Imam razloga za sreću...imam razloga za tugu...samo treba shvatiti što je bitnije...dali zivjeti u tuzi..ili se prepustiti sreći...??? Čini se kako je ovdje izbor jednostavan...
Ali nažalost to nije tako...barem ne u ovome slučaju...
Kako se uz stalni oprez i loše navike prepustiti sreći??
Mislim da je to nemoguće...jer ako jednog dana shvatiš da je ta „sreća“ samo josh jedna iluzija, posljedice ne mogu nikako biti dobre...kako se onda poslije te sreće ponovo naviknut na lošije stanje u životu??

To je oprez...u svemu u životu treba igrat oprezno...u svemu treba biti nekakve sumnje...ništa nije takvo kakvim se čini...
Ili jednostavno treba nekada odbaciti sve i misliti samo srcem...prestati se opirati nečemu i riskirati...
Ne, nisam takav...radije sve polako i igrat na sigurno...makar..tko danas može u išta na ovome svijetu biti siguran...

Da li ste ikada naisli na osobu, pogledali ju ravno u oci i vidjeli nesto...
Ono posebno, u samom pogledu...??
Znate li onaj osjecaj, sto ostavio vas je bez daha, gdje na tren ste se izgubili, onaj trenutak kada niste znali razdvojiti zbilju od sna..

Strah me nije, granice vise ne poznajem, ne zivim nego stvaram, stvaram snove...
JA CU BUDAN SANJATI...
To rekao sam jednom, znam davno je bilo...
JA BUDAN SANJAM...
Toga sam sada svijestan...

Ponovo se mijenjam...svakim danom sve wise i vise...
Sjecam se ne tako davno bio sam razigrano dijete u kozi odraslog mladica, bio sam razigran u svijetu realnosti, granice nisam poznavao, za mene tuga nije postojala...........
gdje li sam se izgubio???????
Ne znam.... stvarno ne znam....

Ono dijete sto se nekada u meni igralo, zaspalo je na jedno vrijeme...
Zaspalo... Ostao je samo taj odrastao mladic, koji je dozvolio da ga svijet ucini krutim, ne pazeci pritom na to dijete u njemu, sto ga je cinilo posebnim, sto ga je izdvajalo od vecine, zbog kojeg je zivio, zivio sa vijecnim osmijehom...

Realnost.... Poput neke tinte crne u bistroj vodi... Realnost...
Realnost je pokvarena, tuzna, tmurna...ali ona me je ucinila ovakvim kakav sam..ona je omogućila da progledam..da vidim ljude oko sebe..da procijenim tko je za mene..tko nije...
Steta sto neke stvari nisam znao procjenjivati na vrijeme...nego sa svojim zakašnjelim reakcijama povrijedjivao i sebe i ljude oko sebe...

Nadam se da ću jednoga dana imati sreće sa potpunim pronalaženjem sebe..kao osobe..sebe kao kompletne slagalice...osjećam da mi još fali pokoji dio...fali nešto da me upotpuni...
I sad kad pišem sve ovo..mislim samo na jednu osobu...
Mislim samo zbog toga što je toliko neprimjetno i polako ušla u moj život,da ni sam neznam kako se to dogodilo..
Mozda nije bitno kako se to dogodilo...mozda je bitnije pitanje
„Zašto se to dogodilo?“
Sve ima svoje razloge...i kad razlozi ne postoje..to nam je valjda svima jasno...
Ja se trudim taj razlog pronaći i vidjeti...a to ću uspjeti s vremenom...

I nije loše napokon osjećati da ti fali netko...pogotovo kada znaš tko..a taj netko mi fali zato jer mi je stalo...

woljeti se moze jedino premalo...nikada prewise!

Losha karma...??? nema gowora o tome kod mene...bash uziwam zadnjih tjedana...preko tjedna swe normala...nema nekakwih posebnih zbiwanja...al eto...nije da mi fale..tolko sam zauzet nekim stwarima da ni ne primjechujem da je tjedan gotow...ziwim za petak i gledanje filmowa...subotu i neki kratki izlazak..kao da sam se wech nawikao na to...period mojeg ziwota koji sam prowodio wani je proshao..sad mi nema wecheg gushta nego da se izwalim s nekim meni jako dragim osobama kod nekoga i prowedem chitawu noch gledajuchi filmowe...stwarno kwalitetno prowedeno wrijeme...barem shto se mene tiche...mozda ne tolko zbog filmowa koliko zbog jedne osobe...ona je jednostawno postala sastawni dio mog ziwota...i gotowo je nemoguche objasniti odnos koji imamo...nitko drugi to nemoze razumjeti...osim nas samih..pa ih molim da ni ne pokushawaju...te da ne predbacuju nishta.. mogu jedino zaliti za tim shto oni takwo neshto nemogu imati...lagao bi kad bi rekao da nishta ne osjecham prema toj osobi...osjecham mnogo...chak i prewishe sam wezan za nekog u owako kratkom wremenu...neznam ni sam kako se to dogodilo..ni sam nisam swijestan toga...shwatim tek kad mi pochne nedostajati...
Dobio sam mnogo zadnjih mjeseci..ni sam neznam josh cijeniti tu kolichinu sreche koja me opsjeda...nakon swih loshih trenutaka...swega shto mi se dogadjalo u ziwotu....posli swih ljudi koji su me razocharali,,( a bilo ih je mnogo) pojawila se ona...to chudo od chowijeka koje mi je uljepshalo swaki naredni trenutak ziwota...sretan sam shto je dio mojeg ziwota...presretan...hwala ti sunac shto postojish..i shto si tu za mene...kad mi je potrebno...


Owaj wikend se dogodilo neshto shto je falilo jedno duze wrijeme...meni osobno...lagao bi kad bi rekao da mi nije bilo potrebno...da mi je zao...da mi nije bilo lijepo...bash swe obrnuto...bilo je potrebno...nije mi zao..i bilo je prekrasno...glawno je da je swe ostalo isto kako je i bilo..da se nishta nije promjenilo..bar zasad...jer josh nitko nije spreman na to..mozda neche ni biti...mozda je swe owo josh samo jedna igra sudbine koja nema pametnijeg posla nego se igrati s nama obichnim smrtnicima...mozda nas opet, s druge strane gledajuchi, priprema za neshto u buduchnosti..kad postanemo spremni na to da prelazak na takwo neshto nije prenagao...ima tu puno opcija...
Ima tu puno kombinacija...
Puno razmishljanja...
Razbijanja glawe...
Ali swe je to nepotrebno...swe treba pustiti wremenu i sudbini..istina da wrijeme nije uwijek dobar saweznik...da je sudbina poremechena kuchka...
Ali treba nekada i njima,a time i samim sebi pruziti priliku...

Nisam nista spomenuo shto se tiche docheka sad sam tek postao swijestan...bilo je...hmm...nadaswe zanimljiwo...
Malo meni osobno glupo...ali kad sam postao swijestan da se tamo nalaze meni 2-3 meni osobno najbitnije osobe u ziwotu postao sam presretan...nishta wishe wazno bilo nije...swe je postalo rawno..i poprimilo neku blagu nijansu boja izwuchenu iz crno-bijelog swijeta...postao sam sretan kad sam shwatio tko me swe okruzuje...dalje uopche netreba komentirati..nema smisla...owo je saswim dowoljno..jer kako god loshe bilo,woljene osobe uwijek spashawaju stwar...


Sad slijedi josh jedan wikend....nekome mozda jednolichan,,,ali meni ponowo jedan od onih koji mi znache...shto che biti i kako che biti...znat che se kada dodje wrijeme...a kao shto sam prije napomenuo...treba pustiti da wrijeme bude malo i nash saweznik,a ne samo najgori protiwnik...
A do tada nechem wishe nista pisati..mislim da je i owo prewishe...2 posta istom mjesecu..a kamoli ne u istom tjednu su prewishe za mene...

ju newer wok alon..kak da ne :)

Chudno se osjecham...neznam kako to opisati...sam sebi idem na ziwce..a kamo ne ljudima oko mene...forsiram neke stwari bespotrebno...uwrijedim se lagano..
Mozda preuwelichawam neke situacije...al jbg..neznam ke da welim..ja sam takwa osoba..ako wolim nekog zelim da taj netko woli i mene...i da nije hladan swaki put...da nemoram izwlachiti swaku rijech...to me brine...to me muchi...mozda che owo zwuchati stwarno jadno..ali neznam ke da welim..ne razumijem kako je teshko nekome samo ispuniti male zeljice i prohtjewe...ako je nekome to tolko teshko onda znamo shta to znachi..jooooj...samo ne zelim to ni pomisliti a kamoli izrechi..chak ni owaj post nema weze s wezom...al moram se negdi ispucat..jer opet sa swim ke se dogadja...opet nikada nikoga kada ga zaista zatrebash...a waljda che se i to desiti jednom u mom ziwotu da se taj netko nadje di mu je mjesto ma tko god on bio...i sad znam da che se taj NETKO kad owo prochita naljutiti na mene..i pomisliti razna sranja...ali ne treba tako biti...i ja moram negdje ispucat swoje frustracije...swoje skriwene ispade...i bit che mi weoma drago ako neche biti kriwo shwacheni