nije bilo briga!" nastavio je ljuto. "A zašto si ti onda odlučio ovako usred mrekle noći odmarširati van?!" u nevjerici ga je upitao Ardi. "Netiče te se!" prošaptao je sebi u bradu te nastavio gledati u pod. "Idemo Ardi Koichi nas sigurno već čeka a vjerujem da će ona to sve rađistiti." nadodala je Nikita. Ušli su u ured i zatekli Koichi kako zanesena u svoje misli sjedi pred prozorom. "Gazadrijel i Sin su na putu prema palači." tiho je prozborila Nikita te se sa Ardijem stala u stranu ostavljajući zavezanog Gavika nasred sobe. Koichi ih je krajem oka promatrala. Okrenula se te pomalo u čudu pogledala Gavika. "Dobro zašto ste ga donjeli ovako zavezanog?" upitala je smrtno ozbiljnim glasom. "Htjeo je napustiti dom," kratko je nadodao Ardi. Koichi je smjesta prebacila pogled na Gavika."Jeli to istina?!" upitala je ljuto. "Da." hladno je odgovorio Gavik te je svojim hladnim očima uzvratio ljuti pogled. " U čemu je problem Gavik?" zamišljeno je upitala Koichi, vratila se jedan korak prema svoje stolu te se sjela na kut. "Kao da je to bitno. Asari je pobjegla zamarajte se rađe sa tim." dobacio je Gavik. "I mislila sam da je pobjegla, plamen je zato i krenuo za njom. Do jutra će se savim stopiti sa njom i postati će meta svim tim barbarima." promrsila je Koichi.
Gazadrijel i Sin upali su u Ansoquijevu ogromnu kuću koja se već generacijama prijenosi. Na kraju slabo osvjetljenog hodnika skroz na dnu kuće pronašli su Ansoquia kako zamišljeno sjedi u starom hrastovom stolcu koji je po sebi imao izrezbarene razne listiće i bobice. "Grofe Ansoqui, trebate na razgovor sa Koichi!" započeo je Sin. Svaki zvuk u ovoj sobi je odzvanjao kao u kakvoj šplji. "Nećete mi reči što se dogodilo sa Asari?" prošaptao je. Zatim se polako okrenuo prema njima. Sa lijeve ruke slijevala mu se topla krva na plavu pelerinu. "Zaboga Grofe što vam se dogodilo!" upitao je odmah Gazadrijel te je hitro prišao grofu. Otrgao je komad svojeg kaupta te ga smoćio i lagano obrisao krv sa ruke. Nije mogao vjerovati što je vidio. Na jeziku čiste ljubavi (jezik na kojem se obračaju poyle svojim gospodarima) na ruci mu je bilo urezan stih iz rijetkog spiska " Ljubav koja ne umire"



| komentari (6) | print | # |

subota, 02.10.2010.

Na cervenomn brijegu u maloj bakrenoj kuli razlomila se ogromna svjetlost. Zrake čiste svjetlosti otopile su metalni poklopac i mali plamen se sasvim rasplamsao. Vinuo se u zrak u tamno nebo i hitro poput zvjedza padalica krenuo za hrabrom dušom koja ga je prestrašeno i posesivno prihvatila, tokom ceremonije. Svi su prepoznali tu purpošnu svjetlost i zapanjeno su ostali gledati u smjeru u kojem je otišla.

"Koichi! Plamen je napustio dom bezgrješnih!" u Koichin ured , upao je Ansoqi. Gledao ju je strogo i uplašeno znajući da ni sama Koichi nezna što je izazvalo tu pojavu.
"Vjerujet mi Grofe, u svojih 37 godina prvi put sam doživjela ovu pojavu." promucala je tiho Koichi. Stajala je mirno ispred svojih prozora očima punih suza. "Taj je plamen trebao naznačiti novi početak, Asarin i moj novi život i u roku od nekoliko sati on nas već napušta!" povikao je ljuto Ansoqi. Koichi se lagano okrenula, i prve kapi teških suza spustile su se niz njeno lice. "Osoba sam koja se trudi održati svoje obećanje, radim sve što je u mojoj mogučnosti da svi budu zadovoljni ali obečanje koje sam dala vašem ocu, Grofu Aleksandru ; neznam hoću li ispuniti." trudila se svaku rječ izgovoriti što jasnije ali emocije koje su ju preplavile onemogučile su joj održavanje njenog ponosnog stava. Ansoqijeva usta su drhtala, bio je ispunjen bjesom. Oči su mu isijavale mržnjom prema svima koji ne razumiju kroz što je sve prošao. "Nije me briga što ste obečali mojem ocu! Dapače to nema nikave veze sa njim! Odlazak plamena stavlja ovo prokleto mjesto na zub svima!" zaurlao je. No uočivši slomljenu Koichi brzo se pribrao. "Znam što svi misle o meni. Znam kako me Asari doživljava i znam što ljudi očekuju od mene ali me nitko ovdje ne poznaje. Svi će te reči da je ovo djelo mojega oca, da ću ispaštati zbog njegovih pogrešaka i propusta ali svi ste vi jebeno u krivu!" nadodao je ogorčeno i zatim je napustio sobu. Sin se približio Koichi koja više nije bila ustanju stajati na vlastitim nogama. Krupne suze su joj bez prekida klizile niz lice. "Zaboga, Sin zašto je sve krenulo nizbrdo?" upitala je tiho i uronila glavu u ruke da pokrije novi nalet suza.
" Što se dogodilo da više nemogu ovladati svojim emocijama?!" propitivala se. Sjela se na pod uz svoj radni stol i nastavila gorko plakati.
"Mislila sam da smo prošli ono najteže. Gazadrijel će uskoro doći na vlast ja i ti možemo se povuči negdje i napokon živjeti život koji smo htijeli. A sada to nemogu napraviti! Ne mogu Gazadrijelu ostaviti ovakvu rasčerupanu vlast kada se ono najgore sada može dogoditi." promrsila je kroz hladne dlanove. "Molim te da mi oprostiš, ali bez tebe na svojoj strani ja sam nitko!" nadodala je glasno i po prvi put ponizno pogledala Sina. No njene suze naglo su stale kada se našla u njegovom čvrstom zagrljaju. "Koichi, uz tebe ma što god da se dogodilo." tiho joj je uzvratio.
Vrata su se opet naglo otvorila i Sin je brzo poskoćio unatrag. Na vratima su besramno stajali baraća Leship.
"Gargatel, Gabriel što vi radite tu?" upitala je rastreseno Koichi. Ustala se i brzo rukama obrisala lice.
"Plamen je napustio grad." odvartio je oštro Gargatel koji se svojom visinom isticao od ostalih. "A svi znamo da će ubrzo cijeli svjet biti svjestan toga." nadovezao se automatski Gabrijel. "Svjesna sam situacije, netrebate mi vi kao podsjeta." odbrusila je ljuto zakoračivši jedan korak prema njima.
"Ako ste svjesni situacije zašto niste Princezu obavjestili?" odmah je upitao Gargatel te se naslonio na vrata i podlo nastavio smješkati.
"Zato jer još neznamo što je uzrokovalo ovaj događaj." odgovorila je sažeto. Koichi nikada nije simpatizirala braću Leship dapaće trudila ih se izbjegavati što je više mogla. "Što se tu ima znati. Nešto se dogodilo osobi koja je udomila plamen! A ti si prisustovala ceremoniji, i znaš tko je da osoba!" Ubacio se Gabrijel i isto kao i svoj brat razvukao je usta u taj podli cerek. "Ja odlučujem što će mo napraviti i sada se gonite iz ovog ureda ako nemate ništa pametno za reči!" povikala je ljuto i čvrsto stisnula šake da si je noktima razrezala kožu na dlanovima. "Vidim puni ste energije, još samo da ju znate upotrjebiti za stvari koje su stvarno bitne. Kava šteta." ironićno je nadodao Gabrijel i polako je izašao iz ureda ostavljajući svojeg brata samog. "Mala Asari je bila domaćin ove godine nije li tako?" znatiželjno je upitao Garegatel. "Kakve to veze ima sa ićim?!" uznemireno je odvratila Koichi. Gargatel je ušao u ured i zatvorio vrata za sobom. "Pročitao sam negdje kako plamen živi u nekakvoj simbiozi sa svojim domaćinom. Dapaće ispunjuju jedan drugoga sa svim potrebnim, a Asari je ni manje ni više vrlo nezadovoljna svojom pozicijom u svojoj obitelji. To bi prepoznala i najobičnija budala. I ti to najbolje od svih znaš jer si pa možemo reći nešto svojevrsno i sama proživljela. No nedje mi u glavu zašto si baš toj maloj dala da bude domaćin kada najbolje od svih znaš da je malo razmaženo derište koje neprihvača svoju ulogu za koju je stvorena?" njegov dubok glas uspijevao je postići da ga svi sasluđaju dokraja. "Ovo je trebala biti godina njenog i Ansoqijevog braka. Njemu nisam mogla dati da prinese plamen, tako da je onda pala odluka na Asari." smireno je odgovorila Koichi i zamišljeno se sjela za stol.



| komentari (2) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.