petak, 26.09.2008.
ogledalce, ogledalce...
pričala sam vam priču o zrcalu?
bila jedna Djeva (tako počinju priče)...
i otišla malo raditi i živjeti u jednoj drugoj državi.
imala je cimericu (samo prvih par tjedana, poslije radnu kolegicu)
koja je voljela obilaziti trgovine
i tako ubijati svoje slobodno vrijeme...
kako se ispočetka ni Djevi nije svidjelo ondje gdje je došla
iz dosade je vikendima počela obilaziti trgovine.
ali kako joj je kupovina krpica dosadila
ona je odlučila radije obilaziti trgovine s namještajem :)
pa je tako (iz dosade) u jednoj od tih trgovina
pronašla zrcalo koje joj je izgledalo idealno za njen ulazni hodnik.
i samo ga je vidjela, malo se u njemu ogledala, pa joj je bilo još ljepše (hihihi)
pa su joj se svidjele i dimenzije i drveni okvir i sve baš na njemu
te ga je poželjela kupiti.
no racionalni dio Djeve govorio joj je da si ne komplicira život
jer ipak, kako će zrcalo veliko kao vrata
i teško toliko da ga dva odrasla muškarca moraju nositi
preseliti iz jedne države u drugu.
pa je tužna srca zaključila da od tog zrcala u njenom hodniku neće ništa biti.
kupit će si sliku koju je već rezervirala u svom gradu, veliku kao ona
pa će opet njezin hodnih biti lijep.
istina da je slika deset puta skuplja od zrcala, no što je - tu je,
nemoguće je prevesti ogledalce.
vremenom je zavoljela život ondje pa je pronalazila druge oblike trošenja vremena
umjesto shoppinga, za koji i onako s prihodima koje je imala, nije imala novca.
i tako, mjeseci su prolazili...
kako joj je cimerica i dalje obilazila trgovine
baš se dogodilo da je vidjela to njezino zrcalo i nekakvu markicu obješenu na njemu
te kako ne pozna jezik zemlje u kojoj je, shvatila je da se sigurno radi o sniženju cijene istoga.
žurno je nazvala svoju cimericu i rekla joj radosnu vijest.
a Djeva, kao prava plavuša, od prve nasjela :)
pa kako je zrcalo veliko kao vrata, organizirala ekipu
koja će odvesti i smjestiti zrcalo na sigurno
dok je ona u stranim zemljama.
pa kad se vrati, s njom će i ogledalce ogledalce :)
iako nije ništa pojefitnilo, kad je već ekipa bila na nogama, odlučila ga je kupiti.
pa je dio plana i proveden.
od točke A (trgovina) prevezeno je na točku B (obiteljska kuća drage joj osobe).
a onda je trajalo zatišje od par mjeseci.
pa se dogodilo da jedna druga ekipa iz njezine zemlje stiže u posjetu
i to sa ogromnim kamionom u kojemu se njezino zrcalo može i izgubiti.
pa je opet maltretirala svoju ekipu da prevezu ogledalo s točke B
do točke C (jedan ogroman sajam) sa koje će druga ekipa
zrcalo odfurati do domovine joj i ostaviti ga privremeno na točki D (ured kolege joj).
kako ne bi dugo ondje stajalo, Djeva nazove svog dragog frenda
(onog koji joj svira klavir na telefon i glača košulje s njom preko telefona u nedjelju navečer)
i pojasni mu svoju tešku situaciju
te se on smiluje njenim plavim okicama i još ljepšim trepušama (naravno, sve preko telefona)
te nazove ekipu koja u kamionu čuva njezino blago
i oni ga se sretni riješe odvoženjem zrcala na točku E (njegov ured).
nakon Djevina povratka u zemlju izvornicu (aha, novi izraz, a?)
na razne načine pokušavala je sirota pronaći jednu barem tvrtku (prijevozničku)
koja bi joj prevezla ogledalce iz metropole u njezin grad na kraju svijeta.
no, nije uspijevala jer su dimenzije tog slatkog ogledalca tolike
da ga nitko nije htio preuzeti.
posebno kad se naglasilo dase radi o zrcalu :)
prijatelji, nisu kamiondžije, pa nemaju takva prijevozna sredstva u koja bi to stalo.
ona sama nema s čime prevest ga.
vlakom? kako do njega doći s preteškim paketom?
busom? isto.
sve veće prijevozničke kuće ušljakale su joj dvojku.
prijatelj je strpljiv bio i šutio mjesecima,
prije ljeta pokušao se na fini način riješiti ogledala
s izgovorom kako ga neće biti par tjedana u uredu
pa bi bilo zgodno prenijeti ga prije godišnjih.
ništa. nema se čime.
i nema.
i onda, prijatelj javlja da stiže
a Djevi već toliko neugodno što ga muči da kod sebe drži njezino zrcalo
a ne može se u njemu niti ogledati
da je ponovo započela potragu prijevoza.
i slučajno, dobila pravi broj telefona, nazvala, organizirala,...
i ne možete vjerovati, nakon silnih mjeseci čekanja,
ogledalce ogledalce krasi napokon Djevin hodnik (točka F) :)
nakon obavljena posla, stiže porukica
(od osobe kod koje je stajalo to isto ogledalce mjesecima):
'nemoj sad stalno biti pred ogledalom, to je pomalo narcisoidno...'
:)
- 10:28 -
