wjeruj u ljubaw

Moji najblizi znaju swe stwari koje su mi se dogadjale sto se tiche ljubawi....i malo bi ljudi nastawilo wjerowati u nju..neznam jesam li stwarno wijechni optimista ali ja josh uwijek wjerujem...josh wjerujem da je ona jedina stwar koja pokreche swijet...mozda ispada malo glupo ili netko moze owo protumachiti kao jako sebicno...ali mislim da nije bitno kakwa je ljubaw...bitno da je ljubaw...bila to ljubaw prema curi/dechku,obitelji, prirodi ili ziwotu...swe su to neke wrste ljubawi zbog kojih zelimo ziwjeti...ali widim kako zaprawo zelimo ono sto nemamo i to zelimo imati chim prije...a nemozemo...i onda ta ljubaw pocne boljeti,izjedati i unistawati...jaki ljudi to prihwate i pokushaju krenuti dalje...ali nazalost ima i slabih (medju kojima sam i ja) te nemogu krenuti dalje nego godinama pate za jednom osobom koja mozda neswijesno,ali mozda i swijesno odbija tu ljubaw koju joj pruzash...kako mogu patit toliko wremena za nekim uporno odbijajuchi swaku priliku koju imam sa strane za potencijalnu srechu...kako to protumachiti???kao slabost...ili neku jebenu jakost...neznam...istowremeno moras biti i slab i jak..slab zato jer nemozes prestati woljet tu osobu unatoch sranjima koja ti radi,a jak zato sto je unatoch swim sranjima wolish...nemam hrabrosti joj rechi kako patim zbog nje jer se bojim da me ne odbaci bez ikakwe nade...mozda sam kukawica i wolim ziwjeti u nekakwoj iluziji da che sama shwatit ono sta osijecham....a mozda i imam neku jaku wijeru u tu ljubaw i nadam se da chu dobiti swoj trenutak sreche....

e ajde sad da malo filozofiramo....u kakvom mi to svijetu ziwimo...

...super je to shto smo svi razlichiti inache nebi bilo zanimljiwo, al nekad mi se chini da je sve nekako temeljeno na lazi i totalno depresivno...
ja wechinom gledam samo na lijepe stwari i pokushavam se dobro osjechat, ali wechina ljudi ne..
..kad si okruzen depresiwnim ljudima, pa ne mozesh ni ti bit dobre wolje koliko god se trudio..i onda se josh usuduju pitat zasto sam naglo loshe volje..pitam se...pa mozda zato jer mi je stalo do tebe i nemogu bit dobre wolje ako si ti sjeban
...a "najbolje" je sto se cijeli swijet wrti oko istih problema...a ti su::: kako me nitko newoli,kako izgledam...kako si nach decka/curu...a jebi ga...i sam imash dosta swojih problema za koje nitko ne mari,i onda josh slushaj i tudje...tko tebi kad pomogne kad ti je potrebno..???
znam i po sebi kad sam super i dobre wolje uwijek je netko oko mene..ali kad ti zatreba netko s kim bi poprichao swi pobjegnu ko pickice...nikad nikoga...uwijek sam rijesawaj swoje probleme..truni u kuchi i strepi od zelje da netko dodje,da te se netko sijeti kad ti je potrebno...lijepo mi je rekla moja frendica::: nemoj se molit ljudima i dopustat im da misle da nemozes bez njih jer se uwijek medju njima nadje pokoji gad koji che to znat gadno iskoristit...meni se to cesto dogadja... a to trebam pod hitno promijeniti...

tko sam ja???

Koliko god razmisljam o zivotu, to wishe ostajem zbunjen. Swaki put se pojawi mnoshtvo nowih pitanja i dilema te mi se uwijek gomilaju nowa i neodgovorena pitanja. Jedno je sigurno: chovjek je besmrtno biche. On nikad ne umire. Owaj zemaljski ziwot je kwalifikacija za neshto veche. Pametno je Onaj gore swe owo smislio. Iako nemam pojma sto me cheka nakon ovog trba Mu se prepustiti i wjerowati kako god bilo tesko, ali kad bolje razmislim... Onih sam dewet mjeseci u zenskom trbuhu proveo zivechi nekako. Ne znam kako, ali ziwio sam. chovjek se radja i dolazi na ovaj swijet te ulazi u nowi zivot, pa owdje prowede wishe desetljecha i prelazi u nowi zivot. chovjek je na kraju krajeva – jedan obicni putnik. A to kako chemo proputowati owaj dio puta owisi o nama..o tome koliko imamo snage,wjere i zelje..razmisljam malo o owom swijetu i cilju nasheg postojanja: koliko bi nam bilo lakse kad bi znali sto nas cheka...kad nam ziwot priprema neko weliko razocharanje,bol,gubitak ili patnju..ali opet se zapitam dali bi imalo smisla onda ziwjeti kad bi swe znali...

nesto "pametno"

Ewo uprawo skitam po tudjim blogowima...i znate kaj sam shwatio..da su blogeri (wechina) zaprawo ljudi koji nemaju ziwota...i pishu blog iz chiste dosade

70% njih se žali na svoje frendowe i misli kako se sve urotilo protiv njih, nemaju ništa lijepo za rech,,,,,ahh ti pesimisti,,,al neki i s pravom,,,,,(i ja sam medju njima)

15% njih su stariji od 20...svi klinci pišu,,bez uwreda, pa i sam sam josh na neki način,,hehe

20% onih budala koje lazu da su bogate, sawrshene ,,,ma za ubit se,za rasplakat...
a najbolje je što uporno twrde kako su na slikama oni a zaprawo kad ga widish radije bi widio swoje gowno na cesti nego njega...

5% perveznjaka koji pišu gluposti

30% posto je stwarno zanimljivih blogowa,,swašta se moze nach...

E i sad nek mi neko kaze da nisam u prawu...malo prokopajte po blogowima pa prosudite sami...
Jebesh ti chowijeka koji si mora izmisljati ziwot jer ga nema..ne pishem owo bez razloga...na to me potaknuo jedan moj nazowimo ga „frend“ i saswim sluchajno otwaranje nj.bloga...kad sam widio kak chowijek sere da bi drugima bio zanimljiw..grrrr....neznam kaj da welim osim da si nikad ne treba dopustiti da padnes tako nisko..owo je prenisko chak i za njega......

hwala Bogu nju dizajn

eto napokon da i ja promjenim dizajn..chini mi se da che owaj ostati duze wrijeme...zahwaljujem se ANJI sto si je dala truda pa ga izradila...a kod mene swe po starom..jos uwijek u kurcu zbog stwari koje nisu uopche wrijedne...ma bit che bolje..nego da ja ne tupim opet sa swojim pesimisticnim i glupim postewima...pozdraw swima do iducheg chitanja..mozda me cak i danas pukne inspiracija za neki normalni post