Travanj 2009 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (6)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (5)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari Da/Ne?

design made by: ...EvilFairy...

Opis bloga

-Psihicki ili ti unutarnji opis:
Wrlo promjenjiwa osoba, uwijek spreman za zajebanciju i cuganje. Wolim jutarnju kawu, miris kise, mojeg malog dragog andjela i swaku sekundu prowedenu s njom.. Ne volim monotoniju, dvolicnost, jutarnju guzvu, mamurluk,...a ostalo...hmm..ostalo chete waljda shwatiti iz postowa



-Sve pozdrave, kritike, psihodelicne ispade, nemoralne ponude, sexualne usluge etc. mozete poslati na preplemeniti@hotmail.com

-Molim prištave isfrustrirane izdrkotine da ne ostavljaju glupe i provokativne komentare. Ako vam se nesto ne svida, knjiga žalbe (palica za bejzbol) je kod mene doma...pa navratite..

i nemojte mi ostavljati hrpetinu beskorisnih komentara stila "navrati do mene..." "super blog" jer takve blesave ispade needukativnosti i smanjene inteligencije ostavljanja normalnih komentara brisem




Free Site Counter



online

Linkovi

Image Hosted by ImageShack.us


forum psihicki poremecenih ljudi koji ce kreativno nadopuniti vase slobodno vrijeme ispadima ludila i smijeha...forum je predvidjen za zabavu kao i za ozbiljne rasprave..uz sve to zatrazite sve sto zelite na download zoni..i vase zelje ce biti ostvarene

blogowi nekih dragih ljudi
tonka
posilowich
posilowichka

kristina


neki ljudi bez kojih moj život nebi bio isti...


Image Hosted by ImageShack.us
Tonak...neopisivo rijecima...volim je ko sestru makar se rijetko jako vidimo

Image Hosted by ImageShack.us

Boško i Lea...osobe jednostavno neopisive rijecima...sa njima nikada dosadno...(carice moje)


i oni su tu negdje...moji prijatelji

Image Hosted by ImageShack.us

Mateja...jako draga djevojka...draga prijateljica...

Image Hosted by ImageShack.us

Posilović..nebi previše o njemu...puno manje povjerenja imam u njega od nekih nemilih dogadjaja..al sredit ce se sve to s vremenom...

Image Hosted by ImageShack.us

Gigs...

Image Hosted by ImageShack.us

Katarina P...moja susjeda...rijetko se vidimo ali opet jedna od veoma dragih osoba

Image Hosted by ImageShack.us

Lukrecija...djevojka sa vječnom bejbi facom :)

Image Hosted by ImageShack.us

Marija..nekoč jako draga moja prijateljica....josh uvijek neznam sto se desilo sa nama


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us









wolim poslushati...

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

























kao ptica na mom dlanu...


Aaaaaaaa....kako nemogu opisati osjecaj koji me uhwatio owo jutro...nesto neopisiwo..neznam dal je tuga ili sreca...ili nesto saswim trece...i mislio sam da imam inspiracije napisati novi post...swasta bi zelio rec u njemu...samo zahwaljujuchi ljudima koji citaju biti ce kriwo protumacen..mozda bolje sutiti...ali nemogu...

Znate kako se probududiti s osjecajem da ti netko fali...kako je odwratan a ujedno i prediwan taj osjechaj...nemogu zaista to opisati...
Nije to osjechaj takaw da ti netko fali..a taj netko ti je nedostizan,,,i taj netko je samo twoja skriwena zelja...
Owoga puta je napokon taj osjecaj ostwariw....netko ti fali..a tog nekoga imash...
Swemu je kriw san...
Swemu je kriwo jutro koje je prebrzo stiglo...
Swemu je kriwa ona...to smotano biche koje nemozesh ne woljeti...:)
Doshla je u moj ziwot totalno neprimjetno...
Ostat che tamo i u mome srcu zauwijek...
Ali eto...uz swe to sto se dogadja za wezu nismo...makar swima tako izgleda..i swi tako misle...totalno smo neshwatljiwi...sami sebi..a kamoli ne drugima...
Ali najbitnije je da smo tu jedno za drugoga...da jedno drugome pomazemo u teskim trenucima..znamo sto nam medjusobno treba...poznajemo se..ali stwarno mogu rech poznajemo u dusu...istinski poznajemo...i to samo nakon nepunih 4 mjeseca takwog intenziwnog poznanstwa...
U proslosti nam se swasta dogadjalo...proslost je jedino negatiwno u nasim ziwotima...trudimo se da je zaborawimo...i uspjet chemo...bez obzira na swe i bez obzira na bilo koga...
Kada razmishljamo o proslosti..osjechamo se izgubljeni...
Osjecham se kao da hodam po najguschoj magli..a znam da je ta magla samo u mome srcu i mojoj glawi..
Hwala Bogu da sad postoji jedna osoba koja bez ikakwih problema rasprsi swu tu maglu u kojoj se nalazim...
I nemogu joj dowoljno nikada zahwaliti na swemu..koliko se god trudio..
Ali neka zna da je wolim..i da moj ziwot nebi bio isti bez nje...


I za kraj mogu samo stawiti rijechi jedne pjesme koja je donjela tolko tuge...a istowremeno i toliko srece...

Piloti- kao ptica na mom dlanu

Kao ptica na mom dlanu skakuces,
Priznat cu ti zasto volim prolece,
Podelit cu i ovu noc sa zvezdama,
Prekrit cu te nebom kad budes zaspala.

Otopit cu ti led sa usana,
Dat cu sve sto imam za tvoja oka dva,
Kao mesec kad proviri iz tvoga dvorista,
Obasjat cu ti lice kad budes zaspala.

Ne znam kako da pobegnem od sna,
I ne znam dal' te iko voli kao ja,
Al' ne bi ova noc tako bolela,
Da me nisi volela.

Kao osmeh letnje noci nestajes,
Znam da neces doci al' ipak cekam te,
Osetit ces nocas miris tresanja,
Znat ces da sam budan kad budes zaspala.


Image Hosted by ImageShack.us



28.01.2008. u 10:32

| .Komentari (12) | Da/Ne | Printaj | # |




sjene proslosti


Zasto se sve mora vrtjeti u proslosti...?? Zasto se ne mozemo prepustiti trenucima u kojima zivimo...?? Zasto jednom prokockano povjerenje mora zauvijek ostaviti trag izmedju ljudi...staviti zid izmedju njih...??
Kako to pobijediti?
Kako preći preko toga?
Neka mi netko odgovori na to pitanje...zasto smo mi ljudi takvi imbecili koji se moraju zadrzavati na sjenama iz proslosti,a ne pratiti svijetlost sadasnjosti i nepredvidivu situaciju buducnosti...
Svi mi imamo „isplaniranu“ buducnost...
Svi mislimo kako ce sve biti bash kako mi zelimo...
Hoche li?
Kako chemo zivjeti u nasoj buducnosti ovisi samo o nasoj proslosti i tome koliko smo je spremni zaboraviti...
Ja ne znam dali sam to sposoban...
Do veceras sam mislio da jesam...
Sad vidim da neke stvari iz proslosti jos uwijek bole...da nisu saswim nestale...
Ipak se suze i bijes nemogu tako lako izbrisati..chak ni nakon owoliko wremena koliko je proslo...
I kako se sad ponasati...u situaciji da je ta osoba koja je prouzrochila toliko bola postala sastavni dio twojega ziwota...kako prochi preko toga..
Gdje postoji neki jebeni chip...neka prokleta sklopka kojom se mogu prekinuti owakwe stwari...
Ako netko zna...neka mi jawi...
Imam trenutaka koje bi rado na taj nachin izbrisao iz svojeg zivota...
Samo ostaje pitanje...
Dali bi bez tih trenutaka bio owakwa osoba kakwa jesam??

Boli me kad nekome nemogu rechi da je swe u redu da mu smanjim griznju sawjesti...
Toliko to zelim...a ne mogu...
Nije istina da nikada nechu imati ponovo povjerenja u tu osobu...
Ali znam da je istina da nemogu zaborawiti neke stvari.
Samo sad opet ostaje pitanje moje vlastite osobnosti..i mojeg karaktera...jesam li ja dowoljno jak i posten da nikada u ziwotu ne predbacim nekome neke stwari zbog kojih che ta osoba patiti...
Ne zelim joj nista predbaciwati..znam da je sad tu za mene..
Znam da me woli kao sto ja wolim nju...
Moja greska je sto zivim u sjeni svoje vlastite proslosti umjesto da zivim u projekciji svoje buduchnosti...

Važno je tko si, a
ne što radiš, jer
ono što radiš
uvijek može biti
privremeno i lažno, ali
ono što jesi
je nešto
što vječno ostaje
kao tvoj trag
na stazi života.


Image Hosted by ImageShack.us


23.01.2008. u 00:34

| .Komentari (10) | Da/Ne | Printaj | # |




sve ima svoje razloge...


Imam razloga za sreću...imam razloga za tugu...samo treba shvatiti što je bitnije...dali zivjeti u tuzi..ili se prepustiti sreći...??? Čini se kako je ovdje izbor jednostavan...
Ali nažalost to nije tako...barem ne u ovome slučaju...
Kako se uz stalni oprez i loše navike prepustiti sreći??
Mislim da je to nemoguće...jer ako jednog dana shvatiš da je ta „sreća“ samo josh jedna iluzija, posljedice ne mogu nikako biti dobre...kako se onda poslije te sreće ponovo naviknut na lošije stanje u životu??

To je oprez...u svemu u životu treba igrat oprezno...u svemu treba biti nekakve sumnje...ništa nije takvo kakvim se čini...
Ili jednostavno treba nekada odbaciti sve i misliti samo srcem...prestati se opirati nečemu i riskirati...
Ne, nisam takav...radije sve polako i igrat na sigurno...makar..tko danas može u išta na ovome svijetu biti siguran...

Da li ste ikada naisli na osobu, pogledali ju ravno u oci i vidjeli nesto...
Ono posebno, u samom pogledu...??
Znate li onaj osjecaj, sto ostavio vas je bez daha, gdje na tren ste se izgubili, onaj trenutak kada niste znali razdvojiti zbilju od sna..

Strah me nije, granice vise ne poznajem, ne zivim nego stvaram, stvaram snove...
JA CU BUDAN SANJATI...
To rekao sam jednom, znam davno je bilo...
JA BUDAN SANJAM...
Toga sam sada svijestan...

Ponovo se mijenjam...svakim danom sve wise i vise...
Sjecam se ne tako davno bio sam razigrano dijete u kozi odraslog mladica, bio sam razigran u svijetu realnosti, granice nisam poznavao, za mene tuga nije postojala...........
gdje li sam se izgubio???????
Ne znam.... stvarno ne znam....

Ono dijete sto se nekada u meni igralo, zaspalo je na jedno vrijeme...
Zaspalo... Ostao je samo taj odrastao mladic, koji je dozvolio da ga svijet ucini krutim, ne pazeci pritom na to dijete u njemu, sto ga je cinilo posebnim, sto ga je izdvajalo od vecine, zbog kojeg je zivio, zivio sa vijecnim osmijehom...

Realnost.... Poput neke tinte crne u bistroj vodi... Realnost...
Realnost je pokvarena, tuzna, tmurna...ali ona me je ucinila ovakvim kakav sam..ona je omogućila da progledam..da vidim ljude oko sebe..da procijenim tko je za mene..tko nije...
Steta sto neke stvari nisam znao procjenjivati na vrijeme...nego sa svojim zakašnjelim reakcijama povrijedjivao i sebe i ljude oko sebe...

Nadam se da ću jednoga dana imati sreće sa potpunim pronalaženjem sebe..kao osobe..sebe kao kompletne slagalice...osjećam da mi još fali pokoji dio...fali nešto da me upotpuni...
I sad kad pišem sve ovo..mislim samo na jednu osobu...
Mislim samo zbog toga što je toliko neprimjetno i polako ušla u moj život,da ni sam neznam kako se to dogodilo..
Mozda nije bitno kako se to dogodilo...mozda je bitnije pitanje
„Zašto se to dogodilo?“
Sve ima svoje razloge...i kad razlozi ne postoje..to nam je valjda svima jasno...
Ja se trudim taj razlog pronaći i vidjeti...a to ću uspjeti s vremenom...


I nije loše napokon osjećati da ti fali netko...pogotovo kada znaš tko..a taj netko mi fali zato jer mi je stalo...


Image Hosted by ImageShack.us


20.01.2008. u 00:53

| .Komentari (6) | Da/Ne | Printaj | # |




woljeti se moze jedino premalo...nikada prewise!


Losha karma...??? nema gowora o tome kod mene...bash uziwam zadnjih tjedana...preko tjedna swe normala...nema nekakwih posebnih zbiwanja...al eto...nije da mi fale..tolko sam zauzet nekim stwarima da ni ne primjechujem da je tjedan gotow...ziwim za petak i gledanje filmowa...subotu i neki kratki izlazak..kao da sam se wech nawikao na to...period mojeg ziwota koji sam prowodio wani je proshao..sad mi nema wecheg gushta nego da se izwalim s nekim meni jako dragim osobama kod nekoga i prowedem chitawu noch gledajuchi filmowe...stwarno kwalitetno prowedeno wrijeme...barem shto se mene tiche...mozda ne tolko zbog filmowa koliko zbog jedne osobe...ona je jednostawno postala sastawni dio mog ziwota...i gotowo je nemoguche objasniti odnos koji imamo...nitko drugi to nemoze razumjeti...osim nas samih..pa ih molim da ni ne pokushawaju...te da ne predbacuju nishta.. mogu jedino zaliti za tim shto oni takwo neshto nemogu imati...lagao bi kad bi rekao da nishta ne osjecham prema toj osobi...osjecham mnogo...chak i prewishe sam wezan za nekog u owako kratkom wremenu...neznam ni sam kako se to dogodilo..ni sam nisam swijestan toga...shwatim tek kad mi pochne nedostajati...
Dobio sam mnogo zadnjih mjeseci..ni sam neznam josh cijeniti tu kolichinu sreche koja me opsjeda...nakon swih loshih trenutaka...swega shto mi se dogadjalo u ziwotu....posli swih ljudi koji su me razocharali,,( a bilo ih je mnogo) pojawila se ona...to chudo od chowijeka koje mi je uljepshalo swaki naredni trenutak ziwota...sretan sam shto je dio mojeg ziwota...presretan...hwala ti sunac shto postojish..i shto si tu za mene...kad mi je potrebno...


Owaj wikend se dogodilo neshto shto je falilo jedno duze wrijeme...meni osobno...lagao bi kad bi rekao da mi nije bilo potrebno...da mi je zao...da mi nije bilo lijepo...bash swe obrnuto...bilo je potrebno...nije mi zao..i bilo je prekrasno...glawno je da je swe ostalo isto kako je i bilo..da se nishta nije promjenilo..bar zasad...jer josh nitko nije spreman na to..mozda neche ni biti...mozda je swe owo josh samo jedna igra sudbine koja nema pametnijeg posla nego se igrati s nama obichnim smrtnicima...mozda nas opet, s druge strane gledajuchi, priprema za neshto u buduchnosti..kad postanemo spremni na to da prelazak na takwo neshto nije prenagao...ima tu puno opcija...
Ima tu puno kombinacija...
Puno razmishljanja...
Razbijanja glawe...
Ali swe je to nepotrebno...swe treba pustiti wremenu i sudbini..istina da wrijeme nije uwijek dobar saweznik...da je sudbina poremechena kuchka...
Ali treba nekada i njima,a time i samim sebi pruziti priliku...

Nisam nista spomenuo shto se tiche docheka sad sam tek postao swijestan...bilo je...hmm...nadaswe zanimljiwo...
Malo meni osobno glupo...ali kad sam postao swijestan da se tamo nalaze meni 2-3 meni osobno najbitnije osobe u ziwotu postao sam presretan...nishta wishe wazno bilo nije...swe je postalo rawno..i poprimilo neku blagu nijansu boja izwuchenu iz crno-bijelog swijeta...postao sam sretan kad sam shwatio tko me swe okruzuje...dalje uopche netreba komentirati..nema smisla...owo je saswim dowoljno..jer kako god loshe bilo,woljene osobe uwijek spashawaju stwar...


Sad slijedi josh jedan wikend....nekome mozda jednolichan,,,ali meni ponowo jedan od onih koji mi znache...shto che biti i kako che biti...znat che se kada dodje wrijeme...a kao shto sam prije napomenuo...treba pustiti da wrijeme bude malo i nash saweznik,a ne samo najgori protiwnik...
A do tada nechem wishe nista pisati..mislim da je i owo prewishe...2 posta istom mjesecu..a kamoli ne u istom tjednu su prewishe za mene...



Image Hosted by ImageShack.us


08.01.2008. u 19:40

| .Komentari (18) | Da/Ne | Printaj | # |




ju newer wok alon..kak da ne :)


Chudno se osjecham...neznam kako to opisati...sam sebi idem na ziwce..a kamo ne ljudima oko mene...forsiram neke stwari bespotrebno...uwrijedim se lagano..
Mozda preuwelichawam neke situacije...al jbg..neznam ke da welim..ja sam takwa osoba..ako wolim nekog zelim da taj netko woli i mene...i da nije hladan swaki put...da nemoram izwlachiti swaku rijech...to me brine...to me muchi...mozda che owo zwuchati stwarno jadno..ali neznam ke da welim..ne razumijem kako je teshko nekome samo ispuniti male zeljice i prohtjewe...ako je nekome to tolko teshko onda znamo shta to znachi..jooooj...samo ne zelim to ni pomisliti a kamoli izrechi..chak ni owaj post nema weze s wezom...al moram se negdi ispucat..jer opet sa swim ke se dogadja...opet nikada nikoga kada ga zaista zatrebash...a waljda che se i to desiti jednom u mom ziwotu da se taj netko nadje di mu je mjesto ma tko god on bio...i sad znam da che se taj NETKO kad owo prochita naljutiti na mene..i pomisliti razna sranja...ali ne treba tako biti...i ja moram negdje ispucat swoje frustracije...swoje skriwene ispade...i bit che mi weoma drago ako neche biti kriwo shwacheni


Image Hosted by ImageShack.us


03.01.2008. u 23:12

| .Komentari (10) | Da/Ne | Printaj | # |




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0