Na cervenomn brijegu u maloj bakrenoj kuli razlomila se ogromna svjetlost. Zrake čiste svjetlosti otopile su metalni poklopac i mali plamen se sasvim rasplamsao. Vinuo se u zrak u tamno nebo i hitro poput zvjedza padalica krenuo za hrabrom dušom koja ga je prestrašeno i posesivno prihvatila, tokom ceremonije. Svi su prepoznali tu purpošnu svjetlost i zapanjeno su ostali gledati u smjeru u kojem je otišla.
"Koichi! Plamen je napustio dom bezgrješnih!" u Koichin ured , upao je Ansoqi. Gledao ju je strogo i uplašeno znajući da ni sama Koichi nezna što je izazvalo tu pojavu.
"Vjerujet mi Grofe, u svojih 37 godina prvi put sam doživjela ovu pojavu." promucala je tiho Koichi. Stajala je mirno ispred svojih prozora očima punih suza. "Taj je plamen trebao naznačiti novi početak, Asarin i moj novi život i u roku od nekoliko sati on nas već napušta!" povikao je ljuto Ansoqi. Koichi se lagano okrenula, i prve kapi teških suza spustile su se niz njeno lice. "Osoba sam koja se trudi održati svoje obećanje, radim sve što je u mojoj mogučnosti da svi budu zadovoljni ali obečanje koje sam dala vašem ocu, Grofu Aleksandru ; neznam hoću li ispuniti." trudila se svaku rječ izgovoriti što jasnije ali emocije koje su ju preplavile onemogučile su joj održavanje njenog ponosnog stava. Ansoqijeva usta su drhtala, bio je ispunjen bjesom. Oči su mu isijavale mržnjom prema svima koji ne razumiju kroz što je sve prošao. "Nije me briga što ste obečali mojem ocu! Dapače to nema nikave veze sa njim! Odlazak plamena stavlja ovo prokleto mjesto na zub svima!" zaurlao je. No uočivši slomljenu Koichi brzo se pribrao. "Znam što svi misle o meni. Znam kako me Asari doživljava i znam što ljudi očekuju od mene ali me nitko ovdje ne poznaje. Svi će te reči da je ovo djelo mojega oca, da ću ispaštati zbog njegovih pogrešaka i propusta ali svi ste vi jebeno u krivu!" nadodao je ogorčeno i zatim je napustio sobu. Sin se približio Koichi koja više nije bila ustanju stajati na vlastitim nogama. Krupne suze su joj bez prekida klizile niz lice. "Zaboga, Sin zašto je sve krenulo nizbrdo?" upitala je tiho i uronila glavu u ruke da pokrije novi nalet suza.
" Što se dogodilo da više nemogu ovladati svojim emocijama?!" propitivala se. Sjela se na pod uz svoj radni stol i nastavila gorko plakati.
"Mislila sam da smo prošli ono najteže. Gazadrijel će uskoro doći na vlast ja i ti možemo se povuči negdje i napokon živjeti život koji smo htijeli. A sada to nemogu napraviti! Ne mogu Gazadrijelu ostaviti ovakvu rasčerupanu vlast kada se ono najgore sada može dogoditi." promrsila je kroz hladne dlanove. "Molim te da mi oprostiš, ali bez tebe na svojoj strani ja sam nitko!" nadodala je glasno i po prvi put ponizno pogledala Sina. No njene suze naglo su stale kada se našla u njegovom čvrstom zagrljaju. "Koichi, uz tebe ma što god da se dogodilo." tiho joj je uzvratio.
Vrata su se opet naglo otvorila i Sin je brzo poskoćio unatrag. Na vratima su besramno stajali baraća Leship.
"Gargatel, Gabriel što vi radite tu?" upitala je rastreseno Koichi. Ustala se i brzo rukama obrisala lice.
"Plamen je napustio grad." odvartio je oštro Gargatel koji se svojom visinom isticao od ostalih. "A svi znamo da će ubrzo cijeli svjet biti svjestan toga." nadovezao se automatski Gabrijel. "Svjesna sam situacije, netrebate mi vi kao podsjeta." odbrusila je ljuto zakoračivši jedan korak prema njima.
"Ako ste svjesni situacije zašto niste Princezu obavjestili?" odmah je upitao Gargatel te se naslonio na vrata i podlo nastavio smješkati.
"Zato jer još neznamo što je uzrokovalo ovaj događaj." odgovorila je sažeto. Koichi nikada nije simpatizirala braću Leship dapaće trudila ih se izbjegavati što je više mogla. "Što se tu ima znati. Nešto se dogodilo osobi koja je udomila plamen! A ti si prisustovala ceremoniji, i znaš tko je da osoba!" Ubacio se Gabrijel i isto kao i svoj brat razvukao je usta u taj podli cerek. "Ja odlučujem što će mo napraviti i sada se gonite iz ovog ureda ako nemate ništa pametno za reči!" povikala je ljuto i čvrsto stisnula šake da si je noktima razrezala kožu na dlanovima. "Vidim puni ste energije, još samo da ju znate upotrjebiti za stvari koje su stvarno bitne. Kava šteta." ironićno je nadodao Gabrijel i polako je izašao iz ureda ostavljajući svojeg brata samog. "Mala Asari je bila domaćin ove godine nije li tako?" znatiželjno je upitao Garegatel. "Kakve to veze ima sa ićim?!" uznemireno je odvratila Koichi. Gargatel je ušao u ured i zatvorio vrata za sobom. "Pročitao sam negdje kako plamen živi u nekakvoj simbiozi sa svojim domaćinom. Dapaće ispunjuju jedan drugoga sa svim potrebnim, a Asari je ni manje ni više vrlo nezadovoljna svojom pozicijom u svojoj obitelji. To bi prepoznala i najobičnija budala. I ti to najbolje od svih znaš jer si pa možemo reći nešto svojevrsno i sama proživljela. No nedje mi u glavu zašto si baš toj maloj dala da bude domaćin kada najbolje od svih znaš da je malo razmaženo derište koje neprihvača svoju ulogu za koju je stvorena?" njegov dubok glas uspijevao je postići da ga svi sasluđaju dokraja. "Ovo je trebala biti godina njenog i Ansoqijevog braka. Njemu nisam mogla dati da prinese plamen, tako da je onda pala odluka na Asari." smireno je odgovorila Koichi i zamišljeno se sjela za stol.
Post je objavljen 02.10.2010. u 15:12 sati.