srijeda, 09.01.2013.
koje dobro vrijeme.... :)
prvo što ću napraviti kad se vratim u Os,
naravno, ako bude sunčano,
sjesti negdje na sunce i upijati njegove zrake
sve dok ne zađe.
željna sam sunca!
bila sam kod dr.
dakle,
dobila sam hrpu lijekova :(
i rasporede, kad koji trebam piti, i s čime.
da, kako sam i pretpostavila,
štitnjača mi 'ne radi' kako treba.
već se u nekoliko mjeseci u ovom drugom režnju
uspjelo stvoriti nekoliko kvržica.
na svu sreću malih za sad.
no dobila sam i objašnjenje iz analize krvi,
šo nedostaje mom tijelu, koji hormoni, kako se stvaraju, što ih potiče a što onemogućava,
tako da sam dobila terapiju prije 'terapije'
kako bih uopće dovela organizam u stanje da prihvaća terapiju.
sve u svemu, sretna sam što se netko 'pozabavio' ozbiljnije sa mnom.
no najbolje od svega,
dobila sam tablete, tj. one likvidne kapsule vitamina D,
koje prvih nekoliko mjeseci trebam piti svaki drugi dan a onda barem jednu tjedno.
to je obavezno u onim zemljama gdje nema sunca
kao naprimjer Belgija :))
ja imam strašan nedostatak tog vitamina
iako ovdje ne živim i u mom gradu ipak ima više sunca.
ipak, ne dovoljno za mene :)
za koji dan vraćam se nazad.
ne znam jesam li tužna ili sretna.
lijepo mi je ovdje jer sam sa mužićem,
zajedno smo, skoro 24 sata na dan.
i iako nije bio lako na početku jer smo oboje navikli sami živjeti,
nekako smo se vrlo brzo uskladili i uživamo zajedno.
s druge strane,
stvarno ne znam koji bih to posao ovdje željela raditi pa da budem sretna.
mislim, sretna dolazim na posao i sretna s njega odlazim.
ovdje me ništa posebno ne privlači.
vrijeme sigurno ne :))
evo, da me neki ne bi opet prozvali
bahatom, oholom ili nekim trećim izrazom,
pojasnit ću zašto.
iako mi svi hrlimo ka toj Europi,
ni ovdje ne cvjetaju ruže.
i ovdje je sve teže zaraditi plaću,
jako je puno onih koji žive od socijalne pomoći
pa je i samoj Belgiji i Belgijancima već dosta stranaca i lijenih pridošlica.
sad su donijeli novi zakon
kojim mogu zaustaviti mlade Marokance (jer njih ima najviše, no i ostale građane)
i uzeti im njihovo skupo vozilo (uglavnom bmw ili mb)
dok ne dokažu odakle im novac za njega,
jer većina od njih je nezaposlena i prima od države socijalnu pomoć
koja je ovdje veća nego prosječna plaća u Hr.
s druge strane, oni koji rade i koji su vrijedni,
rade ponekad i nekoliko poslova da bi mogli preživjeti.
s treće, ovo vrijeme tjera vas u depresiju,
i ne znam kakav magnet morate imati
da vas svako jutro ustane iz kreveta prije 7 kako biste otišli na posao.
ovdje se radi cijeli dan, radno vrijeme je većinom do 5 ili 6 popodne.
ne znam što ti ljudi imaju od dana.
katastrofa.
pa i mi koji ne radimo (dobro ja, on ipak radi iako sam ja tu)
ne stignemo tijekom dana napraviti sve što trebamo jer nam je prekratak
a da ne remetimo neki kućni red i da već nije večer
(objesila bih par vješalica na zid, karnišne,.. i tako, par stvari za koje je potrebno bušiti bušilicom)
jer moram čekati da prođe 5 popodne a tad mi je već mrak,
i onda se odlučimo da ćemo isto napraviti sutra.
aha :)
promet je koma, mislim automobilima, i traje satima.
metro, tramvaji i busevi naravno prometuju, no mrzim to i u Zg,
gužvu, prljavštinu, nekulturu, vrućine ljeti, znoj, smrad,...
pa nekako izbjegavam te varijante javnog prijevoza,
ovdje to mi ne pada na pamet.
Zagreb, kišna glista u odnosu na ovo.
kao i pretpostavljam sve veće europske gradove.
trgovina i restorana hrpa zatvorena.
kuća isto.
tona njih na prodaju.
otkako sam uspjela mužića nagovoriti
da prodaje svoju ogromnu kuću i preseli se u stan,
sad i on osjeti prednosti stana.
velik je, ima dovoljno prostorija (a bojao se da će mu faliti koja soba)
toplije je, lakše zagrijati, nemaš brige oko okućnice,
košenja trave, čišćenja bazena, brige oko fasade, krova,
i ostalih dijelova kuće o kojima sam moraš brinuti kad u njoj živiš.
posebno ovdje gdje je sve vlažno, zemlja, zidovi, hladno, ne može se ugrijati.
danas sam vidjela jednu ajmo reći veličinom lijepu privatnu obiteljsku kuću ali ogromnu,
sa prelijepim vrtom veličine parka.
i svaki put kad vidim neku kuću koja mi se svidi
pomislim da kad proda ovu kuću mogao bi kupiti neku drugu, manju ali lijepu.
i koliko god je lijepo imati toliki prostor samo za sebe
pomislila sam samo koliko ju je teško zagrijati i koliko mjesečno koštaju režije za nju.
i bila sretna što mi je mužić napokon u stanu :)
jer sam se u njegovoj kući smrzavala.
i koliko god grijanje radilo i koliko god kamina bilo zapaljeno, meni je bilo hladno.
osim kad sam baš ispred kamina i užarena od topline :))
a dobro, malo sam zimogrozna :)
Micko i Cicka koji su se privikli na stan vraćaju se sa nama nazad.
Tommica, nova mačka koju smo iz kuće preselili u stan,
toliko je sretna što nije u hladnoj kućerini i što ima hrane koliko želi
da samo spava, prede i mazi se.
podvukla mi se pod kožu jako brzo.
nedostajat će mi kad odem :(
kao što mi sad nedostaju Livia i Maja.
ali još malo pa stižem :)
netko se na godišnjem odmori.
ja baš i nisam.
no svejedno bilo mi je lijepo :)
toliko toga mi se izdogađalo,
od samog puta pa tijekom boravka,
toliko aktivnosti oko selidbe, bolesti, doktori,
gotovo ni jedan dan nisam lapinjala, odmarala,
da mi je bilo dosadno.
toliko toga još nisam stigla napraviti.
ali ipak većinu jesam.
ostavljam iza sebe sređen stan,
posložen.
do mog slijedećeg dolaska izdržati će ;)
samo da ne pada kiša u Os kad se vratim :)
- 21:20 -
