četvrtak, 25.09.2008.
...
nakon skoro dva tjedna nejavljanja
evo me sa par riječi :)
dakle,
moje pretrage se privode kraju
jučer sam od svih nalaza dobila prvi koji je dobar (pozitivan)
uskoro bih (hope so) trebala krenuti s terapijom
i bit ću opet ona 'stara' ;)
privatno, rješavam u svojoj glavi jednu dilemu
i taman kad mislim da sam već skoro stigla do odluke
i da je to ona prava,
nešto me vrati na početak.
vrijeme će, kažu, pokazati svoje.
za sad balansiram dobro
i lijepo mi je, ne mogu se požaliti.
jedan moj dragi frend kaže mi:
tebi se situacija mijenja iz sata u sat,
kao da gledam seriju '24h'.
ipak,
činjenica je da svakim danom postajem svjesnija
koliko sam zaj... kao osoba
koliko ne odstupam od svojih stavova
pa ni zbog osobe do koje mi je stalo,
koliko volim svoju 'slobodu',
kako nema cijene kojom me možeš 'kupiti',
kako cijenim tuđe, no i svoje još i više
valjda zato što sve što sam stvorila
sama sam napravila
svojim rukama, svojim mozgom
nitko mi ponudio na tacni nije
i rekao: posluži se.
'netko' mi je rekao: blago tebi
ne znaš kako lagodan život imaš.
nitko nego sama sam si ga stvorila.
'lagodan' ima više značenja,
nemojte misliti samo materijalno lagodan
jer u odnosu na osobu koja mi je to isto rekla
ja sam bogec ubogi :)
vidim koliko sam neprilagodljiva
tvrdoglava
uporna
svadljiva (borbena, kad se radi o obrani svojih stavova).
nikada nisam bila timski igrač
uvijek samostalno
počinjala i završavala svoje zadatke, obaveze.
i tako sam najbolje funkcionirala.
dobro, to je posao.
pokušala sam vidjeti kako funkcioniram u vezi.
na žalost, ili na sreću (no sumnjam) vrlo slično.
uvijek su oko mene bili muškarci koji su imali slične interese kao i ja,
koji su u području mog djelovanja bili poznati i priznati
od kojih sam mogla svaki dan, stalno, nešto novo naučiti.
hranim se novim informacijama, putovanjima,
svime onime što još nisam vidjela, znala, doživjela.
ne podnosim autoritete
pa koliko god se nekome divila
zbog njegova znanja, iskustva,...
i koliko god bila neuka,
ne podnosim da mi netko s visoka nešto govori,
posebno naređivačkim tonom.
u stvari,
pokazuje se da ne mogu raditi s osobom s kojom sam u vezi
jer ako mi je nadređen
ne doživljavam ga niti malo drukčijim nego sebi ravnim.
moja je dobra volja što odrađujem nešto
ako sam lijepo zamoljena, jedino tako.
inače u meni podivlja životinja imena 'prkos' :)
i bez obzira na sve to,
do sad se nije pojavila osoba (muška)
koja se uspjela 'nosit' sa mnom,
u smislu da je radila isto što i ja
i da je to znala bolje od mene
pa da sam mu zbog toga skinula kapu
i rekla: priznajem, bolji si.
ako je znao više od mene i naučio me tome poslu,
vrlo brzo sam savladala 'tehniku' i našla lakši, jednostavniji način
te je on meni trebao to isto reći.
naravno, teško.
no opet
ako izuzmemo posao
svjesna sam da je lijepo uz nekoga zaspati
pa čak sam to počela osjećati,
tu prazninu velikog kreveta.
lijepo je znati da kad si bolestan netko brine o tebi
misli na tebe
voli te, iz bliza ili na daljinu
lijepo je osjetiti tu ljubav.
pa zato, pitam se
je li bolje imati nekoga pokraj sebe
samo kad si ti dobro raspoložena i željna njegove pažnje,
pa si nasmijana, odmorna, neopterećena, hihoćeš se, koketiraš, zavodljiva si,
i on isto tako,
te provodite rijetke trenutke zajedno ali kvalitetne
ili
imati nekoga stalno uz sebe
i kad si umorna, iscrpljena,
kad ti se ne priča,
kad bi se uvukla u krevet i samo šutjela,
kad ti se ne kuha,
kad imaš migrenu,
kad imaš rokove i nemaš vremena za nježnosti,
kad si se posvađala s nekim od rodbine
i ne možeš se osloboditi viška negativne energije koji te i dalje drži,
a on želi da baš tad prošetate ili idete u goste,
ili je pozvao goste doma
ili želi da otputujete na par dana ne razmišljajući o tvojim obvezama,
kad je on zamračio od posla
i zaboravio da ti je nedavno još govorio koliko te voli
i za tebe bio spreman učiniti sve
kad je toliko iscrpljen da jedva želi leći u krevet i zaspati
a ti bi tako željela da te mazi, samo te zagrli, bude uz tebe
na tvojoj strani kreveta.
kad tražiš trenutak njegove pažnje da mu možeš reći ono što te muči, podijeliti s njim
a on nema vremena niti saslušati te.
je li bolje zadržati sve na određenoj razini i ne upuštati se u više od toga
jer znaš da će svakodnevica uništiti ljepotu
pa uživati u javljanjima i slatkim porukicama sad dok su takve
makar i ne bilo više od toga,
nego dopustiti da pozivi zbog načina života postanu vremenom grubi,
bez nježnosti, opterećeni poslom
a porukice sve rjeđe, dok ne nestanu.
što prihvatiti?
protiv čega se boriti?
jesam li ja uopće borac?
hoću li izgubiti u prvoj bitci?
ne znam
je li doza ljubavi koja mi je potrebna
baš to, imati nekoga pokraj sebe 24/7
i zbog njega preokrenuti cijeli svoj svijet
ući u njegov i nastaviti zajedno ondje gdje on gazi
moći i htjeti prihvatiti njega sa svim plusevima i minusima
a istovremeno biti svjestan i svojih velikih
te znati da neće uvijek biti sunčanih dana,
ili paralelno svatko ići svojom stazom
imati vidljivu stazu onog drugoga, ići u istom smjeru
ponekad ubrzati, ponekad usporiti, biti vrlo 'blizu'
no ne mijenjati svoju brzinu, svoje kotače niti način vožnje
zbog onog drugog
jer ovako nitko nikoga ne sili ni na što
a oboje uživamo u vožnji pod vedrim nebom.
ja sam jedna neznalica.
- 10:02 -
