utorak, 20.04.2010.
zaboravljam...
čudno je ovo vrijeme oko mene
leti
ništa ne stignem
tek se vratim s puta
a opet idem.
bili smo za Uskrs Micko i ja u Belgiji.
bilo nam je lijepo.
trajalo je tjedan dana.
i vratili se nzad.
i tamo i nazad autom.
nazad nas je moja druga polovica vozila,
da ne moram sama u oba smjera.
ajd, olakšao mi put :)
i pravio društvo.
i još malo duže bio sa mnom.
najgori mi rastanci.
najgore mi pakiranje.
ne mogu više.
ne bih više putovala.
ostala bih na jednom mjestu.
gdje god to bilo.
samo da već jednom stanem.
svi misle da je to super.
ajmo se mijenjati.
u belgiji sam potrgala punjač za mobitel.
a nikako da kupim novi.
pa se ovdje šlepam po kafićima s punjačima.
na svu sreću pa su to izmislili.
odeš popit kavu i napunit mobitel :)
supika!
kupila sam jednu sliku.
to je već druga u dva mjeseca.
i obje sam poslagala po podovima,
uza zidove ispod mjesta gdje bi ih objesila.
jer nemam alat da iste objesim na zidove.
pa uvijek moram moliti nekoga, u zadnje vrijeme frenda i susjeda.
i on naravno to i želi napraviti ali kad njemu paše.
pa čekanje zna potrajati.
a ja nestrpljiva.
i otišla neki dan pokupovala sav potreban alat
i objesila sama slike :)
aaaa... što sam bila ponosna sama na sebe :)
aaaa... što sam bila ponosna na svoju vrečicu s alatom :)
najbolje je što sam ga trebala otići kupiti
i znam da u mom gradu postoji dvije tri trgovine
s vijcima, maticama, čavlima, čekićima, kliještima,...
i odem do prve - ne radi, zatvorena,
na njenom mjestu nema više ničega.
odem u smjeru druge i tražim je u ulici u kojoj sam bila uvjerena da je...
nema tamo takve trgovine uopće.
nazovem frenda s kojim sam zadnji put ondje bila
i njega vozila, dakle znam put
a on mi kaže da se radi o potpuno drugoj ulici
u drugom dijelu grada.
molim?!?!
malo sam pobrkala lončiće.
ok, odem tamo gdje mi je rekao i ne nađem.
odem u baumax i kupim :)
trgovinu za plavuše sa 'šrafcigerom' u ruci.
u nedjelju dogovorila otići do frendice
u čijim sam svatovima prije više od pola godine bila.
znam ulicu, znam kuću
ali ne idem uobičajenim putem.
i odjednom sam se izgubila u vlasitom gradu.
u ulicama kojima sam bezbroj puta prošla.
i morala sam se vratiti na onaj uobičajeni put da bih mogla doći do nje.
našla sam poslije i put do kuće, hehe :)
iziđem navečer van sa frendicama.
dolazi kćer od jedne, ljubi me u obraz
i kaže kako sam se promijenila.
ma nisam, samo me nije dugo vidjela.
ona me u čudu pogleda i kaže pa kako ne,
neki dan si bila tu vani s mamom.
ja zbunjena velim kako se nismo vidjele mjesec dana sigurno.
sad me i njena mama čudno pogleda
i potvrdi da smo neku večer sjedile na terasi.
ja se toga uopće ne sjećam :(
na fb mi se stalno javlja neki lik
pod nepoznatim imenom.
i vidim da o meni dosta toga zna.
pitala sam ga već tko je ali nije se želio predstaviti.
imamo zajedničke priajtelje na fb
i njih sam također pitala tko je.
ne znaju.
ili mi ne žele reći.
uglavnom,
dok god nije neugodan i bezobran
neću ga staviti na listu 'ignore'.
ne bi bilo od mene u redu.
i onda prije par dana pomislim
kako je to možda jedan moj bivši.
i pomislim kako ću pogledati ima li on profil pod svojim imenom
i možda pronađem neku poveznicu.
mi smo dva mjeseca bili zajedno.
dva mjeseca.
mislite li da se ja mogu sjetiti njegova imena?
ne.
već danima.
u belgiji moj dragi je izludio sa mnom
jer sam danas prošla istim putem kaoi jučer
a ja se toga uopće ne sjećam,
ništa od tog puta nisam zapamtila,
niti jedan detelj,
niti jedno raskrižje,
neku zgradu, nešto.
ništa.
samo fotografije su ono što me drži.
ponekad se osjećam kao u onom filmu Memento.
tako ću i ja jednog dana samo fotkati
i upisivati si tko je tko i gdje je što.
:(
- 11:58 -
