ponedjeljak, 25.05.2009.

de gle...

bila sam gladna
otišla na piju po doručak.
ručak.
što god.
nešto u radnom danu.
otkako pijem tablete na prazan želudac rano ujutro,
ne izdržim dugo a da nešto ne pojedem.
danas mi baš zbog tog slabo.
jedva se dovukla do tržnice.
što ću jest?
oni koji me znaju znaju da nisam neka mršavica, imam viška pokoju kilu.
ali apetita nemam.
zašto je to tako, ne znam.
valjda i vodu da pijem na mene bi se hvatalo.
i nije da držim nekakve dijete, samo očito imam usporen metabolizam.
i navikla sam se da je to tako.
i imam jednu meeni idealnu kombiaciju koju volim jest kad mi se ništa ne jede.
banane (jagode) + musle + acidofilno mlijeko (jogurt)
i sva važna jedem to jer mi je super okus,
ne trebam dodatno sladiti,
budem sita.
izdržim do 16h, ma šta do 16, izdržim do 18, 19h bez problema.
i tako jedn dan
pričam kako sam napokon pronašla obrok koji mi je super ukusan i zasitan.
i na to mi frendica kaže (zalije me hladnom vodom)
kako je ta kombinacija jako loša jer miješam bjelančevine i ugljikohidrate
i kako se puno sporije probavlja,
da zato i nisam gladna kad mi stoji hrana u želucu satima.
super.
prošla me volja za jelom.
ali danas odem ja ponovo gladna do pije
i što ću, ovo je provjereno i fino,
kupim pola kile jagoda.
sad, i jagode su tu one koje obožavam,
a baš sam primila danas jedan mail
o tome čime se tretiraju jagode da duže ostanu 'svježe'
pa me malo prošla želja za njima
ali ipak, odem do tete kod koje obično kupujem voće
pogledam usput slike iz jednih svatova sina druge trgovkinje
i kupim pola kile jagodica.
odem u ured, pojedem pola i pola paketića jagoda ostane za poslije.
dolazi kolegica iz ureda do i traži od mene neku voćku.
'nemam, samo jagode, hoćeš njih?'
'neću' i složi facu kao da joj nudim govno.
'kako želiš, njih imam, ako želiš uzmi'
ipak se odlučila sjest i zajedno smo poklopale ostatak.
u jednom trenutku pogleda me važno i držeći u ruci peteljkicu od jagode viče:
'de, gle!'
'gledam'
'pa gle kako jagoda ima lijepe listiće!'
'pa da'
'pa jesi ti to znala?'
'pa jesam :)'
'pa ja uopće nisam imala pojma kako su joj lijepi listići'
:)
i sva u čudu prebire po jagodicama koje nismo pojeli i divi se listićima :)
kako je nekad dovoljan samo jedan pogled
i otvara nam se svijet koji do tad nismo niti primjećivali :)