kao ptica na mom dlanu...

Aaaaaaaa....kako nemogu opisati osjecaj koji me uhwatio owo jutro...nesto neopisiwo..neznam dal je tuga ili sreca...ili nesto saswim trece...i mislio sam da imam inspiracije napisati novi post...swasta bi zelio rec u njemu...samo zahwaljujuchi ljudima koji citaju biti ce kriwo protumacen..mozda bolje sutiti...ali nemogu...

Znate kako se probududiti s osjecajem da ti netko fali...kako je odwratan a ujedno i prediwan taj osjechaj...nemogu zaista to opisati...
Nije to osjechaj takaw da ti netko fali..a taj netko ti je nedostizan,,,i taj netko je samo twoja skriwena zelja...
Owoga puta je napokon taj osjecaj ostwariw....netko ti fali..a tog nekoga imash...
Swemu je kriw san...
Swemu je kriwo jutro koje je prebrzo stiglo...
Swemu je kriwa ona...to smotano biche koje nemozesh ne woljeti...:)
Doshla je u moj ziwot totalno neprimjetno...
Ostat che tamo i u mome srcu zauwijek...
Ali eto...uz swe to sto se dogadja za wezu nismo...makar swima tako izgleda..i swi tako misle...totalno smo neshwatljiwi...sami sebi..a kamoli ne drugima...
Ali najbitnije je da smo tu jedno za drugoga...da jedno drugome pomazemo u teskim trenucima..znamo sto nam medjusobno treba...poznajemo se..ali stwarno mogu rech poznajemo u dusu...istinski poznajemo...i to samo nakon nepunih 4 mjeseca takwog intenziwnog poznanstwa...
U proslosti nam se swasta dogadjalo...proslost je jedino negatiwno u nasim ziwotima...trudimo se da je zaborawimo...i uspjet chemo...bez obzira na swe i bez obzira na bilo koga...
Kada razmishljamo o proslosti..osjechamo se izgubljeni...
Osjecham se kao da hodam po najguschoj magli..a znam da je ta magla samo u mome srcu i mojoj glawi..
Hwala Bogu da sad postoji jedna osoba koja bez ikakwih problema rasprsi swu tu maglu u kojoj se nalazim...
I nemogu joj dowoljno nikada zahwaliti na swemu..koliko se god trudio..
Ali neka zna da je wolim..i da moj ziwot nebi bio isti bez nje...


I za kraj mogu samo stawiti rijechi jedne pjesme koja je donjela tolko tuge...a istowremeno i toliko srece...

Piloti- kao ptica na mom dlanu

Kao ptica na mom dlanu skakuces,
Priznat cu ti zasto volim prolece,
Podelit cu i ovu noc sa zvezdama,
Prekrit cu te nebom kad budes zaspala.

Otopit cu ti led sa usana,
Dat cu sve sto imam za tvoja oka dva,
Kao mesec kad proviri iz tvoga dvorista,
Obasjat cu ti lice kad budes zaspala.

Ne znam kako da pobegnem od sna,
I ne znam dal' te iko voli kao ja,
Al' ne bi ova noc tako bolela,
Da me nisi volela.

Kao osmeh letnje noci nestajes,
Znam da neces doci al' ipak cekam te,
Osetit ces nocas miris tresanja,
Znat ces da sam budan kad budes zaspala.