16 godina poslije
"Asari, probudi se!" ljuto je povikao Gazadriel.
Otvorila je svoje pospane oči i zatekla svojeg najstarijeg brata.
Stajao je ispred njenog kreveta kao medvjed.Nadvio se skroz i počeo je tresti.
"Koliko se puta tebi treba ponoviti da se ustaneš!" mrmljao je.
"Evo, evo idem." nezadovoljno je prosiktala Asari. Sjela se na krevet i zadubljena u svoje misli
nastavial spavati. Gazadriel ju je prešao pogledom.
"Gavi nas čeka dolje." započeo je tiho, sjeo se pokraj nje. Gledao je zamišljeno lice svoje sestrice.
Asari je naglo otvorila oči i obratila se u bratu.
"Neželim se naći sa grofom." tiho je prozborila. Nastala je tišina. Jutarnje je sunce ulazilo kroz malen prozorćić i stvaralo iznimno napetu atmosferu. "Već smo prošli tu temu ." ozbiljno joj odgovori Gazadriel.
"Kako to možeš reči!" uzrujano mu dobaci Asari. Ustala se i otšetala do ogledala.
"Zar mislite da neznam, smatrate me tolikom budalom?" nastavila je. Rukom je prošla po svojem odrazu u ogledalu.
Čvrsto je stisnula šaku i udarila. "Nitko ti ovdje neželi zlo, sama znaš da mogu dao bi sve da se to promjeni." odvrati Gazadrijel, ustao se i položio joj svoju ruku na rame. "Možda nemožemo promjeniti ono što se dogodilo u prošlosti, ali uvijek možemo budućnost." šapnuo joj je na uho.
"čekam te dolje, požuri se." zatim je dobacio i izišao iz sobe.
Asari je ostala mirno stajati. Tjelom su joj prolazili trnci. Neželi ga više vidjeti, neželi više ni minutu svojega života provoditi uz njega. Suze za suzom su joj klizile niz meke bijele obraze. Rukama se uhvatila za glavu i počela gorko plakati.
Gazadriel je već izašao van. Ispred njega se prostiralo ogromno zelenilo. Priroda lijepša nego u bajkama.
Vladao je neprocjenjiv sklad u ovome nepoznatom mjestu. Tamo gdje stanuju bezgriješni vlada samo idila.
Barem su tako svi vjerovali. Ispod velike bijele breze sjedio je Gavik. Bio je to srednji član ove male obitelji.
Rukom je prošao kroz svoju neukrotivu kosu i nastavio čitati priču o crvenkapici.
Krajem oka spazio je gazadrijela koji mu se krupnim koracima približavao.
"A gdje je asari?" upitao je. Gazadrijel mu nije odgovorio. samo se uvali do njega i nastavio zuriti u prazno.
"Opet stvara dramu, zar ne?" nastavio je neobazirajući se na bratov tužan uzdah.
"Nemogu je više slušati." odgovorio je nakon kraće stanke.
Gavik ga je hladno pogledao. "Previše joj dopuštaš. To joj je sudbina. Bila je dogovorea još kada se rodila."
komentirao je. Zatvorio je priču i spustio je na zelenu, meku travu.
"Kako možeš biti tako ravnodušan? Bolje pripazi kako se ponašaš i što govoriš, jer će ti se sa vremenom sve vratiti."
grubo mu je odgovorio Gazadrijel.
Ustao je i otišao do ulaznih vrata. Bila su to prilično velika i stara vrata. Napravljena od hrastove kore.
Asari ih je otvorila. "Napokon si sišla. Neznam tko je naprotniji Gavik ili ti." mrmljao je nezadovoljno Gazadrijel.
"Požurimo se, danas imamo štošta za obaviti." rekao je glasno. Gavik i Asari su lagano krenuli za njim.
Post je objavljen 06.02.2010. u 12:19 sati.