ju newer wok alon....kak da ne...mosh si mislit....

Ne...owo jednostawno wishe nejde...ziwot mi je u rasulu totalnom...ewo pishem josh owo sad prije neg otputujem na Marsh tako da widim i da mogu usporediti swoje raspolozenje sad i poslije Hoda...nadam se da che mi Gospodin pokazati i pomochi razjasniti neke stwari owe dane owog Hodočašća...da che se moj ziwot promijeniti...owakaw kakaw sam sad nemogu ziwjeti...ne zelim owako uopche ziwjeti...nema smisla...toliko me ljudi namjerno powrijedjuje da neznam kome bi se obratio...sinoch sam razgowawrao s jednom prije jako dobrom prijateljicom u koju sam se malo razocharao...ali widim da je i ona u istim sranjima u kojima se ja nalazim...da njoj nije nishta bolje...mrzim kad se ljudi prema meni ponashaju kao da ne postojim...kad morash sam lutati kroz swoj jadni ziwot trazechi nadu,trazechi bilo kakwu slamku spasa u swome swijetu...sinoch sam doshao zadnji put na framu brijem...mislim da je ta moja era zawrshena...6 godina sam tamo a neki se prema tebi ponashaju kao da si potpuni stranac...kao da te nema...mislim netko ti se udostoji pred nosom dogowarati neshto kamo zowe swe samo ti nisi dostojan tog pitanja...samo ti...pa kako bi se tko trebao osijechati...josh bahato napomenuti da meni treba posebna poziwnica...netreba meni nishta wishe posebno od ikoga tamo...nikada mi nitko nije ni pruzio nista posebno...nitko nije sposoban za to...narawno i poslije se swi pokupili bez da itko kaze ijednu rijech...neznam kaj se dogadja da mene to boli...boli me to kaj se to tamo dogadja iz tjedna u tjedan...ali i ja sam budala kaj to swe trpim...kaj se josh nisam nawiknuo na to,...kaj josh nisam widio kakwi su ljudi tamo...swe je dobro dok ti dawash nekome sawjet,...ali chim tebi neshto zatreba swi su pizde..pogotowo pojedine osobe...ako che chitat swatit che koje su....nitko nije sposoban progoworiti....josh bi to progurao da se nisam u zadnje wrijeme potpuno poswetio frami iako to nitko nije primjetio...al uz to moje poswechiwanje frami izgubio sam mnogo ljudi izwan frame...mnogo ljudi...jednostawno jebesh takaw ziwot kad nemash s kim otich ne jebeno piwo i malo filozofirat o ziwotu...nemam wishe nikoga...oni koji mi neshto znache oni su nestali...owi koji me sad okruzuju nemogu mi pomochi u nichemu jer me ne poznaju dowoljno....zato sam rekao i na pochetku da mi je owakwog ziwota dosta...ne prepoznajem se u zadnjih pola godine..toliko sam se izmjenio...toliko je u meni splasnulo ono dobro...ono pozitiwno...jednostawno je nestalo to iz mene...to je jednostawno proizashlo iz te moje nesretne ljubawi...nesretne zaljubljenosti...i ljudi koji me okruzuju...najbolje je zatworit se u swojih par kwadrata i tamo prowesti jebeni,pokwareni ,jadni ziwot....

da samo napomenem jednu stwar...da nebi bilo nesporazuma...ne kazem da su swi takwi...nego ponashanje pojedinaca do kojih ti je stalo a njima nije boli...stwarno ima dobrih ljudi i na frami i oko mene...samo nazalost nisu u moguchnosti pomochi...nije nitko...swe che biti drugachije kada se wratim nadam se...pokushat chu gledat malo wedrije na swijet oko sebe...istine je da prwo trebash krenuti od sebe pa onda ochekiwati od nekog da se promijeni...ali je teshko...swejedno wrijedi probati...do next chitanja swi mi budite pozdrawljeni...

Ponekad se zapitam moze li se izgubiti watra u ochima ljudi???

...prazan pogled, jednolichan izraz lica i smijeshak potopljen u lokwi wode pokraj nekog dawno izgubljenog i ischezlog puta...


Dushe su zarobljene u kawezu nochnih mora...
A tijelo,tijelo poput prazne kutije..
Trazi kutak samoche,kutak samoche gdje che odmoriti swoj slomljeni pogled
Pun strahowa i cheznji...


I chini se da nam wishe nikada neche osmijeh izach kroz usta,
Da kljuch zarobljene dushe nikada neche ispliwati
Sa dna najtamnijeg i najcrnijeg mora..
A to lice wishe nikada neche osijetiti toplinu swojih dawno izgaslih obraza..
Izgaslih zbog nje...zbog te proklete ljubawi..
Samo zbog nje...

Postoli li negdje netko tko je sposoban wratiti srechu na lica
Takwim izgubljenim ljudima...netko tko che im wratiti osmijeh..
Netko tko che proshriti watru na siwilo njihowih ziwota...
Postoji li???

Bit che bolje...

Bit che bolje...ma bit che bolje...sutra che biti bolje...ma za koji dan...sigurno će biti za barem mjesec dana...ma bit che,bit che....i tada prestadoh biti optimist. Wolio sam swaku iskru nade, swaki osmijeh i porugu, mislio sam "Pa nije waljda meni?" "Ne, ne moze biti meni. Pa nisam nista loshe naprawio...kako meni???ali s wremenom postanesh swijestan da swe sta se odigrawalo dok si ziwio u zabludi i preljepoj iluziji ziwota,odigrawalo se iza mojih ledja...mene se ismijawalo..mene se iskorihtawalo...i to osobe kojima wjerujesh...za koje bi swe uchinio...oni su ti koji ti unishte ziwot...bio sam wijechni optimista...wjechno sretan...neznam di je to nestalo...otkada sam takaw kakaw sam...otkada sam toliko osijechajan na sitnice...bojim se, bojim se da ne propucam...da ne poludim na sebe,,na swijet oko sebe...jebesh takaw ziwot u kojem ti fale prijatelji...u kojem nemash s kim otichi na jebeno piwo i isprichat swoje probleme..niko ne mari za njih...u shto se swe nechemo mi jadni,mali,bijedni ljudi pretworiti...wech smo sada 50% roboti jer ziwot nas je tako nauchio..mlad sam...neznam ziwjeti,disati normalno...ali wech sad shwacham sranja koja okruzuju mene i moj swijet....sad mogu rech da nema osobe na owom swijetu koju wolim a da me nije iznewjerila...nemogu woljeti nekog kome nemogu wjerowati...nekome tko che te kad se god ukaze prilika otkantati,cinkati...samo da njemu bude lakshe...
Kladim se da je moj optimizam nestao onog dana kad sam shwatio da ONA nemoze biti moja...da ne shwacha koliko patim za njom...to je bila kap koja je prelila cashu moga optimizma...od tada sam owako jadan...owako sjeban da neznam kamo bi sa sobom...razgowarao sam s njom...nije shwatila sto joj zelim rech...nije shwatila...nikada neche...molim Gospodina da mi smanji patnju u mome ziwotu..da mi olaksha put koji moram prochi...ali On je mozda prezauzet...ali ako On zeli da izdrzim owu patnju koja me prati....ako je to kushnja koju mi je On nametnuo ja sam ga spreman izdrzati...koliko najdulje mogu...dok ne puknem do kraja...dok mi ne prekipi swe sta se deshawa...nadam se da chu se promijeniti nakon puta na koji idem...da chu nakon porcijunkule biti nowi chowijek...da chu shwatiti put koji mi je Gospodin nametnuo...a do tada mogu samo ponawljati::: ne wolim je,ne wolim je...mrzim je iz dna dushe...i nadati se da chu mozda u to powjerowati...

ZASTO ME NE WOLISH?

Wolim te
Od prwog dana
Kad su se nashi pogledi sreli.
Wolim te...
A zashto ti mene ne?

Svaki dan
Ja se nadam da chu te widjeti
Da chesh me pogledati.
Da che sjaj
U očima tvojim
Zablistati
Kad wide moje...

Ali, one ne sjaje,
Bar ne zbog mene.
Ti ne gledash u me,
Nego u njega.
Njega koji te nikada neche woljeti
Bar ne kao ja...

Wolim te.
Zelim da i ti osjechash isto.
Da se smijesh radi mene,
A ne radi njega.
Wolim te
A zashto ti mene ne?

Znam da sada gotowo je swe..
Jasno mi je da nemam nade..
nade da chesh ikada
moja biti...

Zato budi sretna s onim...
onim koji te ne zasluzuje,
ne zasluzuje twoj osmijeh
twoj pogled
twoje srce...

jedan saswim normalan post

- Silowao dwije maloljetice
- Razbila jednogodišnjoj kcherki glawu wishestrukim udarcima o rub stola
- Polio zenu benzinom i zapalio je
- Pronadjena shesta zrtwa masownog ubojice
- Ubio zenu, da bi nowcem od osiguranja kupio BMW
- Deset godina drzao djewojku u ropskom odnosu
- Odrezao mu testise, sadrzaj pojeo, a kozom prekrpao rupe na laktovima stare jakne

to su swe naslowi koje stalno susrechem u nowinama...(osim zadnjega,malo sa se zanio)...istina da s wremenom postanesh imun na swe i da ti je skoro swejedno...ali koliko god bio imun znash da chesh jednog dana u owakwom jadnom swijetu odgajati swoje dijete...

psihopati i ubojce shetaju nashim swijetom...i to izgledaju saswim normalno...gotowo ko ja...ne...reko sam normalo..znachi izgledaju saswim normalno...ali zasto su oni to sto jesu??
istina da stwar nije tak zajebana...i da su oni takwi samo zbog stjecaja okolnosti..ipak realno gledajuchi ako su te ko klinca zlostawljali i tukli..ako su ti starci ceremonijalno zrtwovali pse lutalice na oltaru dnevnog borawka i mazali lice krwlju pleshuchi na Šakirine hitowe, to nikako ne moze bit dobro po twoje psihichko zdravlje...nakon godina i godina jawi ti se neki poremechaj koji che te natjerati da poludish i na najmanju sitnicu...recimo ako ti susjedow pas uporno laje nechesh se dichi usred nochi trchechi na tawan po sjekiru te razwaliti glawu tupim krajem jadnom labradoru..nego bi se kao i swaki normalan gradjanin morao pobrinut da sa suosjechanjem ubijesh psa...
ne...shalim se narawno...hochu samo ukazati kakwi bolesni ljudi ziwe medju nama i oko nas te da moramo danas u owo swijetu pazit na ono najwrednije sto imamo..NASH ZIWOT jer ako ga mi ne cijenimo i ne pazimo neche ga ni itko drugi jer mu nista ne predstawlja...

eto mislim da je owo jedan saswim normalan post u zadnje wrijeme..

to je samo za one koji se zale da neznam napisat nista kaj nije do jaja pesimistichno...

zasto goworiti da je swe sawrsheno kad nije...

Da...tak je to..swe trulo jadno,mutno...najlakse je ljudima rech kreni dalje...zaborawi je..nije jedina...zasluzujesh bolje...znam da nije jednina i znam da ste u prawu,ali jednostawno nemogu krenuti dalje...ne zelim krenuti dalje...opet ja ispadam sad najwecha seljachina ali jednostawno nejde...neznam sta da pametnog joj kazem...nemogu joj rech u lice sto osijecham jer se bojim da me ne powrijedi..neznam kak bi to prebolio...zaista neznam...najgore je sto jednostawno je takwa situacija da je nemogu izbjegawat sto je moram malo,malo widjet...htio ja to ili ne htio...a i da uchinim nesto pa da mozda bude nesto samo tak da je ni to nebi mogo podnjet jer bi kad-tad puklo...nemoze to uspjeti pogotowo ako to pochne samo iz sazaljenja...kako bi htio da prestane boljet...da me wishe ne diraju njezini postupci...ali ja sam takaw ja nikada nechu zapochet to prwi...samo zato jer se bojim da ne ostanem bez toga...a neche ni ona..josh sto me najwishe smeta i boli je to da netko ne uleti prije mene...onda bi je zaista mogao izgubit kao sto wech jesam...netreba mi to opet...znam da sam iz posta u post swe pesimistichniji...ali dragi moji neznam kaj da wam kazem...jednostawno kome ne pashe neka ne chita...znam da mnogima nije jasna niti poznata ta moja druga strana...ljudi misle da sam ja gad...tak se mozda ponasham ali samo zato jer sam tako nauchen...ziwim sa sarkazmom koji me kosta...owo je jednostawno druga strana mene...drugi ja koji se krije ispod „pokwarene“ powrshine...