Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
-Psihicki ili ti unutarnji opis:
Wrlo promjenjiwa osoba, uwijek spreman za zajebanciju i cuganje. Wolim jutarnju kawu, miris kise, mojeg malog dragog andjela i swaku sekundu prowedenu s njom.. Ne volim monotoniju, dvolicnost, jutarnju guzvu, mamurluk,...a ostalo...hmm..ostalo chete waljda shwatiti iz postowa
-Sve pozdrave, kritike, psihodelicne ispade, nemoralne ponude, sexualne usluge etc. mozete poslati na preplemeniti@hotmail.com
-Molim prištave isfrustrirane izdrkotine da ne ostavljaju glupe i provokativne komentare. Ako vam se nesto ne svida, knjiga žalbe (palica za bejzbol) je kod mene doma...pa navratite..
i nemojte mi ostavljati hrpetinu beskorisnih komentara stila "navrati do mene..." "super blog" jer takve blesave ispade needukativnosti i smanjene inteligencije ostavljanja normalnih komentara brisem
online
forum psihicki poremecenih ljudi koji ce kreativno nadopuniti vase slobodno vrijeme ispadima ludila i smijeha...forum je predvidjen za zabavu kao i za ozbiljne rasprave..uz sve to zatrazite sve sto zelite na download zoni..i vase zelje ce biti ostvarene
blogowi nekih dragih ljudi
tonka
posilowich
posilowichka
kristina
neki ljudi bez kojih moj život nebi bio isti...
Tonak...neopisivo rijecima...volim je ko sestru makar se rijetko jako vidimo
Boško i Lea...osobe jednostavno neopisive rijecima...sa njima nikada dosadno...(carice moje)
i oni su tu negdje...moji prijatelji
Mateja...jako draga djevojka...draga prijateljica...
Posilović..nebi previše o njemu...puno manje povjerenja imam u njega od nekih nemilih dogadjaja..al sredit ce se sve to s vremenom...
Gigs...
Katarina P...moja susjeda...rijetko se vidimo ali opet jedna od veoma dragih osoba
Lukrecija...djevojka sa vječnom bejbi facom :)
Marija..nekoč jako draga moja prijateljica....josh uvijek neznam sto se desilo sa nama
...prazan pogled, jednolichan izraz lica i smijeshak potopljen u lokwi wode pokraj nekog dawno izgubljenog i ischezlog puta...
Dushe su zarobljene u kawezu nochnih mora...
A tijelo,tijelo poput prazne kutije..
Trazi kutak samoche,kutak samoche gdje che odmoriti swoj slomljeni pogled
Pun strahowa i cheznji...
I chini se da nam wishe nikada neche osmijeh izach kroz usta,
Da kljuch zarobljene dushe nikada neche ispliwati
Sa dna najtamnijeg i najcrnijeg mora..
A to lice wishe nikada neche osijetiti toplinu swojih dawno izgaslih obraza..
Izgaslih zbog nje...zbog te proklete ljubawi..
Samo zbog nje...
Postoli li negdje netko tko je sposoban wratiti srechu na lica
Takwim izgubljenim ljudima...netko tko che im wratiti osmijeh..
Netko tko che proshriti watru na siwilo njihowih ziwota...
Postoji li???